Kada prvi put pustiti dijete samo...

[rusulica]

npr u trgovinu po kruh ili ostaviti nakratko samo u kući. Naravno to ovisi o blizini trgovine, cesti, katu na kojem živiš (meni više treba da se uspenjem do mog stana nego od ulaza do trgovine) ali zanimaju me općenite norme. Uopće nemam percepciju kad bi to moglo biti u redu i da nije prevelik šok za dijete. Valjda sam prezaštitnički nastrojena i subjektivna ali ja još ne mogu zamisliti niti da je ostavim dok odem do kontejnera koji je odmah uz zgradu (ali sam na 5 katu) iako me ona kad se zaigra i sama šalje. Inače ima 4 god i 4 mj.
Moji roditelji kažu da sam ja išla u trgovinu i kao mlađa, ja to ne mogu još uvijek

[Cathy]

Mi imamo isto toliko, i ne pada mi na pamet. Ne prakticiram niti ostavljanje sa starijom djecom jer se za čas pomlate i nikada neznaš da li će im se nešto dogoditi. Ali moji su izrazito živi.
Starije sam počela puštati tek negdje od 6 godina same van, i to tamo gdje ih vidim.

[† Volvo]

Ja znam da sam u predškolskoj dobi znala baki do dućana po neku sitnicu ali, i jednom sam sama ostala doma (u dobi od 5 recimo) , tata i ja se sve dogovorili, kako će on kratko do dućana, ali kad je otišao, meni je to kratko bilo straaaaašno dugo, valjda sam bila jako prestrašena, sjećam se da sam se rasplakala, i otišla spavati usred dana (valjda u nadi da će vrijeme tako prije proći). Kako ni u školu malci ne idu sami odmah (netko ih vodi i sačekava), a ima to veze i s porastom prometa i promjenom stila življenja (prije su se svi u ulici znali itd.) i ključ oko vrata školaraca je bio uobičajen , ništa nisam sama inicirala - kad je dijete bilo spremno ostati samo dok bacim smeće ili skočim u dućan u blizini, to smo "odradili" - ni sad u prvašićkoj dobi ne ostaje na dulje sam, nije takav tip recimo, pa poštujem njegovu spremnost/nespremnost. A i ovo kad je kraće sam, na raspolaganju mu je telefon i zna kako me/tatu na mob dobiti...plus, sasvim sam sigurna da nepoznatom ne bi otvorio vrata i slično...

[rusulica]

ali, i jednom sam sama ostala doma (u dobi od 5 recimo) , tata i ja se sve dogovorili, kako će on kratko do dućana, ali kad je otišao, meni je to kratko bilo straaaaašno dugo, valjda sam bila jako prestrašena,

identična situacija je bila kod mene al meni je uhvatila panika kad sam shvatila da su zaključali vrata (prizemnica, okolo veliki ograđeni dvor). Tek tad me uhvatila prava panika jer sam mislila da je čudovište u kući razbila komarice, otvorila prozor i iskočila

Zadnja izmjena: rusulica; 22 kol 2011, 16:00; ukupno mijenjano 1 put/a.

[mama courage]

u švicarskoj vrtićka djeca (nakon prvog mjeseca prilagodbe) moraju ići sama u kvartovski vrtić. tako sam i ja nekad davno išla sa 4-5 godina (ispod nadvožnjaka prolazila) i tako je išlo i moje dijete dok smo živjeli tamo. na svu sreću, vrtić nam je bio u istoj ulici, tako da JA (ovaj put kao roditelj) nisam paničarila no, sve u svoje vrijeme...

kao što veli volvo, vidjet ćeš kad ti dijete samo pokaže spremnost za taj korak... onda to treba podupirati ili malo i poraditi na tome.

bitnije mi je čak "učiti" dijete kako da se ponaša na ulici/dućanu, kako i što ga može čekati, ili kako se ponašati kad ode nekome u goste i sl. to je ono što mi sad "učimo", svjesno... znati norme ponašanja i "očekivanja", znati sam za sebe procijeniti situaciju kad je nešto opasno i kad se treba toga kloniti. učim je da se sama štiti i misli na sebe. da to nitko neće za nju učiniti, posebice sada kada smo često izvan zg, u ruralnim područjima, pa se ode igrati kod susjeda, a i u blizini je rijeka i sl. ili kad zna otići kod školske drugarice na posljepodnevno igranje.

