Evo nadjoh vremena

.
Dakle ja stvarno nemam velikih ocekivanja, hocu reci od kako zivim u ovoj drzavi vec dugo godina, naucila sam s vremenom smanjiti svoja ocekivanja (prije bi me odredjene stvari svakodnevno bacale van takta), pa sam tako bila i po pitanju roditeljskog spremna na sve, od 10-minutnog cao-bao, do 2 satne konstruktivne rasprave.
I ugodno se iznenadila

(to je dobro kad ne ocekujes previse, uvijek se ugodno iznenadis :p ).
Nase tete su nam pripremile svijezu limunadu, skuhale caj, ponudile voce i kekse. Svi smo roditelji na pocetku dobili na ispunjavanje upitnike o tome kako smo zadovoljni radom vrtica, teta, sta ocekujemo od samog programa, kakve imamo sugestije za zajednicke radionice, izlete...
Dobili smo i prazne komadice papira na koje je svatko mogao napisati sta ga zanima, muci i na koja su kasnije odgovarale kako tete tako i drugi roditelji.
Dobili smo brosuru o nasem programu (montesori) s popisom preporucene literature o toj odgojnoj metodi.
Onda su tete po mjesecima predstavile godisnji plan rada u vrticu, planirani izleti, posjeti muzejima, kazalistima, radionice s roditeljima.... da ne nabrajam dalje.
Govorilo se o mjesecu adaptacije koji je iza nas, o novoj djeci (ali opcenito).
Sljedeci roditeljski ce biti u studenom, a onda jos dva, jedan u proljece i jedan na kraju sk. godine, dakle u lipnju.
U grupi je upisano 29 djece, od toga ih dolazi prosjecno oko 22. Na sastanku je bilo 13 roditelja (mozda koji vise, ne sjecam se). To mi se cini malo

. No svi su roditelji jako angazirani, i s prijedlozima, idejama, spremni i financijski pomoci (igraliste nam je jadno), a tete su otvorene za sve sugestije.
Nisam stekla dojam da je roditeljski mjesto za popricat si o vlastitom djetetu, za to smo dobili individualne termine svaki utorak.