Odgoda škole ili ne pitanje je sad?

[Ciara]

rekla sam što i napisala da mislim da nije spremna ali ne i u kojem smislu a jel bilo koje dijete spremno? mislim da nije
stvarno mi se više ne raspravlja o tome napravila sam ono što sam smatrala u tom trenu ispravnim i sada to smatram

[teutonija]

ALEXANDRA

ovo s lošim izgovorom nekih slova što je netko naprijed spomenuo nema ama baš nikakve veze s nepažljivošću komisija i nije nikakav razlog za odgodu škole, već ima veze s nepažljivošću roditelja i eventualno stručnog osoblja u vrtićima.

O da samo znaš.
Evo primjer jednog malenog ,on ne može izgovoriti K i G ima 7.5 godina ,nije išao u vrtić nego u predškolu ,prošao sve preglede za školu i upućen je logopedu tek u 6 mjesecu ove godine.Došao je na red prije dva tjedna i logopedica rekla da doma vježbaju i da se vide za 6 mjeseci i mama je očajna jer mali to NE MOŽE i ne zna kak da mu pomogne ,a ona to ni ne mora znati zar ne?
Inače ,u našoj županiji je logopedska služba grozna ,pričala sam već o tome kad je nama trebalo, da se ne ponavljam sad.

No najlakše je kriviti roditelja ,a svi znamo da se ne kuže svi roditelji i medicinu i da ak ih se uputi svi će sve obaviti za svoje dijete.Samo im treba to omogućiti i usmjeriti ih.,

Kad kreneš samoinicijativno, odgovor je:" Pa imate vremenaaaaaa ",(tak je rekla nama ,preko telefona kad sam rekla u čemu je problem ,malu nit čula nit vidla),a u ovakvom slučaju bude ..."Pa di ste bili do saaaaaad "

[alexandra]

teutonija, sorry, mislila sam da ste u zg. i predobro znam za priču imate vremena i gdje ste do sad. samo sam naučila te priče imate vremena preskočit i inzistirat dok se ne dočepam onog kog trebam.

[swenova mama]

iz nase perspektive, ne znam bas da se odgode dijele sakom i kapom, mi smo ju dobili, ali smo par puta dolazili, i pritom nosili svu dokumentaciju koju smo mogli i imali. sw ima vecih govornih teskoca, pa to samo po sebi nije bas bilo dostatno da lagodno potpisu odgodu. A jos na testiranju nije htio suradjivati pa je ispao i gori no sto jest. usput, bas i nije debeo, nije imao ni 20 kg kad je prvi put dosao, to ih nije uopce smelo.

Ja sam u svoju odluku bila debelo sigurna, stvarno jesam, ona je donesena i nakon strucnjaka koji sa sw rade, medjutim.. sw je ostao najstariji u grupi, i tu se godinu u vrticu izdosadjivao, stvarno jest. Poticaj mu je bio na nuli. I puno mi je puta ponovio da zeli u skolu.

[suzica]

Čitajući ovo stječem dojam da jedino ja mislim da mi je dijete dovoljno zrelo i sposobno za školu Rođen je u veljači i sljedeće godine ide u školu. Nikad mi nije pala na pamet odgoda ali ste me ovim topikom zamislile i zabrinule jer ispada da će sigurno biti popriličan broj godinu i više starijih od njega u razredu.
Kako radim u srednjoj školi primjećujem korelaciju između starosti/zrelosti i uspjeha u školi. U OŠ se razlika od godinu dana ne primjećuje toliko ali kod prelaska u srednju itekako vidi, još kad ih pukne pubertet... Na sreću, ima izuzetaka pa nije pravilo da su najmlađi najneuspješniji ali je među najuspješnijima izuzetno veliki broj starijih.

