Počelo je! (Pitanja za mame ateistice)

[indijanka]

Melita, moja djeca idu u državni vrtić (jaslice) i moram priznati da ih nitko ne plaši vjerskim pričama.
Suprug i ja smo vjernici, djeca nam idu od rođenja nedjeljom na misu, pričamo im vjerske priče, molimo zajedno ali sve ostaje u obitelji.
Želim reći da se vrtiću obilježavaju vjerski i nevjerski običaji, slavimo i dan planeta zemlje, majčin, očev, imamo eko radionice, sadimo cvijeće...
Ti imaš premalu djecu da bi im nešto značila strijela božja, vjerujem da bi Ziti bila veća uvreda da joj netko kaže da je mala beba...
Mislim da malo preuveličavaš....ili ako ne predlažem da razgovaraš s tetama, zamoli ih da vjerski odgoj prepuste roditeljima...

[Krumpirić]

takve izjave smetaju i vjernike, nismo svi na istom "nivou" doživljavanja duhovnosti i vjere. Možda je nivo glupa riječ. Jest. Ne doživljavamo svi jednako duhovnost ni vjeru. Ni istu-katoličku. Pa imaš roditelje koji su banalni i sve doživljavaju banalno, pa i sami razmišljaju o vjeri ko moj petogodišnjak-Bog nas gleda, idemo u cvjetni raj ako se pričestimo u nedjelju.
Pa je tako stanje duha nakon smrti, u koje vjeruju katolici-npr.ja, jako teško objasniti djetetu od 5g i vjeroučitelji, koji su često sumnjivi pedagozi opisuju doslovno-raj s cvjetićima i ptičicama i pakao u "vječnoj vatri". Da ne govorim o prenesenom značenju biblijskih priča. Ili stvaranju svijeta-npr., kako djetetu od 5g vjeroučitelj, pored evolucijskih činjenica, ima hrabrosti-danas-pričati o sedmodnevnom stvaranju svijeta. I ostati na tome. jako je teško onda roditelju-koji ne doživljava stvari kao da je duhovnost kupovanje kupusa na placu, objasniti da je božje stvaranje svijeta metafora. Ili kako objasnit djetetu kojem vjeroučitelj kaže " Bog odlučuje što ćemo radit" da nam je Bog dao intelekt, tijelo, slobodnu volju i -da funkcioniramo po njima.
tako da-vjeronauk je samo za jedan tip ljudi okej i po ps-u. nije ni svim vjernicima lako nosit se s time. Najgore je kad si na razmeđu vlastite vjere i tuđega tumačenja iste.

[† Volvo]

Imam dojam da ću se ulaskom djeteta u službeni obrazovni sustav naći na puno razmeđa ...I toplo se nadam mudroj učiteljici/učitelju koji će se moći nositi s razmeđima inače, jao nama

[mamainana]

Najbolji prijatelj mog sina je dijete ateista i samim time ne vjeruje u boga, ali istovremeno je jako htio prisustvovati prvoj pričesti moga sina i molio me da ih pozovem
roditelji nisu imali ništa protiv
on je to odgledao kao svaku drugu priredbu i najvažnija je bila veselica poslje i zbog toga nije ni postao vjernik niti ga je bog i vjera kao takva zanimala
u razredu se ne dijele na vjernike i nevjernike i još nisam čula klince da se zbog toga etiketiraju

a nije vjeronauk jedini problem roditeljima za dovođenje i odvođenje djece u školu
tu su svako malo neki skraćeni sati pa pokupi dijete u 14 sati
ima toga puno

I ja dobijem čestitku i često nekakav poklončić iz vrtića i škole za svaki majčin dan

[melita]

Najbolji prijatelj mog sina je dijete ateista i samim time ne vjeruje u boga

Malo mi je neobično to da za desetogodišnje dijete govorimo vjeruje li ono u boga ili ne. U toj dobi djeca definitvno nisu u stanju izgraditi svoj stav o vjeri i o tome postoji li bog ili je on izmišljen.

