Tesko odgojiva djeca

[moj(a) djeca(k)]

svaki napisani post kao da sam sama pisala (bar 90% teksta)

[patkica]

Natasha, predivan post.

[Hajdi]

Nataša, baš mi je teško kad te čitam. Ovo neće riješiti tvoje probleme, ali da li si pokušala promijeniti pristup, ne kažnjavati za prekršaje, bez prodika? Sve ove kazne i prodike izvrsna su prilika da je u centru pažnje, za čime (neka) djeca izuzetno čeznu. Na žalost otkrila je odličnu manipulaciju tvojim osjećajima (ovo s izjavom mama volim te) - kako reagiraš na to?

[Natasa36]

Hajdi - pokušavam se kontrolirati, tj. kontrolirati svoje reakcije. Iskreno, to opet ovisi o tome koliko sam umorna (a bila sam jako, tek sad na Go sam malo došla k sebi i odmorila se, ali opet ću umoriti...) i o masi drugih stvari... Ponekad mi uspije, ponekad ne...
Svjesna sam njezine potrebe za pažnjom, od dana kad sam sa Ma došla iz rodilišta. Ali iz svoje perpektive ne mogu shvatiti takav način privlačenja pažnje Kad razgovaramo, kad ona obećaje da će se "zauvijek podobriti" znam joj reći da će najlakše pridobiti moju pažnju ako me posluša...
Recimo, bratac joj tu ima puno bolje tehniku - dođe, prišmahjla se, nabaci osmjeh br. 6 i ljubi... i zna da tako ima pažnju i da tako može postići dosta toga. Zna da to pali.
A ona - glavom kroz zid

Da, ona strašno manipulira mojim osjećajima. Kad joj ne ispunim neku od njezinih želja kaže da ju ne volim, da nju nitko ne voli
Kad se ispričava crtežom, ja mu se divim, nju zagrlim i poljubim i kažem joj da i ja nju volim. Jer to i jest tako. Onda popričamo o tome je li taj cijeli cirkus bio potreban. I sama kaže da nije. I pokušavam joj objasniti koliko sam tužna u takvim situacijama i da se možemo dogovoriti, i tako.
I svaki put kad to pročitam, zaboli me srce. Jer mi je žao što sam se izvikala, što sam možda čak i rekla nešto što nisam htjela... i budem još tužnija.

[Hajdi]

Nataša, i ja se derem na djecu i ljutim, da ne bi mislila da sam ja neka super. I meni bude žao. Pa tako u krug. Ako mi uspije da se ne uzrujam i da ostanem dobre volje unatoč prekršaju, sve se puno lakše riješi, bez trauma. Tvoja cura je odgojno zahtjevna, i treba joj stručna pomoć, ali ovako laički i virtualno ja mislim da treba i tebi, da promijeniš svoj odnos prema njoj. Polazim od sebe i svojih iskustava, vidim da pomaže ako ja promijenim odnos, očekivanja, reakcije. Uvijek se sjetim Nadice i njenog opisa najstarije cure, kako je gledala drugu mamu dok poljupcem i smijehom rješava situacije u kojima se ona ljutila i uzrujavala. Ponekad mi pomogne taj drukčiji pristup. Mala paralela: slab apetit i izbirljivost - ako sam se ljutila i silila nisam ništa napravila, samo kontraefekt. Ako sam se smijala i šalila zaboravili su na otpor.

[TmamaKiN2]

da promijeniš svoj odnos prema njoj.

ovo je bit vec sam prosle godine pisala, ne bih se ponavljala, ja sam zbog moje K isla na razgovor s psihologom koji mi je izuzetno bio od pomoci, ono znate, od sume ne vidis drvo

ona je divna, paemtna, osjecajna, ali istovremeno vrlo tvrdoglava, vrlo me podsjeca na mene samu po karakteru, dok je sinko susta suprotnost, umiljat, samo bi se ljubio i sve na taj nacin isfura... (grr)
ona je na cudan nacin pocela privlaciti mojupaznju, a ja sam se na taj njezin nacin uzasno ljtila, i vrtile smo se u krugu, dok nisam promijenila nacin, bila malo vise vremena samo s njom, odredila granice (i sebi i njoj) i stvar se nekako sredila (daleko od toga da je idealna, ali zar toga upce ima

[Hajdi]

Aja ... može neki primjer konkretne situacije, prekršaj, reakcija? Ne zato da te ovdje seciramo, nego da lakše razmišljamo. Meni je uvijek lakše kad vidim druge obitelji s djecom, što je njima dozvoljeno ili nije dozvoljeno, kako reagiraju roditelji. Izvrsna terapija su obitelji s puno djece.

