djeca i kretanje

[Dudley]

eto, ja sam smotana k'o sajla. i totalno sportski nenadarena. ja ne znam igrat nijedan sport (ne ide mi pa nemam ni volje pokušavat).

i, ne, ne pretjerujem..ja sam uvijek bila među par najboljih učenika u oš, ali nikad nisam prošla s 5.0 jer sam iz tjelesnog uvijek imala 4. onda možete mislit kak sam zapraco radila, kad meni odlikašici nisu mogli pokloniti 5, a pola ocjena se u oš poklanja. vjerojatno sam radila za 2 ili manje pa je ta 4 velika k'o kuća.

jel može jedan roditelj animirati na sport, a drugi na knjigu, ha?

Ja bila jako kratka u prvom postu ali ovo gore sam ja, točno tak. S tim da je mene mučio i glazbeni, nedarovita skroz na skroz.

Mali je (bar za sada) totalna suprotnost, spretan je, već sad zna skoro po pravo voditi loptu i nabijati ju rukom, samo bi trčao i bio u pokretu - baš kao tata. On kad je prvi put stao na role, za pola sata je skakao s rampi , skoro mu svaki sport leži, takav je....
Dočim su tata i knjiga prilično na vi, a ja sam do srednje škole već pročitala većinu lokalne knjižnice. Malog još nisam uspjela zainteresirati za slikovnice, odnosno podnosi da ih kratko prolistamo i bjež dalje.

[Plusic]

ja sam tip kao Frrr, totalno sportski nenadarena, jedina razlika je sto ja volim badminton, klizanje, snjeg, ... pa onda uzivam u svemu tome iako me ne ide

sreca da je MM suprotnost, pa nadoknadjuje moje nedostatke

[Krumpirić]

ja sam isto smotana ko sajla, al npr. odlično plešem-jer sam čitavo djetinjstvo išla na ritmiku/balet

samo bez obzira na smotanost-jako se volim kretat

[Plusic]

mislim da je tu sad ona kvaka gdje su presudni roditelji. naime ja sam se kao mala bavila svacim, od gimnastike i baleta do folklora... velika zelja mi je bila tenis, ali mi nije bila udovoljena jer je to "muski" sport..... htjela sam svirati gitaru, usavrsila sam klavir....
svaki slobodan trenutak smo isli na izlete, autom, brodom,.... i da , isla sam zato jer se islo a ne zato jer se meni islo....

mislim da treba poticati djecu na aktivnosti i akciju, ali pri tome jako osluskivati njihove zelje, ne nuzno da se mora necim baviti samo zato da ne bi bili doma.

[Krumpirić]

ma, nisam ni ja to povezala, to je mm-ova i moja interna zahebancija na miočane i eteefovce, tj na sliku i stereotip koji o njima prevladava. on je oboje, dakle, nisam ništa loše mislila.

[jaja]

Evo da se i ja uključim u ovu temu ja sam inače antitalent za bilo kakve aktivnosti dok je MM za sve inače se bavi speleologijom i planinarstvom,imamo vikendicu na Biokovu , a ja sam tip koji će ostat u kućici i uživat u kavici i planini. On i Laura hodaju okolo nju sve zanima i pravi je prirodnjak sama kaže "Tata mogu ja s tobom u vamu (jamu)" voli se kupat igrat s loptom ić u park u vrtiću imaju sat tjelesnoga to obožava,kad smo na Biokovu pustimo ja da skakuće di oće ima zemlje kantice lopatice vode pa sa po cili dan igra i uživa,kad još malo naraste namjeravamo je dat u neki sport,nadam se da će i Luka isto tako

[mamaDEA]

jakov je dijete koje se ponekad teško pokrene, ali kad se pokrene onda nema granicu.
kao npr. bicikl, kupili smo mu za rođ novi bic i danima ga nagovarali da ode s nama na nasip (koji ima 5 km) da se vozimo. on se vozio samo po dvorištu. pristao je na nasip tek neki dan i sad bi svaki dan išao na nasip. tako je sa svime.
inače, mi smo ful sportski tipovi, obožavamo sport i kretanje uopće.
da li se kreće dovoljno? mislim da ne, ustvari ja bi da se on kreće puno više. opet velim, ponekad ga je teško pokrenuti.

