Switch to full style
Odgovori

covjek snuje bog odredjuje

18 kol 2005, 00:07

...hm, ne znam uopce odakle da krenem , a zelim toliko toga reci... citam sve ove price, prave filmske price, i svaka cast pripovjedacicama... al, ne mogu nikako naci sebe. <
>Moja prica pripada pricama o nedonoscadi,nol vidim da je tamo nekakva stagnacija, datumi od prije par godina, pa bih eto svoju pricu ipak pricala ovdje, mada bjese jos prije 7 mjeseci.<
><
>Mislim nisam dugo na forumu, i kad vidim svoje tekstove ispada da sam neki nezadovoljni, distancirani mracnjak , a ova prica opet nekako takva. To uopce nema veze niti sa trudovima, niti sa tiskanjem niti bilo cim iz prethodnih prica.<
><
>Sve govori naziv topica. Moja trudnoca i porod ne da nisu prosli niti otprilike kako sam ocekivala, nego za 180 stupnjeva drugacije, ali toliko iznenadjenja (neugodnih), da sam si to sve vrtila jos do
ih pola godine. <
><
>Prva trudnoca, ja 31 godina, 38 mm, par godina pokusavali dobiti dijete, uspjeli napokon i presretni. <
>Trudnoca je bila toliko normalna, ja sam se toliko do
o osjecala da to u stvari nije bilo normalno. U ssestom mjesecu sam morala jos nekim ljudima govoriti da sam trudna (bila je zima) jer se to ispod kaputa skoro da i nije vidjelo. Ja vozila bicikl skoro skroz i eto, ne moze biti bolje. Vjezbala ko streber vjezbe za trudnice, ucila disanje, ma ono, nista me nece iznenaditi. <
><
>U 34. tjednu, tijekom jednog vikenda osjetim ja da uopce ne osjetim dijete i da ga u stvari vec par dana uopce nisma osjetila. Javim se gin, i tu krece akcija:<
><
>- hitno u bolnicu (medju vec iskusne rodilje na prijem, one se tamo skidaju ko prave, trbusi na sve strane, vec sve znaju kamo da legnu, jedna si sama drzi ctg, ja ne znam ni sta je to , nemam ni papuce, ni pidjamu, dobijem neku bolnicku - uz svoje zimske cipeletine! - moderno- a sestra kaze de malo okrenite tu spavacicu jer ce vam se vidjet straznjica dok budete hodali niz hodnik<
>- od trudova naravno ni traga ni glasa, al dijete je zivo i cini se sve normalno<
>-provedem tri dana na patologiji uz osoblje iz nocne more (zamolim sestru da mi izmjeri tlak - zna mi strasno pasti, ja mislila to vazno, a ona sva sokirana kaze ne moze, mjeri se samo onima rizicnima, kojima je propisano<
>-3. dan ujutro (tog 19.01.) kaze dr na viziti nakon ctga da preskocim dorucak, al nije se cinilo nista za za
inuti - jos jedna cura iz sobe je bilo sumnjiva pa je preskocila dorucak; nakon rucka opet ctg, opet preskacem sad rucak i cekam da dr vidi nalaz<
><
>- kad odjednom oko 14 h vika i galama - bila sam u sobi odmah preko puta ambulante tako da sam cula kako moje prezime uzvikuju i preko interfona i uzivo, "hitno, dolazite ovamo, gdje ste, pripremajte operaciju, gdje su sestre", a taman smjena pa nije vise skoro nikoga ni bilo u bolnici, morali vracati dvije sestre koje su krrenule kuci, opet vicu prezime, al ono totalno uspaniceno, meni u trenutku pocele ruke neobuzdano drhtati<
>-dotrcim tamo, ta moja ginekol (koja je kao neko ime u ovom gradu) me uopce ne gleda, vec gleda u papir i doslovno ovako govori - ova se trudnoca mora prekinuti (ja mislim, boze, pa jel moram na pobacaj), ovo nije do
o, hitna operacija bla bla. <
> <
><
>Jedna od onih sestara povratnica me tamo kasapi, naravno krivo je pogodila venu za vadjenje krvi, pa
ijanje, a ja ne mogu zaustaviti drhtanje ruku, ma to ne mogu opisati, a sve se tako
zo dogadja, dale su mi jos 10ak min da se istusiram; onda mi dop....lo i viknem ovoj ginekol "pa do
o, moze li u ovoj panici jedna utjesna rijec, ne vidite da sam izvan sebe", i tu mi ona pridje i objasni da su otkucji srca nekoliko puta padalii mora se na carski (mislim, pa mogla je to odmah reci)<
>- vratim se u sobu i ne mogu suspregnuti suze, onako drhtureci kazem curama iz sobe (a ja od svih trebala najkasnije roditi) sta se dogadja, one mi kazu spremit ce mi torbu (jedna od njih Djevica, torba naravno totalno pregledno i uredno spremljena), ja se onako osamucena kao tusiram, ne znam ni kako sam se o
isala i na kolica<
>- voznja kroz hodnike ko u Hitnoj sluzbi, lezim i gledam gore za
inute glave zena iz soba <
