Škola - redovna ili specijalna?

[nadicab]

Načeli smo tu temu na grupi podrške ...
I iako sam jako, jako za inkluzivno školovanje, s obzirom na naša iskustva, moram reći da specijalna škola je manje naporna i za dijete i za obitelj.
S druge strane on je dobio puno kroz druženje s vršnjacima, ali cijeloj obitelji je bilo jako naporno jer nismo imali podršku sustava, a rijetko i pomoć. Učili smo sami, bili prepušteni sami sebi; otkrivali toplu vodu (za neke stvari sam nedavno čula kako naši stručnjaci govore na simpoziju o prilagođenoj literaturi, a kada sam pred 3 godine ih pitala, svi su )

[bosancero]

Načeli smo tu temu na grupi podrške ...
I iako sam jako, jako za inkluzivno školovanje, s obzirom na naša iskustva, moram reći da specijalna škola je manje naporna i za dijete i za obitelj.
S druge strane on je dobio puno kroz druženje s vršnjacima, ali cijeloj obitelji je bilo jako naporno jer nismo imali podršku sustava, a rijetko i pomoć. Učili smo sami, bili prepušteni sami sebi; otkrivali toplu vodu (za neke stvari sam nedavno čula kako naši stručnjaci govore na simpoziju o prilagođenoj literaturi, a kada sam pred 3 godine ih pitala, svi su )

Opcenito sam misljenja kako je nas obrazovni sustav zastario i neadekvatan za danasnje standarde. Misljenja sam kako redovite skole trebaju transformaciju od enciklopedistickog pristupa u kojem djecu filaju masom informacija koje onda djeca moraju znati kao enciklopedisti u francuskoj u sedamnaestom stoljecu na istrazivacko skolstvo u kojem bi djeca imala inicijativu u ucenju i trazenju gdje moze naci informaciju i kako informaciju obraditi. Sto se tice specijalnih skola iz osobnog iskustva znam da i njima nuzno treba reformacija i prilagodjavanje pri cemu bi specijalne skole vise bile servis redovitim skolama u laksoj integraciji djece s teskocama u redovito skolstvo. Pored toga specijalne skole bi se vise trebale posvetiti rehabilitaciji i djeci s UMR i TMR te u nasim manim sredinama adekvatnom pristupu djeci s autizmom. Danas specijalna skola izgleda kao geto za nasu djecu pri cemu su ona iskljucena iz socijalnog okruzenja. Imam primjer djevojcice polaznice specijalne skole koja nema drustva te je u biti potpuno socijalno iskljucena iz svoje sire okoline.
Pored toga jedna od bitnih znacajki inkluzije a na sto cesto zaboravljamo je pozitivan ucinak i na "standardnu" djecu koja u svakodnevnoj interakciji s djetetom s poteskocama postaje svjesno vrijednosti razlicitosti i brige i pomaganja a najvaznije prihvacanja osoba s teskocama te ce samim time i kroz daljnji zivot imati puno manje predrasuda. Znaci inkluzija nema samo za nasu djecu pozitivan ucinak.

[nadicab]

Znaci inkluzija nema samo za nasu djecu pozitivan ucinak.

Ma je, to je velika istina, ali ta činjenica ne pomaže nama u savladavanju gradiva, učenju činjenica koje njemu ništa ne znače (npr zemljoopisni pojmovi: on na kartu ne vidi jer je skoro pa slijep, ali mora znati ama baš sve gore i rijeke kao i ostala djeca, a to znači da mi moramo to bubati napamet.) Takvih podataka koje se "moraju znati" tj bubati u njegovom životu ima i previše, a nepotrebno.
Znam da on ima izvrsno obrazovanje, da zna puuuuuuuuno više nego što znaju djeca na Goljaku, ali što to konkretno njemu i nama kao obitelji znači? Ionako će nam biti jako ograničen upis u srednju školu, a o nekom daljnju obrazovanju/zapošljevenju da ne govorimo
Jel se vidi da sam umorna od svega, od samotnog vijanja zastave na barikadama sustava

[bosancero]

Znaci inkluzija nema samo za nasu djecu pozitivan ucinak.