Zato mi se čini da će se moje dijete, školski obveznik, naći u nelojalnoj konkurenciji. Sjećam se jedne izuzetno pametne, zrele i uspješne cure, svi su je hvalili a onda sam skužila da je 2 godine starija od većeg dijela razreda i mislim da nije fer bilo uspoređivati nju i nezrele klince.
Možda ste primjetile da dosta ljudi, recimo na faksu, ostvaruju bolje rezultate nego u prijašnjem školovanju. Ja sam ta kojoj je uspjeh u školi bio povezan sa zrelošću. Al sam to skužila tek kad sam prezrela Dobro, nisam imala nikakvih problema u školi ali nisam bila ni odlikaš iako sam, naravno uvjerena da sam bila pametnija od mnogih odlikaša.

[Beppa Joseph]

Moja je svekrva školski psiholog i ona gotovo uvijek predlaže odgodu. Kaže da je većina djece intelektualno sposobna za zadatke, no da bi za mnoge bilo bolje da zbog emocionalne nezrelosti bilo bolje da pričekaju (naravno, govorim o ovim slučajevima koji su na granici s datumom, ne o svim prvašićima).

Moja mlađa sestra rođena je krajem ožujka i krenula je u školu s 6 godina i par mjeseci. Gradivo prati bez problema od početka školovanja (sad je sedmi razred), no od početka je mogla kraće zadržavati pažnju, bila je zaigrana itd.
Čak je i učiteljica uvijek govorila da je to zato što je najmađa.
Najblesavije od svega bilo je što se na testu grozno ponašala, sve je dobro riješila no bila je strašno neozbiljna, na pitanja je odgovarala pjevajući, konstantno se igrala i unatoč tome bila je procjena da je zrela za školu.
sad mi se čini da je ipak važno da roditelj kod tih graničnih datuma procijeni za svoje dijete jer ga najbolje poznaje.

[alexandra]

kad se ide u pojedinačno nabrajanje primjera, onda se vidi sve i svašta pa bih rekla da pravila nema. mene potjeralo u školu s 6 i 5 mjeseci, nisam išla u vrtić ni u kakvu malu školu, bila sam među najvišima i najlakšima (19 kg), ali nitko, ni ja sama, nije nikada ni u osnovnoj, a još manje u srednjoj, primjetio da sam godinu dana mlađa po bilo čemu od 90% razreda

[Krkica]

A, eto vidi mojega primjera - jedva jedvice me pustili u skolu, jer sam imala nategnutih 16 kg, a punih 7 godina, za razliku od moje sestre koja je krenula s nenavrsenih sest (to cu objasniti jednom drugom zgodom, preduga je prica), intelektualno superiorna, emocionalno inferiorna (i to sam blago rekla). Ona je npr. doma zadacu rijesila za par minuta, citala i pisala za cistu peticu, ali je npr. uciteljici do 2. razreda mrtva hladna govorila ti. Ili primjer broj dva, negdje kad smo bile u drugom razredu - digla se zena i veli, meni je ovdje dosadno, odoh ja doma.

A, mene su htjeli poslati sa osam godina zbog kilaze

[Ciara]

kilaža po novom više ne igra ulogu (provjereno)
bilo je to u naše doba , ja sam dobila odgodu jer sam imala 15 kg ali druge godine opet pa su me morali pustiti sa 7,5 godina a Ema je sad imala 16 kg i rekli su da to nema veze ali su mi pridodali da je rođena kao nedonošće I uračunali kao da je rođena po tom datumu (iako je još uvijek ulazila u školsku godinu) ali više prema kraju obveznika

[† Volvo]

Nisam htjela otvarati vruću temu , u našem se slučaju radi o nekome koga 15 dana dijeli od zakonskog roka, od tuda i moje stojbe uglavnom, neće dakle dijete biti 2 godine starije od razrednih prijatelja u slučaju odgode i slično. No u svakom slučaju hvala na temama za razmišljanje, Alexandra mislim da nam je pravo vrijeme za stručno mišljenje pa u vrijeme upisa još provjerimo stanje stvari (mislim, pola godine u životu 5,5 godišnjaka nije malo).

[Rimaithor]

Zato mi se čini da će se moje dijete, školski obveznik, naći u nelojalnoj konkurenciji.

Veliki potpis na Suzicu!