[mamainana]

on se sam tako deklarira
što će biti kasnije tko zna

[Bellina]

Da, tako je i s ovim djetetom koje ja poznam. Definitivno to nije "pokupio" iz kuće, a sad hoće li to sutra biti prava vjera ili je to ipak samo povođenje za društvom, u to ne ulazim jer nema smisla, vrijeme će pokazati.
Ali da ima želju, zaista je ima, unatoč tome što roditelji tom idejom i nisu baš oduševljeni.

U toj dobi meni je to zapravo isto kao da sad dijete dođe i kaže da hoće na karate ili neki sličan borilački sport, a roditelji su protiv toga. Ali ako dijete stvarno ima volju i želju i u njoj ustraje pa čak i kad to proba, onda ne vidim razloga zašto to djetetu i ne dopustiti. To je recimo u slučaju kad ti dijete, Melita, krene u školu.

[thinkPINK]

Palo mi je sad na pamet pitanje... Jel poznajete neko dijete ciji su roditelji vjernici i koje nije htjelo ici na vjeronauk zbog nekog razloga... Jesu li ga roditelji ispisali jer ne zeli? Ja nisam cula za takav primjer a cula sam za preko nekoliko primjera kada roditelji nisu vjernici ali dijete kao "zeli" ici na vjeronauk pa ipak ide...
Ne znam sto ce i kako ce biti kad moj klinac bude stariji, ali iz sadasnje perspektive nece ici na vjeronauk pa i ako bude mislio da zeli .

[Barbi]

TP carice
Ja poznajem dijete vjernika koje ne ide na vjeronauk ali ne zato što on nije želio već zato što su oni zaključili da ne žele takav oblik upoznavanja djeteta s vjerom.

[Bellina]

Evo primjer mene i moga brata. Naša obitelj je katolička, ali recimo mama i tata nisu vjenčani u Crkvi jer mama nema sakramente niti ih je htjela primati samo radi crkvenog vjenčanja. Iako, brat i ja smo kršteni, vjeroajtno na tatino inzistiranje.
Ali nikad nas nisu tjerali na misu, tražili od nas da vjerujemo ili nešto slično. Kad je bilo vrijeme za vjeronauk ja sam rekla da bi išla. Kad je bratu došlo vrijeme za vjeronauk išao je dok je to htio, kad je malo stasao i rekao da ne želi više, nije išao. Vrlo jednostavno.

Ne vidim smisao u bilo kakvim pritiscima. Ni onima da se ide, ni onima da se ne ide. Ako dijete želi neka proba pa će samo odlučiti želi li ili ne. Kao i prije spomenuti primjer borilačkog sporta.

[skorpionka]

Jel poznajete neko dijete ciji su roditelji vjernici i koje nije htjelo ici na vjeronauk zbog nekog razloga... Jesu li ga roditelji ispisali jer ne zeli?

Ne znam za ovakav primjer, već samo za ovo što Barbi navodi, da roditelji vjernici nisu dali dijete na vjeronauk u školi, imam par takvih situacija kod frendova. Slučaj da dijete nije htjelo ne znam

[mamainana]

i ja znam prave vjernike koji smatraju da vjeronauku nije mjesto u školi i da ga treba vratiti u crkvu (i to one koji idu svaku nedelju na misu)
veći je problem što sada za pričest i krizmu zahtijeva se i vjeronauk u školi
i da moji klinci odluče da ne žele ići na vjeronauk ja ih ne bi silila jer mislim da onda samo postižem kontra efekt

[medo14]

jel se može ispisati iz vjeronauka u školi?
Npr. upišeš u 1. razred i onda klinac u 2. razredu zaključi da ne bi išao?

[Bellina]

Pa vjeronauku i je mjesto u crkvi. Ovo u školi (a govorim na osnovu vlastitog iskustva kad sam u srednjoj školi išla na vjeronauk u sklopu nastave) mi nema upola takav doživljaj kao onaj u Crkvi.
Ali, s druge strane, ja sam imala tu sreću da sam kao manja imala časnu sestru koja namj e kroz priče i pjesme približila vjeru i fratra s kojim smo, kada smo već bili stariji, vodili dubokoumne razgovore koji nisu uvijek išli u onom smjeru koji Crkva nalaže. I to mi je bilo divno.