Ma je, to je velika istina, ali ta činjenica ne pomaže nama u savladavanju gradiva, učenju činjenica koje njemu ništa ne znače (npr zemljoopisni pojmovi: on na kartu ne vidi jer je skoro pa slijep, ali mora znati ama baš sve gore i rijeke kao i ostala djeca, a to znači da mi moramo to bubati napamet.) Takvih podataka koje se "moraju znati" tj bubati u njegovom životu ima i previše, a nepotrebno.
Znam da on ima izvrsno obrazovanje, da zna puuuuuuuuno više nego što znaju djeca na Goljaku, ali što to konkretno njemu i nama kao obitelji znači? Ionako će nam biti jako ograničen upis u srednju školu, a o nekom daljnju obrazovanju/zapošljevenju da ne govorimo
Jel se vidi da sam umorna od svega, od samotnog vijanja zastave na barikadama sustava

Obrati paznju na prvi dio mog odgovora. Ne treba razmisljati o daljnjem skolovanju, zaposljavanju itd. Treba razmisljati o sreci i zadovoljstvu nase djece i o tome da budu okruzena s ljubavlju. Inkluzija u redovito skolstvo izmedju ostalog takodjer treba biti individualizirana i za svako dijete treba postojati program po njegovim specificnim potrebama i mogucnostima.

[Dory]

Nekakva nit vodilja kad upisujem djecu u školu mi je mjerilo - dali će oni tamo biti zadovoljni, prihvaćeni, hoće li moći izboriti svoje mjesto u tom okruženju...Djeca bez obzira na svoje pp žele i trebaju osjećaj da su u nečemu DOBRA (pa čak i najbolja), potreban im je osjećaj da su u nečemu uspješna. Moj V. ide u specijalnu školu (nema fizičke poteškoće, ali ima intelektualne...IQ - 57) ali kad ga pitam u čemu si ti dobar, on će ponosno reći - u matematici - jer je u matematici gotovo najbolji u razredu. U normalnom obrazovnom sustavu bio bi najvjerojatnije predmet podsmjeha i poruge..Ali da bi i ovdje u specijalnoj bio dobar bilo je potrebno mnogo rada...Nekakavo uvriježeno mišljenje je da je djeci tamo lako..Lako je onoj djeci koja tamo nebi trebala biti i ta djeca se tamo ne osjećaju ugodno, osjećaju da tamo ne pripadaju...

[nadicab]

Inkluzija u redovito skolstvo izmedju ostalog takodjer treba biti individualizirana i za svako dijete treba postojati program po njegovim specificnim potrebama i mogucnostima.

Da, tako je u teoriji, a RL sam navela u postovima prije. Baš zato što nije tako u RL, nama je puno teže nego da smo izabrali specijalnu školu. I što dalje prolazi vrijeme, sve bolje razumijem roditelje koji prije ili kasnije posustanu i pristanu na prilagođen program ili specijalnu školu.
A prilagođen program se daje samo ako dijete u nekim predmetima ima granične intelektualne teškoće, a ne ako mu treba jako puno vremena da riješi zadatak; dijete riješi zadatak, ali za 10x duže vremena od druge djece. Ja uvijek kažem - mi bi sve stigli napraviti kada bi dan trajao 50 sati a ne samo 24 sata.
I još kada se u cijelu priču upetljaju njegovi zdravstveni problemi

[suzaks]

Nadicab napisa

Jel se vidi da sam umorna od svega, od samotnog vijanja zastave na barikadama sustava

Potpuno te razumijem! Potpuno !
I već par godina promišljam svakih par mjeseci - šta je bolje, ima li uopće najpametnijeg izbora ili jednostavno živjeti izbore onako kao što dođu i od njih izvući maksimum!
Bosancero - odlični postovi!

edit kasnije: napisat ću malo naše iskustvo kad pronađem više vremena!

