Sada je: 15 kol 2020, 00:42.

Senzomotoricka integracija

Ako vaše dijete ima bilo kakvih problema u razvoju, svratite ovamo. Pitajte, ispričajte svoju priču, podijelite svoja iskustva. Mjesto na kojem ćete dobiti puno informacija, pomoći, savjeta i vidjeti da uopće niste sami.

Moderator/ica: nadicab

Re: Senzomotoricka integracija

PostPostao/la Sanja » 25 ožu 2004, 11:51

Onda cu je kupiti jer sam pretpostavljala vec prije da mi je to sinu najveci problem,ali nisam znala da ima literatura na hrvatskom.puuno hvala na informacijama <i></i>
Avatar
Sanja
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 232
Pridružen/a: 06 lis 2002, 21:56
Lokacija: Varazdin-Split

Re: Senzomotoricka integracija

PostPostao/la Ana28 » 08 tra 2004, 14:25

Cujem danas od jedne mame ,koja ima 12mj.staru curicu sa dow.sy.da mala ceka da je prime na SI na Goljak.<
>Znaci i moja Petra bi eventualno mogla na to ili....???<
> <i></i>
Ana28
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 105
Pridružen/a: 10 kol 2003, 23:01
Lokacija: Zagreb

Re: Senzomotoricka integracija

PostPostao/la mamajapi » 08 tra 2004, 15:34

Ana28, ja ne znam za nikoga osim mojeg djeteta da ide na SI.<
>Nas je uputila fizijatar pa bi bilo najbolje da pitate svog fizijatra. <i></i>
mamajapi
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 37
Pridružen/a: 11 ožu 2003, 15:37

Re: Senzomotoricka integracija

PostPostao/la Ana28 » 08 tra 2004, 17:52

Ma znam da to odreduje fizijatar,samo me zanimalo dal znas vec neko dijete sa DS-om da ide na to. <i></i>
Ana28
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 105
Pridružen/a: 10 kol 2003, 23:01
Lokacija: Zagreb

Re: Senzomotoricka integracija

PostPostao/la Dabltrabl » 08 tra 2004, 21:23

Quote:Dobili smo zadatak da idemo na ljuljacke, tobogane, vrtuljak i to svakodnevno (osim kada pada kisa) obavljamo u parku s gustomtaj zadatak smo i mi dobili od fizioterapeutice i od turalije i drzimo ga se, + hod po neravnom terenu, igre s pijeskom i kamencicima , i fakat to cesto, da ne velim svakodnevno primjenjujemo i z. moze sve sto i L. motoricki , trci, skace penje se, jedino nam je veliki problem socijalizacija u zatvorenim prostorima Z. se jako boji zatvorenoh prostora al idem otvoriti novi topic.. <i></i>
Dabltrabl
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 12
Pridružen/a: 04 vel 2004, 10:23

Senzomotoricka integracija

PostPostao/la mamajapi » 10 stu 2004, 23:27

Fizijatrica nam je jednog sina uputila na radnu terapiju i senzomotoricku integraciju na Goljaku. Brat blizanac ne treba ni na kakve vjezbe. Za pojasnjenje, jer me dugo nije bilo na forumu i ne znam da li me se sjecate, imam blizance koji su rodjeni 25.2.2002. godine i to obojica kao neurorizicna djeca.<
>Na radnoj terapiji smo bili, dijete se jako do
o snaslo i skoro sasvim zadovoljilo kriterije fizioterapeutice, imala je svega par primjedbi sto treba istesati. (Mogu reci da mi je pao veliki kamen sa srca jer nisam znala kako ce sve ici).<
>Na senzomotoricku integraciju jos nismo krenuli i vjerojatno necemo jos mjesec dana jer nema termina.<
>A vas molim da mi objasnite sto je SI i prenesete svoja iskustva. <i></i>
mamajapi
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 37
Pridružen/a: 11 ožu 2003, 15:37

