Moj porod (carski na SD)

[moj(a) djeca(k)]

Svidja mi se prica, bas zato jer je detaljna sto mamama koje se spremaju za carski moze jako koristiti. <
><
>Cestitam roditeljima a maloj princezi prelijepog imena saljem pusicu <
><
><
><
> <
> Ja sam mali I
ahim <
> 02.03.2003. Jeddah<
><i>Edited by: moj djecak at: 12/6/03 12:37 pm<
></i>

[Anajecestoime]

Eto, uhvatih i ja malo vremena (čitaj volje) da napišem svoju priču. Dugo sam je namjeravala napisati najviše zbog mama koje također znaju da će morati na carski.Zbog toga sam je i napisala sa puno detalja, pa kome je predugo neka preskoči. <
>Dakle, ovako to izgleda na SD:<
><
>Još u 36. tjednu su ustanovili da je beba okrenuta na zadak i obzirom da ima malo plodne vode, mala je vjerojatnost da će se okrenuti i da ću vjerojatno morati roditi carskim rezom.Što da vam kažem, na to sam bila potpuno nespremna.Čitala sam sve moguće knjige o prirodnom porodu, išla na tečaj da znam kako disati, nagovorila MM-a da bude uz mene, i sad ovo : Carski. Plakala sam cijelim putem od SD-a do doma.<
>Nakon nekoliko dana i puno uvjeravanja bliže i daljnje rodbine i prijatelja da to i nije tako strašno, malo sam se smirila ali sam se ipak nadala da će se možda beba u zadnji čas okrenuti i marljivo sam radila vježbe guza gore-glava dolje ne bi li je potakla,ali ona ni makac.<
>Svaki UZV je pokazivao isto.Moja curica je lijepo zasjela i nije joj padalo na pamet da se okrene.Ni malčice.<
>Jedno dva tjedna prije termina, doktor mi je rekao da za svaki slučaj napravim predoperativnu o
adu da sve bude spremno na vrijeme.<
>I ja to napravih : krvne pretrage u svom domu zdravlja, EKG u Srčanoj stanici u Draškovičevoj, a razgovor s anesteziologom na SD.S njim sam dogovorila spinalnu što na SD-u i preferiraju. Sva sreća da je bilo ljeto i godišnji odmori u punom tijeku tako da je sve bilo jako
zo gotovo i bez čekanja.<
><
>6.8. (utorak) se moj doktor koji i je pratio cijelu trudnoću vratio s godišnjeg ( Mišković na SD) i odoh ja na pregled kod njega nadajuć se ni sama ne znam čemu.<
>CTG je bio ok, od trudova ni t, a doktor je rekao: "Ovo će biti predsjednik općine.Hoće na guzu van." Carski je bio neminovan. Reče on meni :"Sutra nabavite uputnicu, preksutra se javite na odjel, a u petak ili ponadjaljak obavit ćemo porod". Ja sam ostala paf.Pitam ja njega da zašto tako rano, pa termin je tek 17. , a on će meni nato : "Vi ste u 39. tjednu što je itekako u terminu ,a nije do
o čekati jer beba može nogicama probušiti vodenjak pa bi vas možda porađali navrat nanos usred noći.Bolje je to obaviti ujutro po danu kad su svi smireni i odmorni."<
><
>I ja se lijepo sjurim po uputnicu, spakiram torbe za sebe i bebu na
zaka (to sam naravo ostavila za zadnji čas) skinem štramplice i bodiće sa štrika gdje su se sušili, uputim MM-a kako će namjestiti kinderbet dok ja budem u bolnici i odem spavati.Zadnja noć doma bez bebe.<
><
>U četvrtak ujutro sam se uputila na SD gdje su me primili na odjelu patologije i čekam što će dalje biti.U toku dana me doktor pregledao, i pitao :"Dakle, hoćemo li u petak ili ponedjeljak?" Ja sam s jedne strane željela da to bude što prije gotovo i nije mi se dalo provesti cijeli vikend u bolnici bezveze, ali smo se MM i ja dogovorili da je zbog njegovog godišnjeg koji je počinjao tek 19. ipak bolje u ponedjeljak, a i početak je tjedna kad su svi odmorni, a i svekrvi je bio rođendan baš taj ponedjeljak pa se i to zgodno poklapalo.I tako smo odlučili čekati ponedjeljak. Taj vikend se nije ništa događalo, jedino smo pratile ja i supatnice mi kako dovoze žene s poroda.Taj vikend ih se porodilo nenormalno mnogo.Nisu sve stale u odjel babinjača pa su oslobodili sobu na našem odjelu za višak.<
>Kad sam se u nedjelju navečer vratila u sobu, ustanovila sam da nema večere za mene (nedaju jesti 12 sati prije poroda). U
zo nakon večere ušla je sestra i pozvala me "na frizuru". U
zo sam shvatila da se radi o
ijanju.Što da vam kažem.To je obavila