[ronin]

definitivno treba mijenjati sustav
i definitivno sam za inkluziju

dvosjekli je to mač međutim,jer se trenutačno sve prelama preko leđa naše djece,koja se muče i pate usvajajući gomilu podataka koju ne bi,zaista ,trebala,a sve pod cijenu redovnog školavanja...u stilu-kad već želiš ići u redovnu školu,onda izvoli savladati program,

a borba za integraciju se ne može voditi nikako drugačije nego uključivanjem u redovni školski sustav

ovako kako je sad...stradavaju klinci

ja sam inače prilično malodušna što se nekih promjena koje nas očekuju tiče...već sam kroz 10 godina struke prečesto bila svjedok u najmanju ruku čudnih(da budem blaga) i neumjesnih odluka MOZS,i često sam se ,onako čisto intimno,ljudski ,u krugu svoja 4 zida znala upitati jesu li tim ljudima sve daske u glavi na broju i u kojem paralelnom svemiru oni žive.

u najvećem broju slučaja sve njihove teorije-kule u zraku-nikad ne bi zaživjele u praksi jer su otpočetka bile nerealno zamišljene,i samo bi na kraju propale nakon previše utrošenog vremena i novca.

da sad upisujem svoje dijete ,vjerojatno se ne bih odlučila za neku od redovnih škola u gradu u kojem živim.
preobro insajderski poznajem kako funkcioniraju i ne hvala,ni moje dijete ni obitelj ne bismo željeli prolaziti kroz nepotrebnu golgotu.

radije bih homskulirala dijete dodatno,plaćala dodatne aktivnosti u skladu s njenim mogućnostima-bez trauma za nju i po sve nas.

olakotna okolnost za moju obitelj je da mi najstarije dijete pohađa privatnu školu(sad će najesen krenuti i drugi) koja zbilja integrira djecu s posebnim potrebama,razredi su po 15 učenika(i dvije učiteljice)-u razredima bude po dvoje djece s pp-om-koliko znam u svakoj generaciji bude po jedno dijete s CP-om,i njima je škola maksimalno prilagođena-kolica mogu apsolutno svuda,u svakom razredu visi bontončić i razvija se empatija,plus što ta djeca imaju stvarno individualan pristup(imaju ga i "obična djeca",kamoli ne ona s pp-om,tako se kreativcima daju dodatne mogućnosti svakodnevnog rada-u vrijeme nastave-npr moj sin je pasionirani čitač i njemu učiteljica pokloni 2-3 puta tjedno po pola sata čitanja u knjižnici-u njegovom razredu je dječak s ADHD-om koji se smije ispuhati i otrčati par krugova vani ili u dvorani-i dalje nastaviti raditi bez ikakvih problema.

TAKVU školu za svoje dijete želim-ako će igdje moći ići,tu će ići.
ako ne,tu je specijalna.

ovakva redovna-zasad mi se ne čini kao opcija

[lulamae]

mmm..bas sam pod dojmom danas..upravo sam dosla iz Vinko Beka..
tamo je bila jedna mama koja ima sina i kcer,oboje su slijepi..sin ide 8. razred a kcer je upisala 1.razred gimanzije ..tako nesto..slucajno smo malo popricale na hodniku..jako su dobri ucenici oboje..i ona veli da je zadovoljna sa vinko bekom..kcer joj je isla prvih par razreda u redovnu skolu ali veli da je to bilo prenaporno i da se ona nije mogla snaci (kcer) pa ju je upisala u vinko bek..po njenom misljenju, bolje je za dijete da krene u redovnu skolu kad malo sazrije..oboje su isli po redovnom programu u vinko beku i sin ce joj sad isto upisati gimnaziju...mali izgleda ko pravi tinejder-roker ono-duga kosa,koznjak i tako..to mi je bilo drago vidjeti..
e sad..kasnije sam razgovarala sa defektologinjom o adrianovom upisu u skolu..naime,adrian sljedece godine (2011.) krece u prvi razred..mislili smo ga upisati u redovnu skolu u kvartu,doslovno nam je u drugoj ulici..medutim,kako u sesvetama ima puno djece, razredi ce biti preveliki i prebucni za njega..boji se da nece moci dobro funkcionirati tamo.. ta skola vec ima iskustva sa slijepim djecakom koji je tamo zavrsio 8.razred..ali ja sam sad u nedoumici..ne znam sto da radim..stoje bolje?
u vinko beku bi poslije nastave jos imao i rehabilitaciju ako bi trebao..a sigurno bi trebao..u razredu bi ih bilo mozda troje-cetvero a on bi bio valjda jedini prvasic..
u redovnoj skoli bi ishodili asistenta a opet mi vele da asistenti cesto pomazu djeci i vise nego trebaju pa opet to nije dobro..oh,tako sam zbunjena..