[TmamaKiN2]

moj?

recimo proslo je ljeto bila strava, sve je neke strahove pocela izmisljati, te da ce joj se pofarbati jezik od ovoga ili onoga (hrana) i da se to nece oprati, pa nije htjela piti nista osim vode (iz tog razloga), pa da ce biti debela (nemam pojma od kud ovo jer nitko nit je debel, a niti o tome razgovaramo), pa ako nekog dotakne, nece ona postati taj netko, ma ne mogu se svega vise niti sjetiti, ali to je bilo dnevno po 15-20x ta pitanja/konstatacije/dvojbe... istovremeno, nije zeljela moje njeznosti, ali se drzala uz mene kao priljepak i kontrolirala svaki moj pokret, uz poneku naredbu da ju moram cekati i stajati bas tu i tu.... i poceli smo se vrtiti u krug, jer se nisam vise uopce mogla opustiti uz nju i prirodno ju grliti i ljubiti vec sve nesto, ne znam opisati taj osjecaj, volim ju najvise na svijetu, no istovremeno sam uuuzasno ljuta nanju i imam osjecaj da je tocno znala da se lomim. istovremeno moj sin koji je eto takav kakav jest, umiljat i voli njeznosti i bez problema ih daje i prima (naravno), ona je sve to gledala i bila vjerojatno luda od ljubomore ali ja to nisam vidjela.. taj je period trajao nekih 1-2 mjeseca, onda mij e puko film, otisla sam psihologu i preporodila se... progledala ... prihvatila svoje dijete takvo kakvo jest, prihvatila sebe, pruzila i sebi ponesto uzitaka i vremena, provodila malo vise vremena na samo s njom i tako smo se opet otkravile ... no, da je i dalje teska, jest... no, za sada nekako guramo
edit: zaboravila sam napomenuti jednu "sitnicu" a to je da sam se nakon tog razgovora osjecala spobljuvano dobrih 2-3 dana, dosta suza isplakala kakva sam ja to majka da od sume nisam vidjela drvo i tako to.... no, pokupila sam cahure i krenula dalje

[Hajdi]

TmamaKiN2 hvala da si napisala ... stvarno je to teško za zamisliti .. nadam se da će i Nataša napisati koji konkretan primjer.

[TmamaKiN2]

rado bih pomogla nekom svojim iskustvom, iako sam si pomislila kako je ovo otvoreno, pa ipak, nemam sto skrivati tako je kako je, ako je ovo nekom pomoglo, drago mi je

ja sam se zaista trudila, procitala knjiga i knjiga na tu temu, no nisam uspjela vidjeti ono sto mi je bilo ispred nosa, za to mi je ipak trebala "seansa" i nakon toga sam bila uzasno sokirana i pitala sam se kakva sam ja to majka i ostala slicna dvoumljenja, no uspjeli smo prevladati tu "krizu"..............."idemo dalje"

[Natasa36]

mislim da treba i tebi, da promijeniš svoj odnos prema njoj

da da da

ali ja sad više ne znam kako to promijeniti i zato mi isto treba stručna pomoć

Ne bježim od mogućnosti da sam ja svojim odnosom i svojim reakcijama na njene "ispade" pogoršala situaciju. Lako moguće.

Evo jedan naš primjer od jučer:
došli doma s posla, klinci se predomislili pa hoće pizzu umjesto špinata i faširanaca. Sve 5, nema frke, dapače.
Onda pitanje od MI: mama, možemo poslije s biciklima van? Nakon kratkih konzultacija s MMom - može, zašto ne.
Pojeli, sve super, pogledali slike s mora, počeli se spremati, a kad tamo naoblačilo se full.
Kažem Mi, pogledaj kako je oblačno, svaki čas će pljusak, zbilja nije za ići sa biciklima van... ajmo se samo prošetati. Ona u plač, suze krokodilske, i uz njih tekst: ti si za sve kriva, da me voliš išli bi s biciklima... i sve u tom tonu. Da kak sam jučer bila dobra, sve joj udovoljavala (a nisam, imali smo bar 2 slična cirkusa!) a sad više nisam dobra...
MM veli, a ništ, ajmo makar pred kuću, OK, ajmo probat. Uto počne pljusak, sad zbilja ne možemo uopće van, ona opet u suze, sa istim tekstom...
Na jedva jedvite jade smo se dogovorili da idemo na sladoled kad prestane kiša... bez vike, uz puno strpljenja.