itvom kakve viđamo na filmovima iz predratnih vremena (mislim na drugi svjetski rat , naravno).Čak me i porezala malo, ali sam sve to stoički podnijela.Nije bilo lako maknuti tu šumu među mojim nogama. <
>Navečer je još uslijedila i injekcija Peptorana, prva injekcija u dugom nizu injekcija koje su slijedile.<
>Eh, da, u nedjelju sam objasnila MM-u gdje se nalazi rodilište u slučaju da se ne uspijemo vidjeti prije poroda.To se kasnije pokazalo kao jako pametan potez.<
><
>U ponedjeljak, na dan D, rano ujutro, dobila sam uputstvo da skinem sav nakit i još jednu injekciju Peptorana.Nakon toga CTG (bilo je sve OK) pa klistir.Taj klistir mi je bio prilično gadno iskustvo.Grdno sam zažalila što nisam marljivije radila Kegleove vježbe.Nisam nikako uspijevala držati guzu dovoljno stisnutu pa sam fest zamazala hodnik na putu u WC.Ipak sam nekako uspjela doći do WC-a prije nego li je glavnina izašla.Poslije toga je slijedilo tuširanje ,pa presvlačenje u njihovu spavačicu pa ugradnja katetera.Taj kateter je bio još jedna vrlo neugodna stvar koju sam morala trpiti slijedečih 48 sati.Kud god sam išla njega sam vukla sa sobom, a žuljao me ko vrag.<
>U pauzama između svih tih aktivnosti, pokušavala sam doći do MM-a da mu kažem da je postupak počeo i da se uputi u bolnicu ali nisam uspjela.Mogla sam se samo nadati da će se snaći.<
><
>Oko 8.00 odveli su me u rađaonu koja je taj dan bila potpuno prazna.Niti jedna beba nije odlučila da se rodi tog dana.Tamo me dočekala sestra (u daljnjem tekstu Vještica) koja je jedino neljubazno stvorenje koje sam u bolnici srela. Otresala se na mene za svaku sitnicu.Kad mi je uvodila iglicu za infuziju u nadlanicu, ja sam se instiktivno trgla od boli,a ona je zaurlala "Ne povlačite ruku! To nije nikakva bol! Što bi tek bilo da imate trudove!". Bio je ponedjeljak ujutro, rađaona prazna, nigdje nikoga, a ona je svejedno imala razloga da bude zle volje.Poslije sam skužila da joj je to trajno stanje.Nisam se usudila pitati da li je možda stigao moj muž i čeka li ispred rađaone.<
><
>Nakon nekog vremena je stigao anesteziolog koji je najljubaznije i najsimpatičnije stvorenje koje sam ikad srela.Odveli su me u operacionu salu i tamo sam se morala skinuti, što sa kateterom nije bilo nimalo jednostavno. Anesteziolog mi je objasnio da ću prvo dobiti malu pikicu koja je sadržavala anestetik koji je trebao pomoći da velika i glavna pikica ne boli.No ja sam valjda jedina od milion žena koju je davanje spinalne anestezije ipak zaboljelo, ne previše, ali ipak dovoljno da se trgnem, na što je Vještica dobila razlog da još malo zaurla na mene. Anesteziolog je pokušao ponovo polako i nježno, a ja sam malo stisla zube i mirno otrpila taj ubod.Kad su me polegli, lijevu ruku su mi učvrstili komadom tkanine ispod guze, desnu zajedno sa infuzijom stavili na neki stalak i dodali kvačicu za mjerenje otkucaja srca na prst, svako malo mi mjerili tlak, a na lice sam dobila masku za kisik.Obzirom da tijelo od grudi naniže više nisam osječala bila sam ko živi mrtvac. Anesteziolog je uključio radio da nam svira lagana muzika za vrijeme operacije i svako malo provjeravao kako se osjećam.<
>Nato ja stigao i ostatak ekipe pa smo mogli početi.U toj dvorani cca 2,5 sa 5 metara nalazili su se dva doktora, tehničarka, pedijatrica, Vještica, anesteziolog i ja. Nije čudo da ne puštaju očeve.Tamo više ne bi ni igla stala.Početak operacije je bio malo dosadan jer ja sam osjećala samo guranje i potezanje, od paravana nisam ništa vidjela a svi su u tišini radili svoj posao. U jednom trenutku je doktor jako pritisnuo moj trbuh i ja sam skužila da vade bebu van.I zaista, Vještica ( koja je u tom trenutku čak zvučala simpatično) je uskliknula :"Curica je!". Obzirom da je guza išla van prije glave, plač se čuo par sekundi poslije.<
