07 sij 2008, 16:33
Moji su prilicno dobri u iskazivanju osjecaja u vecini situacija (i u vrticu su radili dosta na tome, pa ponekad imaju i neke "skolske" recenice 
, pogotovo curka - "Nije u redu", "Ljutim se zato što ...")
Ali isto tako znaju doci i reci ti si tako draga ... (ponakad i kad nisam - zensko dijete me tako "smeksava") i sl. ili reci tako mi je ljiepo ili tako sam sretna ili ...nisam sretna.
, pogotovo curka - "Nije u redu", "Ljutim se zato što ...")
Ali isto tako znaju doci i reci ti si tako draga ... (ponakad i kad nisam - zensko dijete me tako "smeksava"
) i sl. ili reci tako mi je ljiepo ili tako sam sretna ili ...nisam sretna.
07 sij 2008, 20:37
Ja sam imala odlicnu nastavnicu u osnovnoj skoli iz hrvatskog jezika koja nije prihvacala pridjeve dobro i lijepo 
08 sij 2008, 23:05
zasto ne bi prihvatila "lijepo"?
09 sij 2008, 00:02
nekako kontam da je u slucaju koji spominje dodoli rijec ponajvise o razvijanju i bogacenju rjecnika, a ne toliko o razvijanju izrazavanju osjecaja... 
. no, rezultat je u svakom slucaju isti i u svakom slucaju postoji korelacija izmedju ove dvije price...
. no, rezultat je u svakom slucaju isti i u svakom slucaju postoji korelacija izmedju ove dvije price...
10 sij 2008, 23:54
slazem se s imgom, bolje izrazavas svoje osjecaje ako imas bogatiji rijecnik...
sijecam se bilo je nesto o tome u knjizi odrastanje kaina. Muskarci koji nisu odgojeni da izrazavaju svoje osjecaje, poznaju samo ljutnju - i sve trpaju u isti kos. Frustracija, agonija, tuga, ocaj...sve izrazavaju kroz ljutnje. Tako nekako.
No jednako je vazno znati prepoznati kako se osjecas - a mozes prepoznati te osjecaje ako imas naziv za sve te nianse - tek prepoznavanjem i imenovanjem, mozes krenuti i s rijesavanjem....
neki dan me moj sin rekao, mama, uvrijedila si me. Dijete koje nezna prepoznati svoje osjecaje bi rekao, LJUT SAM! ili Glupace! Zalupio bi vratima sobu, i valjda do kraja dana ne bi izasao iz sobe. Ovako sam se ispricala sto sam ga povrijedila, i pitala kako sam ga uvrijedila - i o tome smo onda razgovarali. Kako rijesiti to sto je ucinio sto je mene na pocetku naljutilo, a i kako rijesiti to sto sam ja reagirala na nacin da sam ga uvrijedila. Svak je tu nekaj pogrijesio. Razgovorom je sve nakraju bilo rijeseno.
ne kazem da je idila u kuci. Imamo i mi vrata koja se zalupaju, igracke koje lete, i male djecje sake koje nekad naglo zavrse gdje ne bi trebale, no radimo na tome....
sijecam se bilo je nesto o tome u knjizi odrastanje kaina. Muskarci koji nisu odgojeni da izrazavaju svoje osjecaje, poznaju samo ljutnju - i sve trpaju u isti kos. Frustracija, agonija, tuga, ocaj...sve izrazavaju kroz ljutnje. Tako nekako.
No jednako je vazno znati prepoznati kako se osjecas - a mozes prepoznati te osjecaje ako imas naziv za sve te nianse - tek prepoznavanjem i imenovanjem, mozes krenuti i s rijesavanjem....
neki dan me moj sin rekao, mama, uvrijedila si me. Dijete koje nezna prepoznati svoje osjecaje bi rekao, LJUT SAM! ili Glupace! Zalupio bi vratima sobu, i valjda do kraja dana ne bi izasao iz sobe. Ovako sam se ispricala sto sam ga povrijedila, i pitala kako sam ga uvrijedila - i o tome smo onda razgovarali. Kako rijesiti to sto je ucinio sto je mene na pocetku naljutilo, a i kako rijesiti to sto sam ja reagirala na nacin da sam ga uvrijedila. Svak je tu nekaj pogrijesio. Razgovorom je sve nakraju bilo rijeseno.
ne kazem da je idila u kuci. Imamo i mi vrata koja se zalupaju, igracke koje lete, i male djecje sake koje nekad naglo zavrse gdje ne bi trebale, no radimo na tome....
14 sij 2008, 13:14
mene zapravo zanima kako u balkanskom okruzenju u kojem zivimo odgojiti 2 sina koji se nece sramiti svojih osjecaja
iako obje zivimo u istom gradu i obje imamo dva sina vrlo slicnih godina, ja uopce nemam tih problema. Nase mikrookruzenje jednostavno nije takvo
.