Mame i bebe forum

Ovog vikenda mm i ja bili smo na izletu, tj. na planinarenju i nekoliko puta smo čuli neke roditelje koji su prema svojoj djeci bili izuzetno grubi. Naravno, čuli smo toga i prije, ali ovoga puta smo zajedno komentirali i smirivali jedan drugoga da se ne petlja.
No, je li to ispravno?

Instiktivno se povlačim od javnih sukoba i mislim da je djetetu nagore vidjeti svađu (barem sam se ja tako osjećala kao dijete), ali kad gledamo dijete kojemu je upućeno toliko psovki samo zato jer npr. nije dovoljno brzo dotčalo do roditelja pitam se bi li neki blagi komentar utjecao na te roditelje da se promijene. Znam da bih ja razmislila kad bi mi netko rekao da činim nešto loše ili krivo.

Evo, jučer u Velebitskom botaničkom vrtu jedan je dječak trčkarao od biljke do biljke i ponavljao ime, nastojeći zapamtiti što piše. Kometar njegove majke je: "Daj hodaj, ionako nećeš ništa zapamtiti, pitat ću te za dvije minute koja je ono bila biljka!"

Ja sam htjela reći toj majci da to stvarno nije poticajno za dijete, ali opet nisam.

Ne znam kako će biti kad mi konačno postanemo roditelji, ali ako išta želim svojoj djeci onda je to da im ne ubijam samopoštovanje i želju za učenjem nečeg novog.

Znam da je bilo ovakvih tema, ali ovaj put baš želim čuti kakva su vam iskustva, pogotovo stoga jer se sa svojom djecom svakodnevno susrećete i s drugim roditeljima i s njihovom djecom.

ovo sam se ja zapitala tisucu puta....
nazalost ni ja ne bi isla govoriti nista tim ljudima, tzv. roditeljima.
jel to ispravno? neznam. mozda nije. ali sigurna sam da ljudi koji se tako ponasaju ne bi na moj komentar reagirali pozitivno vec bi opalili rijeku rijeci na dijete i strah me uvijek da ne bi dijete jos vise nastradalo....
nadam se da se ja u buducnosti necu nikada ni u jednoj situaciji tako ponasati.

grozno to meni moja mama radi (dobro malo blaže) al je ubitačno
a sad i mojem djetetu dok mene nema doma
npr. jedan dana je mala polupala čašu a ja sam bila vani i čujem kako se baka dere na nju "pa kog si vraga radila, jesi ti normalna?"
ja sam poludila iako to slušam već svojih 30 godina i znam da mama ne misli tako al jednostavno je ona tako odgojena al baš zato to mene drži da budem bolja mama od nje

a u tvom slučaju ja isto šutke prolaim pokraj i komentiram sa mm-om jer nikad neznaš kako će takvi ljudi reagirati

ciara, zašto joj to dozvoliš?

krumpirić ne dozvoljavam zato to radi dok mene nema
a i samo radi toga idem u tavanski stan

odgovor na pitanje iz naslova nije moguće samo tako dati. ako su ti to frendovi ok je reći nešto poluneutralno, u polušali, tipa "ne ubijaj dijete u pojam" ili "pametan je on, sjetit će se".
nepoznatima bolje prešutiti.

nisam se srela sa takvim ponašanjem. ljudi koje poznam to ne rade djeci. maksimum je dizanje glasa kada pretjeraju.

Problem vidim baš među nepoznatim ljudima. Među prijateljima se vrlo rijetko susrećem s tim.

No, ipak stalno osjećam neku odgovornost i obavezu da upozorim na to, pogotovo kad se radi o sigurnosti djeteta.
Više mi se puta dogodilo da vidim samo dijete pa čekam da vidim gdje mu je roditelj, no sada mi se sve čini puno gore. U gradiću gdje živim ima dosta romskih obitelji, mene oni uistinu ne smetaju (ne bih tu doselila da me smetaju), ali nikako ne podnosim to što bez problema puštaju djecu od četiri, pet godina da čuvaju bebe....

