mi smo od rodilišta spavali skupa. nikad me nije bilo strah, na kraju se to i nije pokazalo baš dobro jer mi je jednom usred noći zviznuo s kreveta kad sam zaspala nakon dojenja na lijevoj i zaboravila ga prebacit na svoju desnu stranu, u sredinu između mm i mene. grozno, samo sam osjetila kako mi klizi iz ruke, zaspala sam samo na tren, ali bilo je dovoljno da tresne.
i spavamo još uvijek skupa, ali, moram se pohvaliti da zadnjih pet-šest dana zaspi u svom krevetu i uglavnom ne prelazi k meni, ili dođe već ujutro kad se trebamo dići. preporod. ja stvarno volim da mi je blizu, ali sad, nakon skoro tri godine nespavanja i spavanja napola, moram priznati da mi godi ispružiit se, pokriti se (inače nas on oboje otkriva), a da ne pričam da on još uvijek, iako ne dojim skoro godinu dana, redovito drži ruku u mojoj piđami
i naređuje mi kako da legnem, na koju stranu da se okrenem i sl, da bi njemu držanje za cicu bilo lakše. ne gajim neke ogromne nade da smo se rješili zajedničkog spavanja, već smo imali par ovakvih faza, doduše ne dužih od tri-četiri dana, ovo je kao neki rekord.držim si fige ipak...
i moram još dodati da je do ovog uspjeha došlo jednom nemajčinskom i na ovom forumu omraženom metodom
- jednu sam ga večer pustila da se dere ko vol iz kreveta i da zaziva jer mi je već bilo dosta da me čeka svaku večer da dođem s posla u 22, 22.30, tek što se uspijem izut, upadam k njemu koji hoće sa mnom u krevet, ne dozvoljava ni da se otuširam...pa liježem NA krevet, on unutra, pa pričam pedesetšest priča, pjevam osademsetdvije pjesmice i sl, pa on zaspi, pa ga oprezno selim u njegov krebvet, pa se idem tuširati iza ponoći, pa se razbudim i ne mogu opet zaspati....
dakle, spoemnula sam mu kaznu u vidu nedobivanja neke gitare koju je zapikirao, pustla da se dere, došla mu dvaput reći da legne, da sam u drugoj sobi i da se može derati koliko hoće, al da neće sa mnom u krevet. nakon 10-15 min me zvao da ga pokrijem i samo rekao 'laku noć mama, lijepo spavaj'
. i sad se svaku večer pozdravimo poslije priče i mir....