>- na operac stolu ja jos uvijek sumanuto drhtim, grozno je reci,al ja o d panike uopce ni ne stignem misliti na dijete, u stvari, znala sam i vjerovala cijelo vrijemo da ce on biti do
o, stvarno sam ila uvjerena, ne znam kako<
>- oper tim je bio predivan , oni su mi ostali u najboljem sjecanju, anestezija, slatko ugodno padanje u san...<
><
>"Nista mi nece ovaj dan pokvarit" - e tu ide ljepsi dio price, naime, uz ovu pjesmu TBFa na radiju sam se probudila iz anestezije i pocela pjevusiti!!! Ja uopce pojma nemam sta sam tamo radila , kazu ljudi (zene) da su to najsmjesnije scene kad se ljudi bude nakon operacije, neki psuju doktorima, neki placu, al redovito nitko ne zna sta tamo radi, uto jedna sestra javlja "dobili ste sina, jana, 1660 g, ali ne mozete ga vidjeti jer je na pedijatriji", to mi onda isto nije puno znacilo, sta to znaci da je na pedijatriji, ja mislila sva djeca u onim kreveticima uz majke..<
><
>-dolazi mm u sok sobu, kaze da sam prelijepa, mene opet guse suze, al vise od tih svih sokova, od tolike iznenadnosti, od toliko toga sto nisam ni u peti sanjala dabi se moglo dogoditi; uskoro saznajemo razlog moje "ljepote" - moj tlak od 100/60 koji cijeli zivot nosim popeo se prije operacije a i nakon nje ostao na 180/120! Zato sam tako drhtala, zacrvenila se cak i nakon operacije i bila usplahirena <
><
>...i onda 3 dana na infuziji, bez da se dijete smije vidjeti (neke zene pokusavaju), a meni je to i odgovaralo, ja sam bila u blazenom stanju , trebalo mi je svo to vrijeme da dodjem k sebi, samo sam meditirala onako zureci u strop i infuziju, a mm mi je donosio vijesti o Janu, uslikao ga pa mi donio fotku, a bogme i izradio horoskop tako dasam to malo u miru proucavala; skuzila da mu je zdravlje super istaknuto u horoskopu i nisam se uopce
inula;: mislim, on je meni tada jos bio mali stranac, pribojavala sam se susreta, u dubini duse kao da sam ga ostavila tamo u inkubatiru samoga, maloga, i zato sam u stvari svaku imalo losu misao o tome odmah potiskivala;to su sve bili tako neobicni novi dozivljaji ( a provela trudnocu u zamisljanu grljenja djeteta nakon poroda, onako , ko u filmu)<
><
>- a tu borbe i iznenadjenja nisu zavrsili, no to su stvarno price samo za mame s nedonoscadi jer ce njima najbolje sjesti; uglavnom, Jan bio 10 dana u inkubatoru, ja izdajala mlijeko pa mu nosila 6 puta dnevno (a i to sammorala nauciti - kad sam spremala stvari u bolnicu, citam treba i pumpica za izdajanje, ma ono, pa valjda mi to nece trebati , ne znam nikog atko ju je trebao; kad ono pumpica postala najvazniji rekvizit); <
>svaki odlazak i dolazak s pedijatrije sam opet nekako grcala, onako morala proci kroz neki dug hodnik, pa lift, pa opet dugi hodnik, a ja uvijek nekako usamljena, samo da mi je mm <
>-kad je jan mogao poceti sisati, nakon 10ak dana (1800 g) ispalo da ce biti problema s uvucenim
adavicama, pa onda dojila na one nastavke (i to naucila, a ni pomisljala na to nisam), a uz to jos uvijek izdajala<
>-nakon 24 dana dosao Jan kuci, ja malo prije njega jer nisam imala pravo na rooming in jer sam bas iz grada (samo oni 25 km dalje mogu biti uz dijete u bolnici)<
><
>E tek onda smo poceli zivjeti svi troje napokon zajedno, te mirno i sretno otkrivali cari roditeljstva... <
><
>Sve skupa kad se z
oji, taj moj mali herojcic me eto od prvoga dana natjerao na borbu i ucenje, a i ja njega odmah izlozila borbi za opstanak, i za to se u stvari osjecam mocno i zadovoljno nakon svega, jer smo u tako malo vremena tako puno prosli, tako puno naucili i postigli; <
>- no, porod bih opisala kao jedan veliki, ogromni sok (cak ne mogu ni reci porod, cesce mi izleti operacija), s bez
oj upitnika iznad glave sam ostala (uopce nema nikakvoga razloga za one padove u otkucajima srca, niti uopce za te komplikacije, jednostano, posteljica prestala vrstiti svoju ulogu)<
>- sve predodzbe o porodu pale u vodu, no, sve skupa ipak proslo onako kako treba - jedno divno malo bice je tu, od krvi i mesa, preslatkog osmijeha, jedan mali medeni lutkasti medenko... <
>- sve je u bozjim rukama, eto ta mi se misao stalno vracala jos dok sam bila u bolnici, i svremenom sto dalje nekako mi postaje i zivotni moto...<
><
> http://www.babababies.com/images/pics/22895-42914.jpg<i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