[Barbi]

Ja sam sa 5 godina išla prvi put sama u dućan, mama me poslala po vrhnje i dala mi naravno malo više novaca nego što vrhnje košta, kupila sam tri komada jer nije više bilo u kašeti, srećom.
Moj sin nije htio ni čuti o odlasku u dućan do nekih 6-7 godina, ne sjećam se točno kad je krenuo sam, dućan je u zgradi do naše. A kćer je inzistirala da već tada ide s njim po sladoled npr. imala je dvije i pol kad ih je ćaća (naravno ) pustio oboje u dućan.
Sama još nije išla a od tada često idu zajedno, svako toliko ima iznenađenja, npr. pošaljem ih po kravlji sin a oni se vrate s dva kinder jaja uz komentar "nije imalo sira".

[srecica tara]

Moja najstarija ima 6 godina. I vec sam je jednom ostavila samu u kuci, isla sam do ducana ispod kuce, nekih 5 min naprid-nazada.
Najprije sam potrosila 15 min dok sam joj sve rekla: docu odma, nigdi iz kuce, dok ne dodem. zakljucam kucu i to je to.
ona bi gledala crtane na komp-u ili TV, i stvarno kako bi je ostavila tako bi je i nasla.

Stvarno se mogu oslonit na nju sta se toga tice, inace je mirnica i slusa sve sta joj kazemo.
A na putu do kuce je zvrcnem na tel. jel sve ok. Nije potriba, jer stvarno ducan mi je ono sta se kaze: mogu "pljunit" do njega.

[Duga]

Na šesti rođendan, neki dan, prvi puta je otišla u trgovinu ( mora preći mostić, dva puta cestu , cca 5 min hoda u jednom smjeru). Tomu je, naravno, prethodilo ponavljanje gradiva u smislu: na kojem će mjestu cestu prijeći, na kratkom dijelu gdje nema staze kako će hodati uz cestu, kako se cesta prelazi, da nikuda ne skreće na putu do trgovine, da ne uđe u nečije dvorište ako ju netko pozove ( dijete/odrasli pa čak i poznati joj), da se neki auto zaustavi blizu nje i doziva ju šta će učiniti - zgiljati na suprotnu stranu čak i da je susjed, ne ulaziti u razgovor ni sa kim nepoznatim...igrali uloge. Prvi puta ju je tata špijunirao/pratio da vidi kako se ponaša, drugi puta ja ...i to samo u jednom smjeru, a za povratak samo se pomolili jer naprosto ju moramo puštati da se osamostaljuje.
Na ulici ( blizu kuće) je ovo ljeto bila sama s društvom, prošlo ljeto sam kao kobac stalno virkala i pomalo dežurala ( s njezinih pet), a s četiri sam stalno morala biti vani jer nema šanse da ju pustim tu da se igra bez nadzora, prije svega zbog prometa.
Samu u kući sam ju ostavila prvi puta negdje s nepunih pet godina ( na nekih 6-7 min) dok sam odlazila do pekare. I danas, kad ju znam ostaviti još uvijek je to na max 10-tak min, ali i tomu su prethodili razgovori i razgovori kako se ponašati kad si sam ( ne dirati struju, štednjak, ne ludovati po stepenicama, čak joj nisam dala niti da uzme bombončić dok me nema da se ne bi zagrcnula, da ne otvara, ne proviruje na francuski balkon ako netko zvoni i sl. iako uopće nije tip djeteta koje bi , na primjer, jurcalo po stepenicama, ali nikad ne znaš.Znala sam joj nekad, po povratku kući, zvoniti na vrata da vidim hoće li me slušati...
S nepune četiri se najnormalnijeigrala na katu, sama, u svojoj sobi, dok bih ja bila u kuhinji ili na dvorištu, ali i dan danas mi je ostala navika da se svako malo dovikujemo da vidim kako je i šta radi ako se zaigra gore.
U sklopu ovog njezinog samostalnog igranja na ulici počele smo razgovarati i o tome šta su intimni dijelovi tijela i da nitko nikoga ne smije i nema pravo dirati i svaki drugi dodir koji izaziva neugodu ne treba podnositi nego reagirati, reći:ne! te se odmah, bez ustručavanja, obratiti mami i tati. Možda vam zvuči pretjerano , ali koliko god, nikad ne znaš tko je oko tebe, a i način života nam je takav da je bitno da ona bude što samostalnija i da se uči oslanjati samo na sebe.
Smije otići na igru u susjedstvo ( ako se trenutno igra na ulici) tek nakon što nas pita i nama se javi tako da znamo da je promijenila lokaciju.
Odavno se već zna služiti telefonom ( od četvrte godine i ima u tel. imeniku sva važna joj imena u slučaju potrebe).
Uglavnom, za svaki korak treba priprema, razgovori, igranje uloga ( ovo jako puno prakticiramo, njoj zanimljivo, tako najlakše shvati, ja dobijem zornu sliku kako ona razmišlja, ispravljamo se, učimo, pohvaljujemo... ), vraćati se na temu kad djetetu paše, kratko ponavljati gradivo, procjeniti kad je spremno i kad izrazi želju biti mu podrška, ništa forsirati.
Moja uživa u svemu tome, iako sad kad pročitam ovaj svoj tekst, nije mi jasno kako je u njoj ostalo i mrvu volje da ode po bananka u trgovinu .