[Dory]

lulamae - potraži mišljenje svih koji su na neki način uključeni u njegovo dosadašnje odrastanje i napredovanje (psihologa, teta iz vrtića, terapeuta....) prije upisa ići ćeš i na obradu kod liječnika školske medicine...ipak odluka će biti na tebi...sigurna sam da ćeš dobro i ispravno odlučiti jer najbolje poznaješ svoje dijete i njegove mogućnosti ...

[nadicab]

ja još (iskreno) nisam čula da se netko iz spec. škole prebacio u redovnu; prečesto je bilo obratno i to meni najbolje govori kako programi u školi nisu dobro napravljeni.
Ronin, jako lijepi opis škole, još da ima takva u Zagrebu ... Ja sam odlučila da ću Denisu probati osigurati privatnu srednju gdje bih mogla možda dobiti to što ti opisuješ.
Denis je jako sretan, (on je i inače veoma sretno dijete), on bi bio sretan gdje god da ga stavimo, tj privikao bi se.
Mi imamo sreću da imamo divnu djecu i roditelje u razredu i da sada već 2. godinu imamo predivnu asistenticu.
I mi smo doživljavali paušalne opise da asistenti "previše" pomažu; te iste osobe bi sigurno rekle i da previše štitimo našu djecu
Osobno - tko to nije probao, neka ne pametuje (mislim na stručnjake).
ja bih tako žarko htjela da se konačno Denis gleda kroz prizmu svojih mogućnosti, a ne dijagnoza

[MAJA Skopje]

Znaci kod nas postoje dva vida skole. Redovna i specijalna. Megjutim u specijalnu skolu uglavnom idu deca koja imaju mentalna ostecenja.
Znaci Denis je djete koje ima jako puno fizickog ostecenja al je intelegentan. Takvo djete smestiti u specijalnu skolu??? Hm
Neznam sta u Zg obezbedjuje specijalna skola. Al ovde kod nas je to skola u principu za lako i tesko mentalno retardiranu djecu. I takva skola ne moze biti poticaj za djete koje nema intelektualne poteskoce. Denis ima problem zbog svojeg fizickog henidkepa i nemoze brzo pisat i citat ili pratit nastavu kao djeca koja nemaju nikakve zdravstvene poteskoce. Al je pametan bistar.
Kad su meni rekli za Jovana da ga vodim u obdaniste za djecu sa pp i kada sam tamo otisla sa mm i vidjela sta i kako se radi. Otisli smo bezuci jer ta sredina ne bi imala nikakvog poticaja za nase djete. Da tesko je da se djete koje ima odredjene fizicke poteskoce da se integira u redovnu skolu, al samo takva skola moze biti poticaj, nazalost i nekad vise razocaranje za samo djete i obitelj uopste.
Zato neznam sta je bolje za nasu djecu koja znaju da komuniciraju mentalno su dobri, al imaju ogranicenja zbog svog fizickog henidkepa.
Svako djete je prica za sebe.
Da zivimo u nekoj "normalnoj" drzavi sve bi bilo kako treba.
Imamo i specijalnu skolu za slepu djecu ta ja medju boljima sto se tice specijalnih skola.

[lulamae]

dory..mi smo ove godine bili kod dokice skolske medicine zbog odgode..ona je malo popricala s adrianom i napisala da je on spreman za skolu,al sam ja rekla da ipak zelim odgodu..mislim da joj je to bilo malo cudno..ali treba savladati brajicu i jos neke sitnice pa zato..ali inace,ja mislim da je on spreman za skolu,sto se tice mentalnog razvoja..on meni vec zna brojati do 200..zbraja do 10..zna hrpu engleskih rijeci i brojati na vise jezika a zna i dosta rijeci na nizozemskom...(frendica mi je profesorica nizozemskog)..on slusa price na nizozemskom,engleskom...on zna hrpu pojmova..i mislim da je sto se tice nekih stvari puno bolji od svojih vrsnjaka a ni ne vidi..ali zato ima drugih problema-smeta mu guzva,buka,ne moze se sam obuci ili svezati vezice na cipelama..mislim moze on navuci pidamu jer je na gumu i otici do wc-a ali nekad pogodi wc skoljku nekad ne..
i zato zelim da ide u redovnu skolu i da zivi zivot kao i njegovi vrsnjaci..a ne da bude negdje izoliran..treba mu samo mala prilagodba u skoli..valjda ce se to moci rijesiti..a tako se bojim da zbog takvih sitnica na kraju zavrsi negdje drugdje a ne u svom kvartu..
a privatne skole?o njima ni ne razmisljam..jer su sigurno preskupe..ne znam ni okvirno koliko..