Možda sam zbog svega toga sve osjetljivija i na grube riječi i na sva ta užasna ponašanja prema djeci gdje se uistinu ugrožava njihov život.

pratim temu jer i ja se milijun puta pitam isto
i nikad ne reagiram..ne toliko od straha što bi rekli/napravili ti roditelji nego jednostavno od šoka, kukavičluka, odgoja koji me sprječavam, tkozna čega sve ne..

ne reagiram čak ni kad vidim šamar ili sl.
nažalost

Nepoznatim ljudima se ne bih miješala ... jednom su me na plaži skoro fizički napali jer sam zgroženo napomenula jednoj mami da joj se dijete skoro utopilo u plićaku - a ona ga je gledala i pušila na plaži. Naslušala sam se onda svakakvih prostota od nje i njegog muža, a ja sam bila sama s troje djece. Možda bih se umiješala da vidim stvarno fizičko nasilje, zaprijetila bih da ću pozvati policiju.

Prijateljici sam napomenula da previše terorizira sinove, i čini mi se da se ipak malo opustila, a i s mužem se bolje razumije, ali to je rezultat njene poboljšane životne situacije, ne moje primjedbe.

Mene to sve više i više rastužuje.
U zadnje vrime često vidim kako roditelji klepnu ili viču na svoje dite i to posebno na plažama, a meni je nekako poanta da se na plaži dođeš opustiti a ne živcirati.
I zadnji put nisam mogla šutiti jer je došao jedan bračni par sa dvoje dice i ti roditelji su dobrih pola sata vikali na tu dječicu jer ih nisu slušali u svemu, da bi na kraju otac ubrao šibu od brnistre i počeo šibati curicu, e tad sam pukla, nisam više mogla šutiti, jer curica je od bola zanijemila, otvorenih usta je stajala od bolova, a glasa nigdi. A mama to sve gleda sa cigaretom u ustima. Pa meni se srce paralo Da nisam reagirala ne bi bila mirna, iako ako ovako nešto rade javno bojim se iti pomisli što toj dici rade doma

Hope, da, i ja mislim da bih reagirala na tvom mjestu.

Hope nedaj boze da se nadjem u takvoj situacii
Ja reagiram kad vidim da se tete maltretira dal verbalno dal neverbalno.
Uzasava me kad cujem da se roditelji deru sto se dete uprljalo, da ne trci kako se ne bi ispotilo. Nekoliko puta mi se desilo da pridjem i pitam: A sto niste sebi kupili lutku?
Nekad ih zaprepastim svojim direktim obracanje a nekad zapadnem u nevolje.
Hvala bogu do sad nisam zapala u fizicki sukob

ako je dijete u opasnosti, ako se krši zakon, treba reagirati na način da se nazovu službe koje su odgovorne za takve slučajeve.

skarabej, ti ne znaš koji je dogovor između roditelja i djeteta i gdje poslije trebaju ići i ne vidim trunku prava u tome da im se miješaš u odgoj. neka viču ako im se viče. nemaju što tu samozvani prosvjetitelji i odgajatelji miješati se. imaš sreće da te netko nije ušutkao šakom. ja inače ne dozvoljavam nepoznatima komentiranje mojeg odnosa sa djetetom, začepim im usta sa jednom rečenicom.

što se tiče vikanja na moru... pa to nije ništa čudno. življa djeca se znaju stvarno opasno ponašati na tako nekim mjestima. i ogluše od silnog divljanja. normalno je da roditelji poviknu.