[she]

Moji su ostajali sami negde sa 5 godina - znala sam ih ostaviti na kratko dok odem do prodavnice i nije bilo problema, sedeli bi i gledali crtić. Subotom bih išla na pijacu a njih ostavljala uspavanom mm-u s tim što bih deci rekla da je tata tu ali spava a mm-u se javila da idem pa bi on spavao ''na jedno oko'' dok se ne vratim.

E onda je M-u nešto kvrcnulo i on više ne sme ni do toaleta sam . Postao je jedan neverovatni plašljivko koji je i brata ubedio u to da će ih ''ukrasti kriminalci'', ''pojesti čudovište'' ili koje već sve filmove pušta u svojoj glavici. Ostala je ona varijanta dok tata spava ali to je sve. Ne vredi ni da im kažem kako je baba u dvorištu i sva vrata otvorena da ih čuje - ne,on će ipak sići dole kod babe za svaki slučaj (valjda ako doleti zmaj odnekud ). Dok ih je mm dovozio iz vrtića i za odlazak 3m do bankomata ih je odvezivao i vadio iz sedišta da bi išli sa njim.

A za ovo leto sam planirala puštati ih pomalo do prodavnice, razmišljala sam čak i o tome da nakon prvih mesec-dva nastave sami ići u školu...Žao mi je zbog B., on bi i do prodavnice i ostao sam kući ali mu M. napuni glavu iste sekunde i ne vredi. Videćemo kako će biti sad kad krenu u školu, po rođendaonicama, na treninge...iskreno, ne nadam se puno

[mirbi]

To je individualno skroz. Moja S je jako samostalna, mislim da je krenila u kvartovski dućan već sa 4,5 godine. Ali kod nas nema velikih prijelaza ni ceste, sve lokalne ulice sa par kuća. Kad sam rodila R, S je imala 5,5 godina, sama je spakirala svoju torbu za par dana i otišla kod moje rodice na selo.

R sad ima 6 i sva je kenjkava, ništa sama ne zna. Zapravo, ne želi znati. Posve drugi tip, meni nimalo drag.

Iako će R sad na plaži bez problema otić u kafić donit mi kavu...

Doma ih ostavljam same već neko vrime, ali opet, kod mene uvik nekoga u kući ima, odnosno, nikad nisu posve same.

[franika]

Moji stariji (Fran 9 god i Nika 7god) su ovog ljeta skupa po prvi puta krenuli sami do nesto udaljenijeg ducana ili sami do stana od plaze ili su tu u Zg-u ostali sami neko krace vrijeme (oko 1 sat) sami doma a Fran je ovo ljeto i prvi put otisao tu u Zg-u do lokalnog parka sam i tamo bio bez naseg nadzora neko vrijeme. Dakle definitivno ovo ljeto sam osjetila da su spremni. Nika je nekako odgovornija i samostalnija i za nju sam evo sa njenih 7 god skuzila da moze ono sto mi je sa Franovih 7god bilo nezamislivo. Ovo ljeto su oboje dobili i svoje prve mobitele i zapravo je to bio uvjet da ih pustim same na cestu (prije nego su imali mobace se nisam usudila).
Inace od ove god planiram da fran posve sam ide u i iz skole te na obliznje vanskolske aktivnosti. Inace mi stanujemo u centru Zagreba, dosta je prometno pa je i to dodatni razlog zasto je to osamostaljivanje nesto kasnije pocelo.