[mamainana]

MEDO možeš ići jednu godinu i odustati sljedeću kao za svaki izborni predmet (ne možeš odustati usred godine)
bar su meni tako rekli kad sam pitala (s obzirom da sam čula svakakve priče o vjeroučiteljima)

[IINA]

jel se može ispisati iz vjeronauka u školi?
Npr. upišeš u 1. razred i onda klinac u 2. razredu zaključi da ne bi išao?

Nama su rekli da može, ali na kraju školske godine, treba napisati neku
zamolbu.

[lastavica]

ja znam za primjer gdje je jedan od blizanaca išao na krizmu drugi nije

[micika]

Iskreno vjerujem da ono što tvoja djevojčica priča o božjoj kazni i sl. je čula od neke druge djece u grupi (a ne teta i odgajatelja). Znamo svi da djeca ne moraju baš od odraslih nešto čuti, već puno toga i sami dodaju 'da zvuči strašnije'. Sigurno je ovu 'strašnu' izjavu o kazni i strijeli neko djete ispričalo tako da bude što veća fora.
Znam, može biti traumatično,ali mislim da 'božja kazna' u ovoj dobi ne zaslužuje drugačiji tretman od vještica, baba roga i ostalih sličnih likova iz dječje mašte. Dakle, uvjeriti dijete da su to priče i bajke i da u stvarnosti ne postoje. Djeca pričaju svašta ...'ubit ću te'...'izvadit ću ti srce'... ne vidim da je to gore od 'bog će te kazniti ako budeš zločest'.

Drugi dio priče oko škole je zafrknut. Apsolutno sam za to da se vjera izdvoji iz državne institucije. Mene osobno to ljuti i frustrira. Ono što sigurno možemo uz nešto veći angažman postići je, da se prilikom upisa u školu potrudimo od ravnatelja, učiteljskog/roditeljskog vijeća osigurati da djeca koja ne pohađaju vjeronauk budu 'zbrinuta' za to vrijeme (zadnji/prvi sat, izborni predmet....)
Za sve ostalo mogu reći da je to stvarno mega-projekt... Možemo pokrenuti peticije za početak Ha? Imamo još godinu dana do upisa u školu. Možda nešto i uspijemo pomaknuti s mjesta!

Ako Z. ne bude išla na školski vjeronauk, ne znači da bu imala traume i puno pitanja. Pa sama si rekla da su u tvoje vrijeme druga djeca išla na vjeronauk, a ti ne, i da si imala dojam da se tamo svi dobro zabavljaju, druže... Sumnjam da si zbog toga bila nesretna.

[Buhtlica]

Palo mi je sad na pamet pitanje... Jel poznajete neko dijete ciji su roditelji vjernici i koje nije htjelo ici na vjeronauk zbog nekog razloga... Jesu li ga roditelji ispisali jer ne zeli? Ja nisam cula za takav primjer a cula sam za preko nekoliko primjera kada roditelji nisu vjernici ali dijete kao "zeli" ici na vjeronauk pa ipak ide...
Ne znam sto ce i kako ce biti kad moj klinac bude stariji, ali iz sadasnje perspektive nece ici na vjeronauk pa i ako bude mislio da zeli .

da, eto mi nismo vjernici, a Z je željela ići na vjeronauk. i kaj smo mi sad trebali? zabraniti joj?
neka nauči ako je zanima, kad (ako) je više ne bude zanimalo, neće ići. i gotova priča. ne radim oko toga neku famu, upoznat će se s kršćanstvom i poslije sama odlučiti, vjerovati ili ne vjerovati. isto bih tako voljela da se upozna i s drugim religijama. znanje i poznavanje različitosti ne može štetiti.

[Barbi]

Buhtice, nisi shvatila, TP pita za obrnutu situaciju, da su roditelji vjernici a da dijete nije željelo ići pa ne ide.
Slučaj kao tvoj nije rijedak uopće.

[elizabeta]

ne radim oko toga neku famu, upoznat će se s kršćanstvom i poslije sama odlučiti, vjerovati ili ne vjerovati. isto bih tako voljela da se upozna i s drugim religijama. znanje i poznavanje različitosti ne može štetiti.