Ja mislim da ne bi nekome koga ne poznam govorila sta da radi jer je to njihovo djete i znaju se brinut za njega, ja osobno mrzim kad mi neko govori sta da ja radim sa svojom djecom kao da sam nesposobna se brinut o njima ja sam mama toj djeci. (moji svekar i svekrva dobro ona ne toliko koliko on pa znam pitat ih sta se ja neznam brinut o njima!!)
A opet sa druge strane imam malog 4-godisnjeg zvrka kojeg sve zanima i sve pita pa mu moram po tisucu puta ponavljat za sto je to ili zbog cega ali i opomenut jer nekad stvarno pretjera sa pitanjima i podpitanjima, ali zna biti i zlocest osobito kad ne spava popodne cak ga poteram u kut ajd mi vi recite kaj sam ja zlocesta mama zato sto ucim djete dobru i zlu i pravilnom ponasanju a ne pogovaranju i psovanju sto pokupi u vrticu!!
E da i Hope kakve veze ima cigareta sa odgojem djece to kaj je ona pusila vidjet ce kad narastu a i sad gdje stignu, drogiranje opijanje svjet je danas takav kakav je mi ga nemozemo promjeniti zbog nase djece a ti svoje ces trebat stavit pod stakleno zvono da nebi pobjegli i iskvarili se.

potpis na eli.

eli je napisao/la:ako se krši zakon, treba reagirati na način da se nazovu službe koje su odgovorne za takve slučajeve.

ne znam znate li, ali zakon se krši bilo kakvim fizičkim kažnjavanjem djeteta. pa i onim koje ne boli tipa lagano po guzi, po peleni, po prstima...bi li ti centru za socijalnu skrb prijavila roditelje koji su dijete klepili po peleni?

zakon se krši - da, to je način kažnjavanja koji ja ne odobravam - da, slučaj za prijavljivanje nadležnim službama - nipošto.

eli je napisao/la:ako je dijete u opasnosti, ako se krši zakon, treba reagirati na način da se nazovu službe koje su odgovorne za takve slučajeve.

skarabej, ti ne znaš koji je dogovor između roditelja i djeteta i gdje poslije trebaju ići i ne vidim trunku prava u tome da im se miješaš u odgoj. neka viču ako im se viče. nemaju što tu samozvani prosvjetitelji i odgajatelji miješati se. imaš sreće da te netko nije ušutkao šakom. ja inače ne dozvoljavam nepoznatima komentiranje mojeg odnosa sa djetetom, začepim im usta sa jednom rečenicom.

što se tiče vikanja na moru... pa to nije ništa čudno. življa djeca se znaju stvarno opasno ponašati na tako nekim mjestima. i ogluše od silnog divljanja. normalno je da roditelji poviknu.

to je to

brate mili, svasta si ljudi dopustaju u danasnje vrijeme
na srecu, nitko mi nije pokusao serkati na neki od gore opisanih nacina, jer bi mam dobio samo takvu obrisanciju
moje dijete-moja briga...i brisi od mene s dobronamjernim savjetima ( ak te ne pitam) i ne pametuj mi...jel imas svoje dijete? imas. odgajaj ga.

vicem kad mi se vice. ti ne znas zasto vicem. i kus od mene

uh, eli, ti si jos blaga

edit....inspirirala me skarabej

ne, čak mi je besmisleno isto kao i par godina robije za gram trave. ali mnogo toga u našoj državi nema smisla.
vikanje nije nigdje zabranjeno, i prva ću se izvikati kada mi netko nepoznat stane solit pamet (iako sam ja dobivala suprotne savjete).

zašto beppa ne bi zvala policiju pa nek malo pritisnu roditelje čija se premala djeca sama igraju uz prometnicu?
to se može i anonimno, iako sam se ja kad sam zvala (iz desetih razloga) uvijek predstavila i nisu rekli tko ih je poslao.

