Mame i bebe forum

Dobro jutro!

Dali ste strogi ili popustljivi?

Zanima me kakv ste roditelj, dali ste ispunili svoja očekivanja koja ste si usadili prije djeteta.
ja sam naprimjer točno znala kakva ću biti majka ,ali nešto se izjalovilo i mislim da sam daleko od onog što sam htjela.

moje djete je predobro , sluša (naravno da ponekad ima svoje muhe) ali mi mm uvijek prigovara da sam ja prestroga i da joj nedam disati, a ja nemogu objasniti zbog čega je to tako.

iz početka sam se jako bojala za nju pa sam joj uvijek bila za petama, a sad je to već neka navika, ima 6 godina i ja je uredno vodim za ruku i sjedim s njom na zadnjem sjedalu makar ima sjedalicu.(polako se odvikavam na kraćim relacijama).

kakvi ste roditelji? što im dopuštate?
koliko im kupujete igračaka ? naša ih ima punu sobu i nema te koju joj neću kupiti


btw: ispričavam se ako već postoji post o tome!

iz tvog posta ne bi zakljucila da si prestroga .

a navike da si joj stalno za petama ne bi bilo lose rjesiti se .

kakav sam ja roditelj? u vecini slucajeva nisam ni prestroga ni prepopustljiva. kad imam los ili dobar dan, onda sam stroza ili popustljivija. uglavnom, pokusavam se sa djecom dogovarati, dati im mogucnost da me uvjere/razuvjere svojim
argumentima, ono sto mi je vazno tjeram svoje, i ono sto je njima vazno napravim i ako mi se ne da.

iz ovih par recenica se da zakljuciti da smo trenutno u dobroj, lijepoj i mirnoj fazi

pred nekih mjesec dana ili vise post bi izgledao ovako otprilike:

kakav sam ja roditelj? promaseni! djeca me ne dozivljavaju uopce, osim ako se ne derem iz petnih zila, svadjaju se i tuku i ne mogu s njima izaci na kraj. dani nam prolaze u natezanju, bojim se otici u ducan s njima da ne naprave scenu, nemaju pojam sta znaci dogovor....

Potpisujem Malu Bornicu od prve do zadnje.

I ja isto.

Mala Bornica je super napisala! I pretpostavljam da smo svi tu negdje, cca....
A i sve ovisi o djetetu.
Moj J. je isto dobro dijete, uglavnom sluša i možemo se dogovoriti osim onda kad je to nemoguće zbog njega, dana, sata, vremena, neispavanosti i sl.
Mene živcira što često puta nisam dosljedna u nekim stvarima, a najčešće se radi o kaznama. Jednostavno mi ga prebrzo bude žao jer onu tužnu pseću njuškicu ne mogu gledati. I zbog toga sam često u konfliktu sa mm koji je ponekad gori od gestapa. Ali njega i sluša uvijek! Kad ga on kazni niti ne plače. Odradi svoje i sve pet.
Ali sve u svemu ja sam zadovoljna.
I naravno razmažen je, ali to nisam sama kriva!

kazu mi da sam stroga ( tj. da smo mi strogi)
ja nas ne dozivljavam takvima, cini mi se da ocekujemo od djeteta samo neke razumne i logicne stvari,pa ako je to strogost, onda smo strogi

ja sama volim red, organiziranost i tocnost...pa to isto ocekujem i od djeteta

cini mi se da imam jako pune srece, jer moje dijete, koliko god je zivo, s druge strane je poslusno u nekim bitnim stvarima ( nismo imali/nemamo nikakvih problema s doktorima, bacanjima po podu, vristanjem i sl. stvarima)

ovisi o meni i mojim zivcima a naravno i o njima!kad sam slaba s zivcima onda odmah sve srezem u korijenu i tad
sam stroza jer znam da cu vrlo brzo izgubit zivce i derat cu se a to ne volim!
svi misle da sam stroga jer u nasoj kuci postoji red za sve i ne toleriram neke stvari koje mozda drugi roditelji toleriraju,ali ja ne smatram da je to strogo!
dala bi im ja blizance na misec dana pa mislim da bi vrlo brzo promjenili plocu!
i vidim da cim im nesto popustim onda misle da mogu sve,tako da nas taj red spasava!
u svkom slucaju mislim da nisam stroga,ali granice ne pomicem tj.barem se trudim!