Potpis na Buhtlicu.

iz sadasnje perspektive nece ici na vjeronauk pa i ako bude mislio da zeli

TP- ovo mi nije baš neki pristup...malo mi je frikcontrol
Ipak probati ići na vjeronauk nije isto što i poslat ga na tečaj Crne mise ili nije isto što i probat pušit s ekipom iz parka, lutati bez nadzora, dolaziti doma u bilo koje vrijeme, ne pisati zadaću i ne učiti, psovati...

Meni je to isto kao da djetetu branim određeni sport, instrument, jezik, izviđače, ovakvu ili onakvu grupu...jer možda JA tome nisam sklona. I jer će možda narušiti neke moje zamisli o tome što treba zanimati moje dijete
Mislim da će se prije dogodit kontraefekt upravo kod djece kojoj se nešto brani. Princip zabranjenog voća ili princip bumeranga:mrgreen Tako sam ja pogriješila što sinu nisam dala oružje u kuću, niti jedan plastični pištoljčič, ništa što podsjeća na rat...I bilo je po mom do njegove 8. godine. I evo mi ga čak i sad u 10-oj igra se nekakvim vojnikićima, igra s frendovima ratne igrice, vani se igraju rata, jedva čeka na TV-u Nepokoreni grad....malo malo tatu ispituje o dometima neke puške...Sve mi je to glupo i nepotrebno, ja bi nazad one njegove stare interese...Nije da ih nema jako puno, al eto....ostao željan baš toga
Glupo mi je bilo i skupljanje onoga što skupljaju svi...pa opet, kao da onda dijete koje to ne čini više žudi za tim.

A ovo vezano za uvlačenje vjere u program, diskriminiranje djece nevjernika...hm...diskriminiraju se još i više djeca bez roditelja i ona razvedenih roditelja i djeca s pp....Nevjerojatno je koliko su udžbenici puni pitanja o tati i mami, njihovim poslovima, pa šta rade doma, odnosom među roditeljima....grozno mi je kad klinac mora odgovarati na pitanja o roditeljskoj ljubavi i podjeli posla.. a njegovog oca nema, ili je alkoholičar i probisvjet...ma ima tih gluposti u programu, zadiranja u dječju intimu...


Moj sin na vjeronauk ide. U 1 i 2 razredu mu je bilo jako zanimljivo, u 3. mu je već malo dosadilo, fakat sam i ja bila ljuta na te silne obaveze i u školi i u župi. Sad u 4. je već lakše...ali on mi je počeo govoriti da bi se ispisao.Moram vidjeti pravi razlog takve promjene u njemu...Osobno sam nezadovoljna udžbenicima vjeronauka, totalno su neprilagođeni uzrastu, ne sviđa mi se ni štrebanje molitvi-trakavica koje tek nisu prilagođene djetetu...S druge strane, drago mi je da je dijete i iz ovog područja dobilo neku naobrazbu. A sigurna sam da mu mozak niko ne ispire. On bez obzira na sve misli svojom glavom. Tako se nedavno svađao sa vjeroučiteljicom koja im je rekla da životinje nemaju dušu. A on ju je uvjeravao da itekako imaju, i da on to zna po svojoj Zvončici jako dobro. Nije ga mogla uvjeriti.
Ali to je moje dijete...njega niko ne može uplašit paklom i kojekakvim glupostima. Takav je bio i u vrtiću.

Inače, da i ja sam za vraćanje vjeronauka u crkve, definitivno.

[dazd]

jel se može ispisati iz vjeronauka u školi?
Npr. upišeš u 1. razred i onda klinac u 2. razredu zaključi da ne bi išao?

Nama su rekli da može, ali na kraju školske godine, treba napisati neku
zamolbu.

Može , ali je procedura.
Ja sam ispisivala kćer s izbornog predmeta ( nije vjeronauk ) , i moraš napisati
molbu koja ide na učiteljsko vijeće i onda oni odobre ispis ili ne , ovisno o bogtepita čemu.
Meni je ravnateljica rekla što a navedem kako bi molba prošla.
Ove godine su nam rekli da dooobro razmislimo prije upisivanja djece u bilo koji izborni predmet jer
se zakonski nešto postrožilo , nemam pojma što.

