Čitanje bebama

[orchid]

Već nekoliko dana razmišljam o pokretanju ove teme, vidjela sam sličnu ali mi se više činila za predškolce nego bebe, pa ako sam fulila spojite me sa tom temom.

Prije neki dan sam bila na sajmu knjiga ovde u Sarajevu, i shvatila sam usput da je to jedini društveni događaj koji nisam propustila u zadnjih nekoliko godina (mislim na sve moguće sajmove knjiga u svom gradu). Naravno, krasno sam se provela iako je bio mali sajam i kupila nekoliko knjiga, a među njima i jednu knjigu bajki za bebu. Beba trenutno ima 9,5 mjeseci Čim sam došla kući odmah sam uzela knjigu bajki i posjela bebu pored sebe i počela mu čitati prvu. Moram li reći da nije bio nimalo impresioniran? sjedio je mirno možda 3 i po sekunde dok nije skontao igračkicu na drugom kraju kreveta i hop, ode on svojim poslom, a ti mama čitaj nekom drugom.

Zašto ovo pišem? Pa, ja jako volim čitati. Jako. Najdraže mi je provesti nekoliko sati uz dobru knjigu, više nego pogledati film ili čak nekada i izaći napolje sa prijateljima. Moj odnos prema knjigama se razvijao sigurno od najranijeg djetinstva, znam da sam znala čitati i prije nego sam krenula u školu, čak se sjećam jedne nove godine kada sam od roditelja dobila veeeliki paket knjiga - bilo je to 50 knjiga biblioteke lastavica lektira (vjerujem da se dosta ljudi ovde sjeća tih knjiga) i znam kako sam tada bila sretna, još i dan danas taj mi je poklon među najdražim poklonima koje sam ikada od nekoga dobila. No, moj suprug recimo nema takav odnos prema knjigama, kao recimo ni moja sestra. Oni mogu pročitat koju knjigu, a i ne moraju, radije će raditi nešto drugo nego gubiti vrijeme nad knjigama. Eh, ja bih da svojoj bebi usadim ljubav prema knjigama, i čitanju uopće, no ne znam odakle da počnem.

Tako da zapravo imam pitanja za vas - kada ste vi počele čitati svojim bebama? Da li ste im uopće čitale? Kako ste to radile? Da li su se bebe smirivale uz knjige? I najvažnije naravno - kako razviti dobar odnos dijete - knjiga?

Eto, razmislite pa se javite, voljela bih čuti tuđa mišljenja i iskustva...

[Buhtlica]

i mm i ja jako volimo čitati. stalno nešto čitamo i uvijek vučemo neke knjige sa sobom.
ne sjećam se točno kad smo djeci počeli čitati, nismo s 9 mjeseci, ali jesmo rano. malo po malo. prvo slikovnice, onda i knjige.
Z je jako zavoljela knjigu, ona isto stalno knjige sa sobom vuče, vikendom ujutro kad se probudi prije nas uzme si knjigu, vrati se u krevet i čita dok se mi ne probudimo, kad se vrati iz škole, prvo uzme knjigu, navečer prije spavanja isto...
ona je čitala kao odrasla osoba već s 5 godina pa si odonda sama čita.
za božić si je poželjela kao dar knjigu.
J čita malo manje, zato što mu ne ide baš brzo pa ga to zna iznervirati. i onda moli da mu mi čitamo. isto jako voli knjige, ali velim, manje si sam čita, a više mu čitamo mi baš zato kaj mu ne ide brzo. a ne ide mu brzo zato kaj ne vježba. i tako se vrtimo u krug.
no, mislim da je važno da čitamo djeci od malena, koliko ona žele, ne smije biti nikakvog forsiranja (kao i ni u čemu drugom), da ih na neki način navikavamo na knjige, važno je i da oni vide naš odnos prema knjigama. odnosno, ako roditelji ne čitaju, mislim da će i djeca teže steći tu naviku. a sigurno i da mnogo ovisi o samom djetetu (osobi), netko voli čitati, netko ne. ne može se na silu stvoriti ljubav prema knjizi.

[† Volvo]

Pričala sam puno, čitala čak i Grgu Čvarka , prvi "odjek" je izazvala Pampers reklamna slikovnica na razvlačenje, s nacrtanim životinjama koje sam u dobi prije 1. godine "čitala" oponašajući glasanje svake , mislim da je to glasanje imalo presudni utjecaj na to da dijete sada u 1. razredu sasvim pristojno čita (tada se stvorila ljubav prema knjizi).