ako dijete nije stvarno ugroženo ne miješam se

nisam najpametnija i najbolja majka na svijetu i mislim da nemam pravo nikome soliti pamet
s dobrim prijateljima mogu popričati o svom mišljenju i to je to

samo jednom došlo mi je da reagiram, na moru, nismo vidjeli što se dešava, ali i žena i dijete su plakali, mm me je zaustavio i rekao da nemam pojma što se dešava, a ako ne prestane kroz par minuta možemo pozvati policiju i prestalo je gotovo dok je on govorio

i ja sam svoje dijete dobro klepila po guzici kad je preletila preko ceste a da se nije zaustavila i zapamtila je i više to nije radila, ali više nisam znala kako da joj objasnim (po hiljaditi put) da ne može izletjeti iz ulice nego mora stati kako bi je auto koji eventualno prolazi vidio

mamainana je napisao/la:ako dijete nije stvarno ugroženo ne miješam se

potpis!

ne volim se miješat,jer me se osobno ne tiče!Žao mi je diteta ali tu sve drugo prestaje,mogu okrećat očima

u mom susjedstvu je bila je žena koja je znala istući svoju djevojčicu i kad bi mi pozvali policiju ili se mješali bilo bi još gore za djevojčicu.bilo je grozno to slušati(i ja sam bila dijete) .sada je ona žena koja ima svoju djecu i svaki vikend njima dolazi svojoj majci

ja imam problem druge vrste.
da se ogradim odmah, ja viknem na S. i to jako ponekad.ne mogu se kontrolirat, izleti mi ta vika. i onda se on jadan strese i meni bude žao i odmah bih se sama išla priajvit socijalnoj službi, eto.

dakle, u prizemlju naše zgrade živi žena s djetetom. tata je diler/narkoman. nema ga baš često, neki tipovi dolaze po nju. dvije godine nakon što ga je rodila je bila ok, pričale bismo ponekad, čak nam je i donijela nešto robice od klinca jer je godinu dana stariji od S. , al smo odbili. nije nam bilo ugodno primit.
bila je izuzetno razgovorljiva i ok.
onda je nije bilo godinu dana, tu negdje.
vidjela sam je prije par mjeseci, jako je smršavila, izgleda prilično spaced-out. u redu, to je njezin problem, ali...
mali (zove se isto ko i moj sin) ima 4 godine.
ne priča,
ima pelene,
prljav je i poludivlji,
ulijeće u lift, sam se igra ispred zgrade (četiri godine), divlja po stubištu i tako.
eto, a nikad je nisam vidjela da je viknula na njega ili ga udarila.
al sam vidjela da on trči prema cesti, a ona tipka na mobitel
šta da ja radim? mene to muči.

ontopic: imamo susjeda koji ima dvoje djece. oboje ih je mlatio. kad je mali imao 3, 4 godine tresnuo ga je u kafiću tako da je pao, a onda ga zgrabio za kosu i tako podigao s poda i bacio majci u krilo.
ja sam onda imala 23 godine i zabila sam mu se noktima u grkljan.
kukavica obična, meni nikad ništa nije rekao, uvlači mi se u guzicu i dan danas.
a mali je ispo.. uf... jeza.
jedino što mene jako voli

al se sjetim da odgajam dijete i puštam ga u svijet gdje ima puno ljudi koji će ispasti ovakvi i onakvi, kao iz ova dva primjera. jesam zabrijala?

thalia oba slučaja su za socijalnu službu
mislim da je važno da našoj djeci pokažemo da takvo ponašanje nije prihvatljivo i da mi to ne toleriramo i da nismo ravnodušni

Hajdi je napisao/la:thalia oba slučaja su za socijalnu službu
mislim da je važno da našoj djeci pokažemo da takvo ponašanje nije prihvatljivo i da mi to ne toleriramo i da nismo ravnodušni

što i kako prijaviti? kome?
mene brine da ta stvar nikako ne funkcionira jer da funkcionira, ne bi dijete bilo uz nju. ili mi se čini

drugi slučaj je bio davno, prije 15 godina.