>Taj zvuk me potresao do vrhova nožnih prstiju koje nisam osječala, a u glavi mi je nastao totalni kuršlus.Moja beba je rođena! Anesteziolog mi je skinuo masku s nosa tako da sam je mogla vidjeti kad su je na kolicima vozili u susjednu prostoriju na vaganje i pranje.Vidjela sam svoju malu bebicu svu ljepljivu kako urla iz sveg glasa i bacaka se na tim kolicima i nisam mogla vjerovati da sam postala mama.Plač se čuo i iz susjedne prostorije,a uskoro je utihnuo i donijeli su je umotanu u pelenu tako da joj se samo malo bucmasto uspavano lice vidjelo.Prinjeli su je meni da je poljubim u o
az, a ja sam je samo htjela gledati potpuno izvan sebe od emocionalnog šoka.Nisam ih ništa pitala, ni za apgar, ni za mjere jer meni je izgledala prekrasno i ništa mi drugo nije bilo važno.Samo sam upozorila sestru (ili tko li je to već bio) da moj muž možda čeka ispred rađaone i da mu svakako pokažu bebu.U svakom slučaju odnijeli su je pre
zo.<
><
>Nakon toga je slijedio najdosadniji dio operacije,za vrijeme kojeg sam skoro zaspala .Možda i jesam malo zadrijemala jer sam u jednom trenutku shvatila da smo Vještica i ja ostale same,a ni stavljanja trakice na ruku se nisam sjećala. Ona me pokrila plahtom, ali se nije sjetila osloboditi mi lijevu ruku, i otišla.Ja sam skužila da je sve gotovo i poput Houdinija nekako izvukla svoju ruku i čekala što će se dalje zbiti. Nakon dosta vremena došli su nosači koji su me trebali prenijeti na kolica i odvesti na intezivnu.Ti nosači su bila dva balavca od cca 18 godina koji su dobili samo tanke najlonske rukavice, a ja sam ispod plahte bila k'o od majke rođena.Sva sreća da je anestezija još djelovala pa nisam osjetila njihove ruke na sebi.<
><
>Na intezivnoj sestra mi je rekla da tražim injekciju protiv boli čim osjetim bolove u trbuhu,ali su ti bolovi u početku bili jako slabi pa sam se junačila i poslije grdno pokajala.Putem infuzije dobivala sam i sredstvo za kontrahiranje maternice, a obzirom da se radilo o svježe izrezanoj maternici, boljelo je k'o vrag.Naravno, onda sam zatražila sredstvo protiv boli, ali treba vremena da počne djelovati pa sam sve zvijezde vidla.Sva sreća da sam bila neispavana jer prethodnu noć sam od uzbuđenja slabo spavala, pa mi je uz malu pomoć autogenog treninga uspjelo zaspati i poslije je bilo bolje.Tamo me posjetila prvo pedijatrica a kasnije i ginić da mi kažu da je s bebom sve u redu,da spava i ne traži jesti.<
>Na intezivnoj sam shvatila koliko je do
o dobiti spinalnu a ne opću anesteziju jer su tamo ležale i dvije žene koje su dan prije rodile pod općom i umirale od
ige da li je s njihovom djecom sve u redu.Iz nekog razloga nije ih posjetio pedijatar ( vjerojatno su dan prije još bile uspavane, a kad je meni došao već su bile odvežene na odjel).Ja sam svoju bebu vidjela i čula i mogla sam se s mirom posvetiti sebi i svojim bolovima.Tamo se ništa posebno zanimljivo nije dešavalo.Posjetila nas je i tete fizijatar da nam pokaže neke vježbe i uspjela sam dobiti svoj mobitel da nazovem muža.Rekao mi je da je uspio doći na vrijeme i oduševljeno mi pričao kako je beba prekrasna i to mi je malo diglo moral.<
>Drugi dan sam dočekala da me odvezu među babinjače, i mislila da će mi tamo biti ljepše, ali sam se prevarila.Tamo sam došla u sobu među dvije mame koje su dojile svoje bebice, a ja se od bolova i katetea koji mi je smetao i infuzije zapiknute u nadlanicu nisam mogla pomaknuti i osjećala sam se kao invalid a ne mama i bilo mi je svega dosta.Totalno sam prolupala i nazvala jadnog muža koji mi nije mogao pomoći da se isplačem i izjadam.<
>Navečer su me napokon riješili katetera i infuzije pa mi je bilo bolje,a treći dan su mi pomogli da se ustanem i donijeli su mi bebicu.Mog malog anđela koji je samo spavao i nije mario nizašto pa ni za sisanje, ali to je već druga priča.<
>Trbuh me bolio još danima, ali je postepeno bilo sve bolje a imala sam i drugu zanimaciju pa je bilo lakše.Sedam dana iza poroda, u ponedjeljak smo otišle kući.<
><
>To bi bila moja priča.Nadam se da je nekom koristlia. Dorotea 12.08.2002.<
><
><i></i>