I sličan scenarij svaki put kad se njezina želja (kakva god bila, od igračke, do odlaska na izlet (!) kad se vratimo popodne s posla) ne ispunjava, a toga bude i više puta dnevno...
Najviše me izbaci iz takta kad radi stvari koje zna da ne smije (npr. stavljanje u usta nejestivih stvari), neposlušnost - ne očekujem da me posluša od prve, druge treće, ali od pete - da itd i sl... i onda kad po milijunti put tako nešto napravi - ja se izgubim i krene tirada riječi i visokih tonova...

O scenama kad treba ići doktorici (btw - divna žena) da ne govorim... prije mjesec dana sam ju lovila po čekaonici jer je pobjegla kad se trebalo cijepiti (zemljo otvori se)

Ma toga ima toliko da mi je teško i izdvajati primjere...

Ja jesam vjerojatno "stroga" mama ako se time misli da očekujem da me se sluša... ali isto tako sam uvijek tu da utješim, pomazim, zagrlim, poljubim...

[MAJA Skopje]

Citam ovaj topic nekoliko dana za redom i nikako da se odvazim da nesto napisem. Nasla sam se u puno navedenih primera i zacudila koliko ustvari su zahtevana i sasvim obicna djeca. Kao sto znate moj J. ima motorickih poteskoca. Megjutim sve sto se javilo uz njegovo odrastanje je bilo povezivano sa time da je on prerano rodjen da je zivio u malo razlicitim okolnostima za razliku od druge djece (znate vjezba satima i nije bas socijalizovan). A onda citam ovaj topic i shvatim da su djeca koja su u " normalnom" okruzenju znaci bez nikakvih zdravstvenih poteskoca ili bilo kakvih limita jako teska za odgoj.
Moram vam priznati da me je cak i obradovalo i shvatila sam da nepravedno optuzujem svoje djete. Da previse ocekujem od njega. Bili smo i kod psiholga kada nam je bilo tesko i onda par mjeseci smo bili OK megjutim ponovo i ponovo al opet kazem krivica je u roditeljima koji jednostavno ocekuju od djece da se ponasaju na ovaj ili onaj nacin.
Ja sam inace jako strpljiva sto se tice djeteta. Imam i ja svoje granice al za razliku od svog muza mogu satima podneti neke stvari. Megjutim ono sto svi mi kao roditelji ne smemo dopustiti to je klasicna manipulacija. Znaci ono sto Natasa gore govori i sto puno roditelja popuste pred istim (ukljuculjuci i sebe) je da dete manipulira sa roditeljima.
Meni je teta u vrticu rekla da mi je mali klasican manipulant i jako uspesan. Tako da moramo biti oprezni. I ja dozivljavam ono posle bure Mamice bice dobar necu vise. Molim te molim te. I onda vam izmami osmeh koji nekako uspevam da sakrijem neki put al njemu ja jasno kad me pogleda da sam omeksala.
Definitvno imam nameru posetiti psihologa i porazgovarati malo o emotivnom stanju mog djeteta i pokupiti neki koristan savet sto se tice njegove manipulacije.

[Hajdi]

Nataša odličan primjer, odličan! A zašto .... to je ono što ja zovem stupnjevanjem. Prvi stupanj - udovoljavaš želji za promjenom jelovnika. Drugi stupanj - udovoljavaš želji za vožnjom biciklom. Slijedi kulminacija - pada kiša, ali ne - ti si kriva jer ne možete van. Pokušavaš popravit stvar ali samo pogoršavaš - obećaješ šetnju. Opet i to propada. Obećaješ sladoled. Evo sad ću možda lupiti, ali ispadaš kao neki stroj za ispunjavanje želja, i kad stroj zataji, naravno da je ona razočarana.

Mi smo imali vrlo čudne ispade s Ninom kad je trebalo ujutro krenuti od kuće. Počelo bi čarapama koje bi joj išle na živce, nastavilo se svim mogućim, a završilo urlanjem i plakanjem i lupanjem vratiju auta. Znala sam vikati da me je čula cijela ulica, toliko sam bila ljuta. U takvim situacijama kod nas pomaže preusmjeravanje pažnje - ne pretjerujem, ovo je jedina odgojna metoda koja pali kod moje djece.