[Miki]

imge , ajde molim te pitaj svog znalca što je preporučljivo u dobi 6-7 godina

eli, i ja sam razmišljala o atletici, curka mi obožava trčati, skakati...

ja se zapravo bojim nadobudnih trenera, tražim nešto što bi zapavo bila samo igra (zato je na vričkoj ritmičkoj IGRAONICI - vodi je teta koja je prvenstveno pedagog, ali sa certifikatima s kojima može voditi i ritmiku, i strašno mi se sviđa način na koji se djeca tamo igraju i zabavljaju, a istovremeno i vježbaju)

[ronin]

moji su dečki konstitucijski vrlo slični jedan drugome,na oca su(i kćer,moram primjetit ,vrsta Homo Sapiens,podvrsta Dinaroid),visoki,dugih ruku i nogu

no po količini kretanja se drastično razlikuju

stariji je doslovce kad u 7( ) ujutro otvori oči u pokretu,do 8 izdrži u kući i eto ga u dvorištu
živimo u kvartu punom djece,no ulica je ,kako to često u Dalmaciji biva,nivo poviše glavne ulice gdje je npr škola pa se u nju silazi stepenicama
tako da nije prometna,djeca su non stop vani,stariji paze na mlađe,voze bicikle,igraju nogomet
kupamo se od 16(sad od 15) do nekih 18,18 30 svaki dan,tu opet stariji puno pliva jer trenira plivanje i pliva kao tata mu,al stvarno

mlađi mi je problem-on je više sjedilački tip
kompjuter sam dekretom zabranila jer bi vrlo skoro poludio od njega
ne privlači ga igra vani,on će sjesti na kauč ,gledati crtić,otići u sobu i igrati se igračkama
kad ga kumimo i molimo da izađe van,izađe i vrati se za 5 minuta
jedino što potroši energije potroši također na moru i zato toliko inzistiram na svakodnevnom kupanju,što mi ove godine s bebačicom i nije bilo neko najlakše rješenje,no srećom mirne je naravi i obožava vodu

i onda mi se taj nesrazmjer točno odrazi na njihovim kilama

starijeg doslovce šopam jer je MRŠAV da ga nisam mogla gledati na plaži,ima 25 kila(sad će u školu) i na svoju visinu (133 cm)trebao ni imati bar 5 kila više
pa se po ovim vrućinama parim i pečem vanilin kifle jer ih voli pa ga trpam s njima i sendvičima između obroka,jer on ne da potroši svaki gram energije,već i više od toga

no onda mi se javlja problem mlađeg koji je ionako stalno u kući i koji jedva dočeka kućne specijalitete...i bome na vagi skoro da je brata i dostigao

[kokomamac]

ja sam nekretnina. mogu vjezbat samo doma, na lopti. vanka mi se ne ide. ofkors, moji svi su totalna suprotnost. nemres ih zadrzat doma. mm aktivno plese, kad god moze opali dvatri kruga oko jaruna na rolama (jedan od onih pacijenata koji ko vihor projde pored svih). mene je izvuko par puta ovo ljeto. skoro sam krepala. tih cca 6 km oko jezera me iscijedilo i umalo ubilo, placala sam 'kretanje' gadnim visednevnim muskulfiberima. pa sam se onda malo posvetila lopti i sad sam u boljem stanju. dica mi se isto rolaju. jbg, koordinacija meni nije jaca strana, ocito su se uvrgle na tateka...

moja djeca=kretanje. cak se krecu dok sjede, a bogme i spavaju nakon jednog atletskog treninga dodju doma crvene ko paprike. i gladne. onda se odmore i odrade jos kakvu trcidbu po kvartu. bez pol frke. ja NIKAD nisam bila u takvoj formi.. ma to im je super. zdrave, prave, vesele. mala ima plocice na trbuhu. sazdana je od golog mesa, koze i koski. starija je potfutranija, al puno vise i papa... nje dvi bi, imam dojam, rado mijenjale skolu za jos tricetri treninga necega... jer se u skoli sjedi pa je dosadno.

jedva cekam vise tu skolu, da se ima kaj delat i doma. jer one, u tim rijetkim trenucima dok su doma, ne znaju kaj bi sa sobom pa se il svade i tuku, il drogiraju nekom igricom na kompu. sto im ne dam, tj. dam im maaalo... zato i volim normalan dio godine, kad ne padaju sjekire i ne lijepe se jezici za stange od ljuljacke - uvik ih mos poslat vanka u prasinu, os lopte, role, trcanje, lovice, lopova i pandura po cijelom kvartu, igara tipa ajmo stopat ko ce brze na 21 kat pjeske... . a kad dojdu zima i mrak, pomozi boze ...onda ce na judo svaki dan, ak treba.

