Postao/la Buba » 22 sij 2003, 16:21
Evo i moje price s poroda, koristim priliku dok Emma spava da ju napisem jer je stvarno jako zivahna beba <
>Termin mi je bio 12.01. i ujutro sam isla na pregled u bolnicu. Doktor me je pregledao i rekao da nece jos tako skoro krenuti, i da dodjem na pregled za 2 dana. Ali moj sretan
oj je
oj 13, nekako sam osjecala da ce se dogoditi tada. <
>Cijelu nedjelju mi je bio pojacan iscjedak, pretpostavljala sam da je to taj famozni sluzavi cep, ali nisam isla toliko za tim. Oko ponoci se pojavila krv i pojacavala se. Kako sam po prirodi panicarka, nazvala sam hitnu i tamo su mi rekli da odem odmah u rodiliste. Kako su mi trudovi poceli biti pravilni, na 45 minuta, odlucila sam otici spavati koji sat pa ujutro ici na pregled na polikliniku. Do 8 sati trudovi su bili na pola sata. Nisu bili strasni (mislila sam da su laznjaci), ali me muzic svejedno odveo na polikliniku. Dok su me pregledali, oko 9.30 h, trudovi su bili svakih 10 minuta, a otvorila sam se oko 4 cm. Ctg je pokazao uredne trudove, a moja mala je poskakivala! Poslali su me u rodiliste, i dok smo sredili svu papirologiju vec je bilo 11.30 sati, a moji trudovi svakih 5 minuta. Cim sam dosla u rodiliste, pitala sam moze li moj muz biti na porodu, obzirom da nismo bili na tecaju. Na moju (a i njegovu!) srecu, nije bilo guzve u radjaoni pa su ga pustili. Na prvom pregledu u radjaoni, preporucili su mi epiduralnu jer mi je unutarnje usce bilo zatvoreno a trudovi sve jaci. Kako sam do tada vec cula svakojake price o epiduralnoj i rijeckom rodilistu, bila sam protiv toga. Zatim su mi stavili drip i dali injekciju Spasmex-a. Sestre u radjaoni su stvarno bile super, donosile su mi vode i caja, a dragi me je masirao po ledjima da mi bude malo lakse i disao sa mnom tijekom i poslije trudova. Nakon cca. sat vremena, rekla sam muzu da ide po doktora i da mi daju tu epiduralnu jer ne mogu vise izdrzati! Prvo su me jos malo sestre i doktor uvjeravali da sad imaju iskustva i da mi nece stetiti nego samo pomoci. Najvise me bilo strah tog uboda u kicmu, jer i inace imam problema sa kicmom, ali rekli su da to nema veze, i da nece biti nista strasno. I stvarno, preporodila sam se kad je pocela djelovati. Mogla sam normalnije razgovarati sa muzem, cak smo slali sms prijateljima javljajuci da cemo uskoro postati roditelji! Oko 15 sati me je doktor opet pregledao i rekao da sam skroz otvorena. Dosla je babica i pocela sa mnom tiskati. Dragi me je drzao cijelo vrijeme za ruku, masirao lagano po ledjima, a kad su me prebacili na ledja drzao mi je glavu i nogu U otprilike 15.45 sati su me prebacili na onu stolicu (kobilicu) i poceli su svi sa mnom tiskati. Strasan pritisak sam osjecala, jer beba ima veliku glavicu, a nikako je nisam mogla pogurnuti van. Pred kraj su me ipak razrezali (priznajem, to je bio jedini trenutak kad sam vrisnula) i moja mala (velika) Emma je rodjena u 16 sati i 10 minuta. Kad je zaplakala, nitko nije bio ponosniji od mene i tatice! <
>Ne mogu vam opisati osjecaj koji sam dozivjela kad sam je ugledala....potekle su mi suze, muz me poceo ljubiti, pa onda i nju.... Naravno, imali smo i digitalni fotoaparat sa sobom pa ju je muz slikao i snimao. Nakon nekog vremena, njega su poslali van, Emma je lezala na meni, a onda su me sivali. To me je boljelo vise od svega. Ali, cim bi pogledala u moje malo zlato, sva bol bi nestala!<
>I na kraju svega, mogu reci da mi je stvarno puno znacilo sto je dragi moj muzic bio sa mnom, a on je strasno ponosan na mene i na sebe <
>Moram se jos pohvaliti, ustvari ponosnog tatu. On je, kad je izasao iz rodilista, trcao doma isprintati mi slike nase male curice, uokvirio ih je i donio meni u bolnicu. <
> <i></i>
Value has a value only if its value is valued.