MOj djecak

[mama 30]

ako svratis ovdje objasni mi to za sedam godina sedam krugova<
>Matea je rodjena na dtm kad je pokopana mm baka i to prije sedam godina i sad mi je to..... Matea,11.01.03.<i></i>

[Webmama]

joj super su mi tvoje price, samo ti pisi<
><
>ako hoces mozemo se dogovoriti da vodis nesto kao dnevnik za mameibebe, pa da i drugi mogu citati kako je biti mama u KSA? Ha, kaj velis? Mame&Bebe pocetna stranica<i></i>

[moj(a) djeca(k)]

Slazem se ali ako me "provale" ovi ovdje mogu ostati bez krova nad glavom... <
>No svakao sam raspolozena za saradnju samo trebam nekoliko uputa o cemu i koliko cesto pisati?? <
><
> <i></i>

[Webmama]

cesto koliko hoces i mozes, ne bih htjela da zbog mene dodjes u nezgodnu situaciju <
><
>daj mi pisi na moj mail pa cemo se sve dogovoriti Mame&Bebe pocetna stranica<i></i>

[mama 30]

samo da zahvalim na odgovoru na
zinu jer mi curica zvace desnu ruku. da ni ja ne pridodajem no sto da sam na mm-ov nagovor curicu nazvala po njegovoj baki, onda bi se sve poklopilo. <
>a termin mi bio osam dana prije no eto bas na taj dtm<
>hvala i pozdlav i pusa djecaku Matea,11.01.03.<i></i>

[promatracica]

Boze kako divna prica . Zvuci kao bajka iz 1001 noci. Ja sam se pa me ljudi ovdje na poslu cudno gledaju.<
>Mislim da u svemu tome zaista ima neke simbolike, ali jedno je sigurno: Mali Jusuf se rodio u raju .<
>Puno poljubaca za malog princa od Amine AMINA 02.04.2003<i></i>

[babalu]

PREKRASNA PRIČA MAMINO SUNCE 27.02.2002 <i></i>

[teutonija]

Prekrasno!!!!!!!!!!!!!!!!!!<
>svaka čast. <
>KLARA, 01.06.2003.<i></i>

[moj(a) djeca(k)]

Jos jednom HVALA!!! <
><
>Posto sam u medjuvremenu stavila I
ahimove slike mislim da je ovo pravo mjesto na kojem zvanicno mogu da predstavim svoje malo zlato. <
><
>Ovih dana stavicu link bolnice u kojoj sam se porodila. <
> Ja sam mali I
ahim <
> 02.03.2003. Jeddah<
><i></i>

[ribica33]

mdjecak prica je predivna, ja sam je pocela citat sinoc, i jutros sam jedva cekala da je nastavim (a ovamo posao nek trpi!), bas kao neka bajka - nisam mogla odoliti, dok sam citala zamisljala sam i pogled na more i ostalo...<
><
>divno!<
><
>puno pusica tvom I
ahimu, presladak je!<
><
>nemoj razmisljati - pisi knjigu! <i></i>

[SanjaMK]

Nije mi jasno kako sam dosad propustila ovu pricu. Toliko emocija.. stvarno predivno.<
>mali I
ahim je zbilja blagoslovljen vakvom mamom! <
>TEODOR<
>20.06.2002<i></i>

[Potica]

Prekrasno! I
ahim je presladak. <
>Stvarno do
o pises. Sta cekas pocni pisati knjigu! <
><
>PATRIK (26.05.2001)<
>HANA i ERNA (prevelike za ovaj forum) <i></i>

[ivinamama]

Ja sam tek danas naletila na priču i mogu reći da sam oduševljen!!!! Samo ti nama piši dalje, a onda jednog dana sve skupi i knjiga!! Stvarno odlično pišeš!! <i></i>

[amira4pets]

za pisanje a za mamu! <i></i>

[moj(a) djeca(k)]

