Ne mogu pisat o drugom porodu da ne spomenem prvi, odnosno da ne spomenem ono predivno biće koje smo prvim porodom dobili – našeg tajnog agenta. Ja sam dugo u glavi slagala slike i brinula nevidljive brige kako će to bit kad nam dođe prinova, kako će se naš odnos promijenit, kakvi ćemo bit, hoću li ga voljeti više, manje ili jednostavno drugačije, hoće li on to osjetiti… taj dan kad su počeli nepravilni trudovi, a ujutro i polako krenuo sluzavi čep, proveli smo u prirodi – bio je 1. svibnja. Ja sam imala osjećaj da cura polako kreće, kad bi čučnula osjećala sam da se spustila još niže u zdjelici, trbuh se na očigled spustio, sve je bilo spremno – danas-sutra nije bilo bitno, ali bližilo se… Ali morali smo još sinko i ja riješit neke stvari, tj. ja sam u svojoj glavi morala riješit neke stvari … hodala sam za njim po bregima, grlila ga i ljubila i govorila mu da će seka uskoro stići, da ga volim, da ću ga uvijek voljet, da je on naš prvi, da smo mi obitelji da zajedno možemo sve …
Navečer kad je zaspao i kad su trudovi ipak postajali sve pravilniji, kad je mm krenuo prema nama, ja sam sjela i napisala dva pisma. Jedno curi koju sam čekala, a jedno dečku kojeg već imam. I sve sam im rekla što mi je na duši tog zadnjeg trena kad je sve još poznato i po starom, prije nego se sve promijeni i … onda sam mogla ići rodit
Dakle cijeli dan smo bili vani na zraku, ja se nahodala, najela čobanca i torte, baš sam se pripremila. To jutro sam još jednom pregledala torbu i sve i kad smo kretali na vikendicu ja kažem svojima da netko treba ostat trijezan, ako ja budem morala ići u rodilište, kaže meni tata: Ako nitko drugi, onda ti. Na kraju sam nas ja i dovezla kući navečer. Nepravilni i slabi trudovi nakon cijelog dana navečer su možda malo i stali, ali ipak su se vratili. Ja sam malo legla i zaspala, ali nije to stajalo i zapravo je oko 1 u noći krenulo redovito svakih 10 minuta. Bolilo nije ništa posebno, predisavala sam bez problema. Onda se razmak počeo smanjivat i ja nazovem rodilište, kažu oni da neka dođem pa ćemo vidjet. Još jednom sam poljubila sina, bilo mi je žao što spava jer kad se probudi mene neće biti, a onda opet, bilo mi je i drago jer on bi se sigurno brinuo da je vidio da idemo. U autu ja predisavam trudove, mm govori da to prilično brzo ide, a mi nekako nikako stići do rodilišta. Još ja mislim, pa kud sad u neko doba noći, taman će svi bit najumorniji i najneraspoloženiji za porod. Kad smo došli, babice vedre i vesele, meni odmah lakše. Stavili me na CTG, trudovi dobri, babica hvali kako dišem, zadovoljna je da sam koncentrirana, a stvarno sam bila koncentrirana. Doktor me pregledao – kaže 3 cm otvorena, ići će to, ali ne baš brzo, to je tek početak. Kravcu (K jarcu) rekao bi moj sin
Opet sam prerano došla. Kaže doktor da nek se suprug odmori malo u apartmanu dok babica i ja riješimo pripreme pa ćemo onda probušit vodenjak i tako. Pita hoću li uzet epiduralnu, ja kažem da za sada ne bi, ali vidjet ćemo. I tako mm ode odnijet stvari, a ja s babicom pripreme. Izvadila mi je krv za matične, a onda na brijanje i klizmu. Uskoro cijeli Wc mirisao po čobancu
Uglavnom to je bilo oko 3 sata, i kako je krenulo čišćenje tako su trudovi krenuli nemilice. Vodenjak je u tom procesu pukao sam, ja sam samo hodala ispred WC-a, disala, sjedala na WC, voda je curila malo po malo, ali trudovi sve jače i jače, ja više ne stignem između njih ni predahnut, ne mrdam od WC-a. Uzmem mobitel, mislim si zwerka sigurno ne spava, moram javit da sam u rodilištu, ali jedva natipkat post između trudova jer to samo udara. Anesteziolog opet pita za epiduralnu, ali ja više ništa ne znam, osim da moram disat i da me boli. Kaže on, vidim ja da ćete vi ovaj put bez mene
Ja razmišljam o boli, o bebi, u sebi razgovaram s njom, hrabrim je, hrabrim sebe. Sjetim se opet svojih proljetnica, kako je pčelica rekla da te porod promijeni, kako je peggy vidjela anđele čuvare, kako je ronin rekla da je Isus uz nju, kako je netko rekao da ovaj gore ima plan za sve nas i govorim svojoj nerođenoj kćeri da Bog ima plan za nas i da mi to možemo, trud po trud…
Napokon se dovučem do rađaone, babica stavlja moj CD i pušta glazbu, ja slušam ABBU, ali ne čujem. Ona pita jel me drugačije boli i da jel mogu malo leć da napravi CTG pa će doći doktor, ali ja ne mogu ni leć, ni sjest na loptu ni ništa samo hodat i nekako se kao presavijat prema naprijed. Boli i boli i boli i ja se pitam kaku ću izdržat do podne, jer tek je počelo... Uspijem se nekako namjestit na stolu, srećom podigla mi je skroz naslon pa skoro da sjedim, vidi ona da ja jedva dišem, pogleda me i kaže: pa vi ste skroz otvoreni
Zove doktora, on čeka da dođe probušit vodenjak jel, a ona govori – idite brzo po supruga i po pedijatricu imamo porod. A ja – u šoku, šta već, kakav porod?!
