Ma što više reć...da dokle god on želi pozvati cijeli razred a on to želi, da će naš izbor mjesta proslave biti takav da nismo limitirani brojem uzvnika. Meni je teško bilo staviti se u tu ulogu, kad su moga uvijek zvali na rođendane, pa čak i u neke izolirane grupice kad su curice zvale samo cure, on bi često bio pozvan kao jedan od dva dečkića iznimke. Činjenica jest da nikada ne dođu sva djeca, moj slavi vikendom, uvijek je netko negdje otputovao, bolestan i slično. U trenutku kad on više ne bude htio pozivati sve, nekako se nadam da će oni svi u međuvremenu stasati i sazrijeti i da će lakše moći prihvatiti činjenicu da nisu pozvani, puno lakše nego sa 6, 7 ili 8 godina kad kuže tko jest a tko nije pozvan.
Moram priznati da ja na rodjendan djeteta ne gledam kao na intimni dogadjaj nego kao "njegov dan" u kojem cu uciniti sve sto je u mojoj moci da bude sretan.
Ove godine njemu nije palo na pamet da nekoga izostavi, ručno je ispisivao pozivnice i učiteljica je podijelila svim klincima u razredu tako da se nitko nije mogao osječati odbačenim
Od 23 djece u razredu samo jedno nije došli i to zbog toga što je dobio reakciju na cjepivo i roditelji su se uljudno ispričali a u ponedjeljak ga je već na stolu čekala slikovnica
Djeca iz vrtića su mu došla sva, ja sam poslala MMS njegovoj teti iz vrtića kad sam ih okupila i slikala ih.
On jednostavno taj dan svoje veselje želi podijeliti sa svom djecom, želi da su svi sretni kao on, zbilja nikad nije upadao u nikakve konflikte i djeca ga vole
A meni je to najveća nagrada kad vidim kako se ophodi prema svakom djetetu koje mu dođe na feštu, kako je sretan i kako ispoštuje svakog malog gosta
Par dječice mu nije došlo koju sam ja pozvala od mojih cura jer su imali ili rođendan nečaka ili neki put... 
a niti jedno dijete koje je išlo sa njim u vrtić ne ide sa njim ne u razred nego ni u školu 
posebno što mislim da oni, ne samo u ovoj stvari, često ne mogu vidjeti tj shvatiti cjelinu svega. možda i ne moraju 
