Moja starija je bila individualka, bila je nekako zrela (star-mala
) te je dodatno imala sport u vrijeme kad je bio boravak pa smo se odlucili za razrednu nastavu. Uciteljica je bila super, doma smo radili s njom samo na nivou organiziranja vremena da napiše zadaće na vrijeme, ponekada bi dolazila teta čuvalica. Uglavnom djelomično radi njenog karaktera djelomično radi te samostalnosti, ona se odlično snalazila sama i stvarno nikada nisam pomislila uopće da bi joj u boravku bilo bolje.
Mladja pak je bila ekstrovertirana društvenjača
i za nju mi je boravak bio logično rješenje. Ona je više zaigrana, mazasta, mlađa kćer i naravno da nije bila tako samostalna i odgovorna kao starija. Za nju je pak po meni boravak u to vrijeme bio najbolja solucija iako možda bi više napredovala što se znanja tiče da je bila na razrednoj nastavi i da smo mi dodatno s njom doma radili i provjeravali zadaće. Ovako je kroz boravak još više napredovala u laprdanju i druženju s vršnjacima
Odlična je učenica i sada u sedmom razredu i sama uči da se razumijemo samo nema te samostalnosti i organiziranosti kao starija. S druge strane uopće ih je teško uspoređivati jer su ko nebo i zemlja, ali eto
Mislim da ti je kod odluke najvažnije procijeniti što konkretno želiš i koliko vjeruješ svojem djetetu da može biti doma samo neki kraći period (npr dok čuvalica dođe) te da li je dovoljno emocionalno zreo da može biti sam doma i da li prihvaća obaveze škole. Sretno u odluci.