draga Mela,
radilo se kod vas o disfaziji ili autističnom poremećaju,svejedno je potreban rad s defektologom.
o kojem god da se poremećaju od ova dva navedena radi,način rada s djetetom je gotovo isti.
mi imamo 4-6 sati defektologa tjedno(od toga dva sata otpada na patronažnu defektologinju koja nam dolazi kući).
dvije defektologinje koje rade s mojom djevojčicu nisu ni same sigurne radi li se kod moje malene o razvojnoj disfaziji ili pervazivnom(iako naša službena dijagnoza glasi pervazivni),no obje su mi jasno istaknule da nije ni važno.način rada je isti.
puno floor time-a,što više interakcije,plus odabir dobrog defektologa(uz logopeda s kojim već radite)je pravi put za vas.
sad sam shvatila da već neko vrijeme nisam pisala ništa novo o MK...pa,pročitavši ono što sam pisala posljednje,uviđam da zbilja napredujemo.
nakon mjesec i po intenzivnog rada,najvažnija promjena je ona socijalna.ljudi joj više nisu odbojni,često na njih reagira smiješkom,ne boji ih se više,ne boji se novih prostora i gužve.
možemo s njom gdje hoćemo,zaista.
pažnja joj je još uvijek raspršena,no kao da je pogled duži,fokusiraniji.mene u oči gleda najduže,često je uhvatim kako me gleda,čak zuri,i osmjehuje mi se.jako me puno grli i vrlo strastveno iskazuje svoju privrženost....kao da želi dodirom nadoknaditi ono što ne uspijeva komunikacijom.
također,više mi ne bježi toliko kad smo vani.poslušno me drži za ruku,što nam omogućuje lijepe šetnje,kako vani,tako i u npr nekom većem dućanu-ne moram je više isključivo voziti u kolicima.
kod liječnika više ne vrišti cijelo vrijeme,od kad uđemo u ordinaciju,već samo kad joj gledaju uho ili grlo.
što se govora tiče,i dalje neumorno pjeva.cijele rečenice otpjeva točno i bez problema,neki dan je otpjevala cijelu pjesmicu iz Teletabija:tiki viki,disi,la la,po,tetasi,tetasi,kažu boook
počela je lagano s jednostavnim izrazima(ne uvijek,nego kad ona hoće)-npr obožava gledati slikovnice pa pomalo imenuje patku,kravu,ovcu,slona,mijau,vau vau.učini to tako da kažiprstom pokaže na lik npr psa u slikovnici i kaže:vau vau
mislim,da se razumijemo,ona svo vrijeme nezaustavljivo brblja,pa povremeno ubaci pokoju riječ koja ima smisla.no zbilja moram naćuliti uši da je razaznam.
piškiti i kakati u tuti ne pokušavamo,jer još ne konta ništa.
najveću problem je da nešto zatraži-e kad bi to uspjela,bili bismo na konju.još uvijek se njena inicijativa za nečim svodi na odlučno vođenje i navođenje nas za ruku do objekta kojeg ona želi.
bilo direktno,tako za ruku,ili indirektno-npr kad želi ići kući uzima moju torbu i daje mi je u ruke.
ono što nam u svemu tome daje puno razloga za optimizam,je njena igra.
po svim tabelama,od Greenspana nadalje,njena igra je u totalnom skladu s dobi,u nekim segmentima naprednija.
totalno se zadnjih tjedana,uz prelistavanje i pažljivo promatranje slikovnica,prebacila na simboličku igru.tako u svakoj ručici drži po jednu lutkicu,glumi da šeću,razgovaraju,spavaju,ljube se,vozi ih u kolicima,u guralici.
stalno razvija neke scenarije u svojoj glavi što njene lutkice rade.
što se tiče razumijevanja komunikacije,dosta razumije.
ona nikad neće reagirati na "daj mi loptu",no s druge strane,sve radnje što se tiču jela,spavanja,kupanja,omiljenih radnji,nepogrešivo razumije.neki dan sam joj rekla "idemo spavati!"a ona me odvela u spavaću sobu usput imitirajući hrkanje i zviždanje.ma presmiješna je bila.
eto,tako,guramo pomalo.skupila sam sve potrebne papire i čekamo da nas pozovu na prvostupanjsku komisiju.čekaju nas sad i božićni blagdani kod bake u Zagrebu,nadam se da će promjena okoline i boravak s bakinim retriverom također pozitivno djelovati na nju,kao i dosada.