Nedavno sam L pitala tko je strozi tata ili ja, odgovor je bio mama.
Onda sam ju pitala koja je teta u vticu stroza O ili LJ. Odgovor je bio O i da je puno stroža od mene. Eto ipak nisam najstrožija u cijeloj priči.

a kako se ja osjecam u vezi toga, otprilike kao Mala Bornica

Stalno balansiram izmedju strogosti i popustljivosti, mozda sam cesce popustljiva. Po MM-u i drugima trebala bi biti stroza, al mislim da MM to nadoknadjuje, tako da drzimo ravnotezu.

U biti, jako sam zadovoljna (pljuc-pljuc) jer se oko svega mozemo dogovoriti, naravno da popostaju i djeca, al cesto popustim i ja. Npr, jutros sam curi pripremila hlace za vrtic, a P je htjela haljinu, pa smo haljinu ponijeli u vrtic i tamo je obukli. Nastojim se ne natezati s njima oko nicega. Ako se radi o nekim vaznim, odnosno opasnim stvarima (trcanje po cesti, veranje na opasna mjesta i sl.) nikad ne popustam niti pregovaram, ali se i ne derem. Ne moze i tocka, idemo dalje. A ako se ne salzemo oko nekih manje vaznih stvari (kao jutros) naravno da popustim.

Sto se tica igracaka, nemaju ih previse. Za blagdane i rodjendane kupimo vece poklone, a u ove obicne dane cesto dobiju slikovnicu, ili decko zivotinju. Stvari kao sto su pribor za crtanje, plastelin i sl. ne racunam u igracke, to je potrosni materijal. Skupljamo boce, odnesemo u ducan i novcice koje dobiju ubacuju u kasicu i stedimo za neku vecu igracku. Tome se jako vesele.

mogla bih bar djelomicno potpisati sve dosad
u nekim stvarima nema cile-mile, u drugim mi skacu po glavi.
trudim se dopustiti sve sto mogu, u granicama razuma, jer ne zelim da im djetinjstvo ostane u sjecanju kao razdoblje restrikcija. mozda je to zato sto moje nije bilo bas najbajnije, pa mi je jako vazno da njihova budu posve bezbrizna, zabavna i vesela.

sto se tice toga kakav sam roditelj htjela biti, moja ocekivanja su bila prilicno nerealna jer (sada shvacam) nisam imala pojma sto znaci biti roditelj.
s nekog realnog stanovista, sada sam bolji roditelj nego sto sam bila prije, napredujem i to mi je bitno.

najvise si zamjeram sto jos uvijek ponekad ispalim na zivce, ali i u tom pogledu se popravljam.

Potpisujem većinu navedenog

Potpisujem piko, kod mene je otprilike ista situacija, s tim sto bih, barem iz svog iskustva, primijetila da i djeci ipak treba "klik" u njihovim malim glavicama da neke stvari dodju na svoje. Recimo moj sin nije ni za zivu glavu dao se osisati masinicom, osisati generalno!Mucili smo muku nekih 3.5 godine. dovodili tetu koja ga je sisala kuci, da bi prije par nedjelja otisao sa MM u frizeraj, najnormalije se popeo i sjeo u stolicu, (do)pustio da mu se stavi onaj mantil za sisanje i osisao se kao da je to uradio 100 puta prije toga . Slicno je i u prodavnici, nekako je samostalno "popustio". Treba dosta strpljenja, zivaca i po mom misljenju kompromis je najefikasniji. Naravno MM kaze da kompromis sa 5-godinjakom ne bi trebala biti osnova odgojna metoda : .

evo cure kad to čitam stvarno se ja nalazim u svim vašim odgovorima, nisam ja toliko stroga nego je mm preblag.

