Postao/la alexandra » 08 sij 2004, 08:16
blizanci, opet ti moram reci da ne smijes usporedjivati enu s drugim bebama, jer svaka od njih ima svoj razvojni put, kao i djeca bez poteskoca. sad bi ti trebala ici u detalje oko sasinog govora i sveg ostalog, a to bi trajalo danima. da ne udavim svekoliko pucanstvo, ukratko, pocela se glasati na vrijeme u raznoraznim slogovima, ali onda je u jednom trenutku stala i vise nije isla naprijed. sada ona ne prica, osim sto kaze sasa i mama. no njen problem nije sam govor, nego sve ono prije njega, to sad ucimo i na tome radimo, a govor bi trebao doci spontano. kada, to nitko ne zna, niti je vremenski bitno. a do tada nam logopedi (oni pravi, ne trebaju). kada govor krene, onda cemo imati posla i sa njima, to je sigurno. samo da te podsjetim, sasa je imala, pored krvarenja i mozdanu atrofiju (o kojoj ne znaju bas nista, osim sto je mogu dijagnosticirati pa ne znaju ni kakve sve moguce stete moze izazvati), a nakon dijagnostike u klaicevoj, vise lijecnika mi je reklo da nju nije mimoisla ama bas ni jedna "nus pojava" njenog prvotnog stanja. dakle skraceno, bad luck, tj. sve moramo uciti, nista nije doslo spontano, sto se kod vecine djece s ostecenjima inace desava (s kasnjenjem ili bez). mislim da je za enu jos ipak malo rano da je vodis psihologu i logopedu, vjerujem da je pravo vrijeme negdje oko godinu dana, odnosno kad pocne cvrsto samostalno sjediti. gdje, to pak nisam sigurna, u zg mislim da s tako malima dijagnostiku rade na goljaku, za ostale stvarno nisam sigurna. no buduci da ti ides i u ljubljanu, vjerujem da tamo mozes obaviti kvalitetno i ovaj drugi dio.<
><
>nadice, ovo sto pises za denisov napredak u govoru je stvarno super i nije mi jasno zasto kod nas postoji takav otpor strucnjaka u radu s djecom koja nisu u njihovim "okvirima". ali opet, glavno je da ga se netko prihvatio. a nasa trenutna terapija....o tom bi isto trebao jedan romancic, jer terapija traje otprilike 24 sata (od neceg sto je, ja mislim, slicno funkcionalnom ucenju 2-3 sata dnevno, kineziterapija, do zivotnih stvari koje nam, za sada, do
o idu - jelo, spavanje, samostalno oblacenje i sl.). dobili smo do
e upute i radimo sami, a 2x tj. smo kod defektologa. s pocetkom terapije spontano su nestala urlanja prilikom pranja kose, susenja i slicnih "neugodnih" stvari pa je zivot puno laksi. prije par dana je dobila naocale, od prvog dana ih nosi cijeli dan, a to je prije par mjeseci bilo nezamislivo....itd., itd. uglavnom, mislim da smo nasli relativno do
u zamjenu za funkcionalno ucenje (mada znam da to nije to), ali buduci da do lj. nismo uspjeli doprijeti (tj. jesmo, s jedne druge strane, ali je situacija ispala smijesna, pa smo odustali) trenutno smo i vise nego zadovoljni s ovime sto radimo. naravno, radimo tek 2 mjeseca i trebat ce nam jos puno, puno vremena, zivaca i sasine do
e volje do pravih, velikih rezultata. <i></i>
ako treba, pišam crveno