Ovdje možete pitati sve što vas zanima u vezi odgoja i roditeljstva, neovisno o dobi djeteta, ali i podijeliti svoja iskustva i razmišljanja s drugim mamama.
Odgovori

Re: Zivot ateista.... dio II

14 vel 2008, 13:14

Krumpirić - tamo na VT sam govorila poopćeno, više sam kritizirala "tržišnu religiju" način na koji trgovci ateistu (slično kao i neki drugi vjernicima) nešto "upakiraju". Gledano pojedinačno, analizirajući nekakvu literarnu vrijednost, dakako da Dawkins ili npr. Hitchens nipošto nisu literarno "smeće", za razliku od Dan Browna. Dapače, iako sam čitala samo fragmente, pišu artikulirano (budem pročitala).
Ono što je problematično je to što zakoni tržišne religije nalažu da se jedna te ista "mašnica" stavlja i na ono što vrijedi kao i na ono što je smeće. Pa se ljudi furaju ne na konkretan stav, nego na goli senzacionalizam...Tako da i ono što vrijedi dobije etiketu podvale...
Uostalom, i Mc Ewan (ateist) često govori (i u ovom intervjuu) o krivim načinima na koji se prezentira tzv. "novi ateizam".

Inače, jaku puno je pisaca i filozofa - ateista koje iznimno cijenim (možda i više nego vjernika) :mah

Re: Zivot ateista.... dio II

14 vel 2008, 15:54

o tome kako ateisti svoja uvjerenja ne mogu braniti na način na koji to čine vjernici


ja bih to preformulirala da ateistima nije dozvoljeno da svoja uvjerenja brane na način na koji to čine i vjernici. ako je to tako napisano kako sam ja shvatila.

Re: Zivot ateista.... dio II

14 vel 2008, 17:14

mama courage je napisao/la:
o tome kako ateisti svoja uvjerenja ne mogu braniti na način na koji to čine vjernici


ja bih to preformulirala da ateistima nije dozvoljeno da svoja uvjerenja brane na način na koji to čine i vjernici. ako je to tako napisano kako sam ja shvatila.


Ma ne da nije dozvoljeno, nego bi se mnogi od njih osjećali bezveze da uvjerenja brane istim načinima (što god to bilo), jer su po prirodi stvari, nekako više individualci.

Ne znam, meni se čini da je to čak privilegija: dokazivati svoje moralne vrijednosti, ljubav i samosvijest npr. kroz življenje umjetnosti (koja na najsjajniji način veliča ljudski "duh"), prožimanje s prirodom (ili činjenje nečeg za prirodu, odnosno umjetnički kreativno izražavanje) ili ostvarenje na neki drugi način...biti slobodan i potpuno neopterećen pripadnosti nekoj zajednici istih svjetonazora i punoj pravila i postulata...pomagati ljudima i činiti nešto za čovječanstvo jer je to TVOJA unutarnja potreba, a ne tvoja dužnost...itd itd.
Toliko tu ima i privilegiranosti, da ponekad zavidim onim čvrstim ateistima...kao što ponekad zavidim i velikim vjernicima...pa se onda upitam gdje se ja u stvari tu nalazim...Svakako je najteže "ne pripadati", ali možda i najljepše...

Nadam se da sam objasnila

Re: Zivot ateista.... dio II

16 vel 2008, 14:41

elizabeta
odlično si primjetila. to i je "problem" ateista tj. da se njihov "glas" ne čuje u ovom svijetu - kad nisu organizirani, barem ne mogu biti tj. teško je na osnovu nečega u što "ne-vjeruješ".

inače, zanimljivo mi je bilo i za saznati da je položaj ateista u današnjoj americi kao crnaca prije 60 godina. užasno diskriminirajući.

Re: Zivot ateista.... dio II

16 vel 2008, 15:34

elizabeta je napisao/la:
mama courage je napisao/la:
o tome kako ateisti svoja uvjerenja ne mogu braniti na način na koji to čine vjernici


ja bih to preformulirala da ateistima nije dozvoljeno da svoja uvjerenja brane na način na koji to čine i vjernici. ako je to tako napisano kako sam ja shvatila.


Ma ne da nije dozvoljeno, nego bi se mnogi od njih osjećali bezveze da uvjerenja brane istim načinima (što god to bilo), jer su po prirodi stvari, nekako više individualci.

Ne znam, meni se čini da je to čak privilegija: dokazivati svoje moralne vrijednosti, ljubav i samosvijest npr. kroz življenje umjetnosti (koja na najsjajniji način veliča ljudski "duh"), prožimanje s prirodom (ili činjenje nečeg za prirodu, odnosno umjetnički kreativno izražavanje) ili ostvarenje na neki drugi način...biti slobodan i potpuno neopterećen pripadnosti nekoj zajednici istih svjetonazora i punoj pravila i postulata...pomagati ljudima i činiti nešto za čovječanstvo jer je to TVOJA unutarnja potreba, a ne tvoja dužnost...itd itd.
Toliko tu ima i privilegiranosti, da ponekad zavidim onim čvrstim ateistima...kao što ponekad zavidim i velikim vjernicima...pa se onda upitam gdje se ja u stvari tu nalazim...Svakako je najteže "ne pripadati", ali možda i najljepše...

Nadam se da sam objasnila


Kaj si objasnila? Da su ateisti individualci zato kaj ne pripadaju zajednici jer ne vjeruju u postulate zajednice? Da ne moraju dokazivati svoje moralne vrijednosti ili ostvarenje na neki drugi nacin?
Pa hvala ti puno da si mi objasnila ovako jednostavno poetski jasno i da si me stavila kam pripadam :lol :lol :lol

Re: Zivot ateista.... dio II

16 vel 2008, 20:34

Adorabla je napisao/la:
Kaj si objasnila? Da su ateisti individualci zato kaj ne pripadaju zajednici jer ne vjeruju u postulate zajednice? Da ne moraju dokazivati svoje moralne vrijednosti ili ostvarenje na neki drugi nacin?
Pa hvala ti puno da si mi objasnila ovako jednostavno poetski jasno i da si me stavila kam pripadam :lol :lol :lol


Ah sve si izokrenula... :roll:
Šta ti nije jasno? Vrijednost i ljepota dokazivanja nečega na individualan a ne samo čoporativan način?

Ako za tebe nisu "poetska" objašnjenja ...zanemari ih i nađi si neka revolucionarnija . Ili samo prozaičnija. :dunno

Re: Zivot ateista.... dio II

18 vel 2008, 23:58

malo informacija za nas ateiste... :mrgreen:

dječja knjiga za mlade ateiste: "Which is the way to God, please? little Piglet asked" na ovim stranicama možete naći cijelu priču na engleskom /pod read the book/, a i slike iz slikovnice.

njemačko izdanje knjige možete naručiti ovdje
Odgovori