[prviputmama]

predivna i detaljna prica i jako korisna svim mamama koje ceka porod !<
> Vito, 08.01.03<i></i>

[ivana7997]

Ana, ja sam DVAPUT rodila na SD carskim ali nisam pojma imala kako mi je bilo dok nisam tvoju pricu procitala<
><
>Ma bas ti hvala<
><
>naime jednom u opcoj anesteziji, drugi put doduse u spinalnoj ali oba puta ostala bez svijesti zbog preeklampsije tak da se vrlo malo detalja sjecam<
><
>jedina do
a stvar u obje price, kaj se tice detalja oko poroda, je to da nisam dobila klistir <i>Edited by: ivana7997  at: 10/11/03 9:14 pm<
></i>

[Qwerty030]

bas super sto je prica tako opsirna<
>do sada ono sto sam cula o carskom je bilo u kratkim crticama <
>a sada imam potpunu sliku<
><
>jos jednom za Aninu pricu Jusuf 09.04.2003 <
><
><i></i>

[kim]

Ana svaka cast za pricu i trud. <
>U nekoliko sam se detalja sjetila svog drugog poroda. Izgleda da im je procedura uvijek ista (ja sam isto bila u bolnici od petka do ponedjeljka,
ijala me valjda teta vjestica, isto sam imala spinalnu, i isto nisam trazila inekciju protiv bolova i izgleda da je bilo prekasno jer sam vidjela sve zvijezde nase i susjednih galaksija...). Karlo - 7. 8. 1999<
>Marko - 1. 7. 2002<i></i>

