Mame i bebe forum

mislim baš na vrtić, ne na jaslice. dilema mi je trenutno čisto teoretska jer je još jasličanka, a vrtić koji mi se svidio je tek od 3 godine.
u kvartu je (dakle ne bih ju vukljala na drugi kraj grada zbog svoje fiks ideje o vrtiću), montessori, s makrobiotičkom prehranom, nije preskup.

trenutno je u gradskim jaslicama, zadovoljni smo i zapravo se pitam što će joj za godinu- godinu i po faliti tamo i nekako mislim da baš ništa. ok, neće bit makrobiotičke prehrane i fensi odgojnih metoda, al mislim da ni vrtićkoj hrani nit uobičajenoj pedagogiji i tome što se u vrtićima radi ne fali ništa od životne važnosti.

iskustva, mišljenja?

Nemam pojma o hrani i pedagogiji, al
selit adaptirano dijete, koje će u dvije godine
steći i prijatelje u grupi i zavoljeti tete, ja ne bi
selila nikuda.
Zakaj ti je to uošće palo na pamet?

ma čitala sam o tom super duper vrtiću u kvartu
nije da sad imam u planu selit ju il da sam tome posvetila više od prolazne misli, zato sam naglasila da ionak ima još godina i godina dok uopće dođe do dobi da imam dilemu

ali, kako mi je to prošlo kroz glavu tako mi je na pamet palo i pitati one kojima je to realna dvojba - što (bi)ste izabrale, privatni ili gradski vrtić i iz kojih razloga

Naš je vrtić gradski, kvartovski ali poseban - dobra atmosfera, poticajno, kreativno. Tete za pet!
Sada kako sam skužila svi gradski imaju malo presložene jelovnike (ne radi se o fensi-šmensi promjeni)...
Nekoliko privatnih koje sam imala u kvartu su zatvorili u tih naših par vrtićkih godina, jedan je bio horror jer su djecu tete vodile preko ceste u park (bili bez dvorišta) pa povremeno i zagubile koje pa se povlačilo koješta o vlasnici po novinama, jesu li bili vrtić ili igraonica i svaštanešto, drugi se zatvorio pa s jednog kraja grada ponudili roditeljima svoj drugi vrtić na oko pola sata vožnje autom.
Dakle, ako si zadovoljna s jaslicama (vidiš kako jaslice/vrtić "dišu") i uspiješ li provjeriti i raspitati se o tetama u vrtiću (zapravo su dobre tete dobitna kombinacija, što se ovih cirkusa po privatnima tiče, ako je nešto klimavo s plaćanjem i slično, manja je vjerojatnost da će dobre tete zadržati), mislim da ne treba mijenjati ništa.
Kako dijete raste, pokazat će i interes za još nečim (sportom, glazbom, lštogod) pa ako ti se i to u vrtiću ponudi, sve je riješeno, a ako ne, onda tražiš nešto poslije...

selidba je nekoj djeci problematična, drugoj nije.
tete i atmosfera su najvažnije. za obroke je bitno da ne budu loši, ne moraju biti kao doma jer će i onako čim dođe kući dobiti ručak br.2.

izabrala bih uvijek gradski jer su u privatnima fleksibilniji što se tiče primanja bolesne i neozdravljene djece.

u principu dilema nije gradski ili konvencionalni privatni vrtić. nego, recimo, da ima neki privatni vrtić koji vas privlači zbog pedagoškog pristupa/prehrane/učenja stranog jezika/sportskog programa i doista jest poseban i drugačiji od gradskog. (čak i gradskog koji ima jezik/sport/bla)

no, opet, pitam se - šta fali kvartovskom gradskom vrtiću? i nekako mislim da ništa. tj. ne da mu ništa ne fali nego mislim da su to kvalitetne institucije u kojima se s djecom dobro bavi. pa se pitam progovara li to snob iz mene kroz tu želju za fensi privatnim vrtićem.

ovo je zapravo više neka stojba za filozofiranje...kao i, recimo, biste li upisale dijete u lokalnu kvartovsku školu ili vodile u centar u školu koja je na glasu kao kvalitetnija ili ima latinski/grčki...

nije stvar u selidbi, zamislite da se dijete ne mora seliti nego se tek upisuje u vrtić...i da novci nisu problem, biste li izabrale privatni ili gradski vrtić?