Davno sam obecala pricu o danu kada se rodio moj djecak, medjutim trebalo je dosta vremena da se snadjem u novonastaloj situaciji tako da sam tek sada pronasla malo prostora za tipkanje "memoara"<
>Sto reci i kako uopce poceti pricu a da se ne osvrnem na
ojne druge okolnosti koje su prethodile danu kada sam rodila svog sina.<
>Moj djecak rodio se u Jeddi, prastarom gradu na obali Crvenog mora. Kazu da je Bog upravo na ovo mjesto protjeravsi iz raja spustio nasu pramajku Evu (Hava) i da su se na
du Arefat (Brdo svjetlosti) koje se nalazi nedaleko od Jedde, Adam i Eva (Adem i Hava) prvi put sastali. Isto tako jedan engleski novinar koji je dugo zivio u Saudijskoj Arabiji tvrdi da je omedjen zidovima kraljevskih vrtova u centru Jedde smjesten Evin grob. <
>80 km od Jedde nalazi se i Mekka najsvetije mjesto za muslimane... i sto jos reci o gradu u kojem sam prvi put postala mama?? Mnogo toga ali za ovaj put toliko jer bojim se da cu "promasiti" temu.<
><
>Upravo ovih dana navrsavaju se tacno dvije i pol godine kako zivim daleko od grada svog djetinstva i mladosti. <
>Slucajno ili ne prije vise od stotinu godina u ovoj istoj zemlji zivo je pradjed mog muza koji je predavao arapski jezik u elitnoj visokoskolskoj ustanovi u Medini. Taj covjek zvao se istim imenom kako se zove i moj djecak, IBRAHIM. Profesorov unuk (moj svekar) od svog dede naslijedio je ime i slicnu sudbinu. Mnogo je putovao da bi u jednoj dalekoj zemlji u koju je dosao kao ambasador umro (tu je i sahranjen). <
>Zasto sve ovo spominjem? Njegov unuk a moj sin trebao je da se rodi tacno na dan smrti svog dede, sedam godina poslije. Svi ultrazvucni nalazi racunajuci i raznorazne kalkulatore poklapali su se u istom terminu. Spomenute okolnosti vremenom su pocele da me plase jer rodjenje mog djecaka vise je licilo "uskrsnucu" jednog covjeka nego.....Zamisli da se osoba sa istim imenom i prezimenom rodi sedam godina poslije?? Sedam godina, sedam krugova....<
>Uglavnom, osim imena i prezimena koje je isto kao i kod njegovog prapradede i dede moj sin naslijedio je jos nesto... dok je bio u trbuhu proputovao je svijet uzduz i poprijeko (otprilike 40 000 km).<
><
>Zao mi je sto sam za uvod potrosila previse vaseg i svog vremena ali mislim da cete tek nakon ovih nekoliko podataka imati potpuniju sliku o malom djecaku cije je dolazka na svijet od samog pocetka bio neobican (ali o tome neki drugi put).<
><
>Ako se izuzmu ono sto se smatra “normalnim” i uobicajenim za trudnice, onda je moja trudnoca bila lijepa. Sto se tice kilaze, prvih osam mjeseci nisam se puno udebljala, ali zato sam na samom kraju “odradila” za sve ranije mjesece. <
>Zbog moje visine stomak uopce nije izgledao prevelik cak ni u devetom mjesecu. Muz i ja planirali smo porodjaj u vodi ali tako sto jos uvijek nije moguce u Jeddi. Ne znam zasto jer ovo je bogata zemlja i zaista imaju sve uslove....<
>Uglavnom termin je bio izmedju 21.02. i 24.02.2003. Medjutim, na pregledu 08.02. doktorica je zacudjeno prokomentarisala da imam kontrkacije a kada me je pregledala ustanovljeno je da sam otvorena 1 cm, da je cervix mekan i da se bebina glava jako nisko spustila. Njena procjena je bila da cu se poroditi u naredna dva do tri dana. <
>I zaista nakon dva dana primjetila sam krv tzv. cep. Odmah sam kontaktirala doktoricu i posto nije bilo veceg krvarenja savjetovala mi je da jos malo sacekam. Tad nisam ni slutila da cu cekati citavu vjecnost! <
>I tako sam sa svakodnevnim kontrakcijama, otorena 1cm i u stanju pripravnosti cekala gotovo mjesec dana. Svega je bilo u tih 20 dana cekanja...od za
inutosti jer prvih deset dana nista i niko nije radio (zbog hadzdza) a onda je i moja doktorica iznenada otputovala u Egipat pa smo morali traziti druge ljekare....Bilo je dana kada sam strogo mirovala jer se "praznovalo" ili zato sto nisam imala doktoricu, do dana koje sam provela ne samo u kretanju vec i u "napornom" fizickom angazmanu.... <