Re: Senzomotoricka integracija

PostPostao/la Lidija » 02 tra 2005, 11:08

Alergicna sam na frazu ''roditelji smetaju. ''<
>I zelim znati sto se desava s mojim djetetom. I zelim biti s njim. Pa radi se o malom djetescu. I zelim nauciti nesto primjenjivo kod kuce ...... - To sve ja mislim.<
><
><
>Kako to on podnosi ? I sto se zapravo unutra desava ? I koji je cilj ovog odabiranja ..... nis ne kuzim Mislim tko odredjuje jel' mu treba ili ne? I jel on unutra s tim terapeutom ili s kim ? I strana osoba ga skida i oblaci bez mame u blizini ? I kaj bi to roditelj unutra smetao ? Ivica 9.8.90<
>Matko 13.5.96<i>Edited by: Lidija at: 2/16/04 11:12<
></i>
Avatar
Lidija
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1615
Pridružen/a: 13 tra 2001, 10:22
Lokacija: zg

iskustvo iz Goljaka

PostPostao/la Futrola » 23 sij 2007, 18:29

Kopirano iz mojega dnevnika stručne prakse koju sam provodio u Goljaku:
...Ovdje je vrlo važno spomenuti da se djetetu ne daju upute. Dijete samo bira što će raditi, gdje će biti i s čim će se igrati. Bitno je da dijete ima nekakvu ideju, da zna što bi radilo.
Prostorija je puna strunjača i taktilnih pomagala (loptica, taktilnih vrećica ispunjenih pijeskom, šljunkom, zrnjem i sl.. Te su taktilne vrećice različitih težina i dimenzija).
Također se na jednom zidu nalazi ogledalo od poda pa do cca 1,5 m visine. Tu dijete koristi pijenu za brijanje koju razmazuje po velikom ogledalu. Pijena služi kao taktilni medij, jer postoje djeca koja odbijaju pijenu i odmah se brišu čim im se stavi malo na ruke, što govori da je dijete hiperreagibilno. Da bi se procijenila hiperreagibilnost djeteta, također se može dati npr. mlijeko za tijelo pomoću kojeg se dijete namaže.
U prostoriji se nalaze viseće sprave za ljuljanje (različitih oblika i dimenzija, a mogu se i korigirati prema visini djeteta), onda bazen s lopticama, trampolin, te lopte i valjci (svih oblika, boja i dimenzija).
Jedan od zadataka senzoričke integracije je da dijete upozna okolinu oko sebe, i to preko mišića, tetiva i zglobova. U senzoričkoj integraciji dijete se uči opasnosti od pokretnih sprava.
Prije započinjanja aktivnosti koje dijete odabere, ono se mora samostalno svući i obući. Ako dijete nije dovoljno samostalno tu uskače radni terapeut. Radni terapeut pomaže npr. u tom smislu da samo primi rukav, a dijete izvuče odnosno uvuče ruku.
Ako dijete treba pomoć mi mu trebamo pomoći, ali na način da iz djeteta izvučemo maksimalno, odnosno da dijete samo obavlja najveći dio aktivnosti. Trebamo iskoristiti sav djetetov potencijal.
Do treće godina djetetova života, dozvoljeno je da roditelj prisustvuje radno terapijskim aktivnostima, ali nakon toga više ne smije biti prisutno, pa čak i ako dijete počne plakati, derati se, vrištati i sl.. Tretman traje 45 minuta, i kako će ga dijete provesti ovisi o njemu.
Dijete je potpuno slobodno u ovoj prostoriji, pa čak i ako plače. Djeca u Goljak na senzoričku integraciju dolaze jedanput tjedno...
"Budimo svjetionici onima kojima treba pomoć."
Sinisa, bacc.therap.occup.
Avatar
Futrola
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 34
Pridružen/a: 23 sij 2007, 13:16
Lokacija: Zagreb

senzorička integracija

PostPostao/la cvjetic » 23 sij 2007, 23:44

radni terapeuti provode snzoričku integraciju. To je jedna od "vrsta" tj. načina provođenja radne terapije. Ona je specifična, jer se u njoj koristi "specifičan " način provođenja terapije, odnosno "davanja, primanja i izmjene senzoričkih informacija".
TKO JE KANDIDAT, A TKO NIJE ZA SI?
Vrlo diskutabilno, individualno....procjenjuje radni terapeut. Klijenti mogu biti i hiper/hipo senzibilna djeca, mogu biti Downovci, neurorizična djeca....ali POSEBNO JE TO ŠTO OPET NISU SVI ZA SI!
S djetetom se za vrijeme SI ne komunicira VERBALNO, već putem niza informacija koje dobiva iz okoline...npr. to može biti pjena, balansna ljuljačka....mogu biti mediji koji daju puno taktilnih, olfaktornih, proprioceptivnih....i drugih informacija. :bye
cvjetic
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 27
Pridružen/a: 05 pro 2006, 00:09

senzorička integracija

PostPostao/la cvjetic » 23 sij 2007, 23:48

Nadice NE BI SVIMA preporučila SI, jer to nije klasičan tip terapije, ne treba svima....sam princip radne terapije je da je strogo individualan i holistički... tako npr. ne možete s dvoje neurorizične djece primjenjivati istu "vrstu" i "način" terapije..
znam da su gužve za SI jako velike, ali isto znam da to rade 2 osobe? ( možda se u međuvremenu povećao broj terapeuta?) :mah
cvjetic
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 27
Pridružen/a: 05 pro 2006, 00:09