mm bi ti na to rekao: da baba ima pimpek, bila bi deda

uvijek bi izabrala kvalitetniji, ali to ne mora značiti skuplji i ovisi što je kome bitno na ljestvici kvalitete.
meni je organsko povrće puno manje bitnije za zdravlje od tete koja može mrtva ladna dijete sa temperaturom 37 poslati kod medicinske sestre i nazvati roditelje da odmah dođu po njega.
kontrola osoblja i njihovog rada mi je puno ispred neke pedagoške metode koja ima svoj stručni naziv.
itd, itd...

ivana7997 je napisao/la:mm bi ti na to rekao: da baba ima pimpek, bila bi deda

ha? kaj hoće reć TM, da izmišljam bez veze?

evo, recimo, došla sam odgovorit ja - mislim da ni za kakav program ne bih vukla dijete na drugi kraj grada. također, ne bih slala dijete u posebnu, a još manje privatnu, osnovnu školu. imam kolegu koji živi u zapadnom dijelu grada, vozi dijete svaki dan u i iu osnovne škole u centru. al to je kvalitetna, stara osnovna škola.

edit: jedino već znam u koju će srednju školu ić dora

mi smo trenutno u privatnom. u jaslicama ali je to ujedno i vrtić. svi su skupa u grupi. nama je to privremeno riješenje, nadam se najkasnije do jeseni.
meni se čini da u takvoj grupi manja djeca profitiraju jer gledaju velike, kopiraju ih, veliki se igraju s njima.
s druge strane, čini mi se da su"velikima" mališani ponekad dosadni. recimo u našoj grupi su dva dečka koji su na adaptaciji i dosta plaču. jedno jutro mi dolazimo i istovremeno dolazi dečko nekih 4-5 godina i veli o ne opet i onako si drži uši začepljenje .

a i čula sam da u državnom vrtiću gdje ima više grupa i djece imaju više raznih priredbi, predstava, izleta i sl.

a ovo što veli eli za popustljivost kod bolesne djece je istina i užasno me to ljuti.

dakle da sam mogla birati išao bi u gradski bez razmišljanja.

i da mislim da su najviše najviše od svega važne tete

meni se čini da u takvoj grupi manja djeca profitiraju jer gledaju velike, kopiraju ih, veliki se igraju s njima.

moja je od samog početka u mješanoj grupi i po meni i njenim tetama tu nitko ne profitira. profitirala je jedino tako što se naučila nositi sa šikaniranjima.
razlika od dvije godine je jako velika kada se radi o grupi djece gdje ih je dovoljno da se grupiraju prema interesima i mali pate kad ih se isključi, a isključuje ih se. veći previše gledaju ispadaje svojstvene manjima i to im indirektno postaje normalna reakcija i kada su sami frustrirani i odrastanje ide sporije. ne znam da li me kužite što želim reći.
sa našim vrtićem sam bila zadovoljna, no dijete mi se preporodilo kada sam je ispisala.

eli je napisao/la:ovisi što je kome bitno na ljestvici kvalitete

e, pa upravo to pitam - što vam je bitno, zbog čega bi žrtvovali komfor, novac, eventualnu selidbu..(recimo, sigurna sam da je mahimi vegetarijanska prehrana bitnija od blizine vrtića)

- teta ta koju znamo da je odlična
- mala grupa vršnjaka (ali baš vršnjaka)
- dovoljno veliko i sigurno dvorište

Pretpostavljam da ovdje ne pričamo o nekom zamišljenom idealnom privatnom vrtiću koji ima divne, vesele i zadovoljne tete, adekvatan prostor unutra i vani, prefinu organsku hranu i male skupine.
Pričamo o konkretnim vrtićima koji postoje u određenom gradu.