Dolaze mm i doktor za minutu, mm totalno zbunjen – izraz lica neprocjenjiv, pita šta se događa
Namještaju mi noge za tiskanje, ja u polusjedećem položaju, babica daje zadnje upute, doktor stoji pokraj s rukama na leđima, smješka se i kaže: super vam ide, super vam ide, ja jedva predisavam, hukćem u tišini, al vidim da još imam roze čarapice na nogama i mislim si sad je kasno da ih skinem. I onda prvo tiskanje, ja stenjem, kaže doktor tiskajte dolje ne u glavi. I ja prestanem stenjat nego stisnem još koncentriranije i u tišini. Peče me dolje, ali inače mi tiskanje pravo olakšanje naspram toga kako trudovi bole. Drugo tiskanje i ja pogledam dolje, a ono moja cura skoro cijela vani. Vidim i mm-a kako stoji u čudu. Treće tiskanje i evo je. Gledam je kako leži, babica je malo briše, vidim prvi udah zraka u njezina pluća i čujem njezin prvi plač. U 5 do 5, 3030g i 50 cm. Babica mi je stavlja na trbuh, a ona tiho žmirka i pogledava me. Ja ne vjerujem, ne vjerujem da je moja hrabra cura već ovdje!!!!! Moja tajna agentica je stigla!!! MM kaže – i šta gotovo je?! Mislim stvarno! Ja hoću reč i kako je bolilo ali uopće ne mogu prizvat bol u pamćenju. Kao da nema traga toga, jer stvarno što kaže srećica – kad ti daju tvoje dijete, sve se zaboravi, sve se izbriše, sjećaš se da je bolilo, ali ne osjetiš kako… Dok je ležala na meni, dok smo se mazile, ja sam se smijala, a babica je polako izvadila krv za matične stanice, a onda kasnije prerezala pupkovinu. Tek kasnije su je uzeli i okupali, mm je snimio filmić da pokaže braci, a ja sam istisnula posteljicu. Doktor sav sretan kak je to bilo dobro, kak je bilo brzo, hvali mene, hvali babicu i da kakav smo nas dvije dobar tim jer nisam ništa pukla, jer je sve kak treba Joj što sam bila ponosna! I onda opet princeza u naručje. Sad skužim da ABBA i dalje svira, da ide Chiquitita i nakon toga Fernando … a mi se mazimo i mazimo … moje srce bilo joj je otvoreno od početka i samo je uselila u njega … tako prirodno …
E sad je još preostalo da braco upozna seku, jer bez njega nismo kompletni. Tata mu je kod kuće pokazao filmić i ispričao da se seka rodila dok je on spavao, a on je došao k nama to popodne. Malena i ja smo ležale na krevetu, kad je netko pokucao i prvi je ušao moj tajni agent. Gledao je ravno u mene, ravno u oči, a na usnama lagani smješak. Neću taj pogled zaboravit dok sam živa. To je bio pogled upućen meni, pogled kojim pita jel sve OK, jel sigurno, jel dobro, jel onako kako treba bit, pogled koji pita, a istovremeno odgovara, istovremeno hrabri. Kad sam ga zagrlila i pomirišala znala sam da je sve točno kako treba i da je moje srce tog trena naraslo za jedan broj… i kao što se više nisam sjećala boli rađanja, tako se više nisam sjećala ni straha da neću imati dovoljno ljubavi za oboje… ili da između njih neće biti ljubavi, jer braco se u seku zaljubio na prvi pogled …
Eto, to je priča o mom drugom porodu, onako kako sam je ja doživjela …