Da ocijenim da se radi o stvarnoj opasnosti, reagirala bih (pozivom policije, imamo npr. fine kvartovske policajce) - ne kažem da omalovažavanje i vrijeđanje nije stvarna opasnost, je, ali nije ona koju netko sa strane (mislim tu na skroz nepoznate) može (ili smije, nažalost) spriječiti.
Nemam u društvu takvih likova, naravno, ne slažem se apsolutno sa svakom odgojnom metodom svih koje poznajem, ali mogu samo dobronamjernim uključivanjem pomoći trebaju (tj. žele li) li pomoć...
A to da za vozački i za zapošljavanje treba položiti psiho test (kakav-takav), a osim trudničkog (po izboru) tečaja za roditeljstvo ne treba ništa, to je već drugi par cipela. I to da ljudi imaju sve manje vremena (ali ne nužno samo posla radi, jer je u naviku prešlo i puno toga što ne mora biti egzistencijalno nužno, tipa, sjedenje po lokalima ili buljenje u tv mnogima) pa se vrijeme djeci potencijalno posvećeno također smanjuje - i to stoji.

Ne znamo što je u glavi roditelju koji urla, i je li tome prethodila opasna ili situacija koja ga je zbog nečeg drugog dovela do ruba, ali kao što ne volim da itko viče na mene sigurna sam da mi ni sinak nije istom idejom oduševljen (ne kažem da ne urlam nikad, zapravo, kad razmislim, više je to siktanje s gadnim pogledom, na koje baš nisam ponosna kad sve prođe, ali ga, kao ni odrasle uostalom, ne častim porugama, pri tom)

Zato me nasmije ali i zamisli natpis s dječje majice "Be nice to your kids, they'll choose your nursing home" - ne znam ja sam kao stara majka valjda bliža tom staračkom domu pa nekako i inače osvještenija a i inače me omalovažavanje slabijih ljuti i pogađa - ono znate kad se čovjek treba sabrati i sebi zapitati "Tko je odrastao u datoj situaciji" (jer je opravdanje za biti izbačen iz takta često "dijete radi to i to").
Moram priznati da sam uvijek našla nekakav zajednički jezik s većinom djece koju sam sretala, svak se s nečim voli poigrati, o nečemu popričati, nečim se pohvaliti i biti u nečemu dobar, tako da opravdanje "nemoguć je" obično skriva nešto drugo ispod - jer nemaju ni sva djeca jednako dugačak fitilj pa se zapale prije i sklonija su scenama, ali da smo i mi ti koji smo u stanju potpaliti vatru, jesmo.

Mogu shvatiti da nekome može ići na živce stalno propitkivanje i da može biti dosadno ali djeca tako brzo iz "pitača" prelaze u "sugovornike" a onda još brže u one koji nas više ni ne pitaju, šteta ne iskoristiti to vrijeme dok su željni našeg vremena, tako nekako ja mislim

suskovic je napisao/la:E da i Hope kakve veze ima cigareta sa odgojem djece to kaj je ona pusila vidjet ce kad narastu a i sad gdje stignu, drogiranje opijanje svjet je danas takav kakav je mi ga nemozemo promjeniti zbog nase djece a ti svoje ces trebat stavit pod stakleno zvono da nebi pobjegli i iskvarili se.

mislim da tu nije presudna bila cigareta nego ležernost s kojom se majka ponjela dok joj je muž tukao dijete....

