Tu noć prespavala sam u komada....ni sama nisam vjerovala....nisam se budila, niti sam morala na wc...kao što je to bilo u zadnjih 9 mj., to mi je već bilo čudno! kao da se tijelo pripremalo za ono što me čeka!
Ustala sam se oko 8 ujutro..jer sam morala na kontrolu...i već sam osjećala lagane bolove....ali nisam htjela sebi priznati...nisam vjerovala da je počelo!!! mm nisam ništa rekla....
Dolazim u bolnici...priključuju me na ctg...i bilježe se trudovi...pomislim NAPOKON jer sam već bila prenjela 1 dan! osjećam lagane bolove...ali izdržljivo...još uvijek se smiješkam na svaki trud (da sam bar znala šta me čeka kasnije, ne bi se smješkala) Dr. me šalje kući..jer nema smisla da ostajem..trudovi su rijetki...a i otvorena sam samo 2 prsta!
Dolazim doma...počinjem se spremati....pakiram stvari....brijanje, tuširanje...ležim na krevetu i čekam!
Trudovi su u početku bili svakih 15-20 min....oko 18 sati počinjem ih mjeriti....u početku u bili svakih 6 min...u trajanju od 30 sec...no bol je još izdržljiva! Ležim na krevetu...sretna sam što je napokon počelo...ali opet strah me....ono što sam čekala 9 mj., sad je tu...uskoro ću upoznati svoju princezicu!!!!
Oko 21 sat počinju jači trudovi...bolniji...i počinjem plakati od sreće (i sad mi suze oči) znam da je to to....
Rekla sam samo MM krećemo....on je naravno sav u panici...zbunjen...i nervozan....(uzima kameru i fotoaparat...a meni ostavlja kofer)
Dolazimo pred bolnicu...noć...mrak...tišina...nema ljudi...samo portir....iskreno...nekako mi je drago da je to bila noć....htjela sam porod odraditi u tišini...bez prevelike gužve...! Nekako sam si i zamišljala da ću roditi u noći!
U bolnici me primaju...i odmah me priključuju na ctg! Sestra se ćak i našalila sa mnom..."pa vi stvarno imate trudove...niste vi bez veze dolazili"!!!!! Pa naravno da nisam....došla sam RODITI!!! Dr. me pregledava...i dalje sam samo 2 prsta otvorena, šalje me u rađaonu!!
Od kad sam ostala trudna, govorila sam si da ne želim da mm bude sa mnom u rađaoni...znala sam da ja to mogu sve sama, da sam dovoljno jaka...iako me ponekad uhvatila panika..i poželjela da bude sa mnom...ustrajala sam u svojoj odluci!!!
Stavljaju me na krevet,zbog ctg-a....nakon 20 min...slijedi KLIZMA!!! (NIJE TO TAKO STRAŠNO) Puštaju me da šetam po hodniku....mm je pre rađaonim..i šverca mi vodu
Nakon pola sata rekli su da je gotovo sa šetanjem....i tjeraju mi mm kući..jer postoji pravilo..da nitko poslije 23 sata ne smije biti pred rađaoni... jako me to pogodilo...i hvata me panika... Pozdravljam se s njim...i tad kreće moj porod!Stavljaju me na onaj isti krevet i nisam ni svjesna da ću na tom krevetu roditi! Stavili su me na najgori krevet,star je sigurno 20 god.,i nema mogučnosti da se podigne! Oko 24 sata priključuje me na drip...naravno da su cijeli porod htjeli malo ubrzati, oko 1 sat mi buše vodenjak..opet kako bi ubrzali stvar...
Oko 3 sata...otvorena sam već 7 prstiju...i tada kreću bolovi....uspijevam ih prodisati....ali već gubim snagu...pokušavam ne ispustiti glas...ali trudovi su pre jaki...i osjećam jaki pritisak na debelo crijevo.... Babica me pregledava...kaže da se vidi kosica i kaže da izdržim još malo....od 3 do 4 sata kreću najaći trudovi...i više ne mogu prodisati niti jedan...trud...moram tiskati...oko 4 sata su došle babice i rekle...ajmo...idemo te poroditi...sad ćeš roditi...MOLIM!? Zar već...ja zbunjena...pa tek je 4 sata prošlo!??? Podigli su nogare od krevetai rekli da se uhatim za nogu...glava na bradu...i TISKAJ!!!!!
Tiskam...boli....tiskam...boli još jače....babice me potići..ajde još malo...još malo.... i u 2 truda...ugledala sam glavicu, ajme koji osjećaj... 
vani je....Gotovo je!! tada sam začula plač....plačem i ja....o Bože napokon....rodila se moja princezica!! prekrasna je!!!!Stavljaju mi je na trbuh...samo sam je malo uspjela..pomaziti...već su je maknili da ju operu!
Posteljica je izašla lagano...ali šivanje!!!! najgori bolovi koje sam osjetila.....dali su mi lokalnu anesteziju...ali nisu pričekali da počne djelovati-NARAVNO!! (moram reći da mi nisu napravili epiziotomiju....od koje sam strahovala cijelu trudnoću...babicama velika
) no princezica je bila na meni...pa je sve brzo prošlo....i bol više nisam osjećala!! Dali su mi da je podojim...povukla je naglo,hlapljivo...i jako....( i danas tako započinje podoj)! MM su odmah nazvali i rekli da sam bila super i hrabra, kao da sam treće dijete rodila!!!
I jesam!!! Bila sam jaka i hrabra...i sve sama odradila...kao što sam zamišljala!!!
Imam samo riječi hvale za babice....bile su cijelo vrijeme uz mene....svaka ima čast...divne su
Moj porod je bio jedno super iskustvo! I želim to opet proživjeti!! (a možda i MM dopustiti...da to proživi)
Pa makar na onom istom starom krevetu!