U tvom primjeru (opet lupam) bi to išlo ovako ... počinje kiša -- umjesto logičnog objašnjenja "ne možemo na bicikle" slijedi preusmjeravanje pažnje "ajme pogledajte kiša jooooj jadne životinje u šumi smočit će se". Ovo pali kod nas, počnu razmišljati o nečem drugom a ne o vlastitom jadu i nepravdi.

[Hajdi]

aja ... još sam htjela reći ... jutarnje spremanje, popodneva nakon dolaska kući, odlazak na spavanje, subote ujutro ... idealno vrijeme za ispade. Ja to sebi tumačim kao uznemirenost koju djeca ne mogu izbaciti iz sebe na drukčiji način.

[eli]

natasa, sjećam se naših starih priča o nemogućim dvo/trogodišnjakinjama. sad se mogu pohvaliti da se jako urazumila zadnjih par mjeseci. naglo i ničim izazvano.

kod nas su odlazak na spavanje i pranje i presvlačenje nakon ulaska u kuću idalni za ispade. jutra su nam super, kao i praznici.
primijetila sam da je puno više ispada ako ide u vrtić, koji obožava, kao i druženja sa djecom. nije da nju drugi pokvare, nije povodljiva, nego se najvjerojatnije tamo suzdržava scena i tjeranja po svome pa doma pukne. zapravo, često pukne čim me vidi. dočeka me mrzovoljna, ljuta na cijeli svijet i samo čeka da se ulovi za neku moju riječ da započne svađu. svugdje piše da djeca vole rutinu, no kod nas je sasvim suprotno. što je više nereda u rasporedu, izlazaka, muvinga, što joj više popuštam u vezi jela (posebno mjesta za jelo, ona preferira jesti sama u dnevnom pred tv-om) to lakše dobivam ustupke s njene strane, lakše dolazimo do kompromisa. naravno, potkupljivanje uvijek pali.
i kod nas je nepoštivanje želja ono što dovede do najduže rasprave. nije da puno plače, ali je u stanju po pola sata navaljivati, ali ne umilno, već napadački (isprobavanje ucjena i smiješnih prijetnji).

Ako neko diejte ne želi prihvatiti njegova pravila - on se odmakne u stranu i igra se sam - uopće mu ne smeta i ne pada mu napamet da se prilagodi.

i moja je takva i vrtićke tete su to primijetile, no ja ne vidim ništa loše u tome. dapače, živi i pusti druge da žive.

[franika]

Pisete o manipuliranju djece sa roditeljima-interesantno, koliko god je moj F. definitivno tesko odgojivo dijete sa tisucu i jednom musicom, on nema u sebi to manipuliranje u svrhu da nesto postigne. Evo primjera: u zadnje vrijeme jako ga veseli da se penjemo na kulu Lotrscak (fora su mu te spiralne stube pa sve usko i malo tajnovito) i sada po ljeti cesto ih prijepodne vodim na Gornji Grad i do Kule. On tocno napamet zna kada je kula otvorena a kada ne. Medjutim neki dan nije bila otvorena kada je trebala biti i mi smo poljubili vrata. Kako je bio tuzan...udri u neutjesan plac - pa kako ne radi, pa zasto ne radi a lijepo pise da radi, pa nikako da ga umirim, nikakvo objasnjenjenje nije ga zadovoljilo.Iskreno je bio pretuzan i ljut jer se osjecao prevarinim, jer je nesto trebalo biti po pravilima (koja je i on jednom za promjenu prihvatio pa je ocekivao da ce valjda i svi oko njega ista postivati)! Ja sam mu nudila alternativu: idemo u Muzej, idemo u park,...ma kakvi! On je bio tako ljut da se stricek koji radi u kuli ne drzi pravila...da bu ga on u zatvor poslao i sve u tom stilu! Na kraju sam mu ipak uspjela jednostavno preusmjeriti paznju, prolazili smo nekim novim uskim stepenicama pa sam pocela pricu o tim "jako tajnovitim " stepenicama i tek tada se umirio ali nije zaboravio. Danas prijepodne kada smo isli opet na kulu , odmah je pitao covjeka koji prodaje ulaznice da di je on bio prosle srijede umjesto tu, na kuli! Medjutim nije se koristio tim manipuliranjem, nije trazio nesto u zamjenu za kulu niti je ocekiovao da ce dobiti nesto u zamjenu. Jednostavno je bio iskreno beskrajno razocaran i ljut.