No dobro, zezam se malo ali i ne, jer sam od vremena početaka pravog uspavljivanja (e to sad više ne znam kad je točno bilo, kad smo prestali s nosanjem i pjevušenjem i prešli na čitanje) čitala prije spavanja, rijetko taj ritual preskačemo, s iznimkom toga što sad i dijete čita (meni i sebi, naglas ). Brojke i slova (tim redom) je savladao rano, na svakodnevnom putu od vrtića do doma smo "čitali" registracije auta (na njegovu želju).

A i to da sama čitam čim stignem mislim da utječe na njegov stav prema čitanju

[Bubidea]

Tako da zapravo imam pitanja za vas - kada ste vi počele čitati svojim bebama? Da li ste im uopće čitale? Kako ste to radile? Da li su se bebe smirivale uz knjige? I najvažnije naravno - kako razviti dobar odnos dijete - knjiga?

pocela sam mu citati cim se rodio, smirivao ga je moj glas, ne samo citanje, naravno

citalo mu se skroz do skole i duze, onda je kao morao sam, jer vec zna, ali nikakav odnos s knjigom nema ne voli citati, ne zna dobro citati, jedva procita lektiru

ev. stripove, to uzme samovoljno

[martina mama]

Mi smo poceli citati price negdje s godinu dana. Do tada slikovnice. I danas sa deset godina vise citamo mi. Rezultat je ljubav prema prici, posebice nestvarnim i bajkovitim dogadjajima. Lijepo pise, sastavlja krasne price, ali citanje joj nije omiljeno. Ne odustajemo. Citamo i dalje.

[tajci]

ja sam svojima počela čitati ako se dobro sjećam s nekih 8-10 mjeseci. Počela sam sa slikovnicama sa zvukovima i šarenim životinjicama.
Iako je pristup jednak, stariji mi može čitati knjige danima bez prestanka, nema toga što nije pročitao, a mlađeg moram nagovarati da mu čitam.

[she]

Nisam puno rano, tamo negde sa 14-15 meseci kad su me mogli oponašati i lepo sedeti pored mene i pratiti me. Do tada sam im pričala, pevala, stalno nešto razgovarala sa njima...I naravno kad smo počeli da čitamo to je bilo sve samo ne čitanje do pune dve - bile su to kartonske slikovnice sa pojmovima pa smo tražili macu ili petla, učili kako se ko oglašava, knige sa prozorčićima su nam bile baš omiljene kao i rasklapalice, imali smo i knjige za kupanje. Tek sa navršene dve smo počeli slikovnice i to prvo samo u slikama a onda i sa po jednom rečenicom po stranici. Tek sa 3-3.5 su mogli da izdrže po par rečenica po stranici - zapitkivali, pokazivali, pričali unapred, prevrtali stranice da nađu neki deo priče ili slike koji im se posebno dopada... Sa 4.5 smo već čitali duge priče a sa 5 i dečji roman

Moram napomenuti da je čitanje malom detetu poduhvat naročito za umornu mamu koja se očajnički trudi uvesti tako mnogo preporučivanu priču pred spavanje. Zato je možda najbolje u početku detetu čitati kad vi niste umorni a dete je sito i naspavano, rano pre podne ili između popodnevnog spavanja i večere, znači u doba za igru - tad će ono nekako najlakše podneti to sedenje u mestu i gledanje u knjigu a vi ćete imati živaca za njegovo ustajanje i brbljanje. Nekad će mu biti zanimljivo, nekad ne, nekad će duže sedeti i pažljivo gledati naizmenično u slike u knjizi i u vas koja čitate gestikulirajući, zavijajući, crvkućući, arlaučući a nekad će vam se smejati . Kako god da se organizujete nemojte biti naporni i uporni i trud će ti se višestruko isplatiti

Nama je sad ritual zajednički odlazak u biblioteke (u moju za velike i u njihovo čitalištance), biranje knjiga, čuvanje istih kad su pod našim nadzorom, kupovina sopstvenih knjiga...Ja sam pasionirani čitač a koliko vidim gajim još dva slična. Mm takođe čita ali uglavnom stručnu literaturu tako d anas baš i ne razume ali nam ne smeta

[pomikaki]

u toj dobi je moja samo vrtila one dječje slikovnice, mekane, kasnije drvene i od tvrdog kartona. Nije se baš voljela zaustavljati na jednoj stranici.
Kad je počela usvajati riječi voljela je listati knjige sa životinjama i ubrzo je naučila cijele enciklopedije, kako se koja beštija zove. Od 1,5 godine na dalje. Ali još nije bila spremna slušati priče.
Neko pravo čitanje, da pričeka dok pročitaš tekst a da ti ne okreće stranice na silu, mislim da smo uspjeli uvesti tek od 2,5 godine.