dogovorili smo se da ako jedan kaže ne onda je to tako, ali sad sam ustanovila da sam u 95 % slučajeva ja ta koja kaže.sad ili je njgov prag strpljenja daleko viši od mojeg ili njemu jednostavno ne smetaju neke stvari.

istina ima dana ( npr. naporan dan na poslu) da mi smeta sve pa se derem: nemoj, pazi , stani , ne diraj
ali moje djete komentira da je mama nervozna (tata ju je podučio da je to PMS) iako djete nezna što je to, malo me zezaju.

s druge strane kad je prekrasan dan i kad možemo izaći van onda je situacija čisto drugačija , ali sam joj još uvijek za petama.

a eto kad krene u školu (na jesen) vjerojatno ću poludit!

moja malecka ima skoro 2god.
uvijek smo mislili da cu ja biti stroza i sve to, nego MM ali sad vidimo da nije tako!
kazem MM da sam se pomalo razocarala u svoju strogocu i neka svoja stroga uvjerenja o kojima sam govorila, jednostavno ne mogu odoljeti, popustim, sto je najgore ne mogu a da se ne nasmijem kad bas i ne bi trebala itd:mrgreen: .
dam joj sve sto nije opasno, a ustvari nije za igru, nekako mislim, ne moze joj naskoditi, pa nek se poigra, a njoj izgleda sve tako i treba .
ako me zove, iste sekunde ustajem, vodi me u svoju sobu da se igramo, cim nesto malo zakmeci, skacem, dok MM kaze, pusti je neka malo sama itd..uglavnom sto god trazi - tu sam, a znam da ne bih trebala, ali ne ide ni tako!
sve u svemu ja popustam i ja se najvise umorim , sve se dogovaramo, pricamo, poslusa i do sada sam ustvari zadovoljna.
uvijek idem za tim jednom je mala, a mami kako bude?!
a vidjet cu kako ce biti dalje!

Meni se ti Ciara po ovom napisanom uopce ne cinis strog roditelj nego vise uplasen, posesivan, u brizi da se djetetu sta ne dogodi. I tu bi trebala olabavit. Tvoja je djevojcica vec cura, moze ona sto sta sama. Imaj vise povjerenja u nju.

Ja sam strog roditelj, doslijedna uvijek, ne popustm tamo gdje mislim da ne bi trebala. U odredjenim stvarima pak namjerno popustam, ali kod tih nisam ni mislila biti stroga . Trenutno npr. imamo fazu izvoljevanja kod oblacenja koja ide u tako bizarne nijanse kao koji donji dio trenirke je najmekaniji ili sta ima nacrtano na kojoj majci, da li je vesta u cjelosti tamnoplava ili ima 3 tanke crte popreko . Tu nema popustanja, odnosno moze obuci bilo koje hlace na rodjendansku zabavu ali trenirku ne moze. I bez obzira na dreku nema sanse da popustim jer se ne zelim dovesti u stiuaciju da mi dijete s 4 godine odredi tri majce koje ce nositi a ostalo nek si nosim ja . Tako da u odredjenim situacijama, cendranja, izvoljevanja itd itd reagiram vrlo odresito, ne dam im uopce prostora da se razmasu.
Opet mu u drugim stvarima pustam punu slobodu, uvazavam njegove zelje, interese... I za sada nam dobro funkcionira. On prihvaca da postoje odredjena pravila, neki okviri, jer zna da unutar tih okvira ima siroki diapazon stvari koje moze slobodno raditi. I zna da uvijek u svemu ima moju podrsku i ljubav, hvalim ga ponekad cak pretjerano ali to je jako bitno za njegovo samopouzdanje, njegov rast, napredovanje u bilo cemu.
U glavnom nisam puno odmakla od ideje sebe kao roditelja dok to jos nisam bila. Zapravo nisam ni imala neku cvrstu predozbu osim one naslednje kao posljedice odgoja mojih roditelja. Jedina stvar koju bih zeljela promjeniti je da manje vicem kad me ne cuje, ne slusa, a opet nije da ne pokusavam svake toliko sve na finjaka i tihim glasom, nije uvijek bas uspijesno, djeca imaju ponekad vrlo selektivan sluh .

edit: Htjedoh jos dodati da je svako dijete razlicito pa stoga nema univerzalnog roditeljstva. Neki vole vise sve u rukavicama, drugi su zeljni autoritete i cvrscih pravila.

