evo nekih mojih razmišljanja...
nekad bake i djede daju roditeljima novac da kupe djetetu nešto što mu treba.
ili je bolje da idu zajedno u dućan, pa izaberu i kupe? ode li poklonjeni novac baš za tu namjenu, rođendanskog poklona?
nekad je lakše dati novac jer ne moraš tražiti po dućanima, niti znaš što to dijete voli.
ali ima čari i u traženju i biranju poklona. poklon znači i nekakvo razmišljanje o slavljeniku, želju da ga razveseliš.
nekad mi novac djeluje kao eto onako, samo da te se riješim, bez volje, "kud ste me baš sad našli da i o tome moram misliti...?"
za malo veću djecu, i prijatelji (iz kvarta, škole, treninga) su počeli donositi novac u kuverti za poklon, s tim se još nisam srela

da li je baš tako teško naći neku sitnicu, za poklon za prijatelja iz susjedstva?
a onda opet, teško je uvijek pogoditi i izabrati što baš treba, što dijete voli...