PostPostao/la Fortuna33 » 24 sij 2007, 13:09

s obzirom da sam ja u ovoj bransi vec 6 godina i da se na veliko koriste senzorne sobe ja se uopce ne slazem sa navedenim podacima i nacinu na koji se senzorne sobe koriste u hr :mah

http://mameibebe.biz.hr/phpBB2/viewtopic.php?t=25785

uopce ne kuzim na koji nacin bi roditelji smetali i zasto bi se dite ostavljalo samo u takvim sobama?
bas suprotno, vise nego potrebni su tamo a svaka soba ima svoju namjenu ( bijela, crvena, zrak, soba za masazu, morska i druge)
mislim da se u hr ono sta bi trebalo biti ucenje kroz igru napravilo na ucenje na socijalisticki bezosjecajni nacin :dunno
jos ako i tamo rade tete u bijelim kutama onda mogu samo udrit glavom oba zid od muke :dunno
Avatar
Fortuna33
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 184
Pridružen/a: 11 sij 2003, 15:14
Lokacija: Göteborg

Re: iskustvo iz Goljaka

PostPostao/la Fortuna33 » 24 sij 2007, 13:18

sinisa je napisao/la:Kopirano iz mojega dnevnika stručne prakse koju sam provodio u Goljaku:
Do treće godina djetetova života, dozvoljeno je da roditelj prisustvuje radno terapijskim aktivnostima, ali nakon toga više ne smije biti prisutno, pa čak i ako dijete počne plakati, derati se, vrištati i sl.. Tretman traje 45 minuta, i kako će ga dijete provesti ovisi o njemu.
Dijete je potpuno slobodno u ovoj prostoriji, pa čak i ako plače. Djeca u Goljak na senzoričku integraciju dolaze jedanput tjedno...


ovo mi je pretuzno za citat a kamoli znat da je netko od vas to i dozivio.
pretuzno i nehumano prema ditetu i to jos tako malom a usput je totalno krivo shvacen nacin,pristup i znacaj senzornih soba i senzorne integracije.
djete se uci osjetilima a ne strahom, silom i nasilnim odvajanjem od onih koji mu znace sigurnost.
Avatar
Fortuna33
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 184
Pridružen/a: 11 sij 2003, 15:14
Lokacija: Göteborg

Re: senzorička integracija

PostPostao/la Fortuna33 » 24 sij 2007, 13:26

cvjetic je napisao/la:TKO JE KANDIDAT, A TKO NIJE ZA SI?
Vrlo diskutabilno, individualno....procjenjuje radni terapeut. Klijenti mogu biti i hiper/hipo senzibilna djeca, mogu biti Downovci, neurorizična djeca....ali POSEBNO JE TO ŠTO OPET NISU SVI ZA SI!
S djetetom se za vrijeme SI ne komunicira VERBALNO, već putem niza informacija koje dobiva iz okoline...npr. to može biti pjena, balansna ljuljačka....mogu biti mediji koji daju puno taktilnih, olfaktornih, proprioceptivnih....i drugih informacija. :bye


svi ,bez obzira na godine, dijagnozu i slicno su za koristenje senzornih soba. i mi koji radimo sa djecom ( koja imaju autizam, down i druge dijagnoze) koristimo npr bijelu sobu skupa sa ucenicima ( bijela soba je za smirivanje, povecanje koncetracije i bas za poboljsanje komunikacije, smanjenje pritiska, povecanje osjecaja povezanosti i slicno)


zasto ne komunicirat verbalno pogotovo ako je to djetetov nacin komunikacije i ako je ono razumije/cuje ? ne kuzim :conf
zamisli samo kako bi se osjecali zdravi ljudi da ih je odvojiti od poznatih, staviti u jednu prostoriju i zabraniti verbalno komunicirat a natjerati ih da primaju podatke i daju podatke na neki drugi nacin.
Avatar
Fortuna33
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 184
Pridružen/a: 11 sij 2003, 15:14
Lokacija: Göteborg