LiKmama je napisao/la:mogla bih bar djelomicno potpisati sve dosad
u nekim stvarima nema cile-mile, u drugim mi skacu po glavi.
trudim se dopustiti sve sto mogu, u granicama razuma, jer ne zelim da im djetinjstvo ostane u sjecanju kao razdoblje restrikcija. mozda je to zato sto moje nije bilo bas najbajnije, pa mi je jako vazno da njihova budu posve bezbrizna, zabavna i vesela.

sto se tice toga kakav sam roditelj htjela biti, moja ocekivanja su bila prilicno nerealna jer (sada shvacam) nisam imala pojma sto znaci biti roditelj.
s nekog realnog stanovista, sada sam bolji roditelj nego sto sam bila prije, napredujem i to mi je bitno.

najvise si zamjeram sto jos uvijek ponekad ispalim na zivce, ali i u tom pogledu se popravljam.

potpisujem LiKmamu do sitnih creva sto bih ja rekla
nema poente da bilo sta dodajem kada je zena uspela svojim postom opisati i mene u potpunosti

Prije no što sam rodila : moje će dijete spavati u svojoj sobi, dojit ću svaka 4 sata, pustit ću da malo plače, neće smjeti ovo i ono....... Kad sam rodila: spavali su najčešće pripijeni uz mene, dojila sam ih stalno, uzimala sam ih u ruke prije no što su stigli zaplakati, odlučila sam dopustiti im da se razvijaju u male individualce i smiju puno toga. Stroga sam jedino po pitanju stvari koje smatram bitnima za njihovo zdravlje i normalan razvoj. Moraju jesti zdravo, spavati određeno vrijeme,voziti se vezani u autosjedalici i sl. U tim sam stvarima zaista nepopustljiva. U svemu ostalom ne fermaju me ni pol posto i skaču mi po glavi. Sve u svemu prepoznajem se u večini vaših odgovora.

Trenutna ocjena mog roditeljstva... prilično loša...
Razmišljam dali sam i gdje sam pogriješila
Doživljavam se kao neurotična mamu koja stalno viče i upozorava, razdvaja, kažnjava...
Od jutra krene, sa oblačenjem naravno, spremanjem za vrtić...raspravljamo se oko vražje špangice i oko sto drugih stvari
U vrtiću su dobre, ja napunim baterije i jedva čekam da dođu i smišljam što ćemo raditi zajedno...
Čim stignu u roku od 5 minuta se posvađaju, a ja već nakon 10 minuta ponovo gubim živce i vičem
Mislim da sam popustljiva mama, uvijek sam bila za demokraciju

Ajme to mi je najgora tema, tu se uvijek preispitujem, uvijek sumnjam,cesto mislim da grijesim.
Te potpisujem corazon

Doživljavam se kao neurotična mamu koja stalno viče i upozorava, razdvaja, kažnjava...

Imam dvije razlicite curice od 2 i od skoro 8 godina pa ti tu balansiraj. S ovom starijom se uglavnom raspravljam u zadnje vrijeme, s mladjom sam u boljim odnosima
Ne mislim da sam stroga, ali sam veliki pristalica reda koji se i pokazao ucinkovit kad je kupanje, spavanje i ostalo u pitanju. Tu sam nepopustljiva i to se zna.
A za drugo, ne znam, sve ovisi kakve sam volje, da li zurim (uglavnom da )
Mislila sam da cu imati vise vremena za citanje s djecom i slicne zabave, a cesto ispadne da nemam vremena ili da sam preumorna

eleonora je napisao/la:Prije no što sam rodila : moje će dijete spavati u svojoj sobi, dojit ću svaka 4 sata, pustit ću da malo plače, neće smjeti ovo i ono....... Kad sam rodila: spavali su najčešće pripijeni uz mene, dojila sam ih stalno, uzimala sam ih u ruke prije no što su stigli zaplakati, odlučila sam dopustiti im da se razvijaju u male individualce i smiju puno toga. Stroga sam jedino po pitanju stvari koje smatram bitnima za njihovo zdravlje i normalan razvoj. Moraju jesti zdravo, spavati određeno vrijeme,voziti se vezani u autosjedalici i sl. U tim sam stvarima zaista nepopustljiva. U svemu ostalom ne fermaju me ni pol posto i skaču mi po glavi. Sve u svemu prepoznajem se u večini vaših odgovora.