[Mirci]

ovo postaje divan topic

imam i ja doma jednog zahtjevnog i sada nakon zavrsetka 1. razreda, mirne duse mogu reci da smo uz strucnu pomoc, i njemu i nama roditeljima, uspjesno prebrodili skolu i prilagodjavanje mog zahtjevnog djeteta skolskom sustavu. Izgledalo je otprilike kao ukalupljivanje necega sto uopce ne pristaje u takav kalup. Izuzetno stresno, kao nikad nista do tad. U jednom trenutku ocaja sam otisla i porazgovarati sa njegovom starom divnom tetom u vrticu da ju pitam jel ona meni lagala o njegovom funkcioniranju u vrticu .
No, sad je to iza nas. Naglo je sazrio, popustio, prilagodio se. No, bez strucne pomoci (i psihologa i logopeda, ali i izuzetne uciteljice), nisam bas sigurna da bih ovo ovako opusteno pisala .

[Ina66]

ovo postaje divan topic

istina
i pratim ga od početka jer i kod moje starije pronalazim neka ponašanja koja se spominju ovdje. čitam i pamtim

[anabama]

natasa...
tocno si primjetila, trebas promijeni svoj stav prema djetetu i pokusati drukcije.Definitivno im ne treba ispunjavati bas sve sto pozele. Ja sam kod M. promijenila stav jer sam osobno bila sam na rubu, dok se nisam skulirala i pokusala drukcije i upalilo je. Nismo rijesili svoje probleme, ali nastojim ih gledati drukcije i samim time reagiram drukcije.

Kod nas recimo upali, ako u naletu bijesa ili vec nekog ispada ja prospem neku salu na njegove izgovorene recenice. Npr. izgovorim ih iskrivljenim gramatickim slijedom ili pogrijesim u izgovoru. On na trenutak zastane pa razmislja sta ja to govorim, pa ja opet ponovim njegove rijeci ali totalno krivo. Time mu znam u kljucnom trenutku erupcije na par min odvratiti paznju, i ponekad se na vrijeme uspije skulirati.

Nakon bezbroj prica, u svakodnevni zivot smo uveli rijec "NEPREDVIDIVO" - to je rijec koja rjesava krizne situacije i izgovara se naglaseno i tajanstveno. Koristimo je u stiacijama tipa vase promjene plana. Cim dode do nekih promjena umjesto erupcije, cuje se famozna rijec." Mama dogodilo se nesto NEPREDVIDIVOOO!"

Kad neko pretjera u ponasanju, uveli smo tajne znakove, kojima im ja bez rijeci nastojim pokazati da su pretjerali. Ili ponekad koristim roditaljski time-out da ne bih eksplodirala, maknem se i vratim za minutu...
ALi nikad ne manipuliraju s nama roditeljima zgog postizanja svojih ciljeva.Toga kod nas nema.

No uz sve to, i sl. pokusaje vrlo cesto se znam uhvatiti kako vicem i kako sam izvan sebe i kako nemam rjesenja i kako ne znam sto da radim.

Jeste li citali knjige "Bajke koje pomazu djeci" - mi ih rado citamo i prvi i drugi dio.

[Natasa36]

Hajdi, ovo

ali ispadaš kao neki stroj za ispunjavanje želja

je potpuno točno! I znam joj često reći da ja nisam tu samo da bih ispunjavala njezine želje. Ali to se prečuje...
U načelu, mi im ispunimo želje koje smatramo u tom trenutku mogućima, prihvatljivima, izvedivima... ali ako nešto ne ide - ne ide, to treba prihvatiti, ona to mora naučiti prihvatiti...

Znam da je još mala, ali njezina glavica funkcionira kao da je puno starija i ponekad se ulovim da previše od nje očekujem, iz jednostavnog razloga jer me je sama dovela do toga... pa pokušavam spustiti letvicu, ali nakon nekog vremena me jednostavno vrati na isto

Nama je rutina nužno potrebna, mislim da je njima važno imati vrijeme za određene radnje. Ali isto tako im je super kad tu rutinu razbucamo, vole promjene i muving ali su vidno zadovoljni kad se vrate na staro.
Recimo, nije bio nikakav problem uspostaviti novu rutinu na moru i vratiti se na staru doma. Taj je dio funkcionirao besprijekorno, kod oboje.

Eli, baš mi je drago da se urazumila, to je stanje koje i ja priželjkujem... Potkupljivanje i kod nas uvijek pali, ali ako ga se nakupi previše u kratkom roku, slijedi katastrofa...