[IRENA]

I ja se prijavljujem u umorne - Nadice
Sve što ste napisali stoji i nemam što pametno nadodati osim da je činjenica da nesavršenosti redovnog školstva u procesu inkluzije na svojim ledjima nosimo mi roditelji, nosi Janova učiteljica - za sada Jan u školu voli ići, napreduje, druži se sa svojom razrednom škvadrom... pa nekako zaključujemo da ne osjeti te nesavršenosti ( i ne doživljava školu kao teret - odnosno doživljava ali koliko i Vito - posebice petkom kad nam je svima svega dosta) .
Mi smo u puno stvari imali i vrašku sreću ( i sa samom školom i sa učiteljicom i sa svim asistenticama...) ali da je naporno - uf... čak i sa prilagođenim programom kojeg zaista učiteljisa super prilagođava Janu...
Eh - čeka nas 5. razred - ja već sada puna ??? i stvarno ne znam kako će to ići - i koliko ću ja još moći ...
Dory je odlično opisala i moje "kriterije" koji me rukovode "dali će oni tamo biti zadovoljni, prihvaćeni, hoće li moći izboriti svoje mjesto u tom okruženju...". Za sada je Jan i zadovoljan i prihvaćen i izborio je svoje mjesto ... kako će to ići dalje

[Dory]

lulamae- njemu nije mjesto u specijalnoj školi, njihov program je prilagođen djeci s intelektualnim teškoćama..a po tvom opisu on zna puno više od mnogo vršnjaka.Što bi on radio u specijalnoj školi ako sad već računa do 10 i broji do 200? (moj V u 4.r. tek uči brojiti do 100 po deseticama, a do deset računa na prste - pa čak i koliko je 1+1)..U problemima koje ima - oblačenje, odlazak na wc - tu će mu pomoći asistent..Bit će to velika promjena i puno prilagodbe i suza i smijeha...ali vidjet ćeš da ćete uspjeti
Što se tiče odgode, nije to ništa čudno, vjerojatno ću ju i ja tražiti za dečića koji bi na jesen trebao u 1.r. - on broji do 20, poznaje slova, računa do 10...ali ima govorne teškoeć i jako je spor u izvršavanju zadataka - dok. kod koje ide na terapiju me šokirala da će i on u specijalnu (tamo ga je svrstala automatski jer mu tamo ide dvoje braće) ali ja mislim da ćemo govor uspijeti korigirati - ako ne do jeseni - tražit ću odgodu - jer ako što nadicab kaže - ni ja ne znam nikog da je iz specijalne škole uspio ući u redovnu..

[martina mama]

Odlicna tema na koju bismo sve zajedno i svaka posebno ministru mogle odrzati predavanje. Skolski sustav je u najmanju ruku zastario. Prividno su uvedeni sareni udzbenici prepuni informacija koja djeca ze dobi ne razumiju pa ih posljedicno uce napamet. A od toga male vajde za zivot. I najzdravijem djetetu je skola uzasno naporna, dosadna i srtesna. Za nasu djecu posebice. Ne tnam kakvo je stanje u spec skolama, ali pretpostavljam nr puno bolje sto se osnovne misije tice, a ta je da djeca steknu i zadrze pozitivan stav prema stjecanju znanja, a da se usput razvijaju i u drugim smjerovima.
Mi najvise vremena trosimo na to da nam ucenje ostane jedna zanimljiva aktivnost, a da nam ne odnese cijeli dan. Doma organiziram skolu bez opterecenja, s puno prakticnog rada, puno razvijanja logike i kreativnosti. Ima dana kad mi je zaista naporno, ali nemamo snage da se odselimo negdje gdje cemo dobiti obrazovanje prilagidjenije osobnim potrebama. Puno radimo na tome da doma odrzimo mir, svi skupa i svak posebno jer je to temelj za razvoj samopouzdanja.
Trudim se ne upasti u zaljenje zbog truda koji marta ulaze. Trudim se misliti i prihvatiti da je i banalne stvari poput okretanja, sjedenja....marta zaradila. Jednostavno, ona ce se morati truditi puno vise za isti uapjeh. Kad sve zbrojim, mislim da nismo u minusu. Disciplina je osnova za zivot, za sve sto covjek radi, za odnose koje kreira. A tu smo premasili sve one prosjecne i iznadprosjecne.
Bosancero je dobro napisala kako bi se trebake transformirati redovne i spec skole. Steta jedino sto su nam djeca na neki nacin pioniri pa oni sami imaju manje koristi od svega nego sto to svojim trudom zasluzuju.
Da je tesko, tesko je. Ponekad mi skolski sustav slici na pripremu djece za sudjelovanje u nekom od pipularnih tv kvizova. Moja je misija da ono sto marta nauci, da nauci s radoscu, razumijevanjem i bez pririska za dobijanjem dobre ocjene.