Inace nasla sam jedan zanimljiv clanak o tome pa ga evo tu kopiram:

"Sam(a) kod kuće

Obiteljski zakon je jasan, djecu predškolske dobi ne bi trebalo puštati samu kod kuće. Znači li to da je polaskom u školu prihvatljivo da je dijete samo kod kuće?

Neki roditelji tome pribjegavaju jer, kako kažu, nemaju drugog rješenja, njihova škola nema tzv. dnevni boravak ili nemaju neku odgovarajuću stariju osobu koja može preuzeti brigu o djetetu nakon škole. Drugi pak roditelji smatraju da je njihovo dijete dovoljno zrelo da se brine samo o sebi već u nižim razredima osnovne škole.

Iako postoje vidljive razlike u zrelosti osnovnoškolaca, psiholozi smatraju da djeca do 12 god. ne bi smjela biti ostavljana sama ili pod nadzorom drugog djeteta. Naime, mnoge su studije pokazale da mlađa djeca nisu u stanju pravilno reagirati u mnogim situacijama niti izdržati duže vrijeme u samoći. Studija američkog Nacionalnog instituta za vanškolsko vrijeme (National Institute on Out-of-School Time) pokazala je da 35 % djece u 12. god. života spremno je preuzeti brigu o sebi, a da je tek 5% osmogodišnjaka to u stanju. Njihova je uputa da prije nego odlučite da dijete ostavite samo trebate dobro provjeriti njihovu svjesnost o tome što znači biti sam i provjeriti njihovu spremnost za to.

Oni predlažu da sebi i svog osnovnoškolca priupitate sljedeća pitanja:

Zna li svoje puno ime, adresu i telefonske brojeve važnih osoba. Može li se uvijek sjetiti tih informacija.
Poznaje li brojeve službi koje djeluju u slučaju nesreće. Ima li te brojeve negdje zapisane ili memorirane u telefon.
Je li dovoljno zreo da glavni ključ kuće nosi diskretno (npr. u svom džepu ili oko vrata ispod majice). Razumije li važnost tog ključa i važnost da uvijek ima ključ sa sobom i nikada ga ne predaje drugoj osobi.
Zna li kako se pravilno javiti na telefon ili odgovoriti na zvono na vratima.
Može li se pridržavati pravila da vrata kuće/stana moraju biti uvijek zatvorena.
Zna li kako uključiti alarm (ako ga kuća ima) i kako ga isključiti po potrebi, razumije li važnost koda i potrebe za njegovom tajnošću.
Zna li koristiti aparat za gašenje požara.
Shvaća li važnost držanja u tajnosti podatka da je sam kod kuće.
Može li pratiti osnovna pravila o sigurnosti, npr. da se uvijek javi kad dođe kući ili da se mora javiti vama (telefonski) kad negdje ide.
Kako se nosio s prijašnjim kraćim odvajanjima kad je ostajao sam kod kuće. Kakva je bila njegova reakcija – strah ili se osjećao relativno ugodno.
Postoji li u blizini vašeg stana/kuće neka starija osoba koja je kod kuće dok je vaše dijete samo, možete li se na nju osloniti u slučaju neke hitne situacije, poznaje li vaše dijete tu osobu i osjeća li se spremno pitati je za pomoć.
Donesete li na osnovu dobivenih saznanja ili usprkos njima odluku da vaše dijete ostane samo kod kuće, trebali biste uspostaviti osnovna pravila o ponašanju kad je samo kod kuće. Važno je da pravila budu što jasnija djetetu i da ih donesete zajedno – pravila bi se trebala odnositi na:

posjete prijatelja
gledanje televizije
pisanje zadaće
odgovaranje na telefon ili zvonjavu na vratima
igranje vani ili odlazak kod prijatelja
korištenje kućanskih aparata
odnos s braćom/sestrama
dužnosti u kući.
Vaša velika dužnost je da osigurate kuću, sklonite i zaključate sve opasne kemikalije, lijekove i sl. stvari.

Isto tako vrlo je važno da budete iskreni prema djetetu i da dolazite kući točno na dogovoreno vrijeme i da opciju “sam kod kuće” prakticirate više kao iznimku nego pravilo.

