koliko vam tete u vrticu pricaju.....

[tanjabb]

Ma dobro si ti skuzila, ja ne dolazim po njega, nego nasa dadilja. I njoj kazu sto imaju a to je bore malo. Mene vide svako jutro ali ni tada tete ne izlaze van po dijete nego ga ja uvedem u grupu (otvorim mu vrata).

Mi smo jos u periodu adaptacije i mozda mi je zbog toga toliko vaznije sta se s njim dogadja u vrticu, pogotovo kad mi svako jutro kaze da on ne bi bas u vrtic ili kao jucer roni suze i nece uci u sobu.

Opet smo na onome da za mene vrtic nije kao igraonica u King Crossu gdje ga ostavim u X vrijeme i pokupim u Y vrijeme pa ko ziv ko mrtav.
Ne zelim da mi dijete od 3,5 godine ima jedan svijet u vrticu i drugi doma a da ta dva svijeta jedan za drugoga ne postoje .

[Trini]

Tanjab, imas potpuno pravo!

[Duga]

Shvaćam sve tvoje strahove i pitanja (i meni je vrtić bio ogroman šok...čak sam i svojevremeno napisala da prvo ja kao mama trebam proći adaptaciju, a onda moje dijete)...čudno mi da vas teta ne dočeka ujutro i ne preuzme dijete – to je uobičajeno i sasvim normalno (moju curicu teta uzme u naručje i ona ju preobuva da rastanak bude što bezbolniji jer smo i mi friški i ona je mala (2 mjeseca ide u vrtić)...no, ako je to sistem u vašem vrtiću, onda je to tako – naviknut ćete se...
Ja još uvijek mislim da se jako mučiš samo zato što nemaš priliku 15 min porazgovarati i da bi nakon prvog takvog razgovora malo-pomalo prihvaćala da se tvom dječaku otvorio jedan drugi svijet i da ti jednostavno nećeš znati svaki detalj (tek neke djeliće iz tog jednog dana), ali da je njemu tamo lijepo (iako sad baš ne voli ići u vrtić) i sretan je i zaštićen...uostalom, prije ili kasnije, fazu plakanja i pomanjkanja želje za odlaskom morate proći jer je to normalno (koliko god ti srce pucalo, ali zato nazovi pa pitaj tetu kako je) jer inače, smatra se da nešto nije u redu u odnosu majka (roditelji) – dijete jer dijete ne tuguje zbog odvajanja (to ja, ovako, laički )

[Krkica]

Tanja, znas mene, vidjela si muza. Jel mozes zamisliti da se MM rasplakao u periodu adaptacije - jer vise nije mogao podnijeti tu djecju tugu! a, mali, da cujes njegova pitanja, jel me vise ne volite, zasto mama mora ici raditi, jel sam bio zlocest /(da mi je samo znati otkud je to sve cuo)... Trajalo je to, brate mili, dobrih dva mjeseca. Ali, nismo imali izbora. Malo pomalo, eto, sad se buni kad dolazim po njega prerano.

Za tvoju mirnocu u srcu, ja bih ipak inzistirala na razgovoru s tetama. Pa taman 5 minuta dnevno, ali dogovori termin kad i tebi i njima pase. Lukasa moras pustiti, sve je to normalno sto radi, bio je dugo s vama i tetom cuvalicom, ovo mu je jedna sasvim drugacija perspektiva. Vazno je da si mu ti podrska i da zna da ga volis i da ga vole svi tamo. I da ce biti tuzni ako nece dolaziti u vrtic.

[palunkica]

Tanja, a da ih probaš pitati da li bi im pasalo da ih nazoveš u neko vrijeme (npr. kad druga djeca spavaju). Ja sam tako znala nazvati kad bi htjela nešto čuti, a kad nisam mogla dolaziti popodne po njega. Ja ni sad ne dolazim, ali ipak svako jutro kad ga ostavim, čekam da se presvuče i za to vrijeme pričam s tetama.

Naša je jedna pričljivija, a druga malo manje. Ono što uvijek kažu je ako se netko potukao i da li je dobro jeo ili nije. Ili ako ima nekih većih problema. Ostatak ja pitam i onda dobijem odgovore.

[mama courage]

evo mi smo danas imali roditeljski. tete fino rekle da ako zelimo individualni razgovor, da se tjedan prije dogovorimo s njima. oni ce u medjuvremenu sve pripremiti (i napisati) sto imaju za reci o mom djetetu. i bas su nas molile da budemo u stalnom kontaktu, jer su im bitni feedback-ovi.

i meni se cini - na puno djece (mada je kod nas super bas za to jer je mala grupa) da tete ponekad jednostavno zaborave sto se cijeli taj dan sve desavalo, bas zato jer od jutra rana se nesto desava... cak su i one to kroz pricu spomenule... da jednostavno i zaborave sto je koje dijete uradilo.

ne znam ni sama... ja sa svojim tetama (kad dolazim po zxuju, pa smo za sada jos uvijek vani u dvoristu) svaki dan mogu popricati i duzina razgovora zavisi od mene (ako vidim da su u guzvi, skratim na minimum). to i ucinim, vele mi sto su primjetili kod moje zxuje, sto valja, sto ne valja.

[lastavica]

Tanja, zaista ti je to sada velika promjena i shvaćam da se osjećaš izolirano
meni puno znači to što dolazim po L, tada mogu popričati s tetama (odnosno tetom od koje mogu dobiti više informacija), pogledati na panou što su radili, osjećam se uključeno u njen dan
a najbolje vrijeme za razgovor je popodne, tada mogu dobiti ako želim i iscrpan izvještaj, jedna od naših teta ostaje uvijek duže i ne vodi ih u dežurstvo
baš mi je danas rekla kako bi se L ove godine samo igrala, i ne da joj se baš sudjelovati u aktivnostima, dok je prošle godine bila zainteresirana za sve
recimo danas joj se nije dalo bojati vodenim bojama, do nedavno ne bi to propustila ni za živu glavu