[lulamae]

dory, i u specijalnoj skoli postoji redovan program medutim menije bezveze da ga vozim tako daleko-45min kad nam je skola udaljena 2 min..a k tome jos uopce ne bi bio s vrsnjacima niti u nekoj normalnoj okolini ako ih ima cetvero u razredu a on jedini prvasic... ..a dobro se snasao u vrticu gdje ih isto tako ima 30 u grupi..

[Dory]

Lulamae - kod nas je u specijalnoj školi samo program za djecu s pp i rade po knjigama za djecu s pp (udžbenici većinom autorice V. Đurek) obično su po jedan-dva prva razreda svake godine, u razredu je od 4-6 učenika. Oni koji ne mogu pratiti ni taj program idu u posebno odjeljenje gdje se samo uče osnovnim životnim vještinama dok se djeca iz "jačeg" programa većinom upisuju u srednje škole - naravno za neka pomoćna zanimanja - pomoćni kuhar, pekar i sl.Program je za djecu koja nemaju intelektualnih poteškoća presiromašan, ne uče npr. nikakav strani jezik, sporo se ide naprijed - prvi razred uči samo brojeve do 5, drugi do 10..u trećem počnu s pisanim slovima...puno, puno se ponavlja i dugo se zadržava na pojedinom gradivu kako bi to djeca usvojila...I ne ide to lako, jer djeci koja su tamo stvarno treba puno vremena da im naučeno gradivo "sjedne". Važna stvar je da u školi imaju defektologa, logoterapiju, kineziterapiju i sl...Svi djelatnici se stvarno trude izvući maximum iz djece i za svaki njihov napredak treba puno, puno rada - mada je nekakvo uvriježeno mišljenje da djeca tamo ništa ne uče - za njih je ono što oni uče- puno. Ima tamo i djece koja su zbog odgojne zapuštenosti i nebrige roditelja završila tamo (npr. romska djeca) koja imaju veće kapacitete....
Teško je reći što bi netko napravio na tvom mjestu...ali ako ne pokušaš s redovnom školom, vjerojatno ćeš se uvijek pitati da li si ipak trebala ...

[lulamae]

pa zapravo mislim da cemo poceti s redovnom skolom pa cemo onda vidjeti kako ce to ici..

[nadicab]

Od specijalnih škola u Zagrebu imamo:
1. Goljak - za djecu s motoričkim teškoćama + ev. dodatne toškeće; ima redovni i prilagođeni program
2. Vinko Bek - za djecu s problematiku vida - isto redovni i prilagođeni program
3. Slava Raškaj - za djecu s govorno-slušnim problemima - redovni i prilagođeni program
4. Sloboština - za djecu s kognitivnim teškoćama; prilagođeni i posebni program
5. OŠ Kruge - za djecu s kognitivnim teškoćama; prilagođeni i posebni program

Za preve 3 škole nisam sigurna da li imaju i posebni program.
Denis ima pravo ići na Goljak, ali tamo su zbilja (nažalost) jako malo prilagođeni uvjeti (velike arhitektonske barijere, nema laptopa, adaptiranih WC-a, asistenta), ali ih ima do 6 u razredu i imaju u sklopu škole/boravka sve terapije (o kvalitetama tih terapija možemo diskutirati)
Vinko Bek i Slava Raškaj nisu prilagođeni kolicima.