Ja sam jako puno vagala i razmišljala kad sam starije dijete upisivala u vrtić, raspitivala se o svim mogućim vrtićima (lokacija mi nije bila presudna uopće), privatnim, gradskim, pa i onima koje drže časne (iako nismo vjernici).
Na jako velikom uzorku ljudi čija djeca idu/ išla su u različite vrtiće, što osobno poznatih, što preko raznih foruma ja nisam nikad uspjela izdvojiti nijednu prednost bilo kojeg konkretnog privatnog vrtića u odnosu na gradske, dapače.
1. skuplji su
2. uglavnom nemaju adekvatne prostore, pogotovo kad govorimo o dvorištu/ igralištu
3. često nemaju svoju kuhinju već im se hrana dovozi od negdje
4. nemaju dovoljan broj osoblja, pogotovo kad treba osigurati zamjenu zbog bolesti tete pa kakti male skupine na kraju ispadnu jako velike
5. tolerira se primiti u vrtić i polubolesno ako ne i bolesno dijete što direktno ugrožava ostale
6. privatni vrtići najčešće su registrirani kao igraonice što im daje mogućnost zapošljavati nestručno osoblje a ujedno se i pravilnici koji se primjenjuju za vrtiće na njih ne primjenjuju pa mnogi standardi vrtića nisu ispoštovani
7. za nekolicinu privatnih vrtića sam čula da ne rade po mjesec dana preko ljeta - kolektivni godišnji

Rado bih znala za neki privatni vrtić koji je drugačiji i koji funkcionira na zavidnom nivou na duži rok. Jer mnogi počnu entuzijastično pa kvaliteta vremenom drastično opada.

Rezime: moja djeca idu u gradski vrtić i uvijek bi mi to bio izbor ispred privatnog, uvijek dok je stanje ovakvo kakvo realno jest.

eli je napisao/la:razlika od dvije godine je jako velika kada se radi o grupi djece gdje ih je dovoljno da se grupiraju prema interesima i mali pate kad ih se isključi, a isključuje ih se. veći previše gledaju ispadaje svojstvene manjima i to im indirektno postaje normalna reakcija i kada su sami frustrirani i odrastanje ide sporije. ne znam da li me kužite što želim reći.

ne kužim baš.

kod nas je specifična situacija jer podijela je u korist malenih. ima ih 11 od toga samo 3 starije od 2 godine

frrr je napisao/la:

ivana7997 je napisao/la:mm bi ti na to rekao: da baba ima pimpek, bila bi deda

ha? kaj hoće reć TM, da izmišljam bez veze?

neeee, to on tak komentira kad ja postavim pitanje prepuno irealnih pogodbenih recenica, kao ono tvoje.. da se ne mora seliti, da imate love, da je sve ruzicasto.... pa onda i da baba ima pimpek

ivana7997 je napisao/la:neeee, to on tak komentira kad ja postavim pitanje prepuno irealnih pogodbenih recenica, kao ono tvoje..

e, pa ovo i jest baš takva dilema - irealna i puna pogodbenih rečenica

snowhite, što se minusa za malene tiče moja je to najviše iskusila od 4-4,5g. u to vrijeme nije bilo u grupi curica njenih godina već dvije godinu dana mlađe od nje i šest predškolarkica vrlo zrelih za svoje godine. malene su joj bile premalene, brzo bi joj dosadile jer još nisu imale maštu i vokabular za zamišljenje igrice i priče. sa velikima se moja htjela igrati, ali šansu je dobivala samo ako bi im baš falila još jedna osobe koja će raditi ono što one kažu. prihvaćale su je na refule i vrtile oko prsta. ne smatram to bullingom, to je normalno snalaženje prema vlastitim sposobnostima.
poslije te godine, kada je velika grupa predškolaraca otišla u školu došlo je puno trogodišnjaka, ovi godinu dana mlađi od nje dovoljno su sazreli da se sa njima mogla igrati i ona kolo voditi, ali je doma u svojim momentima frustracije reagirala kao oni mlađi od nje. dovoljno bi bilo da doma ostane tjedan dana i takvo ponašanje bi nestalo, a povratkom u vrtić vratili bi se takvi obrasci.

sa druge strane, nema šanse da teta nađe adekvatnu kreativnu zabavu u kojoj će sva djeca napredovati i nikome neće biti preteško. to je nezgodno i kada imaju isto godina, a pogotovo kada je razlika između djece čak tri godine.

u vrtiću gdje je moja išla prešli su u čiste grupe po generacijama.