[† Volvo]

I još malo - jao nama ako vršnjake djece (godinu mlađe ili starije) smatramo (pa onda još i nelojalnom) konkurencijom. Zar zbilja tako gledate na djecu? Bez zezanja pitam.
Naime, mislim da s početkom škole počinje ozbiljniji režim pa pokušavam skontati je li dijete zrelo za uhvatiti se u koštac s time, da nema traumi i da se nekako snađe i zavoli sve to jer će dugo ići u školu, svašta učiti, ponešto naučiti, osposobiti se za nekakvu profesiju (koju će nadam se s voljom raditi, pa mi je zato važna, ne radi toga da se hvalim što mi je dijete po zanimanju).
Nadam se toplo da neću nikad djecu u razredu doživljavati kao konkurenciju na ovaj način kako vi tu spominjete, nadam se da će se moje dijete snaći za sebe, ne zato da druge porazi. Tako nekako i ja poslu pristupam, trudim se raditi normalno i pri tom ostati pristojna prema svima, a konkurencija mi može biti izazov, ali ne na način da im želim da se poskliznu u usponu na ljestvici...jer ako radim dobro (mislim, osobno, ne pričam o odnosima poduzeća na tržištu) ne moram se truditi poraziti druge, dobar posao se ipak primijeti, don't you think?
Mislim da razredni kolege ne trebaju biti konkurencija, neki od njih (nadam se većina) mogu biti prijatelji, neki mogu biti znanci, neki nam ljudi manje sjednu, neki više, a pojam konkurencije u dobi od 6 ili 7 mi nikako ne paše.

[suzica]

Volvo, ne radi o takvom tipu konkurencije kako si ti razumjela. To bi više bilo kao da muha kategoriju stvaviš u ring s (zaboravih kategorije) recimo s nekim iz velter kategorije, oni jednostavno nisu ista kategorija ali je moguće da muha čak i pobijedi, ali neće sve ove iz veltera pobjediti već će gubiti i onda može početi sumnjati u sebe i to ne iz razloga što je loš već zato što se silom prilika našao u nelojalnoj konkurenciji. Na to sam mislila. Samopouzdanje se stječe i na temelju uspješnosti.
Sjetih se brata i sestre kojima sam predavala, razlika je bila cca 20 mjeseci, dečko je bio super a cura baš i nije iako su u OŠ oboje bili odlikaši. U 4. razredu joj se uspjeh drastično popravio a nije bio posljedica toga što je postala pametnija već toga što je postala zrelija. Roditelji su joj napravili medvjeđu uslugu poslavši ju u isti razred s bratom jer za upis na faks (a i u srednju školu) su bitne i ocjene koje su u njenom slučaju bile niže nego da je krenula sa svojom generacijom. Ona je imala nelojalnu konkurenciju tj. na to sam mislila.

[† Volvo]

Ok, kužim na što ciljaš, ali nije li onda na nama (roditeljima) i stručnjacima (koliko mogu, u tih pola sata, sat što procjenjuju - to je meni malo upitno, znam da i prijemni za faks ima trajanje pa bio nekom loš ili dobar dan, poslijedice se osjete cijelu godinu ili i duže npr.) svima u interesu da baš u kad su dovoljno zreli krenu - ne ranije jer to radi probleme njima i njihovim obiteljima, ostatku razreda potencijalno, pa ako se ne snađu i učiteljima, i onda dobivamo nezadovoljne i nesretne mlade ljude i razne službe koje se moraju angažiravati za rješavanje "slučaja" koji to nisu trebali postati.
Zanimljivo pitanje je zašto su se toliki zaigrali odgodama - spominje se da ju je radi toga teže dobiti. Ima li nešto u tome da je granica 1.4. postavljena prekruto? Naime zašto nekome dopustiti da sazrije koliko mu treba (ok unutar okvira oko 7 godina ako se slažemo da je to vrijeme za polazak u školu), tko gubi odgodom? Škola koja ima manje đaka tu školsku godinu? Pa dobit će ih iduće.
Nikad svi klinci ne dolaze s istim nivoom znanja, vještina, spretnosti, snalažljivosti, upornosti (zadnje navedeno, no možda najvažnije), toliko su različiti koliko smo i mi, i mislim da je to dobro. Čini mi se da je važno da se sami znaju nositi s time, nadam se da im samopouzdanje ne treba samo za kompetitivnost (bolji sam od x,y) već da ne pokleknu pred problemom pa i ako ga ne riješe najbolje, da i to bude "škola".
Ova priča zašto netko nije kao sestra/brat i mene užasava (imali smo par slučajeva u razredu, onima koje su ta pitanja postavljana uvijek je bilo grozno)...