[ronin]

meni je zapravo prestrašna činjenica da specijalne škole nisu prilagođene kolicima
pa koje će biti ako neće te?
ma užasno me ljute takve stvari

[nadicab]

mi smo Denisa na rukama nosili i u Vinko Beku kada je išao na vidne vježbe i u Slavi Raškaj kada je išao kod logopeda.

[MBee]

U Slavu Raškaj se može kolicima jer se autom može doći pred sama vrata a unutra ima lift.

[Dory]

Kod nas imaju elektromotorna kolica koje je kupio grad i stvarno im trebaju jer se nastava odvija na 2 kata i dok nisu dobili kolica roditelji i djelatnici škole su djecu koja se ne mogu kretati nosili na rukama....Očekujemo početak gradnje nove škole koja će sigurno biti bolje prilagođena svima....ja ju zamišljam futuristički....gledala sam jednu emisiju o školama za djecu s pp vani -nadam se da će nešto od toga dobiti i naša djeca...

[nadicab]

super za Slavu Raškaj jer pred 6 godina ga nisu imali

[flipper]

Ja znam za jedan slučaj prebacivanja dječaka iz specijalne u redovnu školu u mojoj okolini. Sada je dječak u srednjoj školi, nekakvo pomočno zanimanje- neznam točno, dakle to je bilo prije 10-tak godina. Bio je pod opservacijom tri mj. i nakon toga je psiholog odlučio da je ipak za redovnu po prilagođenom programu.
Da je tada bila situacija kao što je danas možda bi odmah krenuo u redovnu pod opservacijom.

Isto tako ta ista škola ove godine nije primila dječaka s motoričkim oštečenjima i u rješenju su naveli da je to razlog, kasnije znam da je išla žalba i kako se je dalje razvijala situacija neznam ali dječak je ostao doma i ove god. nije krenuo.

[bosancero]

olakotna okolnost za moju obitelj je da mi najstarije dijete pohađa privatnu školu(sad će najesen krenuti i drugi,kad i ja tamo počinjem raditi) koja zbilja integrira djecu s posebnim potrebama,razredi su po 15 učenika(i dvije učiteljice)-u razredima bude po dvoje djece s pp-om-koliko znam u svakoj generaciji bude po jedno dijete s CP-om,i njima je škola maksimalno prilagođena-kolica mogu apsolutno svuda,u svakom razredu visi bontončić i razvija se empatija,plus što ta djeca imaju stvarno individualan pristup(imaju ga i "obična djeca",kamoli ne ona s pp-om,tako se kreativcima daju dodatne mogućnosti svakodnevnog rada-u vrijeme nastave-npr moj sin je pasionirani čitač i njemu učiteljica pokloni 2-3 puta tjedno po pola sata čitanja u knjižnici-u njegovom razredu je dječak s ADHD-om koji se smije ispuhati i otrčati par krugova vani ili u dvorani-i dalje nastaviti raditi bez ikakvih problema.

To se zove poticajna okolina. Jos je samo pitanje koliko kosta skolovanje u takvoj skoli? Da li i djeca s teskocama takodjer placaju istu cijenu?

[bosancero]

Ponekad mi skolski sustav slici na pripremu djece za sudjelovanje u nekom od pipularnih tv kvizova.

I meni se tako cini. to je taj kako ga ja nazivam enciklopedicni pristup ucenju.

[ronin]

To se zove poticajna okolina. Jos je samo pitanje koliko kosta skolovanje u takvoj skoli? Da li i djeca s teskocama takodjer placaju istu cijenu?

to je katolička osnovna škola.prezadovoljna sam njome,i kad sam upisala djecu u nju bio mi je to jedan od pametnijih poteza u životu.
nije skupa,nekih 100 eura mjesečno.svi plaćaju jednako.
dobro,kad to pomožim puta 10 za jednu školsku godinu pa puta osam razreda ispadne mi školovanje 8 tisuća eura po djetetu,za troje djece 24 ,no,netko kupi auto,a meni je svaka kuna koju dajem za školovanje neprocjenjiva.

[lulamae]

pa mislim da to nije prestrasna cifra ako ti dijete tamo dobia sve sto treba i zadovoljno je..pa neki roditelji placaju i asistenta jer grad ne placa a to sigurno nije jedina stavka..a taj iznos je sigurno jos i veci..