18 kol 2005, 08:50

Draga, djelomično znam što si prolazila i razumijem te. Meni se slike vraćaju svaki dan. Ali sve prođe kad zagrlimo svoje malene. <
><
>Veliki poljubac za hra
ost!!! Mi sijecanj 2003<
><
>Ma sijecanj 2005<
><
><i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

18 kol 2005, 10:36

Zao mi je sto ste to morali proci,ali vazno da ste sada do
o.Poljubi malog borca . Lea je rodjena 04.01.2005. u 18.12 h<
><i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

18 kol 2005, 12:24

drago mi je da je ovo iskustvo do
o završilo sladak je Jan proljece 2000.<
>moj mali andeo 2003.<
>ljeto 2004.<
><
><i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

18 kol 2005, 13:19

Sve je do
o što se do
o svrši. Stvarno ste prošli teške dane, al' sad su samo lijepi, zajednički pred vama. Kad odustanes, izgubio si!!! <
><
><
><
><
><i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

18 kol 2005, 13:28

<
>i velika pusa hra
om Janu <i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

18 kol 2005, 17:25

<
>Vrlo slicnu pricu (34. tjedan, mala tezina, hitni carski) imala je moja cimerica kad smo lezale prije poroda (mene zadrzalo kad sam prenjela, ona cuvala trudnocu) i sve je bilo OK. Al necu nikad zaboravit to popodne kad je doc usao u sobu i rekao joj da preporucuje hitan carski (bio je jako ljubazan za razliku od tvojih), njen strah, paniku i sve ostalo... to su teski trenuci, ne ponovili se tako... bilo je i njoj sve OK na kraju.<
>Drago mi je da si napisala pricu. Jan je pravi heroj! Ma vrijede ti tvoji podocnjaci svaki svoj ljubicasti milimetar <
><
><
><
><i></i>

covjek snuje bog odredjuje

18 kol 2005, 17:38

podocnjaci, <
><
> <i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

19 kol 2005, 09:30

<
>Draga, Jan...<
>nemam reci.<
>Drago mi je da ste sad OK. <i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

19 kol 2005, 09:44

Dirljiva priča, hvala da si podijelila s nama! Nina (7.7.1999)<
>Lucija (21.6.2001)<
>Jakob (4.8.2005)<
><i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

20 kol 2005, 20:06

PF, u kojoj si bolnici rodila? AM - 02/2000<i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