[anabama]

ja sam svojima počela čitati ako se dobro sjećam s nekih 8-10 mjeseci. Počela sam sa slikovnicama sa zvukovima i šarenim životinjicama.
Iako je pristup jednak, stariji mi može čitati knjige danima bez prestanka, nema toga što nije pročitao, a mlađeg moram nagovarati da mu čitam.

XXX
i kod nas identicno ...
Isti pristup, razliciti ucinak
Jr. ne voli citati iako je super citac i dosta brzo cita, cita samo stripove i to samo ako ga zanimaju i lektiru jer je obavezna. Srednja kcerka obozava citati i non stop cita, knjige, slikovnice, stripove, novine ...

Najmladoj sam vec prije par mjeseci pocela "citati" tvrde slikovnice i slikovnice sa zvukovima tj. listamo ih i ja joj pokazujem pristicima i pricam. Vec je naucila neke slicice koje joj se svidaju pa cim uzmemo poznatu slikovnicu trazi stranicu na kojoj se pojavljuje recimo patkica... i veselo pljesce rukicama

[Lilien]

Jako zanimljiva tema Baš sam se i ja često pitala koje je pravo vrijeme za uvest čitanje u dnevnu rutinu. Moj Emi voli listati šuškalice i ove zvučne knjigice. Sav je presretan kad mu ja objašnjavam što je što na slikicama. Odmah počne pljeskati rukicama i nešt zasad nerazumljivo razgovarati Razmišljala sam da mu počnem čitati priče prije spavanja ali mislim da mu to ne bi bilo interesantno jer ima samo 10mj pa mislim da su mu zapravo sve te knjigice i interesantne samo zbog slika i šarenila u njima. Ak ima tko neke preporuke za takve slikovnice ili one knjigice s tvrdim koricama ili one s prozorčičima mi smo otvoreni za savjete jer su neke koje smo dobili i kupili potpuno besmislene.

[Liv Tyler]

Ne sjećam se točno kad al smo i mi počeli prije navršene godine dana sa pričanjem i prepričavanjem onoga što se događa na slikama po stranicama slikovnica, zvukovnim slikovnicama, onima sa životinjama i različitim stvarima iz kuće.
G se ne odvaja od knjige i stalno traži nove, a J se nalazi u fazi gdje nas jako oponaša i ako mu se ne čita trenutno zna sam uzeti slikovnicu i baviti se njome. Ili drvenim alatom.

[adea]

Vise se i ne sjecam kad sam pocela, vjerojatno oko prvog rodjendana.

Ali dugo me uzrujavalo sto nikako da skuzi citanje (OK, nadobudna mama), a kad je naucio me uzrujavalo sto nece citati, pa kad je poceo citat uzrujavalo me sto ne cita price vec enciklopedije. Ali zapravo sve dodje na svoje ako dijete ima afiniteta. Ako nema - mislim da se tu nista ne moze.

Cisto za informaciju, danas je situacija takva da mi s WC-a viče: Mama, moram kakati, daj mi donesi knjigu!

Off: jel se to meni cini ili svi muski obavezno citaju na WCu?

[Liv Tyler]

Moram se nasmijati adea ali točno je sve što si napisala.

[lastavica]

ne sjećam se kad smo počeli, no do prvog razreda čitanje prije spavanja je bilo obavezno. I nije me uzrujavalo što je u prvi razred krenula kao nečitač I gle čuda odjednom je mogla zaspati bez priče
Ne mogu reći da ne voli čitati no više voli puno drugih stvari pa čitanje teško dolazi na red. Pola deset sati na večer je baš dobro vrijeme za čitanje, a sutra škola

[ZacKa]

Nisam neki čitač, a ni mm, nekako nemam za to vremena, ustvari lažem, predugo mi to traje da sam
na miru ALI svojoj djeci sam rano počela čitati, čak i prije godine dana, ni sama ne znam zašto,
ustvari znam, da lakše zaspu , sinu sam uvijek pa i sad me traži čitala ja,
a curka 5g. "čita" (prepričava ono što sam joj ja jednom pročitala) sama staaaalno,
luda je za knjigama svih vrsta, i to me baš oduševljava.