zato se ja nadam da smo na jesen u državnom

Mi smo u dobno miješanoj grupi - nisam požalila.
U dobi od 3,5 je prateći starije (pogledom, upijanjem) uspio sam "odrasti" na način da se sam oblači, prestao je spavati popodne (što mi tada i nije bio plus jer smo u 20 morali biti doma da ne kolabira, ali je njemu dalo osjećaj i mogućnost izbora, jer mu je cjelodnevni boravak u vrtiću bio tlaka, pa još onda da ni na što sam ne utječe ), naučio samo promatrajući sa strane veću ekipu neke predškolske pjesmice ("Draga Martina Martin ti piše, sad kad znam sva slova volim te još više" )
Godinu poslije je nastao vakum odlaskom veće ekipe starijih ali su došli novi, ne svi mlađi, pa se stvorila raznolika ekipa koja mi je omogućila lakše ostajanje u vrtiću ove godine (jer da su svi "njegovi" išli u školu, makar neki vrlo dragi jesu, to bi bio problem).
Sad on je među najstarijima, ali vidim da se u igru uključuju i mlađi, zapravo je kombinacija više grupa na jednom katu, nemaju svaka grupa strogo svoj prostor nego se prema afinitetima aktivnosti i druženja grupiraju.

kod velih vrtića je vjerojatno drukčije, imaju veći izbor prijatelja. moja je dvije godine bila u grupi koja je na izdvojenoj lokaciji.
što se oblačenja tiče, to je naučila sa tri godine, prelaskom u vrtić, a ja sam dobila jezikovu juhu da je jedina koja se još nije znala obući.

frrr je napisao/la:sigurna sam da je mahimi vegetarijanska prehrana bitnija od blizine vrtića)

Da.
Nećete vjerovati, ali prije nekoliko godina, ući u državni vrtić i reći - Dobar dan, mi smo vegetarijanci; željeli bismo da naše djete ne jede meso itd; završilo bi tako što bi zgrožena ravnateljica rekla - javite se med.sestri da vas razuvjeri, a med. sestra, zgrožena, da to nije moguće.; pa šalje psihologu itd.

Da skratim, to nam je olakšalo odluku da Luc ide u waldorfski koji je striktno vegevrtić (iako idu nevege djeca, čak ih je i puno više). Svjetonazorski bio nam je nevjerojatno blizak; prepoznavanje svetosti u svemu,
budno praćenje prirode i prirodnih ciklusa itd. Mislim da su išla djeca svih vjeroispovijesti...

U tri godine promijenio je dva waldorf. vrtića - a u njima oko 10-ak teta (davale su otkaze brzinom svjetlosti).

O waldor. vrtićima u Zagrebu mogla bih napisati knjigu
Ukratko, prodavanje magle, laži, obmane, korupcija, bankroti, pomalo i podzemlje; na kraju smo pobjegli glavom bez obzira.

Nažalost, od hrpe ideja - ispalo je da su djeca bila zanemarena, a bogami, čini mi se i loše hranjena.

I sad Lu ide u svoj treći vrtić u 4 godine vrtićevanja, prvi državni.

Polako se preporađamo. Iako mali trpi kulutol. šok; njemu su tete jako stroge (navikao je da sve bude po njegovom); druga djeca dobro drže olovku, oni su u wal. crtali pločicama od ugljena, modelirali nekim posebnim voskovima, uglavnom ništa od normal. stvari koje se traže u državnim.

(nastavak slijedi...)

ja ne vidim nikakvu prednost privatnog vrtića-OSIM OSIM manjeg broja djece u jednom objektu.

Izuzela bi jedino ekstra kontrolirane i dobre vrtiće u sklopu nekih zagrebačkih firmi.


Pristup ovisi jedino o tetama-a one u gradskima su bolje plaćene, imaju redovna primanja, kraće rade, imaju manje zahtjeve od ravnatelja, bolje su zbog toga volje, imaju i dodatne edukacije, međusobno se educiraju.


Inače, frrr, ne vjerujem ni da je u Poppinsu sve ko u novinama.

ako ćemo praviti razlike, kod privatnih treba razlikovati prave vrtiće i igraonice koje nemaju dozvolu da se zovu vrtić jer ne ispunjavaju sve uvjete.

u mojem gradu ima par privatnih vrtića gdje nije velika promenada teta i koji su na glasu kao dobri, tj. gdje se radi sa djecom i tete su tople. nisu ni skupi, a vrtići su. no grupe su mješane (što nekima paše) i ipak nema kontrole da li se drže svih pravila kao što je u državnim (što opet nekima paše).