[thinkPINK]

Mislim da vecina djece koja pozeli ici na vjeronauk a to nije s roditeljske strane ocekivano to zeli zato sto zele biti dio vecine, ne biti u manjini onih koji ne idu na vjeronauk. Kao i sa puno drugih stvari gdje se djeca nadu u manjini (i uf da samo djeca..). I kada sam napisala da nece ici cak i ako misli da zeli ici mislila sam na to.
Nit sam frik nit djetetu nesto zabranjujem, odgajam ga u skladu sa svojim uvjerenjima i zelim da bude osoba koja zna da moze misliti drugacije.

Meni je to isto kao da djetetu branim određeni sport, instrument, jezik, izviđače, ovakvu ili onakvu grupu...

A hm... pa ne bi ni da slusa recimo narodnjake

diskriminiraju se još i više djeca bez roditelja i ona razvedenih roditelja i djeca s pp

Nazalost da, diskriminiraju se. Al ne bi sad ulazila i mjerila tko se vise tko manje diskriminira. Sve je to lose i grozno. Zato mislim da djecu treba uciti da je u redu biti u manjini, da je u redu biti drugaciji, misliti drugacije... Nije rjesenje biti kao drugi.

[Krumpirić]

TP, dozvoli da (bez obzira na tvoje neosporno znanje i mišljenje s kojim se apsolutno slažem) primjetim da ćeš možda drugačije govoriti ako u nekom trenutku osjetiš da je tvoje dijete zbog toga-NESRETNO. A to ne možeš osjetit s dvije godine. Već s pet mu je prihvaćanje i grupa negdje pri vrhu liste prioriteta. Bez obzira na svoje principe, ponekad dozvolim stvari koje mi nisu prihvatljive-ovdje se kod mene ne odnosi na vjeronauk, jer o vjeronauku imam drugačije stavove.Nisam primjetila da se itko usrećio učeći dijete da je okej uvijek biti svoj. Nemam pojma jel to ikom upalilo (il se neka djeca jednostavno "rode"-svoja). Nešto kao ovo što piše elizabeta o pištoljima, sam doživila i ja.

Znam ja sve afirmativne načine za izgradnju samopozdanja. Ali ko što reko-zabavno je gledati kako našem samosvijesnom djetetu odjednom mišljenje nekog tamo "Jure" (slučajan odabir), za čije bi roditelje rekli da su dijametralno suprotni nama-postaje užasno bitno
I onda niš-možda je okej nekad djetetu pomoći da lakšim putem dodje do svojega mjesta u skupini

[thinkPINK]

Krumpi ucimo dok smo zivi... nekad u zivotu i vazemo i biramo... Ja sam samo htjela reci da nije to samo tako, on hoce ici na vjeronauk pa sto ga sputavati...
I gle sto sam napisala gore...

Ne znam sto ce i kako ce biti kad moj klinac bude stariji

Malo smo i oftopic...

[skorpionka]

iz sadasnje perspektive nece ici na vjeronauk pa i ako bude mislio da zeli

Meni ovo što TP piše nije previše čudno. Jednako kao što vjernici nastoje motivirati dijete da ide, tako je po meni ok i da ateisti svoje motiviraju da ne ide. Bilo onako kako je Eli pisala da je "utjecala" ulagano na svoju malu ili nešto slično tom načinu. Tako da u biti kuzim sto je TP mislila ovim kvotanim reći, a naravno da dok ne proba na svom djeteu neće znati hoće li to biti lak zadatak ili ne

[Krumpirić]

pa naravno da ćeš utjecati svojim načinom predstavljanja svega, ako i nećeš tjerat/branit

[elizabeta]

Mislim da vecina djece koja pozeli ici na vjeronauk a to nije s roditeljske strane ocekivano to zeli zato sto zele biti dio vecine, ne biti u manjini onih koji ne idu na vjeronauk. Kao i sa puno drugih stvari gdje se djeca nadu u manjini (i uf da samo djeca..)

i ja mislim ovako.
ali ima nešto i u tome da najveći, najfanatičniji vjernici često postanu upravo oni iz obitelji nevjernika...onih koji su to isticali na sva zvona, branili djeci, kritizirali sva uvjerenja različita od njihovih... da, često klinci odaberu tu kontru, ako je roditeljsko tutorstvo, pritisak prejak. I vidim da je tako u svemu...kao da si odvajanjem od roditelja žele dati oduška.
Nešto što je klincima onih običnih nesavršenih vjernika (kao što su bili moji) dosadno-obična priča, onima čiji su roditelji njegovali bunt protiv vjere, vjernika, "lizača oltara", a u odgoju djece nisu uspjeli, jer nisu uspjeli steći povjerenje djeteta...njima je odjedanput postalo jako cool ono protiv čega su im bili starci.
Imam brda primjera djece čiji su roditelji bili u partiji, koji su postali kao studenti vrli vjernici, u prvim crkvenim redovima.

