Mame i bebe forum

Sve je individualno,znam, ali onako, malo me zanimaju vasa iskustva

(osim ako je bila slicna tema u zadnjih par godina)

Što mislite sa kime je lakse?

Kazu nam -Joj super sto imate curicu, sa njima je lakse, pomazu, dobre su, smirene, pazljive kad narastu, a ne kao decki -agresivni, divljaju, tuku se, nemaju kasnije osjecaj za tebe....

Dok za decke nam kazu-Joj lakse je i muskima kroz zivot a i lakse je s njima, neoptereceni cistocom, odjecom, obucom, sminkom,....manje trose, ne povrijedi ih svasta, opusteniji su, a curice osjetljive, uvjek ih moras dotjerivati,znaci vise trose ...

Ili to mozda oni sto imaju samo curice dobro govore o njima, a oni sto imaju samo decke dobro govore za njih, ako je tako znaci da cu bolje odgovore i iskustva dobiti od onih "objektivnijih", koje imaju oba spola

s kim je lakše ili kome je lakše?

obično je sa curicama lakše negdje do pete, šeste godine, a onda postaje teže.

curice su manje sklone opasnim fizičkim aktivnostima, pa i one življe, ali verbalno sa njima nikad na zelenu granu.

i da, vjerujem da je u pubertetu teže sa muškom djecom. hormoni koji se bude puno su žešći.

To nisam čula od nikog-osim starijih baka, odraz je prijašnjih razlika u odgajanju curica i dječaka. curice-poslušne sluškinje, dečki-kraljevi svemira.

eli je napisao/la:s kim je lakše ili kome je lakše?

obično je sa curicama lakše negdje do pete, šeste godine, a onda postaje teže.

curice su manje sklone opasnim fizičkim aktivnostima, pa i one življe, ali verbalno sa njima nikad na zelenu granu.

i da, vjerujem da je u pubertetu teže sa muškom djecom. hormoni koji se bude puno su žešći.

Ti ne poznaješ mahiminu Kalu, a? Ovo o fizičkim aktivnostima pišem

moja svekrva ima 3 sina i nikad nije osjetila dječji pubertet.
a moja mater, jadna

dečki jeftiniji?
tri put više hlača i tenisica unište, a u pubertetu jedu za četiri curice. i traže skupe poklone, skuplje od šminkice iz dm-a.

krumpi, ne znam za kalu i njene aktivnosti. daj primjere.
one živahne curice koje znam nekako vrlo rano znaju svoje granice, a dečki su skloniji napraviti i ono što fizički ne mogu pa se češće ozlijede.

nela22 je napisao/la:Sve je individualno,znam, ali onako, malo me zanimaju vasa iskustva

(osim ako je bila slicna tema u zadnjih par godina)

Što mislite sa kime je lakse?

još uvijek mislim da je sve individualno

ma dobro, glupo je pisati o jednom djetetu, ali npr. ona je kopija mojeg Marina, neustrašiva, hrabra, živa...nepokolebljiva u naumu da npr. s godinom dana osvoji ormar ili savlada stepenice
tako da..ja nisam osjetila na meni bliskoj djeci da ovisi o spolu-samo o karakteru.

nela22-zanimljiva tema
mislim da je moguće unedogled navesti primjera u kojima je muškarcima lakše u životu,pa onda iste demantirati nekim drugim argumentima
teško je generalno reći
mm ima sestre i svekrva kaže da je s njima uvijek bilo teže nego s mm-da su uvijek zahtjevale više,bile kompliciranije u svojim odlukama i načinu razmišljanja,više očekivale i slično
ja osobno mislim da mame ženske dječice imaju priliku prolaziti sve one divne trenutke sa svojim kćerima koji nisu svojstveni muškom spolu,dok recimo roditelji dječaka dobiju neke druge oblike jednostavnosti i ljubavi... mene uvijek iznenadi što velika većina mojih frendica i poznanica mašta o ženskom djetetu navodeći ukosnice,frizure,haljinice itd kao argument....
ja ću samo navesti onu staru-nek je živo i zdravo!

mmar je napisao/la:
Jedino što recimo sveki daje kao primjer, da je puno bliskija sa kćerkom sad, kad su svi odrasli i imaju svoju djecu, jer sin ju više ne treba za ništa, navodno sinovi kad se ožene, žene ih odvoje od mame
A kćeri ostaju prisne.

ovo baš zvuči svekrvasto -mislim predrasuda

ni ja nemam neki poseban statistički uzorak.
no voljela sam promatrati svoju za klincem od frendice koji je od nje stariji 1,5mj, fizički spremniji, no ona je puno toga radila bolje od njega jer je ziherašica, svugdje je nje bilo, ali pomalo i oprezno, a on se bacao kao grlom u jagode.