21 kol 2005, 11:15

...mamaIAm, rodila sam u osjeckoj bolnici...<
>...no, moram nadodati, iskustva iz ove bolnice su ipak vecinom pozitivna, narocito sto se tice trudnica iz ostatka Slavonije koje cesto dolaze ovamo roditi, poucene negat iskustvima iz svojih krajeva... <
>Nije to mene nista omelo u planiranju drugoga djeteta ili mi ulilo nekakav strah za dalje; ali sam odlucila da iduci put necu biti tako do
a i slusati svakoga; uvijek sam osjecala odbojnosti prema pacijentima (ne samo trudnicama) koje na svaku doktorovu imaju nesto za dodati u stilu "ma on ce mi reci, ja znam bolje, nek on samo prica..." al tu definitivno necega ima, odn. treba se znati boriti za svoja uvjerenja (ako su utemeljena i provjerena); <
>samo cu kao potvrdu ispricati jos jednu epizodu - naime, kad sam otisla kuci, a Jan ostao u bolnici, ja sam dolazila 3 puta dnevno dojiti ga (8, 14 i 20 h) te ostaviti izdojeno mlijeko za ostale sate; sestre su mi pri odlasku rekle gdje da se javim, koja je procedura i sl. Dodjem ja odmah iduce jutro (a to je bila ova zima od -15 stup njea), zvonim na ta vrata gdje me trebaju pustiti, bilo je 10 do 8, nitko ne odgovara (onako, osjecas se kao da sad nekome smetas, bezveze, a kao bolnica child friendly) pa pozvonim 2., 3., 10. put, u 8 i 20 otvara jedna sestra prilicno mrzovoljna sto sam toliko zvonila (ono, ko je ovdje lud), odem do Jana, a sestra ga vec nahranila bebimilom!!! <
>Mislim, ovo sto mi je bio jedini kontakt s djetetom, jedva sam cekala da dodjem i vidim ga na tih 20ak min, a one tako... Ne moram ni reci da sam se opet rasplakala, jednostano lijem li ga, lijem... Kao, morate doci na vrijeme jer mi u 8 hranimo bebe, jako smo zauzeti... A ja puna dva tjedna dolazila na taj odjel dok sam jos bila u bolnici, znam u minutu kako ide procedura, i one meni tako sole pamet, i jos me uvjeravaju da sam kasnila... <
>Mm poludio kad sam mu rekla, nije taj put bio sa mnom, ajd kao sutra cemo zvoniti odlucnije...<
>Dodjemo iduce jutro, ono potpuno ista situacija, jel mozete vjerovati? Dakle, kad smo nas dvoje dreknuli, ja unutar odjela, medju onim bebicama, a mm izvana, vice na tamo ne znam nekoga, a vidim ga kroz staklo - nismo se bili dogovorili tako reagirati pa je tim smjesnije bilo, mi ko dva divljaka urlamo po odjelu... Ej, da ste vidjeli promjenu situacije, dosla glavna sestra, sve trazila da joj objasnimo, ispricala se pet puta... one sestrice sto hrane bebe (to sve neke curice, ma inace su bile jako drage, nisu one tu krive) sklanjaju se od mene ko od cudovista - znam bit stvarno gadna kad tako pobjesnim, a stvarno mi je tada bilo prekipjelo, za sve ono prije toga u bolnici...<
>Od tada pa tih ostalih 2 tjedna milina, skoro da su sve nas mame koje smo dolazile docekivali na vratima, uvijek je netko dosao i otvorio nam u pravo vrijeme... I sad vi meni recite, jel se stvarno tako mora nesto postizati u zivotu, to mi nikako ne ide u glavu.<
><
>A sad mi malo neugodno, svi ti vasi pozdravi i ohra
enja -hvala. <
>No meni pada napamet jedna Ivana iz Belog Manastira - znate li da ima mama, i to jako mladih, kao sto je Ivana, koje se izdajaju i po 3 mjeseca 6 puta dnevno jer su rodile dijete od 800-900 g, ne znaju ni hoce li ono prezivjeti, ali izdajanje im je sve sto mogu za svoje dijete u tom trenutku napraviti. To je stvarno hra
ost, upornost i ljubav vrijedna divljenja.<
> <
> <i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

22 kol 2005, 12:01

PF - saljem ti veliki virtualni <
>Krasno pises.<
><
>I da, na zalost, dobar dio stvari u zivotu moze se ostvariti jedino urlanjem. Ni meni ne ide od ruke taj dio, ali vidim da sto vrijeme vise odmice (sad mi je 36) sve mi lakse pada taj pristup. <i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