Vrtić... Mi je u početku u vrtiću funkcionirala samozatajnije, ali se i tamo "oslobodila" do te mjere da zna biti drska prema učiteljici (oni tamo imaju učiteljice a ne tete ). I prema teti čuvalici, koju oboje obožavaju, isto zna biti drska, pa čak i bezobrazna. A to, recimo, nije naš način ophođenja doma. I tu drskost nije mogla preuzeti od nas jer mi jednostavno nismo međusobno takvi. I to je jedna od stvari na koje sam jako osjetljiva i koje uvijek kažnjavam. Bez iznimke. Tražim od nje da se ispriča dotičnoj osobi i slijedi uskraćivanje nečega, već ovisno o težini situacije.
Često iskolačim oči jer ne mogu vjerovati da petogodišnje dijete može biti takvo (to je ponašanje i rječnik za klince u teškom pubertetu!). I to je jedan od problema za koji ne znam lijeka i trebam pomoć. Želim da su mi djeca pristojna. Jer smo i mi pristojni. Mi se doma ne vrijeđamo, ne psujemo (ok, to ne radi), ne ucjenjujemo...

Franika - blago tebi, mi uvijek moramo kompenzirati, uvijek...

Mene izluđuje činjenica da ona zna i jako dobro razumije što se smije, što ne, kako se treba ponašati... Ponekad u polušali ponavljamo "pravila ponašanja" i ona ih izrecitira sva do jednog - izvrsno vlada teorijom, ali praksa i stvarnost su nešto sasvim drugo. Kao da u njoj ima nešto što joj ne dozvoljava ili ju spriječava da se ponaša onako kako zna da treba.
Kad bih mogla otkriti taj "prekidač", možda bih bila bliže rješenju

[borninamama2]

Baš lijep topic.

A mi smo toga jako puno prošli i dio smo savladali, ali još uvijek se mučimo. Samo uz sve što ste napisale mi još imamo i nisko samopouzdanje! To je ono gdje se gubim i ne znam kako da mu pomognem.

Kod nas je najveći problem što nešto mora biti ODMAH, SAD! I to već vježbamo, objašnjavamo i sl godinu, dvije, tri. I kada misliš da mu je sve jasno, on ponovi pitanje Ali zašto mama? Pa sve ispočetka.
Upadanje u riječ i to me izluđuje, nervoza ispred drugih....

Ali u svemu tome je najvažnije biti dosljedan, koliko god nama to teško bilo. A meni je priznajem teško, pogotovo kad dođeš smožden s posla. Iako je naučio kad je dosta, i vidi mi po licu da je pretjreao, a onda se rascmolji, a sad će 8 godina.
Dok je M drugačija, ona ima suze u džepu, ali na te suze ne padam. Ali kod nje niti ne djeluje odbijenica, ona će to nešto probati za par dana opet. Nema da joj dosadti. Uporna je i tvrdoglava. Zadnje je izjavila da je sada ljuta i da nas ignorira, a tata joj je odgovorio da baš super. I sve pet.

Jedna mi se rečenica vrti stalno u glavi. Bili smo na pregledu kod neuropedijatra na Rebru, radili EEG, i dok je dr pokušala razgovarati samnom B je stalno mene nešto pitao i ometao ju. I onda mu je ona rekla da prestane da ona razgovara samnom za njegovo dobro i da to ne smije raditi, bla bla - dijete je zašutilo.
I nakon toga mi je rekla (inače je majka troje ili dvoje djece) - "Morate raditi tako da je vama teže, to znači da je za njih bolje"
Ovo teže se odnosilo na emocije roditelja. I što vrijeme odmiče sve se više pronalazim istine u toj rečenici.

[TmamaKiN2]

Ja jesam vjerojatno "stroga" mama ako se time misli da očekujem da me se sluša

po ovome sto si napisala ne bih rekla da si stroga, vec da se u vise slucajeva das izmanipulirati, a onda si ljuta na sve oko sebe... ja bih u masu slucajeva kad kazem ne pojela i popustila bih ponekad, ali onda si pomislim u sebi kako je to dugorocno isplativo, da nek se suzdrzim... trudim se zaista da ne kenj.... za bez veze, ali kad nesto kazem onda ocekujem da me poslusaju. sto se ovog tvog primjera tice, ja iskreno ne bih uopce toliko titrala oko toga. ja znam da se djeca masu puta osjete iznevjereno, ali vec sam i tu naucila koliko toliko preduhitriti takve situacije... ili unaprijed najavim da bi moglo doci do pljuska ili sl.. pa da ce nam se mooozda planovi izjaloviti.... inace, meni je u odgoju puno pomogla knjiga 1-2-3 uspjeh, jer ja sam osobno tip koji voli da je sve "po spagi" i volim kad je red iako naravno da djeca vole kad je nered.. ali ja se trudim da u neko redovno vrijeme imamo vecernji ritual. ma, gle, kako sam rekla, vazno je detektirati problem i krenuti ga rjesavati (ako ne znas vise kako dalje sama, potrzai pomoc)
evo, borninamama je lijepo rekla, koliko god da ti bude tesko, pregrizi i ustraj, za njihovo dobro (toje ono sto sam gore vec rekla)