Re: Senzomotoricka integracija

PostPostao/la Fortuna33 » 24 sij 2007, 13:29

mamajapi je napisao/la:Kod SI to s roditeljima je pisano pravilo, inzistiraju na tome da roditelj ostane vani.<
>Vi bi svejedno pokusale? Hajde ohra
ite me! <i></i>


gdje pise to pravilo?
Avatar
Fortuna33
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 184
Pridružen/a: 11 sij 2003, 15:14
Lokacija: Göteborg

senzorička integracija

PostPostao/la cvjetic » 24 sij 2007, 14:27

Ovako Fortuna....
U Hrvatskoj se SI provodi u samo nekoliko ustanova(na žalost) pa se uvijek stavljaju prioritetni klijenti sa mnogo poteškoća...
Nemoj se ljutiti, ali u toj istoj Hrvatskoj niti terapeuti, niti roditelji nemaju mogućnosti koje su kod vas. To ispada da su u Hrvatskoj terapeuti najveći šalabajzeri?? ili?
:|
Ne, ne rade terapeuti u bijelim kutama na SI ;-)
cvjetic
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 27
Pridružen/a: 05 pro 2006, 00:09

PostPostao/la Futrola » 24 sij 2007, 16:10

Fortuna33 je napisao/la:djete se uci osjetilima a ne strahom, silom i nasilnim odvajanjem od onih koji mu znace sigurnost.


Poštovanje
Kao prvo morate shvatiti da se odvajanje od roditelja ne prakticira ako dijete u prisustvu roditelja normalno provodi terpiju.
U većini slučajeva djeca ne žele raditi bilo što dok je majka/otac pored njih. Jednostavno ne žele i stalno bježe roditelju/ima. Zato ako se vidi da dijete ne želi provoditi terapiju dok je netko od njegovih roditelja prisutan, tada se roditeljima (zbog efikasnosti same terapije) "zabrani" prisustvovanje senzoričkoj integraciji.
To što će dijete plakati to nije okrutno. Gledajte to s druge strane. U terapiji s djetetom morate "isključiti" emocije. Morate objektivno i realno gledati situaciju. To je za dobrobit djeteta pa ma kako se vi ježili iza zatvorenih vrata senzoričke integracije.
Djeca se ovdje i uče osjetilima. Sila i nasilno odvajanje ne postoji. Sve ide laganim tokom. Ako djete ne radi zbog prisustva roditelja (a niti sa njim) onda je sasvim normalno poduzeti neke mjere a to je da roditelji čekaju iza vratiju. Ne vidim ništa nehumanoga ovdje. Ako hoćete možemo preko privatnih poruka detaljnije porazgovarati o tome.
"Budimo svjetionici onima kojima treba pomoć."
Sinisa, bacc.therap.occup.
Avatar
Futrola
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 34
Pridružen/a: 23 sij 2007, 13:16
Lokacija: Zagreb

PostPostao/la faith » 24 sij 2007, 16:59

Draga Fortuna, kad citam tvoje postove cini mi se da zivis na prekrasnom mjestu za djecu s posebnim potrebama. Vidim da se tamo daje puno vise sansi svima bez obzira na njihve posebne potrebe.
I ja mislim da nije u redu da se roditelj odvaja od djeteta pod svaku cjenu u sobi za senzornu integraciju, ali kod nas stvarno inzistiraju na tome (kao i na jos puno nelogicnih stvari). Moji su se decki toliko jako plakali na senzorickoj prvih par puta da mi se srce drapalo slusajuci ih, ali nisu mi dali da idem unutra kod njih, kao smirit ce se. Zapravo su se i smirili ali tek kad se promjenio terapeut.
Ne znam gdje cvjetic ide ili radi, ali na Goljaku i Zelengaju su terapeuti u bjelim kutama!
Avatar
faith
Ovisna sam
Ovisna sam
 
Postovi: 1346
Pridružen/a: 06 lip 2006, 17:33
Lokacija: Zagreb

PostPostao/la Fortuna33 » 24 sij 2007, 18:27

sinisa dobro nam dosao
uopce se ne slazem s tobom. djetetov plac i tvrdnja da nista ne ide na silu vec polako ne ide zajedno a usput nije mi jasno sta to ometa roditelj djetetu u jednoj senzornoj sobi.
bili mi to mogao objasniti ?
kakve su to tajne u toj vrsti terapije ? uopce mi nema logike u tome sta pises a usput da ponovim da iza sebe imam sestogodisnje iskustvo sa senzornim sobama i nigdi ( NIGDI) NISAM VIDILA DA JE IJEDNO DITE ODVOJENO OD RODITELJA/STARATELJA/ UCITELJA/ ASISTENTA il nekog treceg koje sa njim radi.

