12 tra 2010, 22:23
12 tra 2010, 22:25
nela22 je napisao/la:da jos napomenem samo jednom-meni nije namjera nekog uvrijediti, stvarno, meni je samo zao tih malih ostavljenih sa npr.6 mjeseci bez mame, eto njih mi je zao
12 tra 2010, 22:28
12 tra 2010, 22:37
nela22 je napisao/la:bubidea-ma ne napadam ih, zao mi je djece u tim situacijama, to je sve
ja bih sad mogla krenuti raditi i imati puno vecu placu, razlika je velika, od ove porodiljne, ali necu, zao mi je mog malog, takva sam, vise njih oko mene mi se cudi, ali mi to nije bitno, a za razliku tog novca bi nam svasta mogli kupiti, mislim da krenem radit, ali smatram da sam im ja bitnija, zelim uzivat s njima dok su takvi mali
12 tra 2010, 22:44
12 tra 2010, 23:00
13 tra 2010, 06:34
13 tra 2010, 07:32
Alisa je napisao/la:Reći ću poslodavcu da nisam radila kad sam znala da se na mene ne može računati; i da nisam htjela vuć za nos ni dijete, ni poslodavca, ni sebe, ni muža, ni murtu ni kurtu. Okej, ja vjerovatno neću raditi za nekoga, ja imam struku u kojoj sam one man band, ali tako bi to nekako bilo da odlučim radit za nekoga.
13 tra 2010, 07:56
13 tra 2010, 08:30
13 tra 2010, 09:02
13 tra 2010, 09:29
A kada sam već otvorila bolovanje nismo se na pola išli mjenjati. Da sam imala baka servis bolovanja bi bila kraća ovako sam bila na bolovanju dok nije mogla ponovo u jaslice. Slijedećih godina je bila rijetko bolesna pa se bolovanja nisu ni osjetila osim na iznosu na plaći 13 tra 2010, 12:21
Duga je napisao/la:Alisa je napisao/la:Reći ću poslodavcu da nisam radila kad sam znala da se na mene ne može računati; i da nisam htjela vuć za nos ni dijete, ni poslodavca, ni sebe, ni muža, ni murtu ni kurtu. Okej, ja vjerovatno neću raditi za nekoga, ja imam struku u kojoj sam one man band, ali tako bi to nekako bilo da odlučim radit za nekoga.
Jesi ti ikada radila za poslodavca i jesi li mu ikad imala priliku ovako nastupiti?
Pitam jer me zanima kako je reagirao na to.
U protivnom ne vidim razlog zašto uopće navodiš primjer štabibilokadbibilo na temi
13 tra 2010, 13:01
13 tra 2010, 13:07
Bolesno dijete,dadilja se predomislila, dadilja bolesna, sin joj slomio nogu i štotigajaznam.
13 tra 2010, 13:17
Duga je napisao/la:Da, i opet smo došli do toga da si ti odlučila ne raditi kao što si već negdje i pisala.
Ovdje se opet piše o onima koji žele/moraju raditi i problemom bolovanja s kojim se susreću.
13 tra 2010, 13:21
13 tra 2010, 13:35
maslina je napisao/la:Duga je napisao/la:Da, i opet smo došli do toga da si ti odlučila ne raditi kao što si već negdje i pisala.
Ovdje se opet piše o onima koji žele/moraju raditi i problemom bolovanja s kojim se susreću.
Duga,nikako ali nikako mi se sjeda tvoj stav prema nekima od nas,čemu taj profesorski ton?Što misliš da je Alisa nepismena pa nije pročitala o čemu se ovdje radi i piše ili postoji šablona po kojoj se smije pisati prema zadanoj temi bez odmaka;makar i minornog?
Sad ja nisam(trenutačno) na "piku" ali svejedno bi te molila ako ikako možeš da malo drugačije nastupaš-i ne ja ne moderiram ovdje,ja te samo lijepo ljudski umoljavam![]()
13 tra 2010, 13:39
Duga je napisao/la:maslina je napisao/la:Duga je napisao/la:Da, i opet smo došli do toga da si ti odlučila ne raditi kao što si već negdje i pisala.
Ovdje se opet piše o onima koji žele/moraju raditi i problemom bolovanja s kojim se susreću.
Duga,nikako ali nikako mi se sjeda tvoj stav prema nekima od nas,čemu taj profesorski ton?Što misliš da je Alisa nepismena pa nije pročitala o čemu se ovdje radi i piše ili postoji šablona po kojoj se smije pisati prema zadanoj temi bez odmaka;makar i minornog?
Sad ja nisam(trenutačno) na "piku" ali svejedno bi te molila ako ikako možeš da malo drugačije nastupaš-i ne ja ne moderiram ovdje,ja te samo lijepo ljudski umoljavam![]()
Ne vjerujem da Alisi treba advokat i da krivo shvaća moje pisanje za razliku od tebe.