[Natasa36]

Borninamama2

što nešto mora biti ODMAH, SAD

eee, i to imamo. Stalno

Ovo je zbilja ključna rečenica

"Morate raditi tako da je vama teže, to znači da je za njih bolje"

Nešto slično sam već pročitala... Tipa: kad se djeca ljute, znate da ispravno postupate. Hmmm.

Ali ponekad je jako, jako teško, posebno kad roditelj nije siguran u svoje metode (ja nisam). A i naporno je to vječno nadmudrivanje.

Kad sam sjela u avion za Italiju, nisam očekivala da ću tamo samo ležati na plaži i piti koktele, ali isto tako mi teško pada kad me u Nizozemskoj tulipan pljusne kad ga hoću zaliti ili okopati...

Ak kužite što hoću reći..

[TmamaKiN2]

Ali ponekad je jako, jako teško, posebno kad roditelj nije siguran u svoje metode (ja nisam). A i naporno je to vječno nadmudrivanje

zato i trazis strucnu pomoc a vjeruj mi, tada nadmudrivanja vise nece biti, jer i moja K bi se samnom raspravljala do u nedogled, no kad ja msilim da je pretjerala onda jednostavno odrezem i gotovo... ako pokusa opet, ja onda samo brojim i vise se (uglavnom) cak ni ne uzrujavam... onda ona brze bolje kaze "onda dobro" i kraj rasprave. inace bih zivce izgubila, jer osim sto bi se ona nekad raspravljala s razlogom, nekad bi se raspravljala cisto da raspravlja, a to me izbaci iz takta. cemu to? onda jednostavno bolje prekinuti na vrijeme

[Hajdi]

Meni je strahovito pomoglo kad sam prihvatila pravilo "ako raspravljaš s djetetom, već u startu si izgubio". Kod nas za ozbiljne i stvarno važne stvari nema rasprave ni debate.

[eli]

super ako može proći bez rasprave, ali kako bi riješila situaciju u kojoj dijete ne želi ići se prati pa na spavanje. brojanje do deset ne pomaže, ne pomaže ni urlanje, ni odvođenje za ruku (jer se objema čvrsto drži za kauč, a ako je uspijem istrgnuti opet bježi), ni prijetnje... bilo je dana kada ni raspravljanje nije pomoglo, već samo najobičnija fizička sila.

[Natasa36]

Baš to hoću pitati... kako postići cilj bez rasprave?

Kako je moguće
1. uopće ne ući u raspravu (jer dijete te u nju uvlači, ponekad ni ne skužim, samo se nađem kako raspravljam s njom!)
2. Ako se već raspravljamo, kako prekinuti?

Joj Eli, imamo i mi sličnih situacija, ne baš sa kupanjem, ali u drugim prigodama... Kako je to teško!!! Ja redovito poslije takvih scena padam mrtva umorna a o stanju duše da ne govorim U najbolju ruku se rasplačem (i to sam sretna jer me često guši muka a ne mogu se isplakati)

[LiKmama]

kako bi riješila situaciju u kojoj dijete ne želi ići se prati pa na spavanje. brojanje do deset ne pomaže, ne pomaže ni urlanje, ni odvođenje za ruku (jer se objema čvrsto drži za kauč, a ako je uspijem istrgnuti opet bježi), ni prijetnje... bilo je dana kada ni raspravljanje nije pomoglo, već samo najobičnija fizička sila

to mi imamo skoro svaku vecer. nece se ici popiskiti, nece se tusirati, nece ici spavati.... pa nakon sto mi bjezi po kuci, rasplace se, pa opet bjezi i otima se i mi ga pokusavamo smiriti.... na kraju ga pustim da se par minuta dernja pa kad se napol vec smiri, krenem s pricom, vrlo ozbiljno, ali bez vikanja - da se tusirati mora, da ce inace biti zmazan, smrdit ce mu nogice i guza i mozda se i razboliti od toga, pa mora na spavanje jer je vec kasno, tijelo se mora odmoriti, nogice moraju spavati (pa mu recimo skakljam nogice pritom) bla bla, pa sta nas sutra ceka, da se mora odmoriti da bi imao snage za sta vec.... u medjuvremenu se nekako primiri pa ga i operem uz pricu....

