Moja preporuka je da ostaneš doma sa sinom, pa i do tri i pol godine ako možeš. I to preporučujem svakome tko si to može priuštiti. Istina je da oni dobivaju puno pozitivnih poticaja u vrtiću, ali mama i tata su centar otprilike te prve tri godine. Poticaji služe da bi se potencijali djeteta pravilno razvijali, a u toj fazi tu ulogu sasvim solidno mogu preuzeti roditelji.
U tom razdoblju života djeca ne ulaze puno u zajedničku igru, nego se igraju jedno pokraj drugoga ("paralelna igra"). Ništa neće propustiti ako krene kasnije, oni u toj dobi ne stvaraju grupe, njihova "prijateljstva" su vrlo kratkotrajna, ne stvaraju čvrste veze s vršnjacima.
Tijekom četvrte godine života dijete se sve više zanima za vršnjake i sve češće i više stupa u kontakt s njima, inicira ili prihvaća zajedničku igru s njima. Tu negdje se javlja kod djece želja za igrom s vršnjacima i tu im stvarno dobro dođe društvo druge djece. Sve je to individualno i vrijeme se tu treba gledati okvirno.
Iako radim kao teta u vrtiću, ovo je naravno samo moje mišljenje.
20. 7. 1994. Uporna, 9.2. 1996. Suosjećajna, 10. 2. 1998. Maštovita, 30. 4. 2001. Strpljiv, 6. 3. 2006. Privržen, 10. 7. 2012. Odlučna