To što tebi ne sjeda moj ton je tvoj problem. Ne znam zašto imaš neki strah čim ja napišem nešto i ako misliš da si meni bila na piku - varaš se jer mi nisi baš napeta.
Molim te da se ubuduće suzdržiš od pisanja postova ovakvog tipa upućenih meni.
13 tra 2010, 13:45
obzirom da ti meni dahćeš za vratda se takvi odmaknu od mene
13 tra 2010, 13:46
13 tra 2010, 13:48
13 tra 2010, 13:50
13 tra 2010, 14:34
Duga je napisao/la:Da, i opet smo došli do toga da si ti odlučila ne raditi kao što si već negdje i pisala.
Ovdje se opet piše o onima koji žele/moraju raditi i problemom bolovanja s kojim se susreću.
13 tra 2010, 14:43
Često naš rad, odlazak, zbrinjavanje djeteta, bolovanja, dva auta, ili već nekakva prijevoza, roba za na posao, cipele, torbe, sredstva za imunitet, privatni pedijatri, čuvanja, vrtići, dadilje, ispomoći, jedenje vani jer ne stignemo skuhati... košta toliko da ponekad jedva što ostane od naše plaće. Odnosno, pitanje je koliko vrijedi to što ostane u odnosu na parametre kvalitete života, naše, naše djece, naših muževa i obitelji kao cjeline.
13 tra 2010, 14:51
Pitanje moranja rada i vrijednosti žene koja radi - ne radi, i osjećaja zarobljenosti doma i svih onih stvari u kojem smo mi upletene vremenom u kojem živimo - to je pitanje o kojem mlada žena nekad i ne razmisli skroz dobro jer nema na račun čega. Znam po sebi. Kad mi je istekao prvi porodiljni, vratila sam se na posao, kao android. Nisam baš sjela i razmislila - znala sam da imam dijete, godinu dana porodiljnog, kao moja mama, baka, kao sve žene koje znam. Tek kad sam se namučila, premučila, kad su stvari dobile svoju pravu sliku - što znači raditi odgovoran posao s malim djetetom, a bez pomoći obitelji (muž radi, radi, radi).. kako je to biti bolestan s djetetom veći dio jeseni i zime - sjela sam i sračunala i koliko košta moj rad, i koliko dobijamo, a koliko gubimo.
, a u glavi mi je i ono "rad je stvorio čovjeka" 13 tra 2010, 14:53
13 tra 2010, 14:54
medo14 je napisao/la:Često naš rad, odlazak, zbrinjavanje djeteta, bolovanja, dva auta, ili već nekakva prijevoza, roba za na posao, cipele, torbe, sredstva za imunitet, privatni pedijatri, čuvanja, vrtići, dadilje, ispomoći, jedenje vani jer ne stignemo skuhati... košta toliko da ponekad jedva što ostane od naše plaće. Odnosno, pitanje je koliko vrijedi to što ostane u odnosu na parametre kvalitete života, naše, naše djece, naših muževa i obitelji kao cjeline.
Alisa, ne spominješ ratu kredita za stan. Velika stavka u proračunu, najveća stavka. Koliko sam uspjela pročitati ti tu stavku nemaš u proračunu. Ako ju nemaš, fer je napisati da kod donošenja odluke je i to bio jako važan faktor da ju nemaš. Ovako ispada da bi skoro svi mogli ostati doma samo da si malo izračunamo kućni proračun.
13 tra 2010, 14:57
Alisa, ne spominješ ratu kredita za stan. Velika stavka u proračunu, najveća stavka. Koliko sam uspjela pročitati ti tu stavku nemaš u proračunu. Ako ju nemaš, fer je napisati da kod donošenja odluke je i to bio jako važan faktor da ju nemaš. Ovako ispada da bi skoro svi mogli ostati doma samo da si malo izračunamo kućni proračun.
13 tra 2010, 14:59
eli je napisao/la:alisa, obično dok su djeca mala jedan od roditelja karijeru malo zapostavi, ne radi od 8 do 20.
radim otkako znam za sebe, nisam baš organizirana, muž mi radi u smjenama pa je oduvijek više toga na meni, do posla pješačimo kad god stignemo i opet nikad nisam imala troškove jela vani jer ne stignem skuhati, a odjeću kupujemo prema potrebi. taman ne radila trebam nešto obući, ne mogu u grad svaki put u istom, a za posao većini nas ne trebaju neke ultramarke (kome trebaju je i plaćen toliko da mu nije problem par tisuća mjesečno utući u garderobu).
uglavnom, da ostanem doma uštedjela bi nekih 500, max 1000 kn, a radim ipak za dosta više od toga.