Zapamtite:

nikad ne ostavljajte bebu ili mlađe dijete samo kod kuće, čak ni kad je zaspalo, čak niti na nekoliko minuta
većina djece mlađe od 12. god. nije zrelo brinuti se samo o sebi na način koji se od njih očekuje kad su sami kod kuće
čak i kad ostavljate djecu stariju od 12 god. same kod kuće uvjerite se da se osjećaju dobro u toj situaciji i da znaju sve što treba znati kako bi se osjećali sigurno
niti jednu osobu mlađu od 16 god. ne bi trebalo ostavljati samu preko noći"

[moja ljubav]

Ja ostavim svog kikica od 3 godine a ja odem u ducan ili pekarnu udaljeni cca50 metara al mu kazem da nista ne dira i da bude di je i stvarno di ga ostavim tam i bude al opet imam malo straha ipak za sve postoji PRVI PUT pa se zurim doma i ne kupujem sad brdo stvari vecinom sam dorucak i odmah doma

[franika]

Ja ostavim svog kikica od 3 godine a ja odem u ducan ili pekarnu udaljeni cca50 metara al mu kazem da nista ne dira i da bude di je i stvarno di ga ostavim tam i bude al opet imam malo straha ipak za sve postoji PRVI PUT pa se zurim doma i ne kupujem sad brdo stvari vecinom sam dorucak i odmah doma

Dijete od 3 god?? Sori, ali ipak mislim da je to jako neodgovorno od tebe! Pa to su jos skoro pa bebe! Zar zelis izazivati sudbinu da se taj prvi puta stvarno i desi?! Mislim, nesrece se uvijek nazalost mogu desiti ali ovo kod tebe mi se cini bas kao prizivanje nesrece! Sori, ali ja to nikada ne bih mogla, pa makar mi ducan bio i na 10m od kuce!

[moja ljubav]

Moze mi se odrgnuti iz ruke kad hodam cestom ili pasti s tobogana kad se penje u parkicu. sve se moze dogoditi i dok sam ja u kuci. prozor nemoze otvoriti vrata zakljucavam a nikada nije imao zanimanje za štednjak ili nesto slicno jer ga je toga strah On lijepo sjedi i gleda crtice i tak bude dok ja ne dodjem a ducan mi je odmah prko puta kuce i nema guzve tak da me nema 3 min uvrh glave.

[patkica]

Dijete od tri godine ne bih nikad ostavila samo doma, bez obzira na to da sam sigurna da se neće ozlijediti.

Ove upute su zgodne Franika, samo moram napomenuti da se ni ja ne znam služiti vatrogasnim aparatom a drugo je više manje OK. Moj stariji dugo nije mogao podnjeti da bude sam u stanu, bojao se previše, pa nisam inzistirala (još u drugom razredu nije mogao mirno podnjeti da ja npr. odem sama do dućana ili po kćer u vrtić što je 10 minuta). Ona je drugačija, ali i sada s njenih 6 godina ne ostaje sama doma.

[mama courage]

ove upute su stvarno ok, ali to je upravo ono što rekoh. treba dijete UČITI svemu tome, a ne ne razmišljati i ne obazirati se na to i očekivati da će dijete to jednog dana znati samo od sebe (samim tim što dođe u godine kad bi to trebao znati). a neke stvari su i osnove bontona, kako se npr. javiti na telefon.

u slučaju požara/potresa ili drugih neprilika - tu smo već prije 2 godine imale mali kurs što i kako se ponašati. i to svako malo, barem u teoriji - ponavljamo.

[moja ljubav]

I kad sam na wc dijete je u sobi samo i neznam sta radi. Kazem odem kupim kruh ili mlijeko i to je to ne ostavljam ga svaki dan to bude jedanput u 2 tjedna i nije mi svejedno al vjerujem u njega a i nebi da mi krene u skolu pa se boji ostati samo ili ici samo u ducan neka se uci nikad mu nisam nista branila zato i slusa jer mu nije zabavno dirati ono kaj je vidio da je vruce a vatre se boji a i vodu ne voli tak da imam malog strasljivca doma.

[patkica]

Razlika između trogodišnjaka i djeteta koje ide u školu je toliko velika da to nije nikakav argument
Školarca treba navikavati polako da bude sam doma. Trogodišnjaka treba zaštiti od toga da bude sam doma.
I da - i ja sam sa 5 godina ostajala na kratko sama doma, dok je mama išla u dućan (a starija sestra npr. bila u školi), nisam se mami nikad žalila, jer je to bilo tak normalno da me bilo sram uopće reći, ali to su mi bili užasni trenuci, i toga se sjećam.