22 kol 2005, 12:31

PF, stvarno lijepo pišeš.<
>Priča se stvarno čita u jednom dahu i do
o pokazuje koliko još puno humanosti fali našim rodilištima.<
>Drž'te se svi skupa. <
> <
>ema helena 06/10/2002<i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

30 kol 2005, 07:38

PF <
>Moj djecak<
><i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

30 kol 2005, 08:32

<i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

10 ruj 2005, 09:13

kako sam već bila trudna, gledala sam u novinama tko je rodio, kako se zovu bebe...i točno se sjećam (ne datuma, nego trenutka) kad sam vidjela da se rodio jan...prepoznala sam tatino ime, tvoje ni sad ne znam, ali sam poslala pozitivne vi
acije u mislima, skuživši da je nedonošče...
avo na hra
osti, tvojoj i janovoj...i vidiš, sve je na kraju do
o ispalo...pusa svima vama <i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

29 ruj 2005, 21:22

Tek sada sam pročitala vašu hra
u priču Jan je uistinu pravi mali heroj.<
>U mnogim rečenicama sam se prepoznala, sve što si napisala doživjela sam kao u nekoj 3d dimenziji osjetivši svaku tvoju suzu, svaki tvoj strah i ljutnju i nemoć. Znam da ne voliš ove naše smajliće, ali evo jedan od srca <
>I priznajem, ovo je prvi tvoj post u kojem osjećam svu tvoju toplinu kojom zraćiš u RL, a u razno raznim postovima na ovom forumu je (uspješno) skrivaš.<
>I da... Jan je jako sretan što ima ovako hra
u i odvažnu mamu. <
> 27.07.2003.<i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

29 ruj 2005, 23:53

<
><
><
><
><
><i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

05 stu 2005, 13:04

ma prava hra
a mama i hra
i sin <
>no moja mama je mislim prosla "gore" od tebe,naime,bila je trudna 6.mjeseci samnom,uhvatili je trudovi,počela se otvarat,i hitno za Split,tamo su je ostavili samu u boksu,i veli mama da ona nije počela urlat da osjeca da ja hocu van,umrla bi i ona i ja.Naime,bila sam okrenuta popreko u stomaku,i napokon dosao neki dr,izvrsio okret i rodila se ja,duga 32 cm,i "teska" 900grama,tri mjeseca sam bila u inkubatoru,niko me ziv nije vidio,mama me nije ni takla em sto nije smjela em sto ne bi ni mogla od onih cjevušina za hranjenje ,disanje i ostalo.Sirota nije znala jesam li psihički i motorički zdrava,strašno,a sestre su samo govorile da mi je stanje nepromjenjeno,sto god to njima značilo.Onda mame nisu mogle ni bit u bolnici jer kao što ce ona tamo kad sam ja ionako u inkubatoru.Nakon tri mjeseca,sad cu ja kao doma,kad ono zovu mamu iz bolnice da hitno dodje davatelj krvi kojeg je morala imat u pričuvi jer ce mi radit transfuziju,i o dovuče mama necaka (jer je tata kao moj bio prestar) kad ono ne moze ni on radi neke davne zutice,i hitno preko radio Splita trazili krvnu grupu,neka cura se zatekla u bolnici radi pete stvari,i isisali zeni krvi za mene,i dan danas je mama sa tom zenom u kontaktu<
>Tako sam ja nakon više od tri mjeseca došla doma,i svi su me se bojali dirat a kamoli presvlačit i tome slično,a
at me dan danas zeza da sam spavala u kutiji od cipela.<
>I kad sam ja sad rodila,morali smo sedam dana u split radi zutice,i onda je mama sizila na mene da sta plačem i dramatiziram,da kako je bilo njoj,i odma bi umukla ko riba shvativši da je mama u pravu(as usual)<
><
>Drago mi je da je i tvoja priča završila sa happy endom i da sad jepo svi troje uzivate svaki dan<
><
>a razduzila ja
ate mili.... ise <i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

07 stu 2005, 15:02

uh,
e, drage moje!<
>ne znam sta bih rekla,...drago mi je da se sve do
o zavrsilo... <
> http://www.babababies.com/view/view.cfm?SITEID=23304 <i></i>

Re: covjek snuje bog odredjuje

07 stu 2005, 16:24

podocnjaci, skoro sam se rasplakala na poslu. jeziva je ova prica oko poroda. puse janu __________________________<
>Srecica III 2002<
><
>Palcica X 2003<i></i>
Odgovori