...hm, ne znam uopce odakle da krenem , a zelim toliko toga reci... citam sve ove price, prave filmske price, i svaka cast pripovjedacicama... al, ne mogu nikako naci sebe. <
>Moja prica pripada pricama o nedonoscadi,nol vidim da je tamo nekakva stagnacija, datumi od prije par godina, pa bih eto svoju pricu ipak pricala ovdje, mada bjese jos prije 7 mjeseci.<
><
>Mislim nisam dugo na forumu, i kad vidim svoje tekstove ispada da sam neki nezadovoljni, distancirani mracnjak , a ova prica opet nekako takva. To uopce nema veze niti sa trudovima, niti sa tiskanjem niti bilo cim iz prethodnih prica.<
><
>Sve govori naziv topica. Moja trudnoca i porod ne da nisu prosli niti otprilike kako sam ocekivala, nego za 180 stupnjeva drugacije, ali toliko iznenadjenja (neugodnih), da sam si to sve vrtila jos do
ih pola godine. <
><
>Prva trudnoca, ja 31 godina, 38 mm, par godina pokusavali dobiti dijete, uspjeli napokon i presretni. <
>Trudnoca je bila toliko normalna, ja sam se toliko do
o osjecala da to u stvari nije bilo normalno. U ssestom mjesecu sam morala jos nekim ljudima govoriti da sam trudna (bila je zima) jer se to ispod kaputa skoro da i nije vidjelo. Ja vozila bicikl skoro skroz i eto, ne moze biti bolje. Vjezbala ko streber vjezbe za trudnice, ucila disanje, ma ono, nista me nece iznenaditi. <
><
>U 34. tjednu, tijekom jednog vikenda osjetim ja da uopce ne osjetim dijete i da ga u stvari vec par dana uopce nisma osjetila. Javim se gin, i tu krece akcija:<
><
>- hitno u bolnicu (medju vec iskusne rodilje na prijem, one se tamo skidaju ko prave, trbusi na sve strane, vec sve znaju kamo da legnu, jedna si sama drzi ctg, ja ne znam ni sta je to , nemam ni papuce, ni pidjamu, dobijem neku bolnicku - uz svoje zimske cipeletine! - moderno- a sestra kaze de malo okrenite tu spavacicu jer ce vam se vidjet straznjica dok budete hodali niz hodnik<
>- od trudova naravno ni traga ni glasa, al dijete je zivo i cini se sve normalno<
>-provedem tri dana na patologiji uz osoblje iz nocne more (zamolim sestru da mi izmjeri tlak - zna mi strasno pasti, ja mislila to vazno, a ona sva sokirana kaze ne moze, mjeri se samo onima rizicnima, kojima je propisano<
>-3. dan ujutro (tog 19.01.) kaze dr na viziti nakon ctga da preskocim dorucak, al nije se cinilo nista za za
inuti - jos jedna cura iz sobe je bilo sumnjiva pa je preskocila dorucak; nakon rucka opet ctg, opet preskacem sad rucak i cekam da dr vidi nalaz<
><
>- kad odjednom oko 14 h vika i galama - bila sam u sobi odmah preko puta ambulante tako da sam cula kako moje prezime uzvikuju i preko interfona i uzivo, "hitno, dolazite ovamo, gdje ste, pripremajte operaciju, gdje su sestre", a taman smjena pa nije vise skoro nikoga ni bilo u bolnici, morali vracati dvije sestre koje su krrenule kuci, opet vicu prezime, al ono totalno uspaniceno, meni u trenutku pocele ruke neobuzdano drhtati<
>-dotrcim tamo, ta moja ginekol (koja je kao neko ime u ovom gradu) me uopce ne gleda, vec gleda u papir i doslovno ovako govori - ova se trudnoca mora prekinuti (ja mislim, boze, pa jel moram na pobacaj), ovo nije do
o, hitna operacija bla bla. <
> <
><
>Jedna od onih sestara povratnica me tamo kasapi, naravno krivo je pogodila venu za vadjenje krvi, pa
ijanje, a ja ne mogu zaustaviti drhtanje ruku, ma to ne mogu opisati, a sve se tako
zo dogadja, dale su mi jos 10ak min da se istusiram; onda mi dop....lo i viknem ovoj ginekol "pa do
o, moze li u ovoj panici jedna utjesna rijec, ne vidite da sam izvan sebe", i tu mi ona pridje i objasni da su otkucji srca nekoliko puta padalii mora se na carski (mislim, pa mogla je to odmah reci)<
>- vratim se u sobu i ne mogu suspregnuti suze, onako drhtureci kazem curama iz sobe (a ja od svih trebala najkasnije roditi) sta se dogadja, one mi kazu spremit ce mi torbu (jedna od njih Djevica, torba naravno totalno pregledno i uredno spremljena), ja se onako osamucena kao tusiram, ne znam ni kako sam se o
isala i na kolica<
>- voznja kroz hodnike ko u Hitnoj sluzbi, lezim i gledam gore za
inute glave zena iz soba <
>- na operac stolu ja jos uvijek sumanuto drhtim, grozno je reci,al ja o d panike uopce ni ne stignem misliti na dijete, u stvari, znala sam i vjerovala cijelo vrijemo da ce on biti do