Otprilike ovako je i kod nas samo što imamo jedno dijete, mm je puno stroži što se tiće jela a ja što se tiće urednosti, lijepog ponašanja..... ja pričam, objašnjavam..... već polako kuži gdje mi je granica....

nalazim se i ja u napisanom
mislila sam da cu biti smirenija, ide mi na zivce sto povisim ton, sto roncam

zao mi je sto se nismo vise mazili i lijencarili, moji imaju skoro 9 i 13 godina, mazimo se jos ali bih voljela da se mogu vratiti u ono doba kad su bili bebe pa da opet dozivim sve ono
zrela sam za trece dijete

Potpisala bih tanjubb

Dodala bih samo da smo i MM i ja oko svih vaznih odluka dosljedni i slozni, te nikada jedan ne popusta ako je drugi nesto odlucio

Rimaithor je napisao/la:
Dodala bih samo da smo i MM i ja oko svih vaznih odluka dosljedni i slozni, te nikada jedan ne popusta ako je drugi nesto odlucio

i mi ne ukidamo jedno drugom odluke. ali ako mi se cini da se mm zaletio, necu se njegove zabrane ili naredbe drzati ko pijan plota. odluku cemo svi zajedno preispitati. djeca tako uce da su pregovori super stvar, a i mm.... isto nesto uci

zapravo mi je bilo super kad sam prvi put skuzila kako mogu izgladiti napetost izmedju mm-a i jednog djeteta a da nijedan ne bude ugrozen i ne pogazi ono sto je rekao

a jesam li roditelj kakav sam zeljela biti...ne znam. toliko je davno to bilo, ne sjecam se kakva sam htjela biti. nastojim ispraviti ono sto me smetalo kod mojih roditelja, i budno pazim sto bi moju djecu kod mene moglo smetati.

Pa ja se drzim nekog svog principa da kad se salimo, salimo se, kad je nesto ozbiljno, ocekujem ozbiljnost. Smatram da mi je u odgoju pomogla jedna cinjenica, a to je da s djecom uvijek treba razgovarat. I ja to cinim - razgovaram s njime kao s odraslom osobom. Ali ok, on je ipak jedan skoro pa sestogodisnjak i natezemo se oko nekih stvari.

I ne bih ja sad rekla niti da sam stroga niti da sam popustljiva jer sam u stvari kompromisno liberalna

Ja bih za sebe rekla prepopustljiva. Dok za mm-a strog.

Za mene MM kaže da imam konjske živce i previše popuštam, aki kad eksplodiram (možda jednom godišnje) onda me se svi moraju ćuvati
u principu zna se što se smije, a što ne smije, a o svemu ostalom možemo pregovarati
Vrlo sam nesigurna kao roditelj jer što mi pali ili je palilo u određenoj dobi kod jednog djeteta, kod drugo dvoje ne pali, tako da mi je obrazac ponašanja prema svima različit (prema najmanjoj sam najpopustljivija ), a različito razgovaram sa najstarijom i srednjim sinom.
Zapravo je teško objasniti.
I mislim da nisam najbolji roditelj svojoj djeci jer sam popodne kad se nađemo svi doma ponekad premorena i ne slušam ih dovoljno, jednostavno fali mi snage.

Ja sigurno nisam prestroga, ili stroga uopće, ali to je do moje naravi, takva sam. I odgajana sam u strogom duhu, nije mi pasalo, pa je možda i to razlog što ja činim drugačije.