>Zadnjih desetak dana svaku noc isla sam na CTG kako bismo pratili bebine pokrete i srce. Postali smo "inventarˇ" u bolnici i osoblje iz svih smjena nas je upoznalo, ne samo likom vec imenom i prezimenom. <
><
>Kako sam se osjecala tih dana?? Napeto, u iscekivanju i iscrpljeno…Imala sam svakodnenve bolove koje sam poslije izvjesnog vremena prestala spominjati sumnjajuci u sebe. Sta su to kontrakcije i da li cu ih uopce imati????? Boljelo me je ali nisam imala “prave” tj. porodjajne trudove. <
><
><
>U cetvrtak 28.02. vratila se moja doktorica i sa njom smo dogovorili da ukoliko porodjaj ne krene prirodnim putem da cemo ga u subotu tj. za dva dan inducirati.<
>U subotu navece 01.03. sa torbom smo se uputili u bolnicu. Prije toga MM i ja smo izasli u moj omiljeni restoran a onda kod "doktore" (tako zovu doktorice u Saudiji ) Nas prijedlog da sa indukcijom krenemo sutra ujutro doktorica je prihvatila a mi smo poslusali njen savjeti i otisli u setnju. <
><
>Napokon, osvanuo je 02.03. nedjelja....Noc sam provela vise budna nego spavajuci a vec u 6,00 poceli smo sa pripremama za bolnicu. <
>Sto se tice kozmeticko, pedikerskih i drugih zenskih sitnica sve su vec ranije bile "odradjene" i tog jutra jedino mi je preostalo da se nasminkam i tako odem u bolnicu. <
>Sve je bilo spremno za mog malog djecaka...Bebina soba, odjeca, stvari pa cak i njegov vlastiti file. Naime 9 mjeseci vrijedno sam biljezila sve sto se desavalo u nasim zivotima. Osim pisanih biljeski snimili smo dvije bebine kasete. Cak smo mu na nekoliko dana prije rodjenja otvorili e- mail adresu. Sve je bilo spremno danima, samo se jos cekao njegov dolazak!<
><
>Bolnica u kojoj sam se porodila nalazi na samoj obali mora. Njena unutrasnjost vise podsjeca na hotel sa 5 zvjezdica nego na bolnicu. Takvo okruzenje svakako je dodatno pridonijelo da se osjecam opustenije.<
>Od stvari apslutno nisam morala nista nositi, jer sve sto mi je bilo potrebno obezbjedjivala je bolnica u kojoj sam se porodila. U svoju torbu stavila sam dvije spavacice sa ogrtacima, mobitel, casopise i neke druge licne stvari. MM nije htio da nosimo laptop, sto je mene sekiralo s obzirom da sam planirala javiti se na Forum iz bolnice. <
>OK o tim pojedinostima pisacu nesto kasnije...<
> <
><
>6,30 / 02.03.2003. nedjelja United Doctors Hospital, Jeddah<
><
><
>Vozeci se polupraznim ulicama Jedde razgovarala sam sa muzem kako svoj porodjaj nisam tako zamisljlaja. Mislila sam kad dodje taj trenutak bezglavo cemo juriti ulicama, mene ce razvaljivati bolovi i imacu uzasnu tremu. Medjutim, nista od toga....Nismo jurili, nisam bila uplasena, naime nisam uopce imala osjecaj da cu se uskoro poroditi.<
><
>Bolnica....<
>U nastavku price izbjecu detalje kao sto su prijem u Hitnoj, pa do pojedinosti smjestaja u predradjaonu posto su sve sobe za porodjaj tog dana bile prebukirane pacijenticama. Uglavnom i ta skromna soba imala je svoje kupatilo, TV itd da ne na
ajam. <
>Osoblje je cijelo vrijeme bilo na usluzi i sve je nekako islo pre
zo i nestvarno. Ljubazna sestra sa Filipina pitala me je znamo li bebin spol? Rekla sam da znamo DECKO, na sto je ona prokomentarisala "Sljedece godine neka bude curica, lijepa kao mama" (placene su tako do
o da besplatno dijele komplimente). <
>Cijeli tok porodjaja i sve sto mu je prethodilo MM je snimio na kasetu.<
>Pripreme su polako pocele....Dobila sam novu a uz sve to cak i lijepu bolnicku spavacicu svijetloplave boje. Oko 9,00 ujutro uslijedio je klistir, infuzija, tabletica, prikljucivanje na sve moguce i nemoguce aparate i onda bolovi. <
>Da drage moje, stid me je priznati ali boljelo je toliko mnogo da sam pocela kontati sta mi bi pa zatrudnih? <