[† Volvo]

Kao što MC kaže, treba neke stvari naučiti (u dobi kad se mogu početi učiti neke stvari s objašnjenjima, 3 godine to nisu još, bar ne za finalizirati) - razgovarati o mogućim (realno) situacijama, a ne strašiti (tko će od strašenja postati "hrabar" ). Kao što u predškolsko doba treba učiti put do škole, ponašanje u prometu, telefonske brojeve, o novcu i slično. To da se dijete u dobi od 7-8 još uvijek boji ili osjeća nelagodno biti samo ili ići u dućan je više stvar unutrašnje spremnosti i ne bude li dijete spremno tad, bit će koju godinu kasnije. Neka su djeca i opreznija od drugih, neki su odrasli oprezniji od drugih , možda zato jer su svjesniji mogućih poslijedica.

Za 3 ili tako sitno-godišnjaka uvijek je bolje rješenje povesti ga sa sobom (pa će usput naučiti gdje se baca smeće ili gdje je dućan u koji će kasnije sam ići )

[MALA2006]

Kod mene još nitko ne ostaje sam, ali baš prošli tjedan mi je bila jedna komična situacija na moru. Bila sam sa klincima na moru u donjem katu kuće. Njih dvoje se igraju mirno i velim ja D da idem skočit u gornji apartman po nešto (vanjske stepenice) i da pripazi na brata ( iako ništa nije bilo za paziti jer si zbilja nisu mogli nešto napraviti) i za par sekundi čujem Fkak se dere iz sveg glasa. Kad imala sam kaj vidjeti- D je doslovno shvatila da ga pripazi, držala ga je u kung fu zahvatu, sa leđa, rukama oko struka i ni makac ni jedan ni drugi
Veli pa rekla si da pazim da nešto ne napravi

Kaj se tiče odlazaka nekuda D si uredno npr na plaži od kupiti sladoled tipa 10-20 m od ručnika da nam je na oku. U joj npr dam novce pa si kupi kokice itd. To nam je za sada plafon, ali u principu je dosta samostalna.

[moja ljubav]

Ja sam zivi primjer da mozes biti doma obadva roditelja a da dijete nesto napravi. naime imala sam 2 godine kad sam se opekla na kipucu kavu imam veliki oziljak preko cijele ruke koji je iz svemira vidljiv, Bili su mi i mama i tata doma i ja sam se mami za majicu drzala i uspijela proliti vrucu kavu po sebi imala brdo operacija i snmatram da se tak mogu i u vrticu se objesiti na zavjesu(di je bilo par slucajeva i u novinama) njih tete nemogu kontrolirati ili otici sama doma i jel vi razmisljate kad ih ostavite tamo hocete li ih pokupiti tu ili bolnici NE RAZMISLJATE zato ponavljam IMAM POVJERENJE koje mi nikad nije istrgnuo se iz ruke,otisao na cestu kak 90 % trogodisnjaka radi. ne zanima ga štednjak ili frizider ko neke da bacaju jaja i slicno ja s njim kroz pricu i pokazivanje sta je opasno doprem pamtni su oni i ne treba od njih raditi "invalide"(oprostite na izrazu) i mala ispravka ima 3,5 god i NEEEE bi ga jos pustila samog u ducan mada je odmah preko puta za to mislim da nije spreman al ostati 2 min doma gledajuci crtice mislim da nema problema i uz to sam na prizemlju uvijek otvoreni prozori tak da....

[kalea]

Ostavljanje 3-godišnjaka samog kod kuće, pa makar i na 10 minuta, je protuzakonito i to bi trebao biti dovoljan argument .
Na stranu što se djetetu vjerojatno neće dogoditi ništa strašno, "samo" će možda biti malo uplašeno ako skuži da mame nema određeni period vremena (a klinci malo drugačije percipiraju protek vremena).

edit: moja ljubav, bez ljutnje, ali upalo mi je u oči da si prvo rekla da ne može otvoriti prozore, a onda da su ti uvijek otvoreni prozori. Mene i dan danas strah ostaviti širom otvorene prozore preko noći u sobi svoje curke, sada sedmogodišnjakinje.

Zadnja izmjena: kalea; 24 kol 2011, 17:06; ukupno mijenjano 1 put/a.