Ma tako je u svemu ostalom...

A hm... pa ne bi ni da slusa recimo narodnjake

Uh, ni ja ne bih, nikako nikako!
Al zato se trudim stvarno od malena puštati im dobru glazbu, upoznati ih s kvalitetom, da to na prirodan način bude dio njihovih života...a izbjegavati doma ne samo narodnjake. Nego i prebaciti progream kad je na TV-u Stavros ili Severina, Ili ona glupa emisija Nad lipom
E sad, naravno da sad neću žile rezat nit se odreć djeteta ako s ekipom bude tuitamo išao na pevaljke...ne sumnjam da će on čuti koješta....pa nek i čuje, ali doma neće.
Nadaću se da je to prolazna faza (to ako bude slučajno išao na narodnjake), jer ukus u glazbi...umjetnosti uopće, se gradi od djetinjstva. To se ne može naučiti nakon 20-e.
Moj sin s pp je primjer da se slušanjem formira ukus...on recimo najviše uživa baš u klasici.

S druge strane, ne vjerujem da bi im slušanje vjeronauka moglo pokvariti ukus
Jer će istovremeno učiti i povjest, biologiju...evo moj je već počeo i s astronomijom kao izbornom...znanstvenim emisijama je stalno izložen, a i mi razgovaramo s njim...Tako da će na kraju sam odlučiti, pronaći odgovore na svoja pitanja.
A u tome što se dijete pita i pita....vidim samo nešto pozitivno. Loše bi bilo da na sve može, već sad, staviti točku.



Imam primjer rođaka, starijeg od mene 10 god., koji je odlučio (a i obitelj mu je bila za) u srednju školu ići u sjemenište. Bio je primjeren odličan učenik i svećenici su bili u šoku kad im je rekao da se ne želi zarediti nego upisati faks - filozofiju i književnost. Ali eto, on je od sjemeništa dobio svoj kontemplativni mir napisao je brdo poezije. Fax je upisao u Beogradu (nije išlo drugačije u tadašnjoj JUGI)...I danas piše, ima karijeru, prilično je svjetovan otac troje djece. Nikad se nije pokajao što je bio u sjemeništu, niti što je fax završio i doktorirao u Beogradu. Od svega je dobio nešto što ga je oplemenilo...

Zadnja izmjena: elizabeta; 04 svi 2010, 17:50; ukupno mijenjano 1 put/a.

[medo14]

iz sadasnje perspektive nece ici na vjeronauk pa i ako bude mislio da zeli

meni je to logično.
Kao što su moji upisani na vjeronauk. Nisam ih pitala prije upisa u 1. razred šta oni misle o pohađanju vjeronauka. Kao da oni znaju. Ali znaju naše opredjeljenje i razmišljanja na temu vjere.
Čak sam im rekla da je to izborni predmet i da će oni ići. Kao obrazloženje zašto netko iz razreda ne ide.

[skorpionka]

Ja s igračkama-oružjem imam iskustvo suprotno Elizabetinom. Mi smo takve igračke izbjegavali, može se čak i reći da smo ih branili, a nisu mu zbog toga postale uopce napete. Isto je sa uklapanjem u trendove u kojima je većina njegovih vršanjaka tipa gormiti, jugijo karte, bakugani i slično. Nije ga to zanimalo i nije ga bilo briga što drugi misle o tome da on spada u manjinu koja se time ne igra. Nikad ga nisam poticala da se uklopi. Mi popričamo o tome kako se međusobno razlikujemo po interesima. Ako je sport na repertoaru u boravku, on ce igrati, ako su te karte ili gormiti, on će uzeti lektiru i čitati.