Nakon sta smo ostali bez posla i ja i muz i mali milijun pokusaja da nademo drugi posao u lijepoj nasoj, odlucili smo se preseliti u rodnu zemlju moga muza. Ta odluka nije donesena preko noci vec smo dosta dugo vagali za i protiv,ali kad nam je voda dosla do grla, nije nam bilo druge. Evo nas ovdje vec dva dana (znam, nije puno), ali ja sam se polako pocela brinuti za svog sincica od dvije godine. Cini mi se da nije dobro prihvatio taj nas odlazak.
Od njegovog rodenja smo zivjeli u Hr, stalno je bio sa mojim roditeljima i sekom za koje je jako, mozda i previse, vezan. Iznenadila me njegova reakcija u nedjelju kad smo trebali sjesti u auto i krenuti na put. Cim smo se priblizili autu, poceo je vristati, plakati i bacati se po podu. Odjednom se uhvatio za nogu djedu i vikao "nemoj me putiti". Bas je bio van sebe. Nakon malo uvjeravanja, smirio se i sjeo je u auto,ali cim smo krenuli, ponovo je poceo vristati i plakati i zazivati baku i djeda. Trebalo nam je dosta dugo da ga smirimo. Veci dio puta je prosao u redu, ali odjednom se valjda ponovo sjetio bake i djeda i opet je poceo raditi cirkus. Trebalo je mnogo vremena i muke da ga se smiri.
I jucer nam je bio tezak dan. Stalno spominje baku i djeda, pa malo place, kaze da bi se htio vratiti, bio je najsretnije dijete kada ih je vidio preko skypea, ali kad smo prekinuli, jako je plakao.
Da budem iskrena, mene je sokirala njegova reakcija pred ulazak u auto. Pojima nisam imala da on moze kuziti da odlazimo i da ih vise nece vidjeti dosta dugo vremena.
Kako dijetetu olaksati odlazak? Kako dvogodisnjaku objasniti da baka i djed nisu s nama,ali da cemo ih brzo vidjeti i da ce se ponovo igrat s njima? Ja mu kazem da ce ih vidjeti za mjesec dana, iako znam da on pojima nema koliko je to mjesec dana. Ne znam kako reagirati na njegove suzice i cinjenicu da mu nedostaju osobe koje su mu u tom kratkom zivotu, uz mamu i tatu, bile najvaznije.


, ali mi je stvarno tesko vidjeti koliko pati za mojima i htjela bih mu to koliko toliko olaksati.

Nadam se da su normalni ljudi i da im mozes objasniti. Sjedni s njima (bez djeteta), objasni, naglasi kako ti treba njihova pomoc, da je dijete jako vezano za baku i dedu i da je ovo sad njihova sansa, da olaksaju i njemu i vama. 


strpljenja, strpljenja...tebi 9 dana izgleda puno, ali nije...nakon 1-2 mjeseca vidjet će se promjene, ranije ne...sve je to još svježe...