[Krumpirić]

mene isto zeza šta se M doma ne zna zabavit, koliko god ga poticali.

[Nada]

kokomamac super si, tj cure.

[melita]

Ja sam paranoična jer moja Z. neprekidno balansira na granici pretilosti pa stalno forsiram kretanje i sport. Ovoga sam ljeta uvela biciklističke rute oko Jaruna. Ona se jadna toliko nakuka tih 6 kilometara da je to teško slušati. Unatoč tome, ne odustajem! Naprosto smatram da dijete prije nego krene u OŠ mora znati voziti bicikl, role i klizaljke. Kad sam ja bila klinka u ulici nas je petero imalo bicikle, a svi su znali voziti. Ponekad nisam ni došla na red za vožnju dok su se izredali svi kojima sam posudila "jedan krug".
Jučer smo je baš upisali u atletski vrtić na Mladosti i čini se da joj se dopalo. Planiramo uskoro poduzeti poduhvat penjanja na Sljeme - krenut ćemo polako pa koliko ona izdrži, neću ništa forsirati.

Ja sam za sport, bez daljnjeg - Mens sana in corpore sano!

Curke koje ne volite kretanje, ne očajavajte! Moja sestra nikad se nije bavila sportom, ali baš NIMALO i ja je natjeram da ode s dečkima na Mladost na Dan sporta. Lijepo njezin malac odabere judo i sad idu svaki božji dan na treninge (u međuvremenu je i mlađi krenuo): dečki se rekreiraju, a mama si je našla super frendice s kojima ispija kavice ispred dvorane i svi sretni i zadovoljni! A stvarno je super vidjeti kad klinci od 6 i 9 godina kao od šale mogu napraviti salto, premet, stoj na glavi, špagu i ne znam ti što još sve.

[† Volvo]

Ponudili su nam u vrtiću program "Športići", imate li kakvih iskustava s njima?
Moj vrtićanac je sportski nastrojen non-stop, oš' trčat, oš' gledat pa komentirat bilo koji sport (do sad smo ga uključili u jedan popodnevni sličnog tipa, bio mi je jako ok, ali dosta izvan ruke smješten), ovaj bi mu vrtićki dobro sjeo, je li tko od vaših išao na nešto takvo?

[tajci]

Ja sam ljenčina. I to velika. Zapravo, istina je u tome da sam lijena, ali sam i umorna kad dođem doma i stvarno mi se ne da, i dok stavim malca na spavanje i dok....imam jako puno dobrih izgovora i opravdanja, jedno bolje od drugoga Tako da u normalnim danima uglavnom u šetnju idemo autom do grada pa onda u šetnju i u parkić, što moram promijeniti jer mi mališa već viče da hoće ići pješice. Naime, djeca su mi ko živo zlato, samo bi trčli, skakali i sl. Stariji ide na tae kwan do i na sportsku u školi i to mu je uz igru taman na granici dovoljnog kretanja. Mališa se ne istrči dovoljno, jednim dijelom mojom krivnjom. Jesmo mi po cijele dane vani, što u vrtu sa psom što na cesti pred kućom, ali ne mogu reći da je to baš neka velika aktivnost, ali tješim se da smo barem vani a ne pred tv-om.

[franika]