i ono najvaznije: ti kazes da se terapiji sa djetetom trebaju "iskljuciti" emocije a sve to za dobrobit djeteta.
jednostavno ne zelim virovat da netko ovako radi sa ijednim djetetom a kad se prevede znacenje senzorne sobe i spoji sa "iskljucenjem emocija" onih koji ce djetete bas nauciti da koristi svoje emocije onda mi to zvuci bezsmisleno ( bolje i tu rjec da sam iskoristila jer sam u stvari tila nesto puno jace i gore al se suzdrzavam)

ma sta to treba dite raditi u jednoj senzornoj sobi sta bi mu prisustvo drage osobe ometalo???????????????? :conf

kakvo je to izmisljanje bjesnih glista sa radnicima u kutama kad se senzorne sobe preporucuju svima i svugdi ( skolama, djecjim vrticima, specijalnim skolama i drugdje) i kad je njena namjena svima a ne samo bolesnima.
zna se za sta su odredene sobe i ja koja sam jednom sedmicno u njima ne mogu ni zamisliti da se neko dite odvaja, tjera na neku drugu vrstu komunikacije i slicno.
zna se za sta sluze sobe sa ljuljackama, onim odskocnim madracima, bazenom sa balunima a zna se i za sta sluzi bijela soba sa vodenim krevetom, posebnim lampama , igrom boja i slicno.
ajde reci ti meni sta i na koji nacin moze roditelj smetati u jednoj sobi za stimulans, pokrete i slicno?
jel mozda smeta ako dite ljulja na ljuljackoj? il ako se igra sa njim u bazenu sa balunima?
jel mozda kriva terapija za hrvatsku nezamisliva ako ja lezim sa djetom koje ima autizam damp na vodenom krevetu pokriveni jorganom sa kuglicama, gledamo igru svjetlosti tj fokusiramo vizuelnu paznju i pjevusim mu na uho.

senzorne sobe tj senzorna terapija je terapija bez postavljanja odredenog zadatka

terapija je smisljenja da se kroz igru izazove i da podsticaj djetetu da istrazuje, provjerava, gleda, dodiruje, slusa.

ono sta je jos jedno od osnovnih odlika je da se ova vrsta terapije je opustena atmosfera.

ma dajte molim vas, nezamisliva mi je sva ta strategija koja se sprovodi nad dicom a nisan sigurna jel mi to gore od onoga kako se u stvari ponasaju prema roditeljima.
pa dajte pomocu interneta provjerite, naucite od drugih koji su vec dugo godina u tome kako se radi u senzomotorickim sobama, cemu one sluze i skinite te bile kecelje jer ako nista drugo onda bar u senzornim sobama ne treba bit osjecaj bolnice il neke intitucije.

mozda je bolje da se maknem od ove teme jer prokuvam nad ponasanjem prema djeci( vjeciti bolesnici u hr i na to ih treba stalno i podsjecat jer su stalno okruzeni bijelim kutama) i njihovim roditeljima.
Avatar
Fortuna33
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 184
Pridružen/a: 11 sij 2003, 15:14
Lokacija: Göteborg

Re: senzorička integracija

PostPostao/la Fortuna33 » 24 sij 2007, 19:02

cvjetic je napisao/la:Ovako Fortuna....
U Hrvatskoj se SI provodi u samo nekoliko ustanova(na žalost) pa se uvijek stavljaju prioritetni klijenti sa mnogo poteškoća...
Nemoj se ljutiti, ali u toj istoj Hrvatskoj niti terapeuti, niti roditelji nemaju mogućnosti koje su kod vas. To ispada da su u Hrvatskoj terapeuti najveći šalabajzeri?? ili?

ne ljutim se al o kakvim mogucnostima govoris?
financijskim?
pa nije sve u financijama i senzorne sobe se mogu uz dobru organizaciju napraviti i uz puno manje para nego da se sve kupi gotovo.
i sama sam vam stavila slike od ovog centra ( prvog u svedskoj i medu prvima u evropi.... odmah nakon holandije i danske) gdje je cila kuca u stvari senzorna kuca i napisala sam na nekoliko primjera sta i kako su oni napravili ( umisto 22 000 kruna koliko kosta bazen sa kuglicama oni su bazen sami napravili a kuglice kupili za 2 000 kruna, nisu kupili poseban krevet sa muzikom vec su kupili vodeni na koji su montirali zvucnike tako da djeca sa ostecenim vidom umisto u igri boja i svjetlosti mogu uzivati u osjetilu sluha i vibracijama, puno stvari su sami napravili, taktilne igracke-boje i ukrasi, lampe , pokretne akvarije i jos miljun drugih cuda.)
najvaznije je znati sta se zeli tom sobom i cemu ce sluziti ( mislim na razne vrste soba)
postoje i pokretne senzorne sobe i ne radi se tu o nekim nedostiznim sumama . pa mi sa foruma bi bile u stanju srediti i opremiti bar 2 sobe.

