Priča i slike s mog poroda

[Tina]

Super, ma ko na filmu!!! <
>Čestitam! Leon (04.02.2000.)<i></i>

[Dobra vila]

Rasplakah se ko kisna godina..... SUPER STE! .... samo se nadam da cemo i mi ostale tako sa osmjehom.... <i></i>

[Walterica]

Vau, odusevljena sam, neam rijeci, svaka cast, cista desetka... <i></i>

[viki]

JOSIP 31.7.2001.<i></i>

[Fidji]

Za moju trudnoću doktor je rekao da je čisti enciklopedijski slučaj... bez i jednog jedinog problema. Vjerojatno se zato mojoj bebi nije dalo van iz trbuha. Ultrazvuk je pokazao da nosim curicu kojoj smo iza
ali ime još na početku trudnoće: Ema Helena.<
><
>05.10.2002.<
>Navečer sam sjedila pred televizorom, po običaju s nogama u muževom krilu.<
>«Dragi, nešto me steže u trbuhu. Sigurno idemo noćas u rodilište!»<
>«Aha, isto kao i jučer i prekjučer», nezainteresirano je rekao moj muž. Već se naviknuo da svaku večer planiram u rodilište jer termin je prošao prije tjedan dana. <
><
>06.10.2002.<
>«Opet ništa?»<
>«Ništa!», zaključila sam i u to nedjeljno jutro.<
>Polako smo se spremili na još jedan u nizu pregleda, jednako kao u ponedjeljak, srijedu i petak (kod prenesene trudnoće na kontrolu se ide svaka 2 dana). Razlika je jedino što su mi rekli da se javim u rodilište jer nedjeljom trudnička ambulanta ne radi. <
><
>U 11 sati sam pokucala na vrata rodilišta bolnice «Merkur» i rekla da dolazim na kontrolu. Dok smo čekali na red, moj muž je komentirao da imam najveći trbuh od svih.<
>Oko pola 12 su me primili i napokon mi prikopčali CTG koji je pokazao neke male trudove (kao i svaki CTG do sad).<
>Onda se pojavio doktor da me pregleda, hladan i ozbiljan.<
>«Grlić je otvoren 4 cm, to danas ide u porod. Sestro dajte joj spavaćicu!»<
>Moooolim? <
>«Ali doktore, ja nemam trudove. Nemam ni stvari sa sobom. Idem ja doma pa ću se kasnije vratiti........», zbunjeno sam uspjela prokomentirati.<
>Samo mi je rekao da što bi ja više čekala, pa trudnoća je već tjedan dana prenešena.<
><
>Iako sam jedva čekala porod, u tom trenu sam ozbiljno pomislila da z
išem iz rodilišta. Bila sam totalno zbunjena dok sam mužu davala odjeću i poslala ga po torbu koja je uredno ostala doma.<
>«Ideš na drip?», mužev pogled odavao je za
inutost.<
>«A valjda, što drugo?» <
><
>Ostala sam u malom hodniku s jednom klupicom, koji služi kao predrađaona i nazvala mamu. Kad sam rekla da ostajem glas joj je zadrhtao i počela je šmrcati. Počela sam je tješiti i u tom trenutku znala sam da će sve biti do
o. Što je - tu je, nije kako sam si zamislila, ali sigurno će biti sve OK.<
>Odmah sam pitala doktora kad mi može doći muž, a frendicama poslala SMS poruke da ostajem u rodilištu.<
><
>Klistir je prošao potpuno bezbolno, a kad sam vidjela da babica priprema onakav prahistorijski žilet odahnula sam što sam se sama uspjela o
ijati (nije bilo lako). Mislim da je i babici bilo drago. U međuvremenu mi je muž donio stvari i opet otišao doma. Dogovorili smo se da dođe oko 3 sata kako mi je rekao doktor.<
><
>Oko pola 1 u rađaoni me dočekao doktor. Do
o da sam ga pitala da li će mi probušiti vodenjak jer mislim da bi i to obavio bez ijedne riječi.<
>Dok sam osjećala toplu plodnu vodu kako curi u metalnu zdjelu nekako sam shvatila da sad stvarno nema natrag. Moje će se dijete danas roditi! U meni je raslo uzbuđenje i veselje. <
>Oko sat vremena sam ležala na poluboku u rađaoni da se «razviju» prirodni trudovi, na 15-tak minuta su mi prikopčali CTG. Nekakva mala stezanja su se pojavila. Babice su se čudile kako me baš ništa ne boli.<
>Oko pol 2 odlučili su te moje lagane kontrakcije pojačati tzv. dripom.<
>Iz čiste pristojnosti pitala sam i babicu kad je najzgodnije da mi dođe muž, a ona sva začuđena veli «Ah, što će vam muž, pa ima tu puno žena, što će dolazit...». Mislim si ja «Teta 'ko te šljivi» i nazovem muža da odmah dođe. On je došao oko pola 3, čula sam babicu kako zove odmah doktora na telefon da je već došao muž od one koja je otvorena 6 cm. He-he, doktor je valjda rekao da ga pusti jer sam čula kako ga je odmah poslala da se presvuče.<