[Renci]

Bravo za priču <
>Ja sam isto jedna od onih koja je bila pod općom a. i nitko se nije udostojio doći i reći mi išta o djetetu.:"> <
>Nego sam ispitivala sestre u prolazu da mi pogledaju karton i kažu šta piše .Jesam li rodila , šta sam rodila....<
>I nisu mi znale reći dali je u redu,tako da mi je ostalo samo čekanje <
>Tek ČETVRTI DAN sam ju vidla Lorena(16.04.2002)<i></i>

[ina dvaputmama]

Prica je stvarno dojmljiva. Ja stalno ponavljam mojim frendicama koje zele na carski, da barem traze spinalnu. Imam i ja jednu kratku pricu, povezanu s tvojoj.<
>Krsna kuma moje kceri treba roditi 01.11. Oni zive u Zurichu i dogovorili su carski (jer tako zele, nije da moraju). Sistem je takav da dan ranije dodjes u bolnicu, ujutro je carski (u 8:00 za nju). Muz je cijelo vrijeme uz mamu, posto je spinalna anestezija. Kad se bebica rodi, mamu ostave u sali na sivanju, a tata ide s babicom i bebom na kupanje i uredjivanje. I onda tata i beba idu u apartman i cekaju mamu Beba moze biti s mamom stalno, kao i tata. Ostaje se u bolnici sest dana. <
>Jedva cekam da vidim kako ce to proci kod njih. Mate 19.06.1997.<
>Josipa 02.04.1999.<
>.<
><i></i>

[Fidji]

Super je priča. <
>Jedino me rastužuje odvojenost mame i bebe. Moja frendica koja je rodila u Austriji odmah je dobila bebu (rooming) i bila odmah u sobi s curama koje su rodile "normalno". Samo su joj puno više pomagali kod dizanja bebe i tata je mogao biti većinu dana s njom.<
>Bit će valjda jednom i kod nas tako. <
>ema helena 06/10/2002<i></i>

[Anajecestoime]

Hvala na pohvalama.Ima tu još puno detalja, ali onda bi zbilja bilo predugačko.<
>Što se tiče odvojenosti, to izvana gledano zvuči ružno, ali ja zaista tih prvih 48 sati nisam znala za sebe, a kamoli za bebu.<
>Kad su mi je prvi put donijeli, moja prva pomisao je bila :"Prekrasna beba! Čija li je? Moja!? Pa jeste li vi normalni!? MENI ste dali bebu!?"<
>Tek četvri dan od poroda sam s nestrpljenjem čekala da mi ju donesu. Dorotea 12.08.2002.<
><
><i></i>

[milanovamama]

Anajecestoime svaka cast na prici. I ja sam rodila carskim i spaslo me je to sto su strucne osobe
inule o detetu tih prvih dana. Ja jednostavno nisam bila sposobna za to. MILAN 22.12.2000. <i></i>

[Maja D]

Ja sam rodila u 38. sedmici, carski rez + spinalna anestezija i prica je manje - vise slicna Aninoj. Iako sam poslije spinalne 2 dana imala uzasnu glavobolju, opet bih se na to odlucila jer sa mnom u sobi je bila zena koja je imala opstu anesteziju; dovezli su je u sobu u tom besvjesnom stanju i tu budili; ma bilo me je strah gledati kako se bori da dodje sebi. Osim toga, onaj osjecaj kad prvi put vidis svoje dijete i cujes plac jedno je predivno iskustvo - Ana je to lijepo opisala. <
><
>Ovdje bebica od prve minute bude u istoj sobi sa mamom a 'ljubazne' sestre svu
igu o djetetu prepuste novopecenoj mami tako da ja zaista nisam imala kad misliti sta me boli i gdje me boli (sto je, valjda, u jednu ruku i do
o). Carski je bio u 9.00 ujutro, a vec sutradan u ta ista doba sam setala pomalo po bolnici jer je na tome insistirao dr. (kao to potice
zi oporavak). MM je mogao biti sa nama u sobi koliko god je htio i doci u svaka doba. Cetvrti dan nakon carskog, Ena i ja smo stigle kuci (da sam se ja pitala, ne bih ostala ni toliko u bolnici jer bih sigurno bolju njegu imala kuci - svaka cast dr, ali sestre su stvarno bile grozne). Srecom, sobu sam dijelila sa gore pomenutom zenom koja je skroz OK, jadale smo se jedna drugoj i pomagale, a i danas se cesto cujemo i vidimo. <
>Ena, 22.05.2003.<
><
><
><
><i></i>