Lako onim roditeljima cija djeca su nadarena za sport, koja lako nauce voziti bicikl bez pomocnih kotaca sa 3 god, proplivaju sa 2, skacu u more sa molova sa 3, 4 god...i koja to vole! Gledam u nasem parkicu jednu familiju koja ima petero djece-3 decka u dobi od 9, 8 i 4 god i 2 cure. Svi imaju smisla za sport, super voze bicikle, ti decki su u stanju izvoditi satima bravure na biciklima, vjezbaju stalno neke nove zahvate, pa igraju super nogomet, pa kosarku, uglavnom tocno im u svakom pokretu tijela vidis zilavost, spretnost, okretnost. Pricala sam sa njihovom mamom i rekla mi je da su takvi SAMI OD SEBE. Nit su oni sa njima vozikali bicikle kilometrima pa su djeca zavolili voziti bicikl, nit je tata uzeo loptu u ruke pa sa njima igrao nogomet ili kosarku, poceli su sami jer ih je to zanimalo, dakle to su jednostavno TAKVA SPORTSKI NADARENA DJECA. I sa takvom djecom je lako:niti im ne trebaju roditelji da bi ih zainteresirali za neku sportsku aktivnost.
MOj Fran je drugacij totalno! I ja sam bila mama koja je sanjala da ce moj sin trenirati hokej a jedva je sa 6 god uopce pristao stati na klizaljke i malo hoduckao po ledu koliko god sam ja godinama prije pokusavala ga nauciti klizati (Jer fakat znam klizati) i vidi se da nije TIP za to, jednostavno mu to neide! Na moru nije da sam mama koja sjedi na rucniku i pusta da joj se djeca brckaju sa leptiricima u plicaku, ja sam mama koja skace sa mola na glavu u more, mama koja izranja skoljke svojoj djeci i koja je pokusala nauciti nesto od toga i svoga sina ali nema sanse! On mrzi namociti glavu pod vodu jer ga onda peku oci, nit roni, nit skace u more sa stijena, sretna sam da se ove godine napokon oslobodio da pliva u duboko! I kaj je on sada ljeniguza i mi smo ljeniguze ili mozda postoji i mogucnost da jednostavno nije sportski tip?! Isto tako rolam super, nema sanse da ce on rolati sa mnom jer mu to ne ide niti ga to zanima, deset puta radje ce sjediti na nekoj klupi i citati neki strip, bicikl vozi lijepo bez pomocnih kotaca ali nije da uziva nesto posebno u tome, niti ima potrebu izvadjati neke bravure na njemu. On je tip djeteta koje ce se dovesti na biciklu do parka, tamo ga parkirati i onda se igrati nesto drugo. Isto tako ne voli ni sportove sa loptom, pokusao ga je MM zainteresirati ali njega to ne privlaci, nikada ga necete vidjeti da na igralistu naganja loptu! I ne mogu reci da mi nije zao da nije vise sportski tip, ali eto takav je, kakav je! Kompjuterske igrice, citanje knjiga, verbalna zezancija, i razne igre koje ne ukljucuju stalno jurcanje su mu puno drazi. Ponavljam, lako je pricati vama, cija djeca imaju smisla za sport, vole ga i ide im. Lako je takvu djecu i pokrenuti (zapravo njih i ne treba pokrenuti) a onda skupa s njima se roditelji pokrenu jos i vise!

Namjerno nisam ovdje pisala o Niki jer je ona sportki tip djeteta, zilava, super rola, plese, i svi sportovi joj idu manje vise dobro. A roditelji isti, casna pionirska!

[franika]

Skužila sam da se ljudi čude činjenici da Marin s 4g pliva ko veliki, odavno vozi bez pomoćnih bicikl (i ode s tatom u dugu vožnju) , odavno vozi pravi romobil, otplaninari do nekog od domova na Sljemenu bez problema
A meni je to nekako-normalno?

ne, nisam otvorila ovo da se hvalim, makar se tako čini..

Mozda ipak samo malo , sto je sasvim OK, i velika vecina ostalih koje su se javile na tvoj topic se hvalilo svojim malim sportasima, i neka su ali ovo mi nikako nije OK:

Evo što sam skužila na plaži-80% roditelja leži i "čuva" djecu, djeca se brčkaju u plićaku il plivuckaju s rukavićima-makar su napunila 5god.
mm i Marin odavno plivaju po sat u komadu, skaču sa svih stijena, rone s maskom, igraju picigin.

Moje dijete- Nika od 5 godina se brcka u plicaku sa leptiricima zato jer ju je strah plivati bez njih i mislim da nije OK da ismijavas djecu koja sa 5 god jos imaju leptirice i ne skacu sa stijena ko tvoj sin! A niti MM niti ja nismo od onih koji na plazi lezi i cuva djecu, vec plivamo do bova, skacemo sa stijena, ronimo i vjeruj mi puno se bavimo djecom da se oslobode u moru-no nemamo mogucnosti biti na moru po 3 mjeseca sa klincima kao sto to neki imaju a i kao sto napisah u prethodnom postu nisu sva djeca sportki tipovi!