[anabama]

Ja sam lani dosta pisala na temu skole.... kod nas se radilo o prijevremenom upisu
Moje misljenje je da roditelj mora dobro dobro procijeniti svoje dijete i naravno popricati sa strucnim ljudima .....
Ali meni je misljenje struke upitno.... Osim kad se radi o strucnoj osobi koja kontinuirano prati dijete...
Jer sto ako dijete ima los dan i taj dan mu se bas ne suraduje....

Mi smo trazili prijevremeni upis, procijenili smo da bi M. bilo dosadno jos jednu godinu u vrticu. Sto se pokazalo ispravnim.
Na jesen ove godine je krenuo u skolu i dijete se preporodilo, konacno ima dovoljno poticaja i zadataka koji su mu u vrticu nedostajali. I motiviran je od strane ucitelja i ostale starije djece ...
Stalno ponavlja kako je njemu u skoli puno bolje nego u vrticu.

M. je prosao sve testove i sve je bilo ok. Strucne osobe su nas usprkos tome, odgovarale od prijevremenog upisa jer je bolje jos jedna godina sazrijevanja u svim sferama, ali ....
nasa odluka je ipak bila konacna i ni u jednom trenutku nismo zazalili i sretni smo sto smo donijeli ispravnu odluku.

Prije upisa u skolu MM je pricao s skolskom pedagogicom koja je bila naravno protiv upisa. Ona je bila upoznata s nasim djetetom samo na osnovu papira, dijete nije ni vidjela. Ali svejedno je vec imala formiran stav "NE"....
Zamislila se tek nakon sto je MM rekao "Oprostite ali vi moje dijete poznajete samo preko ovoga sto pise na papiru, smatram da biste dijete najprije trebali upoznati i tek onda donijet svoj sud"
Zena je malo ostala zatecena i samo je kometirala "Radite kako hocete"

Sve ovo pisem jer roditelj mora poznavati dijete

[Mala Bornica]

Strucne osobe su nas usprkos tome, odgovarale od prijevremenog upisa

o tome smo ranije na topicu pricale... znaci anabama, struka je bila protiv ranijeg upisa, ali ste ipak odluku donijeli vi, roditelji?

i moja cura je upisana na zahtjev, isto su mi ljudi sa strane kolutali ocima, tako da anabama kuzim o cemu pricas.

[alexandra]

Sve ovo pisem jer roditelj mora poznavati dijete

ovo potpisujem svakako.
a vama je bilo lako odlučiti unatoč savjetima stručnih službi jer ste imali čvrst stav i poznavali svoje dijete.
iskreno, pod "stručnim ljudima" i komisijama kada pišem rijetko mislim na dotične u školama ili vrtićima.
kada kažem da roditelj koji ima nedoumica ode po stručno mišljenje, uvijek mislim na ajmo reć nezavisno stručno mišljenje, znači psihologa "s pedigreom" ili tako nekog pa da sa tim i svojim mišljenjem krene u borbu sa vrtićkim/školskim službama bilo da se radi o odgodi ili ranijem upisu.
takve procjene ne traju pola sata ili sat, može se doći drugi put ako je dijete indisponirano i tako.
uz sve, o npr. američkim procjenama djece koje traju otprilike tjedan ili dva gdje se dijete promatra kod kuće, u poznatom okruženju, u nepoznatom okruženju, u parku, igri i ostalim aktivostima do daljnjeg možemo sanjat.