Sin ne bu uzeo knjigu sam od sebe da čita osim stripa, iako odlično čita, ali ona će na dan uzeti
barem 5x knjigu u ruku iako mene ne vidi u toj pozi.

Počeli smo prvo sa tim tvrdim malim slikovnicama sa slikama koje su prevrtali po rukicama.

[Matera_po_defaultu]

Našla sam super slikovnice koje imaju ispupčene dijelove od drugog materijala. Pa on o tome grebe prstićima, a sad je u fazi da pokaže na nešto, a ja mu imenujem. Iako mislim da mu je najveća fora okretati stranice
A kaj se muških i literature tiče, moj stari na wc-u ima tehničku enciklopediju, mm nosi iphone (pih, moderni muškarci), a ja sudoku

[ribekica]

Starijoj sam počela čitati s godinu dana..u biti ranije one male debele slikovnice s jednom rečenicom i hrpom životinja a ova mlađa dobije par priča svaki dan...htjela, ne htjela kad čitam starijoj ona je uvijek u ruci.

[latica]

to koliko će dijete kasnije u životu voljeti čitati i u konačnici čitati prvenstveno ovisi o njemu samom - njegovim interesima i osobinama ličnosti, to nije sigurno nešto što se može isključivo "naučiti". primjerice, kažeš kako ti voliš čitati do mjere da bi radije izabrala tu aktivnost nego izašla s prijateljicama. to je jedna od tipičnih osobina introverta, jedan ekstrovert treba "jače" podražeje, pa češće bira izlaske i sl. ima tu još drugih osobina koje utječu na to, ali kažem - to je jako individualno.

ALI

ako je dijete okruženo knjigama u kući, slikovanicama primjerenima svojoj dobi, a kanije i različitim knjigama te ako se osobe iz njegove okoline "bave" tim knjigama, onda ima velike šanse da prema kjnizi razvije pozitivan stav, a to je isto važno. ja jako volim čitat, čitam i reklamne letke i stručnu literaturu, novine, ma sve što mi dođe pod ruku, uvijek sam to volila, jedno od najljepših iskustava iz djetinjstva mi je bilo kad su me pustili s dječjeg odjela knjižnice na onaj za odrasle kuća nam je puna knjiga, uvijek bi radije kupila knjigu nego neku odjeću, a ja često čitam - čak i uz dijete. i on to vidi i oponaša, kao što oponaša i kad peremo veš i kuhamo i sl. Rijetko mu baš čitam priče jer to mu nije zanimljivo (ima 18 mjeseci), ali zato često zajedno listamo slikovnice - ja izmišljam priče, ali pri tome prstom pokazujem na slike i detalje pa o tome govorim, stalno njega ispitujem iako on još ne priča ...
dobro je pri takvom čitanju primjerice, imenovati boje, brojati predmete, oponašati zvukove životinja i predmeta, pomalo kako dijete više razumije mame same spontano mijenjaju te priče pa se više spominje i prošlo i buduće vrijeme, priča se širi i van konkretnih crteža i likova, povezuje s drugim pričama - da usporediš svoje prepričavanje iste slikovnice djetetu od godinu ili dvije ili itd. godina - vidjela bi koliko je to različito. mame su za to programirane, pa ako često "čitate" to dolazi samo po sebi.
po meni nije bitno što što prije početi čitati djetetu, nego je bitno da se u tome uživa i da to bude nešto primjereno djetetu, a time i prilagođeno djetetu. možete napraviti svoj ritual - ne mora se čitati samo prije spavanja, može poslije ručka kad se recimo odmarate i sl.
iako da se mene pita, čitalo bi se ujutro, popodne i navečer

[Liv Tyler]

po meni nije bitno što što prije početi čitati djetetu, nego je bitno da se u tome uživa i da to bude nešto primjereno djetetu, a time i prilagođeno djetetu. možete napraviti svoj ritual