[IRENA]

E Ana , evo podsjetila si me kako je to bilo meni na SD prije 7 mj. - gotovo isto izuzev- netko se malo "zeznuo" pa su mi Vita donijeli drugi dan (bilo mi je teško okretati se na krevetu ali mi je on "u
zao"oporavak). Bila im je gužva na odjelu pa su me pustili peti dan s time da sam sedmi samo došla na vađenje šava.<
>Dva sam poroda imala na SD - carski- u spinalnoj... oba do
o prošla, ali drago mi je kaj je to IZA mene... http://sc.groups.msn.com/tn/6D/A2/DownS ... s/5/10.jpg[/image]<i></i>

[ana21]

Cure moje ne mora ni na SD biti sve tako!<
>Ja sam rodila sina prosle godine u spomenutoj bolnici i kako mi je bilo grozno sto nisam vidjela maloga, carski je bio hitan pod opcom jer se porod oduzio i zakomplicirao (28h trudova i 18,5h u radjaoni) napravila sam cijelu frku na odjelu babinjaca i trazila da mi donesu dijete na dojenje. Kada su me sestre s pedijatrije otkantale inzistirala sam da mi dovedu dezurnu pedijatricu, to je bila dr. Tum
i, koja je po mom misljenju jedna divna zena, i uspjela sam je uvjeriti da se osjecam izvrsno, vec sam hodala, mlijeko mi je odavno krenulo (makar sam ga rodila u 37.tj) i donijeli su mi ga isto vece i on je vukao kao da je danima bio gladan a meni su samo u potocima tekle suze. Ne moram ni reci kako su me sestre s pedijatrije tretirale poslije, uzas.<
>Osim toga na moje inzistiranje, i odusevljenje mm pustili su nas doma 5.dan. Filip, 04.02.2002.<i></i>

[Amelie]

<
>zahvaljujem Ani na prichi! stvarno je super i puno mi je pomogla! sad otprilike znam sto me ocekuje. <
><
>ja ocekujem u ova 3 tjedna moj carski rez, i to bash u Zuerich-u, pa bih molila Inu da mi javi kako je prosao carski rez krsne kume... da li se njen ginekolog kojim slucajem zove V.S.?<
> <i></i>

[lara72]

I moja prica je slicna tvojoj. 14. 8. o.g. na SD, spinalna nakon 12 sati trudova (beba prevelika+moja bolest kolitis) samo sam ja za razliku od svih vas svoga Frana dobila peti (5) dan nakon carskog. Prva tri dana su me drzali na intenzivnoj zbog kolitisa (a napominjem da mene nista, ma bas nista nije boljelo=rez) a naredna dva dana jer nisu imali mjesta na odjelu. Na moju zalost bila je dezurna pedijatrica (crvenokosa) u mojoj prici vjestica koja je bila izrazito neljubazna i na moje suze odgovarala "zasto placete, pa bolje vam je tu, odmorit cete se a bebu cete vidjeti za par dana jer je ne mozemo voditi u intenzivnu da ne pokupi nesto hodnikom". I nisam ja jedina ovo ljeto bila koja je bebu nakon carskog vidjela poslije tri, cetiri, pet dana jer ovo ljeto je bio pravi baby boom pa mjesta nije bilo za sto takodjer krivim bolnicu jer sve mame koje su rodile u vrijeme kao ja i bile danima na intenzivnoj nisu dojile jer mlijeko naravno nije doslo i zato je SD za mene <
>Btw anesteziolog (mali, okrugli, celavi)je bio super sestre u intenzivnoj takodjer kao i dr. Kerner i Ujevic koji su porodili moga andjela <i></i>