a to o terapeutima u hr kao najvecim salabajzerima je nesto sta nije izaslo ni iz mojih usta ni sa tipkovnice pa necu ni komentirati.
Avatar
Fortuna33
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 184
Pridružen/a: 11 sij 2003, 15:14
Lokacija: Göteborg

PostPostao/la Futrola » 24 sij 2007, 19:18

Draga Fortuna, ne mogu a da se ne zadivim Vašoj količini revolta koju ste akumulirali u sebi. Iskreno žao mi je zbog Vaše situacije koja je dovela do takvoga revolta.
Ja se ne kanim svađati na ovom forumu. Ja sam iznio svoje mišljenje, svoje stavove i iskustva s kojima sam se susretao u Goljaku. U potpunosti se slažem da roditelj prisustvuje terapijskom procesu - ali roditelji ne provodi terapiju! Terapiju provode kvalificirani, stručno obrazovani terapeuti. Vi ako imate mogućnosti provodite senzornu integraciju kod sebe doma gdje stanujete. Roditelj nikako ne provodi terapiju (u zakazanom terminu) u Bolnici ili Ustanovi sa svojim djetetom. To provodi terapeut.
Druga je stvar provoditi izvan dogovorenog termina u sobi za SI terapiju roditelj-dijete. Ne znam je li me shvaćate što sam ovime upravo rekao.

Druga stvar; roditelj može prisustvovati terapiji u SI sve dok dijete normalno provodi terapijski proces sa svojim terapeutom.
Uglavnom djeca zbog povezanosti sa roditeljima ne žele provoditi terapiju. U tom se slučaju zamoli roditelje da ne prisustvuju više terapiji senzorne integracije. To vam je isto kao i kada dijete prvi puta dovodite u vrtić. Ono će plakati i biti u strahu tjedan dana. Nakon toga će prestati. Kao što roditelj ne može ostati sa djetetom u vrtiću, tako ne može (u pravilu) nakon treće godine ostati sa djetetom u sobi SI.

Treća stvar; ja sam stavio isključiti osjećaje pod navodne znakove ("isključiti" osjećaje). Mislim da Vam stvarno ne trebam objašnjavati što bi to značilo.

Slijedeća stvar; djeca u senzornoj sobi rade ono što sama žele (ali se slijedeći put ne ponavlja ono što se prošli put radilo), tako da na ovu Vašu izjavu
Fortuna33 je napisao/la:ma sta to treba dite raditi u jednoj senzornoj sobi sta bi mu prisustvo drage osobe ometalo????????????????
jednostavno nemam komentara. Žao mi je što ste toliko razočarani i što ne vjerujete osobama koje provode radno-terapijski proces. Ovo sve što ste Vi opisali kako dijete doživljava ugodu, mir, kako istražuje, provjerava, gleda, dodiruje, sluša dok je sa roditeljem, tako VJERUJTE MI (imao sam se prilike susresti sa takvom djecom) druga djeca koja nisu tako jako vezana za roditelje, za vrijeme terapijskog procesa to isto postižu i sa terapeutom.

Osim toga, netko je ovdje napisao da se u SI u Goljaku terapija provodi sa bijelim kutama. Čisto sumnjam. U SI u Goljaku kada sam ja bio terapeuti nisu imali nikakve kute!

Molim Vas, nema se potrebe prepirati. Ovo odlazi u krivom smjeru.
"Budimo svjetionici onima kojima treba pomoć."
Sinisa, bacc.therap.occup.
Avatar
Futrola
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 34
Pridružen/a: 23 sij 2007, 13:16
Lokacija: Zagreb

