Sada je: 29 ožu 2024, 07:32.
Moderator/ica: nadicab
lea.marijela je napisao/la:I sada da ne ispadne krivo sve ovo pišem da probate dobiti osječaj da je vaša priča sretna priča a ne tužna i zaista vam želim sve sve najbolje ovog svijeta i da nikada ne taknete niti djelič loše strane epilepsije.
DeIn je napisao/la:Mi smo po nacjonalnosti muslimani i kod nas ima salijevanje strahe za nekog ko se nesto boji ili prepadne..I to je meni moja majka(baka)govorila ,kada sam ja saznala da moje dijete ima epilepsiju,moja mama mi je rekla odi i salij mu strahu al kako sam ja u svicarskoj i nisam mogla do te zene koja to radi,rekla sam da ako mogu da posaljem njegovu robicu po prijateljima nasim i kaze nam moze..Ja uzmem djeciju robicu i posaljem oni to obrade i donesu nam nasi prijatelji,i kada smo mi isli autom do tih prijatelja nase dijete je u autu imalo napade kao nikad do tada jako duge,i uzmem ja tu robicu i vodicu s kojom sam ga trebala da okupam i lijepo dodjem kuci uradim to sve i stavim ga da spava ,od tad pa do dana danasnjeg nase dijete nema epilepsije...Dali je Bozije cudo ili je samo nestalo ni ja ne znam samo se zahvaljujem dragom Bogu sto je nema moje dijete vise,a kako molim Boga za svoje dijete tako molim Boga za svu djecu koja isto kroz to prolaze...
Natrag na Djeca s teškoćama u razvoju
Trenutno korisnika/ca: / i 17 gostiju.