>Kojih 6 cm, mislim si ja? Onda shvatim da ja nisam došla u rodilište otvorena 4 cm, već 4 prsta što je dakle 6 cm i to bez ikakvih bolova. Mama me uvijek poslije zeza da sam mogla dijete na cesti izgubiti.<
><
>Moj muž se pojavio u rađaoni, odjeven u bolnički zeleno, sa kapicom na glavi i osmjehom od uha do uha. Ponosno je donio naš novi fotić i odmah me slikao. <
>U rodilištu je bila mirna i tiha nedjelja. Samo je jedna žena još trebala roditi, pa je atmosfera bila opuštena. Trudovi su se polako pojačavali, a nas dvoje smo većinu vremena bili sami u rađaoni. Povremeno bi došetala babica i malo još pojačala drip, jer sam se ja smijala umjesto da stenjem.<
>Prošetala sam do WC-a i nisam morala stalno ležati. Jedno vrijeme sam stajala naslonjena rukama na krevet.<
>Oko pola 5 prišarafio me jadan jaki trud i tada sam jedini put pomislila: «Užas, ovo je fakat grozno, kako ću ja to dalje izdržati», no poslije mi se čini da nijedan nije bio tako gadan.<
>Između trudova smo pričali, izgledalo je kao da se ništa ne događa. Kad bi naišao trud, muž me samo čvrsto držao za ruku, ja bi zatvorila oči i zabila glavu u krevet, duboko disala i
ojala u sebi. <
>Trudovi su bili sve duži, ali sad kad pomislim što se za vrijeme truda događalo kao da imam amneziju.<
>Nešto prije 5 osjetila sam nagon za tiskanjem, došao je ponovno doktor, no ovaj put mi se čak učinio ljubazan. Rekao mi je da primim rukama držače i kad počne trud da počnem tiskati.<
>Iskreno, malo me to iznenadilo, očekivala samo još gadnih trudova prije tiskanja.<
>Kad je naišao trud, taj me uopće nije bolio jer sam tiskala iz sve snage. Muž mi je rekao da sam samo «zarežala» od napora. Dva puta sam pritisnula u toku truda i još jednom već kada je prestajao i moje djetešce je izašlo. Bilo je točno 5 sati. Rezanje, iskreno, uopće nisam osjetila, a nisam ni skužila da mi je doktor šakom pritisnuo trbuh (tek sam poslije vidla na filmiću koji je moj mužić snimio). Izgon bebe me uopće nije bolio, glavicu nisam mogla skužiti, ali osjetila sam malo migoljavo tijelo kad je izašlo.<
>Vjerojatno to svaka mama misli, ali beba mi se učinila prekrasna. Koža joj je bila ružičasta, nije bilo verniksa. Kad je je babica podigla u zrak pomislila sam «Ajme, kako je velika», a zatim mi je pogled skrenuo među njene nogice i zaključila sam da se ipak nisu zeznuli na ultrazvuku... curica je. <
>Moja Ema se derala iz sveg glasa i lamatala rukicama, a ja sam osjetila olakšanje. A u očima svog muža sam vidjela da je ponosan na mene.<
>Emu su okupali, izvagali i izmjerili: 3800 g i 52 cm. Stvarno je bila velika curica, nije mi se pričinilo. U naručje sam je dobila tako kratko, prekratko. Stigla samo joj dati mali poljubac u čelo i onda su je odnijeli.<
>Moj muž je i dalje želio ostati sa mnom, iako mu je doktorica koja me je došla šivati rekla da to baš i nije ugodan prizor, da može ići. Cijelo vrijeme me držao za ruku. Šivanje nije baš bilo ugodno. Srećom nije dugo trajalo jer sam molila babicu, da ako već rutinski reže, da reže minimalno. Dok me šivala doktorica je nešto šaputala s babicom, a kad sam ih upitala što je bilo rekla je da jako krvarim, pa su mi dali injekciju za kontrahiranje maternice. Navodno svijetli ljudi jače krvare.<
>Posljedica tog krvarenja je bila da kad sam prvi put išla do WC-a, nisam mogla natrag jer sam počela padati u nesvijest. Sva sreća da su sestre već bile spremne na to kad su me vidjele bijelu kao zid i odmah me prebacile na kolica i vratile u krevet. <
>Tu noć od uzbuđenja nisam spavala, a posrećila mi se i cimerica koja se cijela tri dana nije gasila. Mogla je pričati i pričati i pričati. Ona mi je bila jedina crna točka u slijedeća 3 dana provedena u rodilištu. <
><
>07.10.2002.<
>Budući da sam na odjel došla tek oko 8 navečer, Emu su mi donijeli tek rano ujutro. Dok je blaženo cicala nisam mogla vjerovati da je do jučer bila u mom trbuhu.<
> <
><
>A slike s pravog poroda na hrvatski način ekskluzivno za forumašice nalaze se na:<
><
>www.freewebs.com/emahelena ema helena 06.10.2002.<i>Edited by: Fidji at: 5/24/03 12:33:03 am<
></i>