nekad ga podmitim (prekjucer smo imali "ako se brzo skines i ne zezas za vrijeme tusiranja" (jer jednom kad je unutra - igra se i nece van), imat cu vremena napravit ti palacinke za veceru). bio je gol u roku keks.

jucer sam mu dala da "pobijedi" pa je kian isao prvi na tusiranje, a mi smo ostali jos malo u vrtu i onda je bilo malo lakse, ali dijelom i zato sto sam mu rekla da takav blatan ne moze na kauc, ne moze za stol itd., pa bas i nije imao izbora nego da se opere.

al da je lagano - nije, no on je, da i opet ponovim, meni "lakse" dijete. sta ce bit s kianom za par godina, bojim se i pomisliti.

[Buhtlica]

samo pazljivo pratim.
nemam kaj mudroga za dodati jer ni sama nemam rjesenja.

molim da se na miru pojede rucak bez 183 dizanja od stola, nasmijavanja, brljanja po tanjuru i sl.
nista.
molim 29 put
nista
jos sam mirna
molim 138 put
nista
...
???
ako kazem da mora sjediti za stolom dok barem nesto ne pojede, time nisam nista dobila jer je J. u stanju sjediti i ne jesti. i tako mozemo do prekosutra.
ako odredim neki rok u kojem se treba pojesti, i opet nista s tim ne dobivam, jer onda ce vrlo malo pojesti.
ako kazem da necemo stici van, u park, na bicikl, sto god, njega to ne dira. samo mi kaze da on ni ne zeli ici. (makar i zelio).
par puta smo i otisli bez njega Z. i ja, mm i on su ostali doma. nista to njega ne tangira.
ako priprijetim zabranom crtica - nula bodova.
njemu je sve ravno do srijema. naci ce si on nesto drugo za zabavu.
mogu samo sjesti i plakati.

[TmamaKiN2]

gle, i meni se ponekad cini da kazne ne pale, tj da se ne uzbudjuju prevec oko toga.. pa ipak.... nisam uvijek tako sigurna,citala sam negdje da bez obzria sto oni odu u kaznu i kao super im je tamo i nadju si neku zanimaciju IPAK im nije svejedno sto nisu s nama u istoj prostoriji...

tesko je biti "univerzalan" i nemam ni ja uvijek "asau rukavu", no u zadnje vrijeme me cesto toliko izbace iz takta da sam u stanju nauciti ih "prirodnim posljedicama", tipa ako se nece tusirati navecer, ok ne moraju, ici ce zmazani u krevet i peci ce ih guza poslije, ako nece prati zube, ok ne moraju, doci ce gric i grec, ako se dizu po miljon puta od stola unatoc sto sam vec 3-4x rekla da to ne rade, jednostavno bez rijeci i ikakvih prodika dignem jelo od stola pa bude galama i moljakanje.... (uglavnom popustim onda, iako nisam sigurna da je ispravno jer onda ih ucim ako se deru dovoljno dugo mama ce kad tad popustiti).. i tako, ponekad i ja pribjegnem metodi "tko ce prije/prvi" pa se onda guraju koji ce prvi u kadu, prati zube... ali nekad to ne pali... pa nismo ni mi uvijek iste volje i uvijek isto motivirani...
nekad kazem, ako za 15 min budemo gotovi imamo jos puno vremena za pricu (ili nesto drugo). ponekad poslusaju pa su brzi, a ponekad se razvlace, onda ja samo nakon nekog vremena kazem, imate jos 7 min. onda se pocnu buniti, ali...., ja se natjeram odsutiti to ... tesko je, ali prvenstveno NAMA, znaci ne dozvoliti si da te toliko navuku da poslije places od muke... tad su oni jaci od tebe! jest da sam ja isto poslije veceri izmozdena, pregazena, jadna sto si nista nemrem pogledati na teveju, mogu se samo jos otusirati i leci spavati, ali u vecini slucajeva imam osjecaj zadovoljstva i mira (ne uvijek naravno )
ali ono osnovno sto moras u sebi prelomiti je 1. biti dosljedna; 2. imati neke svoje metode koje pale i drzati ih se uvijek 3. sto manje price i vike to oni bolje cuju