[Anajecestoime]

Ej Lara, sjećam se te crvenokose vještice.Ona je mene i Doroteu otpratila kući, tj. napravila je onaj zadnji pregled pred menom.Sjećam se da je cijelo vrijeme imala facu kao da joj je krivo što nikakvih problema nema (Dorotea je bila jedna od rijetkih tih dana koja nije imala žuticu) i za kukove je rekla da su OK i da treba sam preko noći široko povijati, a na UZV pregledu dva mjeseca kasnije, ispalo je da mora nositi remenčiće. <
><
>A mali okrugli čelavi je bio i moj anesteziolog i zaista je krasno stvorenje.Žao mi je što mu ime nisam zapamtila.Svi se uvijek sječaju doktora koji ih je operirao, a anesteziologe koji također vrše odgovoran i osjetljiv posao nitko ne zapamti. Dorotea 12.08.2002.<
><
><i></i>

[Renci]

Ja nemam pojma ko je mene operirao, nažalost Lorena(16.04.2002)<i></i>

[amira4pets]

Ovo je prica o mom carskom rezu-moze nekome biti korisna ili interesantna-svakako drugacija .<
>Kada sam usla u 9. mjesec,dobila sam uputnicu za GAK(inace sam u Sarajevu),i fine preporuke da odem ranije jer je beba okrenuta zatkom i ici ce na carski rez-definitivno.Tako me je uputio ljekar iz drzavne sluzbe.I onda sam otisla u 39.nedjelji 6 dana prije odredjenog datuma jer nemam porodjajnih bolova i kao to je to.Stric prijatelja me kao narucio dsa obavezno dodjem kod njega taj dan -petak jer je on bio dezurni i odmah cemo i zavrsit porod.Tako ja spremim svoju torbu, ne prespavam noc,pripremam se na sretni momenat-i eto mene ujutro gore.Nadjem gospodina doktora, on sav divan i ljubazan ,posalje me na ultrazvuk-pregleda i kada sam ga pitala jel postoji mogucnost epiduralne,spinalne ili bilo koje lokalne anestezije on mi rece:"Ne znam ti jos to reci!" Tu je pocelo da splasnjava moje uzbudjenje oko najsretnijeg dana u mom zivotu.Onda me poslao da poslusamo bebino srce,pa posto prvi nalaz nije bio dobar morala sam da
zo hodam -uz stepenice,niz stepenice ,da probudim bebu.I drugi je nalaz bio O.K. Onda me poslao u ambulantu i uradio(uzasno grubo) vaginalni pregled i napisao racune,nalaz i poslao me kuci i da dodjem za 3-4 dana!!!! Na moje pitanje hoce li mi uopste raditi carski rez(salje me kuci!??) ,odgovor je bio-"Vidjecemo,krupna si ti!"Ja sam ostala sa vilicom do poda a kada me je suprug (koji me citavo vrijeme(oko2 sata)cekao) pitao jel idem na porod i cuo sta mi je ovaj vrli doc rekao-samo je odmahnuo glavom.Doktor hoce da mu se plati_sta drugo? Ja ne znam da li igdje ima ovakvih slucajeva ali ovo je bilo vise nego ocigledno.Hej, ne bjezi niko od toga da se pocaste nakon posla ali ono _daj unaprijed.....nevjerovatno.<
>U ponedjeljak odem u bolnicu-ne porodiliste,i zamolim da mi kazu sta da radim jer sam vec 3 dana pred termin,beba je okrenuta zadkom i tako to.I dodam da sam poslana KUCI ,NA STO SE DOKTORICA ZGRANULA"U TAKVOM STANJU POSLANA KUCI???"<
>I onda sam uradila sve potrebne analize,krv,EKG,internista,urin,ultrazvuk,vaginalno pregledana da li sam otvorena ili ne,bebini otkucaji 3 puta dnevno,...ne znam sta jos i sutradan sam zakazana za carski rez.Ujutru sam bila prvi pacijent.Nakon klistira(bljak)iako nisam nista jela,a svakako sam prije toga normalno isla van,o