PostPostao/la nadicab » 24 sij 2007, 19:40

moram se osvrnuti na komentar "djeca koja nisu jako vezana za svoje roditelje"
Djeca kojoj je potrebna SI su naročito vezana ta svoje najdraže (osim u slučaju djece s autističnim spektrom zbog same prirode autizma).
Ja sam se kroz fizikalnu terapiju naučila da dijete se buni na podražaje koje dobiva, ali kroz zbilja kratak period ako je odabrana metoda i terapeut ISPRAVNI za dijete i njegovu dijagnostiku. SVe ostalo što se proteže korz jedan duži period treba značiti da se nešto treba mijenjati.
Nažalost, u našem društvu još uvijek je mišljenje da roditelji smetaju, da oni "kontroliraju" što se dešava s djetetom: od bolnica do terapija.
I pravi vrtić neće dozvoliti da dijete predugo plače nakon odvajanja od majke - u našem vrtiću ako se ta scena ponavlja, majci se preporuča da se odlazak u vrtić pomakne za neki drugi period.
I u školi se dozvoljava da majka sjedi pored djeteta ako je dijete toliko emotivno vezano za majku (ovo jest rijedak slučaj, ali ta mogućnost postoji)
Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert Einstein
Denis, 16.05.2000.
http://www.udruga-oko.hr
Avatar
nadicab
Prepečena plavuša
 
Postovi: 17502
Pridružen/a: 04 svi 2001, 00:17
Lokacija: Zagreb, Kvatrić

PostPostao/la Fortuna33 » 24 sij 2007, 19:43

sinisa, moj revolt se pojavio na samu pomisao kako izgleda uvuci uplakano malo dite u jedno senzornu sobu i da se to tako radi .

usput, ipak sam ja ovde cetvrtu godinu i nikad nisam izazvala niti sudjelovala u ikakvoj svadi ili prepiranju :mah .

i naravno, i dalje ne podrzavam nacin ni metodu kakva se sprovodi nad djecom u senzornim sobama ( na racun sestogodisnjeg isksutva nije ni za cudit da se ne slazem ;-) ).

usput, u vrtic sam isla sa djetetom 2 ipo sedmice i nikad ga nisam ostavila uplakanog ;-) i zamisli, bez suza se naucio ostati sam u vrticu ( da je trebalo duze isla bi sa njim i duze )............ ( toliko o psihologiji pustanja da place i naucit ce se nakon nekoliko puta o kojoj bi veliki evropski i svjetski psiholozi i obiteljski terapeuti imali puno toga za reci). :juhu
Avatar
Fortuna33
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 184
Pridružen/a: 11 sij 2003, 15:14
Lokacija: Göteborg

PostPostao/la Futrola » 24 sij 2007, 19:53

Fortuna33 je napisao/la:...usput, u vrtic sam isla sa djetetom 2 ipo sedmice i nikad ga nisam ostavila uplakanog ;-) i zamisli, bez suza se naucio ostati sam u vrticu ( da je trebalo duze isla bi sa njim i duze )............


Potpisujem ovo što ste rekli. Zato sam i ja nekoliko gore postova naveo da je odvajanje od roditelja polagani proces identičan ovoj Vašoj rečenici koju sam gore citirao.
Ako se nakon određenog vremenskog perioda postupnim odvajanjem od roditelja dijete u sobi SI (kada je roditelj iza drugih vrata) rasplače ne zove se roditelja unutra.
"Budimo svjetionici onima kojima treba pomoć."
Sinisa, bacc.therap.occup.
Avatar
Futrola
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 34
Pridružen/a: 23 sij 2007, 13:16
Lokacija: Zagreb

PostPostao/la Fortuna33 » 24 sij 2007, 19:56

a zasto se ne zove roditelj?
zar se nezna sta znace suze i plac?
Avatar
Fortuna33
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 184
Pridružen/a: 11 sij 2003, 15:14
Lokacija: Göteborg

PostPostao/la Futrola » 24 sij 2007, 19:59

Fortuna33 je napisao/la:a zasto se ne zove roditelj?
zar se nezna sta znace suze i plac?

A recite da li se zove roditelj kada dijete u vrtiću ne želi (zbog bilo kojeg razloga) nešto napraviti i počne plakati?
"Budimo svjetionici onima kojima treba pomoć."
Sinisa, bacc.therap.occup.
Avatar
Futrola
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 34
Pridružen/a: 23 sij 2007, 13:16
Lokacija: Zagreb

PostPostao/la Fortuna33 » 24 sij 2007, 20:06

ne ako roditelj nije u blizini al ako je u blizini vjeruj mi nema toga roditelja koji nece instiktivno ici utjesiti svoje dijete ( mislim da ti svaka mama il tata , pogotovo na ovom podforumu gdje su posebna djeca to moze potvrditi).
Zadnja izmjena: Fortuna33; 24 sij 2007, 20:08; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
Fortuna33
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 184
Pridružen/a: 11 sij 2003, 15:14
Lokacija: Göteborg