Ali sam recimo uvjerena da sam dosljedna, nikakav umor me ne može natjerati da popustim u stvarima u kojima u punoj formi ne popuštam. Znači ne šaljem različite signale i ne može doći do raspašoja.

Pa ja ne znam odgovoriti na to pitanje - ja sma sebi normalan roditelj (ne znam dali sam stroga ili ne - mislim da nisam stroga). Ja se spustim na njegovu visinu i razgovaram, objasnim i zamolim, on uvijek prihvati na kraju. Nisam nikad u tolikoj zurbi da ne mogu razgovarati ( ja sam ranoranioc i volim sve u miru i na miru pa tako postupam i sa djetetom). Nije nam se dogodilo da sad imam vremena pa razgovaramo a sutra kasnim na posao pa vristim! Sta ja znam ja si mislim kako je meni kad se neko dere na mene i kako je meni kad mi neko kaze ne a ne kaze sasto ja to ne mogu ili ne smijem. Eto gledam ga ko sebe kako bimeni bilo kad bi bilo... jer on je isto covjek! I ne lazem i mrzim kad mu neko slaze nesto ma koliko bezazleno bilo!

nekad sam stroga, nekad popustljiva. Ovisi o onome sto zele. Uvijek sam dosljedna, to je jedino na cemu inzistiram. katastroficno sam odgovorna sto me opterecuje. Nekad sam nemajka godine. Moj muz reci ce da sam popustljiva. pripisujem to njegovom strogom odgoju poduprijetim batinama i zakljucavanjima. To sigurno ne radim- mi oduvijek razgovaramo.
Mjesavina sam onoga sto mi se svidjelo u odnosu mojih roditelja prema meni i onoga sto sam si u djetinjstvu zaklela da nikad necu biti, sto sam iskusila na svojoj kozi. Recimo, voljela sam tu sveprisutnost mame u djetinjstvu, mrzila sam navadu da mi obecaju nesto sto redovito ne ispune. Voljela sam slobodu koju su mi davali, mrzila sam sto nisam imala nimalo autoriteta da mi stane na kraj.
Svojoj djeci dopustam da vjezbaju na meni svoje vjestine. Znaju da su neke stvari bespogovorno onakve kakve cu odluciti, znaju da ce oko necega pregovarati i da ce nesto uvijek dobiti, ako zatraze.
Nikad nisam razmisljala o tome kakva bih trebala biti prije nego sam rodila. kasnije, svi plivamo u struji, pa sam i ja, opskrbljena knjigama i prisucnicima, forumom i prijateljicama. vec sad vidim koje su mi greske- djeca su nase nalicje. Previse vicem, pa se pokusavam korigirati u tome.
Ali kakva sam stvarno, to ce moja djeca moci reci kad odrastu. A nadam se da ce izrasti u sretnu djecu.

Ja sam mislila da cu biti mama frendica svojim klincima, i dalje radim u tom smjeru ali i mene ubija ova prevelika briga, stalno se lovim u recenicama tipa: "pazi ovo, nemoj ono.... zasto si to ovako, a zasto ne bi sada..." Stalno nekaj sugeriram, upozoravam, ukazujem, uvjetujem...brate, samoj sebi sam dosadna vec. A to mi je sve doslo iz dupeta u glavu prije nekog vremena kada sam gledala jednu snimku sa video kamerom mene i klinaca u parku (bili su tada Nika oko 2 a Fran 4 god). MM je snimao a na snimci vidis jednu nenormalno dosadnu mamu (citaj: mene!) koja sumanuto prati djecu po parku, stalno upozorava: pazi da se lupis, kud tu hodas zakaj se ne spustas normalno po toboganu, ne ljuljaj se stojecki, ne ruke u usta ako kopas po pijesku, ajde popi malo soka, ne diraj tudji bicikl, ne bacaj pjesak po klupama, ajde obuci vestu, ajde svuci vestu, ......brate, poludila sam od same sebe slusajuci se! I to mi je dobro doslo da malo olabavim i da se opustim jer cim hocu krenuti sa svojom uobicajenom tiradom, sjetim se sebe u tom videu i padne mi mrak na oci pa se odmah skuliram!