Zamislimo sada da ja napisem ovakav post:

Djeca i citanje

Skužila sam da se ljudi čude činjenici da Fran s 4g cita ko veliki, od jedne i pol godine zna sva slova, procitao je sa 6 god vec i prvu knjigu Harry Pottera, s tatom prucava enciklopedije....A meni je to nekako-normalno?
Jel on jako pametan?-nemam pojma.

Evo što sam skužila-80% roditelja ne potice djecu na citanje" , djeca ne znaju prepoznati ni slovo A makar su napunila 5god.
a Fran odavno cita knjige, stripove, rjesava rjesavalice za dob 8-10god...

Il roditelji kupe djetetu slikovnicu, pa ga odvedu doma a dijete lista knjigu 3 min3, mm i Fran LISTAJU enciklopedije, za pravo ne ko igru
Il dijete knjigu lista samo, mama i tata sjede pored


ne, nisam otvorila ovo da se hvalim, makar se tako čini..zanima me jel se meni učinilo da od ranih dana ne poticemo djecu dovoljno na citanje

I otvorila sam da mi date ideja-sto jos ponuditi djeci da citaju, koje medije im dati...


Pitam se ne bi li se mame djece predskolaca necitaca osjetile barem malo povrjedjenima ili ne? Ja bih, kao sto sam se osjetila povrijedjenom tvojim postom!

[Kolberg]

Pitam se ne bi li se mame djece predskolaca necitaca osjetile barem malo povrjedjenima ili ne?

Bi i to jako. A nisam znala da postoji neko određeno vrijeme kad se djete mora necega nauciti. Da sa toliko godina vise nevozi sa pomoćnim kotačima, da sa ovoliko prepliva. Ja sam mislila da je bitno da to uopće nauči, ako nauči, a sad kada to mi je manje bitno. Ja sam se naučila plivati (a to je stil tipa neću potonuti) sa 15 godina, roniti ?- ni u ludilu, da ne velim o nekom skakanju - mene je strah toga svega - a moj sin to izvodi bez problema. Moja sestra nezna voziti bicikl i šta sad? Ako bude htijela može naučiti i kao odrasla osoba. Najbitnije je njegovati bilo koji oblik rekreacije umjesto gledanja tv-a.

[Hajdi]

Franika jako dobar post.

[patkica]

Dobar post, i dobra dva posta

[palunkica]

Franika

Ja imam jednu mlađu kopiju tvog Frana (a nisu isti roditelji majkemi )

[mama courage]

dziz, moje dijete ne čita (barem ne kao mali fran), ne pliva (barem ne kao mali marin), tek ovo ljeto je počela skidati "krilca" i počela je polako čitati... di sam fulala u mom houmskulingu ?!?

[dunja]

pazi sad
moji ne čitaju enciklopedije, plivaju kao sjekirice, naučili vozit bicikl bez pomoćnih s 8 godina, stariji kliže da ne bi sjedio pred kompom, nitko mu nikada neće nikakav ugovor za hokej ponudit - pa gdje su ta sportski nadarena djeca, tko ih ima

I ja sam bila mama koja je sanjala da ce moj sin trenirati hokej a jedva je sa 6 god uopce pristao stati na klizaljke

franika, ja nikad nisam sanjala o nečem takvom
nisam recimo ni znala da postoji hokej

mlađi sad ide na nogomet jer mora trčat negdje 3 puta tjedno
oni se bave nečim kaj ih veseli, meni je to jedino važno

pisale smo o tome kako nam se djeca kreću, žao mi je ako si se ti našla povrijeđena nečim u mom postu - zapravo sam jako time iznenađena

sva djeca su različita, tako ih treba i prihvatiti

moji recimo sami od sebe ne čitaju i ne listaju enciklopedije, takvi su
mene zato ne smeta ako netko napiše da su mu djeca takva i da to rade
sve je to ovisno od svakog djeteta posebno

uopće nikako ne vidim potrebu za takvim tonom niti povrijeđenošću

[franika]

žao mi je ako si se ti našla povrijeđena nečim u mom postu - zapravo sam jako time iznenađena

Dunja, draga, pa tko govori o tvom postu?? Hokej sam navela tek tako kao primjer, uopce ne referirarajuci se na tvoj post, spomenula sam ga zato jer je meni to nekak jako cool sport i bas bi voljela da imam dijete koje se njime bavi. Samo to!

