Postao/la Qwerty030 » 07 tra 2005, 13:44
...koja se pocela komplikovati negdje pred kraj trudnoce,tacnije 7/8 mjesec a sve vezano za termin poroda<
>zamislite doktora koji vam na pocetku kaze da je termin 17-og Aprila/Travnja a onda pred kraj ga pomjera na 1-7 tj. porod bi mogao nastupiti 10-og a ne bismo trebali cekati dalje od 15-og <
>Sa tog pregleda sam izasla totalno zbunjena a kako tek da objasnim MM-u kad cu se poroditi <
><
>Ali sve je krenulo 09.04.2003 u 18:15<
>ufffffffff taj dan mi je bio pravo naporan trcala sam iz prodavnice u prodavnicu trazeci ormarice i ogledalo za kupaonicu( a da vam ne pricam da sam bila luda od tel. poziva i pitanja:staaaaaaaaaaa jos se nisi porodila sta cekas )<
>rekla sam sebi da se dok se ne porodim ne uzimam slusalicu u ruke!<
>U 9 ujutro sam imala zakazan pregled plodne vode ali zbog obaveza doktorica me nije mogla primiti,morala sam se vratiti oko 16:00<
>opet trcim iz prodavnice u prodavnicu,jedem na
zaka,lakiram nokte,malo odspavam i opet put bolnice..<
>sasvim sam smirena ma uopste ne razmisljam o porodu ma nemam vremema ima jos toliko stvari da se zavrse u kuci <
>Opet na pregled plodne vode(koji je bio poprilicno bolan) doktorica kaze da je voda bistra,otvorena sam 1 prst,stomak mi je visoko ona je dezurna 24 sata i zeli me ipak zadrzati (ta doktorica je prijateljica mog ginica i na njegovu preporuku ona mi nastavlja vodit trudnocu jer on ima privatnu praksu i ne radi u bolnici),zena je pravo prijatna,na sve moguce nacine me navodi da ostanem,da ce se
inut o meni,aaa ne borim se do zadnjeg daha i samo zelim ici kuci osjecam se super moj glavni argument je da nemam jos osjecaj da cu se porodit potrajace to barem do 17-og Travnja/Aprila<
><
>Vracam se rasterecena kuci,razmisljam do
o sam prosla imam jos vremena strah me je i mislim da cu odgadajuci taj momenat poroda biti nesto hra
ija,kao da cu sutra biti nesto spremnija <
>Jos malo svrsljam po gradu sa mamom sjedamo u taxi vec je negdje 17:30(dok vam pisem ovo ponovo imam tremu u stomaku slike se opet vracaju)<
>osjecam bolove u donjem dijelu trbuha, menstrualne,mislila sam da je to od umora ili sta vec cijeli dan sam na nogama pa se mozda beba buni <
>kod kuce vec osjecam da mi voda curi niz noge,pokusavam da ne panicim jer ne ide mi se u bolnicu i nisam ovako zamisljala porod.Prvo sam mislila da ce krenuti sa lakim trudovima i da cu odgadati odlazak do samo kraja i hejjjjjjjjj necu imati vremena da primjenim sve tehnike disanja koje sam tako azurno vjezbala.<
>MM se vraca sa posla,staroj i njemu saopstavam o cemu se radi i da je vrijeme da se krene....U kolima tajac,umirem od zedi(inace sam u trudnoci pila vodu kao kamila) onda pokusavam da nesto
bljam da razbijem atmosferu,u sebi samo kontam kako cu prezivjet taj prokleti klistir od svega meni je ON bas bio najgori...<
>Prijem u bolnici!Sva sreca moja doktorica je dezurna tu se okrece ploca i svi su preljubazni,NISAM DOBILA KLISTIR HURAAAAAAAAA,nisam se morala tusirati u oronuloj kupaonici,nisu me
ijali,ali samo morala skinuti lak....<
>dolazim u predradaonu opet su svi ljubazni,doktorica mi rece da sam jos uvijek slabo otvorena i da se necu poroditi do ujutro,salje MM-a i mamu kuci a ja lezim prikljucena na CTG i hvata me groznica,gledam na sat,mjerim kontrakcije i vec oko 21:30 postaje zestoko,razmisljam ako ovako bude do ujutro nema sanse da izdrazim,osjecam pritisak i na debelo crijevo,sutim i trpim,koncetrisem se na disanje ali slabo pomaze<
>sva sreca doktorica pred spavanje dolazi da me pregleda,sva iznenadena zove sve ostale i kaze da sam otvorena i da cu se jos malo porodit <
>trka-frka u trenutku sam u radaoni,babica mi miluje ruku(a stvarno sam ocekivala neke likove iz Alan Forda koji ce urlikat na mene od pocetka do kraja),napinjem se-disem nije lako,gubim dah,zaboravljam disat,5 ljudi je oko mene i svi mi nesto govore i onda dolazi neki mladi ufurani doktor i navaljuje mi se na trbuh (e to je
ate od svega bilo najgore )i posljednji napon dajem sve od sebe:moje malo pile je vani!<
><
>Ali tu nije sve gotovo drama pocinje nisam imala tu srecu da mi ga odmah stave na grudi,pri izlasku Jusuf se nagutao plodne vode,ne dise,sav je modar odnose ga u drugu prostoriju i ne vidim sta mu rade,ja lezim na stolu trese me groznica noge mi lete -skacu metar u zrak ne mogu da se smirim onda babica dolazi i uvjerava me da je sve OK,beba je do
o,ziv je zdrav je cujem ga da place,Apgar mu je bio los 2/3 ili tako nesto ali meni nije vazno samo da je ziv i zdrav <
>Moj mali kosijaner uvijek cu pamtiti tu sliku, odnose ga u box 3500gr,59 cm dug a onda dolazi red na mene,posteljica i sivanje....sve je bilo gotovo do 23:00<
>nas prvi pravi susret je bio tek sutradan kada su bebana donjeli na podoj,necu vam ni pokusavati opisati taj osjecaj,znam da mi je sav bol u trenutku stao i da je taj mali smotuljak mamu oborio s nogu u momentu<
>U bolnici smo ostali dan duze,doktori su se bojali infekcije pluca,to su mi bili najduzi dani u zivotu<
>Ali proslo je i vrijedilo je svake sekunde boli i straha i mogla bih opet jer sa novim zivotom rodila su se i nova osjecanja Jusuf 09.04.2003<i>Edited by: Qwerty030 at: 7/28/03 1:50 pm<
></i>
__--# Dodirni svoje rijeci rukama...#--__