i ja poviknem na djecu ..ponekad zarežim...rijeđe opsujem ali uvijek imam debeli razlog za to..ili su sustavno ignorirali moje upute...ili famozna rečenica NEĆU... ali to je uvijek već kad posljednji put kap prelije čašu...nesmatram se zbog toga loš roditelj...pa nemogu mu dozvoliti da mi baš kaki po glavi...ali BRATE MILI mislim da bi se bacila sa šibenskog mosta onog trena kad bi netko tukao moju djecu a ja mirno sjedila s cigaretom u zubima i pušila!!!
to je znači kada se radi o mom djetetu a šta se tiče drugih roditelja i njihove djece...slažem se s eli ja se nebi mješala ni pod kojim uvjetima IAKO takvim ophođenjem i ta djeca uče tako pa je to glavni razlog nasilja u školama i vrtićima..prva škola u koju djeca idu je ona kućna i u njoj uče prvenstveno od roditelja...iako ima roditelja koji se promjene kao jedna mama na forumu (ciara).a njoj poručujem...preseli se dušo što prije...i nedozvoli nikome ni krivi pogled prema tvom djetetu a kamoli riječ ili udarac!!!

eli ej to rekla baš kako stoji
eto napisala sam kako se moja mama ponaša i ja sam to tolerirala i još živim s njome a zašto?
kad sam imala 4 godine imala je prometnu i bila u komi, sad ima kratak fitilj, glavobolje, migrene i nemože se kontrolirati u svakoj situaciji al ona je moja mama

ja isto nedam svojoj da se zaprlja, dogovor je koja se odjeća prlja al ako je ona htjela obući nešto lijepo onda to neće prljati
a da bi mi se netko mješao ako se zaderem na svoje dijete to bi ipak bilo previše jer se ponekad i ona zadere na mene
pa je ne prijavljujem socijalnoj i čak je ne kažnjavam a trebala bi

Vikanje je za mene jedna stvar, vrijeđanje druga a fizičko kažnjavanje treća. Ljudi koji vrijeđaju i pshički maltretiraju i ponižavaju djecu su mi najgora vrsta. Fizičko kažnjavanje je samo dokazivanje da si ti jači i možeš očekivati slićno kad više ne budeš. Međutim ima i tu iznimaka. Kad je moje dijete od 3 god mene pljusnulo svom snagom bome sam mu vratila(ne naravno istom mjerom) jer je to bio jedini naćin da mu pokažem kako to boli . Do tada puste fraze, ne tuci to jako boli nisu urodile plodom.
A vikanje ko vikanje, kod nas je u kući stalno bili bućno ali mi to nije baš spadalo u svađanje. Znali smo reći da se mi spoinemo kak se drugi svadiju.
Nekad su oni tak zaigrani i nesvijesni opasnosti da se treba podići glas da bi uopće obratili pozornost.
A treba li se uplitati?
Ja osobno ne mogu sve prešutjeti, pogotovo ono šibanje.
Jednom sam i svoje susjede prijavila jer je curica stalno vriskala i to često po noći. Ne znam tko im dolazi ali su stvari znatno bolje.
A što se tiće roma i toga da mala djeca čuvaju još manju to RH jako dobro zna ali ne reagira jer da nije njih koji svi ugl imaju hrvatske domovnice, natalna karta Hrvatske bi bila tak loša da bi se svi odjednom čudili.

sjetila sam se prijetili smo susjedi al nismo postigli ništa

bila je u podstanarstvu kod susjede pokraj, 20 godina i imala sina od 3 i svaku večer je izlazila sa novim dečkom a malog ostavljala cijelu noć samog, mali je vikao i plakao da ga je cijelo susjedstvo čulo cijele noći
nakraju su ga najmodavci otključali i uzeli ga kod sebe , objasnili smo joj da ćemo zvati socijalnu ako se to ponovi i eto odselila se , dakle zabadava nam sve

mamuška je napisao/la:

suskovic je napisao/la:E da i Hope kakve veze ima cigareta sa odgojem djece to kaj je ona pusila vidjet ce kad narastu a i sad gdje stignu, drogiranje opijanje svjet je danas takav kakav je mi ga nemozemo promjeniti zbog nase djece a ti svoje ces trebat stavit pod stakleno zvono da nebi pobjegli i iskvarili se.

mislim da tu nije presudna bila cigareta nego ležernost s kojom se majka ponjela dok joj je muž tukao dijete....

Točno to.