PostPostao/la † zmijac » 24 sij 2007, 20:07

Nadici samo mala ispravka ( malo off topic)

vezana ta svoje najdraže (osim u slučaju djece s autističnim spektrom zbog same prirode autizma)


Naime ( nažalost ne svi ) su poprilično mazni i vezani za svoje roditelje i obitelj.Ponekad čak i i mrvicu previše ( ali se ne bunim :3srca )
T
nije više AKO,već KAD !
† zmijac
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 177
Pridružen/a: 01 srp 2005, 18:05

PostPostao/la Fortuna33 » 24 sij 2007, 20:11

zmijac slazem se jer sam prosli petak vecer provela u centru za zlostavljenu djecu ( na njihov poziv) bas sa djetetom koje ima autizam i ono je bilo prilipljeno za mene 4 sata i zeljelo je osjetiti moj miris i toplinu dok sam ga ja mazila ( inace je dijete koje nije od pokazivanja emocije il zelje za ikakvim dodirom) .
Avatar
Fortuna33
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 184
Pridružen/a: 11 sij 2003, 15:14
Lokacija: Göteborg

PostPostao/la Futrola » 24 sij 2007, 20:20

Fortuna33 je napisao/la:ne ako roditelj nije u blizini al ako je u blizini vjeruj mi nema toga roditelja koji nece instiktivno ici utjesiti svoje dijete ( mislim da ti svaka mama il tata , pogotovo na ovom podforumu gdje su posebna djeca to moze potvrditi).


Instinktivno (kada terapeut to već ne može) uđe roditelj i utješi dijete. To je sasvim normalna i olakšavajuća okolnost kako za dijete i roditelja tako i za terapeuta, ALI TO NIJE RIJEŠENJE, jer na taj način dijete stječe model tipa:"aha, ja ću sada plakati, neću raditi, doći će mi majka, zagrliti će me, dati će mi pusu, i ako treba prekinuti ćemo terapijski proces".
Govorim o djeci koja su izrazito vezana za svoje roditelje, a kako se djeca koja boluju od cerebralne paralize rađaju sa rudimentiranim motoričkim sposobnostima takvo neprekidno i kontinuirano prekidanje terapije (ulaska roditelja unutra i smirivanje djeteta) nema efekta (u terapijskom smislu). Djete će nakon xy dana prestati plakati i početi će raditi jer neće imati drugog izbora. Dijete uvijek pred kraj terapije čeka nagrada. Treba se probiti taj led a ne se neprekidno vraćati na početak. Dakle, ja cijelo vrijeme govorim o izrazito vezanoj djeci. Sigurno postoji primjera kada su ušli roditelji, smirili dijete i dijete je nesmetano i sa svojim maksimalnim sposobnostima radilo terapiju sa svojim terapeutom. Iznimke uvijek postoje, ali večina nije takva. Naravno da se pruži mogućnost da uđe roditelj i smiri dijete, ali to se ne može kontinuirano upražnjavati prilikom svakog prisustvovanja terapiji. To može perzistirati ako dijete nakon što ga roditelj smiri radi radno-terapijski proces.
"Budimo svjetionici onima kojima treba pomoć."
Sinisa, bacc.therap.occup.
Avatar
Futrola
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 34
Pridružen/a: 23 sij 2007, 13:16
Lokacija: Zagreb

PostPostao/la nadicab » 24 sij 2007, 20:43

sorry SIniša, ali u mojim očima si dosta pao kada si upotrijebio krivi glagol:
Djeca NE BOLUJU od CP-a jer je CP stanje, a ne bolest!
Takav tvoj stav o CP-u kao bolesti i dovodi do medicinskog a ne habilitacijskog tretiranja djece.
Ne zaboravi, na ovom pdf-u ima visokoobrazovanih mama - visokoobrazovnih o djetetovim stanjima i bolestima. NJihovom znanju malo koji hrvatski stručnjak može konkurirati jer roditelji gledaju dijete holistički, a naši stručnjaci samo kroz prizmu svoje specijalnosti.
Na ovom pdf-u su dobrodočli stručnjaci koji će s nama podijeliti svoje znanje, a ne "soliti" nam pamet. Takvih imamo dosta i u standarnom životu
Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert Einstein
Denis, 16.05.2000.
http://www.udruga-oko.hr
Avatar
nadicab
Prepečena plavuša
 
Postovi: 17502
Pridružen/a: 04 svi 2001, 00:17
Lokacija: Zagreb, Kvatrić

PrethodnaSljedeća

Natrag na Djeca s teškoćama u razvoju

Na mreži

Trenutno korisnika/ca: / i 3 gostiju.