[moja ljubav]

pa 10 minuta ga nebi ni ostavila soooooorry

[moja ljubav]

Ak vidim da je guzva onda radije ne kupim nego dodjem doma pa mu dam nekaj cokolino ili slicno znaci vidim stan kroz prozor i nikad se nije uplasio sto me nema nego kad dodjem kaze "nisam nista dirao "

[danijela81]

Ak vidim da je guzva onda radije ne kupim nego dodjem doma pa mu dam nekaj cokolino ili slicno znaci vidim stan kroz prozor i nikad se nije uplasio sto me nema nego kad dodjem kaze "nisam nista dirao "

ajme, sorry, pa da je ne znam kako dobar, i da ništa "ne dira", trogodišnjaka ne bih ostavljala ni na 5 minuta samog.
"bolje spriječiti nego liječiti". neću izazivati nevolje ako ne moram.
u trogodišnje dijete se ne može pouzdati da će te baš uvijek slušati. pa ni u ono koje zbilja "zlatno", i djeluje kao jako dobro i poslušno dijete.
nemoj sad shvaćati ta naša upozorenja kao kritike, nego kao zbilja dobronamjerne savjete.

[moja ljubav]

Ma ne smatram da su kritike sve smo mame i sve imamo svoj nacin odgoja samo kazem da ima stvari koje se mogu dogoditi i dok su s nama u drustvu i da netrebamo radi toga zivjeti u strahu stalno. Rekla sam jos nije veliki da ostane sam doma duze od 2-3 min i da ide sam u ducan mada pljune do njega al nemogu ga voditi na wc pazeci da nesto ne bude a moze i tad biti jer su zatvorena vrata i puuuuno duze od 3 min sam tam

[danijela81]

Ma ne smatram da su kritike sve smo mame i sve imamo svoj nacin odgoja samo kazem da ima stvari koje se mogu dogoditi i dok su s nama u drustvu i da netrebamo radi toga zivjeti u strahu stalno. Rekla sam jos nije veliki da ostane sam doma duze od 2-3 min i da ide sam u ducan mada pljune do njega al nemogu ga voditi na wc pazeci da nesto ne bude a moze i tad biti jer su zatvorena vrata i puuuuno duze od 3 min sam tam

a zašto ne možeš ostaviti otvorena vrata?
s WCa barem možeš čuti da li se nešto događa, izjuriti van na svaki sumnivi zvuk, plač...
na wc moraš otići, u dućan možeš povesti i dijete. kupovinu možeš obavljati i navečer kada ga netko može pričuvati, ako ti je već nezgodno povesti ga sobom (iako ne vidim razlog zašto ne povesti trogodišnje dijete sa sobom kada ideš po kruh)
istina, uvijek se može nešto dogoditi, ali zar nije tvoj posao da spriječiš ono što se može spriječiti?
svašta mi pada na pamet što bi jedan prosječni trogodišnjak mogao napraviti u jednom prosječnom kućanstvu, i pri tome nastradati.
ali valjda ti kao mama znaš što radiš. jel znaš?

[Krumpirić]

ostavljat trogodišnje dijete samp doma je opasno, to se nebi nikad usudila.

inače, baš gledam ovo što duga piše..mene je tog prelaska ceste baš strah...

[moja ljubav]

Moj sin MRZIIIIIIII ICI VAN kad treba izaci to je takav plac i bude 5 min i ide doma a dok ja njega nagovorim da izadje i da mi cvili cijelo vrijeme radije gleda crtic

[milka]

aaajme šta ste se uvatili pilat ženu? rekli ste joj svoje mišljenje i ok.
ljubav drugi put razmisli šta ćeš napisat na forumu hehehehe
ja osobno isto se ne bi usudila ostavit 3-godišnjaka (svoga) solo,al svako zna svoje dite.
al ja se sićam da smo mi ko dica i puno prije nego smo krenili u školu igrali se sami na ulici i išli u dućan. ja sam živila na Marjanu i mi bi znali po cile dane laprdat po Marjanu a da se niko odroditelja ne zabrine. koja su to tek vrimena bila
a i par mojih prijatelja bi bili pola dana sami kući, sa ključem oko vrata jer su roditelji radili. meni je to danas nezamislivo.
ja sam svoga (6 za 2 mjeseca) taman počela puštat u park iza kuće, koji je jako siguran. a za dućan još nije skroz spreman, mada me svaki dan žica kad će on sam ić kupit kruh