I jos jedna prednost privatnog je sto mozes bez problema upisati dijete koje nije napunilo godinu do 1.9.

one u gradskima su bolje plaćene, imaju redovna primanja, kraće rade, imaju manje zahtjeve od ravnatelja, bolje su zbog toga volje, imaju i dodatne edukacije, međusobno se educiraju.

ne nuzno, dapace. neke se uvale i do penzije ni mrdac, ni u kojem pogledu. edukacija im je davez, ravnatelji ih dave samo ako pitaju bilo sto, nonstop ih boli glava ili im nesto fali...jako sam dobro upoznala dvije-tri takve. u drzavnom vrticu.

može bit, ko i u školama i državnim firmama, a tek lječnici, pedijatri, obiteljski lječnici-ako se ne educiraju, ajme...pa koliko čujemo gluposti ovdje, koje su stigle ravno od pedijatra...
Ali čuju jedna od druge barem ponešto, i mogu ići na edukacije...ako žele.
moja kolegica je radila u privatnom vrtiću-10h dnevno, dalje bolje da ne pišem

snowwhite je napisao/la:I jos jedna prednost privatnog je sto mozes bez problema upisati dijete koje nije napunilo godinu do 1.9.

u mom selogradu se upisuju i djaca mlađa od godinu dana. eto, M u vrtiću dijeli ormarić s dečkom koji će godinu dana napuniti tek u prosincu. dakle, ne dijeli ga, zauzeli smo cijeli al nećemo još dugo.trenutno je dvoje nove djece u grupi na adaptaciji. vrtić je državni, naravno.

uvijek sam za državni vrtić. a iskreno, kvartovski vrtići su mi u prednosti već samim tim što ne gubiš pol sata sim pa tam da dođeš po dijete i odvedeš ga doma. dobro, kod frr nije taj slučaj, ali znam ljude koji su prevaljivali takve destinacije, da bi na kraju bili nezadovoljni zbog stvari koje se tu najviše i spominju - hrana, tete, non stop bolesnih u grupi i sl...

krumpi, potvrdila si sve moje sumnje

Barbi je napisao/la:1. skuplji su
2. uglavnom nemaju adekvatne prostore, pogotovo kad govorimo o dvorištu/ igralištu
3. često nemaju svoju kuhinju već im se hrana dovozi od negdje
4. nemaju dovoljan broj osoblja, pogotovo kad treba osigurati zamjenu zbog bolesti tete pa kakti male skupine na kraju ispadnu jako velike
5. tolerira se primiti u vrtić i polubolesno ako ne i bolesno dijete što direktno ugrožava ostale
6. privatni vrtići najčešće su registrirani kao igraonice što im daje mogućnost zapošljavati nestručno osoblje a ujedno se i pravilnici koji se primjenjuju za vrtiće na njih ne primjenjuju pa mnogi standardi vrtića nisu ispoštovani
7. za nekolicinu privatnih vrtića sam čula da ne rade po mjesec dana preko ljeta - kolektivni godišnji

Moje dijete ide u privatni vrtić od početka jer ga nismo usopjeli upisati u državni. Dakle to je pravi privatni vrtić, nije igraonica i evo osvrt prema ovome što je Barbi iznjela.

1. Skuplji je svakako. Pošto naš grad subvencionira jako malo državni vrtić, naš privatni je duplo skuplji od državnog. Nije mi žao niti kune i dokle god si ga mogu priuštiit to smatram investicijom za dobrobit svog dijeteta s time da vjerujem da je i kvartovski državni vrtić-bar neke grupe ok.
2. Prostor je adekvatan sa zaštićenim dvorištem i travnatom površinom sa drvenom kućicom toboganom, pješčanikom itd.
3. Istina nemaju svoju kuhinju- hranu dovoze iz kuhinje drugog vrtića-ali što se tiče prehrane ja sam zadovoljna, nema smokija, gum. bombona i slično, jede se kao snack suho voće uglavnom meni je ok, tj. "zdrav"-ali dobro to je ionako relativno jer svaka obitelj ima svoje prehram. navike. Meni je ok.


4. Njih je 20-tak, 2 tete ujutro, dvije popodne i treća za vrijme ručka.
5. što se tiče toga jako su strogi, bolesno niako a ni polubolesno. Poslje bolesti ispričnica od dr. je obavezna.
6. Po pričanju sa frendovima ičija djeca idu u državni vrtić prate sve edukativne standarde, posjećuju zoo, zubara, policiju, vatrogasce, dolaze im predstave u vrtić, imaju organizirane sportske aktivnosti, engleski se uči,i ostLO.
7. Godišnji odmor prema željama većine roditelja tj. kada većini odgovara, pa je po ljeti vrtić zatvoren na dva tjedna.