Mislim da sam u svom zadnjem postu jasno kvotala sto me povrijedilo!

[frrr]

sad ja upadam k'o padobranac...al k'o što rekoh, nije stvar u prijeđenim kilometrima na bicklu s toliko godina, nego je stvar u tome da se dijete potakne na kretanje...ja sam se jučer i jopet zgrozila na očito prevelikim djetetom koje sjedi u kolicima i vozi se...i sjedi ravno i disciplinirano i očito je da je to trening roditelja da oni mogu poršetat po špici i proćakulat sa svakim koga sretnu,a da im dijete ne smeta...

nego, zapravo sam htjela reći...ono što smo MM i ja skužili je da su ljudi sve tromiji i sve lijeniji..a to smo skužili otkad imamo bebu pa smo se naglo počeli intenzivno voziti liftovima (zbog kolica) i neko vrijeme smo morali ić liftovima..ljudi parkiraju na -1 ili -2 razini u nekoj garaži i idu liftom! ono, čekaju, ljute se što ga nema dugo, guraju se...a za što? za dva kata koja stepenicama pređu za 2 minute! MM ih je prozvao liftaši..ali liftaši su i oni koji idu pokretnim stepenicama iz prizemlja na prvi kat u šoping centru (a pokraj obične), koji uđu u tramvaj i siđu na sljedećoj stanici...e, to ne želim svom djetetu usaditi, takav način razmišljanja i funkcioniranja!

[mama courage]

aha, samo sam čekala kad ćete krenuti na nas, matere, koje šećemo po špici.

[Krumpirić]

ja sam mislila isto točno to što je mmar napisala u početku posta.
I objasnila sam to već mahimi. Nisam uopće povezivala djetetove sposobnosti sa zalaganjem roditelja. Al sam spomenula i jedno i drugo. JA se trudim oko hrpe stvari, a moje dijete je za njih potpuno nesposobno-tipa crtanje

[dunja]

franika, sve ok
znam da nisi mislila na mene, napisala sam post na brzinu, ne razmišljajući previše

kaj se kolica i djeteta tiče, frrr mislim da nisi u pravu
moj stariji sin, koji sad juri na sport, nije se htio voziti u kolicima kao beba - nosila sam ga na jednoj ruci a drugom gurala kolica
kasnije, kad je bio hodač, opet nije htio hodati i to dosta dugo nego se htio voziti u kolicima dosta dugo - i da, naravno da mi je tako bilo komotnije nego se natezat s njim do dolca i nazad, ruku punih vrečica s placa a kako smo stanovali u najstrožem centru tada, vjerojatno sam i ja izgledala kao jedna od onih koji za šetnju po špici voze dijete u kolicima
za razliku od njega, mlađi od kad je prohodao nije htio sjesti u kolica, taj je hodao satima, a sad uopće nije zainteresiran za sport
zato mislim da takvo generaliziranje i mjerenje roditeljima zaista nema smisla
možda baš recimo ti liftaši kao mm i ja mi svaki dan odvoze krug ili dva oko jaruna - to je slučaj mene i mm-a
izgled vara, vrlo vrlo često

[Plusic]

možda baš recimo ti liftaši kao mm i ja mi svaki dan odvoze krug ili dva oko jaruna - to je slučaj mene i mm-a
izgled vara, vrlo vrlo često

ovo je istina. mene npr neces nikada vidjeti u liftu, na pokretnim stepenicama, na posao uvijek isla pjesice (umjesto 4stanice tramvajem) ali npr necu nikada uzeti role i ici na jarun, necu nikada obuci tenisice i ici trcati po maksimiru. nisam nikakav sportski tip. barem ne otkad sam odrasla.
a to sto ja nisam sportski tip i sto necu trcati, penjati se na sljeme i sl. , ne znaci da moje dijete nece sa mnom setati kilometrima.

[Dudley]

zato mislim da takvo generaliziranje i mjerenje roditeljima zaista nema smisla

Slažem se.
Što se vožnje u kolicima tiče, već sam pisala...da se malog pita kolica bi davno pospremili, ali kad idem nešto obaviti, ili mi se žuri, ja ga moram staviti u kolica jer on je toliko brz i jurca okolo da bi ga brzo izgubila.