>Uglavnom, oko 12,00 stigao je i anesteziolog koji mi je dao epiduralnu. Prvih sat i pol strasno tesko sam podnosila injekciju. Tresla sam se od zime a pritisak je naglo pao na 40, pocela sam se gubiti.....Bilo me je strah jer sve je podsjecalo na umiranje, neki cudan zvuk otkucaja srca na aparatu i gubljenje kontrole nad tijelom. Sta je sad ovo? Zar cu umrijeti a da ne zagrlim svog sina?? Uspanicila sam se ali panika je ostala u meni jer moje tijelo vise nije funkcionisalo. Kao da je dusa napustila tijelo, tako sam se osjecala u tim trenucima (kasnije sam shvatila da je tome najvise bio ”kriv” kisik kojeg su mi stalno stavljali na usta).<
>MM je napravio frku, a doktru je sve to bilo neobicno jer kaze citava bolnica zna da se ja porodajam a sve je u najboljem mogucem redu.<
>Polako sam se pocela vracati u normalu….Prije nego sto sam primila epiduralnu bila sam otvorena oko 4,5 do 5 cm ali CTG uopce nije pokazaivao kontrakcije. <
>U medjuvremenu je stigla i moja "doktora" i mene su prenijeli u sobu za porodjaj. <
>To je prostorija koja zbog instrumenata podsjeca na bolnicu a gledajuci na luksuz i detalje njen opis vise odovara necemu drugom nego tzv.box-u. Iznad kreveta na kojem sam lezala zid je krasila skupa umjetnickom slika, pored kreveta bila je velika stolica za ljuljanje namjenjena ocevima, prostrano i cisto kupatilo takodjer je sastavni dio svake sobe za porodaj. <
>Samo sto smo stigli u sobu okruzili su me ljudi u bijelim mantilima. Nakon pregleda moja doktorica o
atila mi se rijecima: "Otvorena si 7 cm idemo sa porodjajem".<
>Pitala sam zasto necemo cekati da se otvorim jos tri cm, odgovorili su kako imam "do
e" kontrakcije. <
>Srecom da sam se bila oporavila od epiduralne jer porodja je na iznenadjenje svih prisutnih jako
zo uslijedio. Oko mene je bilo mnostvo doktora (tri doktorice i anesteziolog), nekoliko sestara i sto je najbitnije moj dragi muz. Vise od sat vremena pokusavali smo svi zajedno sa tiskanjem, MM me je drzao za ruku a drugom je snimao porodjaj (kasnije je promijenio poziciju). Na maternjem jeziku davao je instrukcije i na kraju su svi doktori u jedan glas govorili NASTAVI.<
>“One, two, three NASTAVI!!!!” <
>Najcudnije od svega je sto iako nisam imala nikakv osjecaj, tiskala sam i to dosta do
o. <
><
>Pet minuta do tri rodio se moj djecak. Imao je zlatnu kosu, plave oci i bio je najljepsa beba na svijetu (svojoj mami)<
>Nasu bebicu prvi je vidio je MM.... Uzbudjeno sam zapitkivala sa kreveta "Vidis li ga, kakav je???"<
>"Ima plave oci i isti je ti" rekao je moj dragi. <
>U narednom periodu stalno smo slusali slicne komentare. <
>U trenutku kada je beba izasla moj muz se toliko zbunio da je spustio kameru i narednih nekoliko minuta kamera je snimala njegove noge. <
><
>Nismo odmah culi bebin plac. Uzasno sam se prepala ali nakon nekoliko trenutaka bebica je pocela da place. Prvi pogled na mog djecaka (trenutak kada se rodio) me je iznenadio jer cinio se tako mali, ali to se samo cinilo jer zbog velike glave njegovo tijelo izgledalo je sicusno. Glava je na svim UZ pregledima uvijek bila naprednija za 3 sedmice i 4/5 dana od prosjeka tako da nas obim glave nije iznenadio. Doktorica je tu lijepu i veliku glavicu zvala "mali genije" a ja umirala od straha jer sam znala da je zavisno od velicine bebine glave porodja komplikovan ili prosjecan.<
>Uglavnom moj djecak je bio tezak 3450 g i dugacak 53 cm. Nakon samo nekoliko trentaka dali su mi ga u narucje. Sretna sam sto je nas prvi zagrljaj i pojubce MM snimio na kasetu (srecom kamera je digitalna pa mozemo praviti fotke) Taj dugo ocekivani susret potvrdio je jedno “Isplatila se svaka i najmanja bol…i vise od toga!” <
><
>Zanimljivo je da bebino lice potpuno odgovara slikama sa 3D UZ koje smo napravili u osmom mjesecu trudnoce. Nevjerovatno kako su fotke sa 3D UZ bile vjerodostojne!!! Isti profile, nosic,