o, stvarno sam ila uvjerena, ne znam kako<
>- oper tim je bio predivan , oni su mi ostali u najboljem sjecanju, anestezija, slatko ugodno padanje u san...<
><
>"Nista mi nece ovaj dan pokvarit" - e tu ide ljepsi dio price, naime, uz ovu pjesmu TBFa na radiju sam se probudila iz anestezije i pocela pjevusiti!!! Ja uopce pojma nemam sta sam tamo radila , kazu ljudi (zene) da su to najsmjesnije scene kad se ljudi bude nakon operacije, neki psuju doktorima, neki placu, al redovito nitko ne zna sta tamo radi, uto jedna sestra javlja "dobili ste sina, jana, 1660 g, ali ne mozete ga vidjeti jer je na pedijatriji", to mi onda isto nije puno znacilo, sta to znaci da je na pedijatriji, ja mislila sva djeca u onim kreveticima uz majke..<
><
>-dolazi mm u sok sobu, kaze da sam prelijepa, mene opet guse suze, al vise od tih svih sokova, od tolike iznenadnosti, od toliko toga sto nisam ni u peti sanjala dabi se moglo dogoditi; uskoro saznajemo razlog moje "ljepote" - moj tlak od 100/60 koji cijeli zivot nosim popeo se prije operacije a i nakon nje ostao na 180/120! Zato sam tako drhtala, zacrvenila se cak i nakon operacije i bila usplahirena <
><
>...i onda 3 dana na infuziji, bez da se dijete smije vidjeti (neke zene pokusavaju), a meni je to i odgovaralo, ja sam bila u blazenom stanju , trebalo mi je svo to vrijeme da dodjem k sebi, samo sam meditirala onako zureci u strop i infuziju, a mm mi je donosio vijesti o Janu, uslikao ga pa mi donio fotku, a bogme i izradio horoskop tako dasam to malo u miru proucavala; skuzila da mu je zdravlje super istaknuto u horoskopu i nisam se uopce
inula;: mislim, on je meni tada jos bio mali stranac, pribojavala sam se susreta, u dubini duse kao da sam ga ostavila tamo u inkubatiru samoga, maloga, i zato sam u stvari svaku imalo losu misao o tome odmah potiskivala;to su sve bili tako neobicni novi dozivljaji ( a provela trudnocu u zamisljanu grljenja djeteta nakon poroda, onako , ko u filmu)<
><
>- a tu borbe i iznenadjenja nisu zavrsili, no to su stvarno price samo za mame s nedonoscadi jer ce njima najbolje sjesti; uglavnom, Jan bio 10 dana u inkubatoru, ja izdajala mlijeko pa mu nosila 6 puta dnevno (a i to sammorala nauciti - kad sam spremala stvari u bolnicu, citam treba i pumpica za izdajanje, ma ono, pa valjda mi to nece trebati , ne znam nikog atko ju je trebao; kad ono pumpica postala najvazniji rekvizit); <
>svaki odlazak i dolazak s pedijatrije sam opet nekako grcala, onako morala proci kroz neki dug hodnik, pa lift, pa opet dugi hodnik, a ja uvijek nekako usamljena, samo da mi je mm <
>-kad je jan mogao poceti sisati, nakon 10ak dana (1800 g) ispalo da ce biti problema s uvucenim
adavicama, pa onda dojila na one nastavke (i to naucila, a ni pomisljala na to nisam), a uz to jos uvijek izdajala<
>-nakon 24 dana dosao Jan kuci, ja malo prije njega jer nisam imala pravo na rooming in jer sam bas iz grada (samo oni 25 km dalje mogu biti uz dijete u bolnici)<
><
>E tek onda smo poceli zivjeti svi troje napokon zajedno, te mirno i sretno otkrivali cari roditeljstva... <
><
>Sve skupa kad se z
oji, taj moj mali herojcic me eto od prvoga dana natjerao na borbu i ucenje, a i ja njega odmah izlozila borbi za opstanak, i za to se u stvari osjecam mocno i zadovoljno nakon svega, jer smo u tako malo vremena tako puno prosli, tako puno naucili i postigli; <
>- no, porod bih opisala kao jedan veliki, ogromni sok (cak ne mogu ni reci porod, cesce mi izleti operacija), s bez
oj upitnika iznad glave sam ostala (uopce nema nikakvoga razloga za one padove u otkucajima srca, niti uopce za te komplikacije, jednostano, posteljica prestala vrstiti svoju ulogu)<
>- sve predodzbe o porodu pale u vodu, no, sve skupa ipak proslo onako kako treba - jedno divno malo bice je tu, od krvi i mesa, preslatkog osmijeha, jedan mali medeni lutkasti medenko... <
>- sve je u bozjim rukama, eto ta mi se misao stalno vracala jos dok sam bila u bolnici, i svremenom sto dalje nekako mi postaje i zivotni moto...<
><
>
http://www.babababies.com/images/pics/22895-42914.jpg<i></i>