ijana sam vec bila-to sam uradila sama kod kuce sto svima preporucujem-pa i uz muzevu asistenciju ukoliko ne mozes sama.I onda su me sa patologije prebacili na porodjajni odjel,gdje su me ispitali o svemu i to upisali u neki karton,skinuli me,stavili kateter (koji sam nosila 3 dana) i prekrili plahtom. U 8 sam odvezena u hirursku salu gdje je bilo jako puno ljudi oko mene sve je izgledalo kao u dosje X sa onim jakim svjetlima i vrevom oko same pripreme.Najveca podrska mi je bio anestezist koji me je uveo u sam tok pripreme-koja jako dugo traje,a hladno vam je
rrrrr,prvo ti stavi
aunilu na lijevu ruku,pa ti prikace na prst stipaljku za otkucaje srca ,desnu ruku podvuku pod tijelo i na njoj mjere pritisak tokom operacije.onda te prekriju plahtom i stave ti masku sa kisikom. Kada svi vec budu tu i spremni on ti lijepo kaze-e, sada ide anestetik,i ti si u dubokom snu. Jako mi je zao sto nisam cula prvi plac svoga djeteta,ali se sjecam da sam se pšrobudila iz anestezije bez ikakvih problema,odmah su mi rekli da sam rodila sina,3800gr tezak,55 dug i da ova anestezija za razliku od one kada sam operisala slijepo crijevo, nije bila horor za mene.Svaka cast divnom anesteziologu Cedi koji me je strucno uveo i izveo iz anestezije.Nemam lose iskustvo sa tim, a toga sam se najvise plasila.Odvezli su me u sobu ,a ja sam se smrzavala i raspadala od bola.Odmah sam trazila nesto za bolove i nisam se smirila dok mi nisu dali.<
>Pred samim odjeljenjem me cekala sestra koja je bila odusevljena kada je vidjela da me iz sale dovode potpuno svjesnu.Onam nije mogla kod kuce cekati i dosla je do bolnice da vidi sta je sa mnom tako da je prva uzela mustuluk .Muz je naravno bio vec u ovakvom stanju i poslan je ranije kuci ha ha ha ...U sobi su me spakovali kao novorodjence-stavili mi umjesto uloska pelenu-za odrasle.Onda slijede 3 dana samo infuzija,kateter vade 4. dan,kada krece i normalna prehrana-tecna dijeta,pa polako ostalo.Utoj bolnici je beba 24 sata sa tobom sto je nesto najdivnije sto vam se moze desiti.Bebu su mi donijeli nakon nekoliko sati,sto me je jako iznenadilo i o
adovalo.Bio je to momenat koji ostje urezan u pamcenje-sestrica koja ti donosi mali,bijeli zamotuljak u kojem je tvoja beba okupana i spakovana."Hoces li ga uzeti?"upitala me a ja sam u cudu pitala"Jel to moja beba? Naravno da hocu,daaaj te mi je" i to je bila ljubav na prvi pogled.Divan je!<
> Za tih sedam dana sam naucila da dojim bebu, da ga presvlacim, i uspostavili smo snazan kontakt u tim prvim danima.Vec drugi dan su prestali jaki bolovi, a treci dan sam ustajala i sama uzimala bebu iz kolijevke pored kreveta. Olaksanje je uslijedilo kada su me rijesili katetera i kada sam mogla muzu da pokazem bebu.Iako samo kroz prozor ali sam vidjela da jew od srece zaplakao,kako i ne bi nakon svega sto smo prosli u iscekivanju najljepseg poklona koji smo mogli dobiti.<
>Sedmi dan sam otpustena iz bolnce i tada krecemo u jednu novu avanturu, ovaj put nas troje. <i></i>