ada, celo i pokreti! Bas onako kako sam i zamisljala svog sina gledajuci njegove prve slike…<
><
>Ne znam sto bih rekla za epiduralnu, osim hvala Bogu da sam je primila, ali ipak vise od bilo kakve epiduralne pomoglo mi je prisustvo mog dragog muzica. Bez njegove podrske emotivno jako tesko bih podnijela porodjaj.<
><
>Dok su me sili (nikakvu bol nisam osjecala) nazvala sam mamu u Sarajevo, zatim smo javili mojoj seki koja je bila na skijanju, nakon cega su uslijedili pozivi u Rijad, Kuala Lumpur, Zagreb. <
>Dvije doktorice dugo su me "krpile" dok sam ja obavjestavala familiju i prijatelje da se rodio najljepsi, najdrazi i najsladji djecak na svijetu. <
>Da, zaboravila sam napisati, razgovor sa mamom jako me je potresao. Plakala je bez prestanka i stalno zapitkivala "Kako si mi ti, dijete moje???" <
><
>Sat vremena sam provela na "posmatranju" a onda su me prebacili u sobu ciji su prozori gledali direktno na more i kraljevski poluotok na kojem se nalazi najveci vodoskok na svijetu. <
><
>Sat i pol nakon porodjaja donijeli su nam djecaka u sobu. Sa neskrivenim odusevljenjem poceli smo da ga razmotavamo i tako se "igrajuci" skinuli smo narukvicu sa imenom. MM se uspanicio “Brzo, moramo naci narukvicu, zamijenice nam bebu” Ovo je pravo smijesno jer u jaslicama medju svojom malom rajom nas I
ahim je bio jedina bijela beba sa plavim ocima.<
><
>Stalno me pitaju koliko sam imala savova??? Iskrena da budem nisam smjela ni pitati jer umislila sam si da ce mi lakse biti ako ne znam, zato nisam ni pitala niti me interesuje. <
>Znam da su me jako puno sijekli i da nije bilo epiduralne porodjaj bi vjerovatno bio zavrsen carskim rezom. <
><
><
>Tri dana u bolnici su bila toliko bajkovita da me je stid opisivati (kada samo pomislim na uslove u kojima radjaju moje prijateljice).<
>U bolnicu sam mogla doci bez icega jer u paketu koji placa MM firma svaki i najmanje detalj je obezbjedjen. Od troskova mi smo platili samo epiduralnu (500 eura) i jedan mali dio bolnickih usluga. Dobili smo i poklone od bolnice (tortu, sve potrebo za bebu i mamu prvih nekoliko dana). <
>Sve je bilo bukvalno na dugme, racunajuci i osoblje koje je se odazivalo iste minute nakon poziva. Vec iste noci moja soba bila je pretrpana cvijecem.... Nasi prijatelji odmah su dosli da nas posjete. <
><
>Narednog jutra (inace nismo se razdvajali tih nekoliko dana, posto bolnica obezbjedjuje prostor tj. krevet i za sretne oceve) shvatila sam da je moja ljubav prema MM jos potpunija i veca i tog istog dana (jos uvijek se rane nisu ni ohladile) pozeljeli smo imati jos djece i to sto prije. <
><
>Prije izlaska iz bolnice rekli su nam da je nas djecak najbolja beba u jaslicama “kamo srece da su sve bebe poput njega ” komentarisali su . Bili smo ponosni ne samo na bebaricu nego i na sebe jer nam je Bog dao tako posebno i lijepo stvorenje na cuvanje. <
><
>Moze li biti ista ljepse, intenzivnije i dublje od onih osjecaja koje gajimo prema svojoj djeci ? Njihovo prisustvo produbljuje ljubav supruznika ali i cini da nas odnos prema roditeljima postane kvaliteniji i odaniji nego ranije.<
><
><
>Koliko god prica sa poroda ispricali svaka je jedinstvena i potpuno drugacija od prethodne ali sve se svode na isto strah pred nepoznatim, bol i na kraju sreca koja se ne moze mjeriti nicim na svijetu. Na kraju svih tih nepoznanica i strahova svaka majka ispunjena je osjecajem srece i ponosa. <
>Pozeljela bih svakoj od vas najbezbolniji porodjaj na svijetu i uslove slicne mojim. <
><
>Ne znam koliko jos dugo cemo zivjeti u ovoj pustinjskoj zemlji ali jedno sigurno znam, prije naseg skorog preseljenja u Evropu moj djecak je najljepsi suvenir koji cu ponijeti iz Saudijske Arabije. <
><
><
><
> Jeddah, 02.03.2003. <
><
><
><
> <i>Edited by: moj djecak at: 11/4/03 11:11 am<
></i>