npr. velika nizbrdica i ona bi je savladala polučučeći, polu na guzici, on jureći i padajući. za se popeti on se zaletavao i posklizivao, ona je se hvatala za korjenje stabala koji vire iz zemlje i gledala gdje će staviti nogu.
oboje su proplivali nešto prije četvrtog rođendana, on je bez problema prihvatio njen prijedlog da bude sa glavom pod vodom što duže može, a ona će brojati, ali njoj nije palo na pamet isprobati koliko dugo može biti pod vodom.

eto, T je onda "tipična ženska" jer je na nogama od 6mj i ne hoda, neće, radi samo ono što je stoposto sigurna da može. Ali ko što rekoh, ne mislim da to ovisi o spolu.

nemam curicu nego dva sina pa ne mogu govoriti o iskustvu kako je to imati ovaj ili onaj spol.

mogu pricati samo o tome kako je imati deckice.
njih dojica doista jesu fizicki zahtjevni, no, s druge strane, koliko mi god cesto zna zbog toga biti tesko - to ima i dobru stranu jer me oni naprosto tjeraju na akciju i ne cine me pasivnom... i nekad sam stvarno sretna zbog toga. a oni zaista jesu ful jednostavni "za odrzavanje" (nemam sad bolji izraz) i s njima uvijek nekako znam na cemu sam . barem moja dvojica.

a moja tiha, tiha, neostvarena zelja je imati curicu i bas mislim da zato sto je nisam imala - nisam ni skroz zaokruzila svoje majcinstvo
i bas mi fali taj odnos mama-kci koji nikad necu upoznati
ali, ne zbog ukosnica i spangica... nego zbog mnogo cega drugog... ma, tesko mi je to i objasniti...

ne moraš objašnjavati-jer taj odnos i jeste poseban i drugačiji.

pridruzim vam se kasnije malo mi je guzva, stigli su mi iz vrtica,....

ima genijalnih komentara, javim se, sorry

Mislim da je jaaaaako individualno.

Nama je lakše sa sinom nego s kćeri, jednako kao što se mojima bilo lakše s bratom nego sa mnom Iz navedenog je jasno da je kcer sve grozno skupila od mene. Jedino me tješi da sam u pubertetu bila skroz nezahtjevna i za pozeljeti, pa se nadam da ce se i ova moja do puberteta opametiti

ALi predrasuda ili ne, moram priznat da u mnogo više situacija vidim da tako i jest, da su odrasle kćeri bliskije s roditeljima nego sinovi, i da često sinovljeva odanost ovisi o snahi(pa i kod nas doma ).

bliskost i odanost ne bi miješala. žene su drukčije, puno češće će se sjetiti okrenuti tel broj da bi čule roditelje, muške na to treba podsjećati, ali i oni su, ako su normalno odgojeni, spremni odmah pomoći kad je roditeljima potrebno.

dirala bi zmije, pauke, igra se s puževima

ooo, i moja, ali to je neće dovesti do ozljede.

ono o čemu sam gore pisala vidi se i kroz ružne statistike. na 100 curica rađa se 107 dečki i već u pubertetu se broj izjednačuje, a u našim godinama žene prevladavaju. razlog su nesreće, tj. povećana sklonost muških za rizicima koji ih mogu ozbiljno ugroziti.

razlog su nesreće, tj. povećana sklonost muških za rizicima koji ih mogu ozbiljno ugroziti.

Ne samo zbog nesreća, već od najranije dobi je ishod kod nedonoscadi bolji kod curica iste tezine i gestacijske dobi, isto tako kod bolesti od najranije dobi mortalitet kod muških je veći.

Ja imam dva decka, jedan je jos skroz nereprezentativan . Ali moj stariji je, istina, fizicki jako aktivan, nije bas kamikaza tip, ne razbija se uopce (ili ga mozda u tome spasava sto je motoricki zaista spretan) . Opet s druge strane mazan i senzibilan do bola, ne cendrav ali osjetljiv. Glede obleke... muska obleka jest jednostavnija ali on nece obuci bilo koju majcu, on nece obuci bilo koje cipele, a kod vrtickih je splapica najtezi za dogovorit se .

Ono sto recimo mene ubija kad vidim curice u parku je to cendranje i cviljenje, a kasnije podmuklost. Decki su sto se toga tice jednostavniji, izravni, oni blebnu, bubnu, pa tko ziv tko mrtav.
Ne bih rekla da su decki kasnije u pubertetu i kad odastu nuzno povrsi. Samo sto oni svoja razmisljanja, emocije i drugo pokazuju na skroz drugi nacin od cura.

prvo da potpisem krumpi u ovom

Krumpirić je napisao/la:To nisam čula od nikog-osim starijih baka, odraz je prijašnjih razlika u odgajanju curica i dječaka. curice-poslušne sluškinje, dečki-kraljevi svemira.

i ovom

Krumpirić je napisao/la: Ali ko što rekoh, ne mislim da to ovisi o spolu.

a onda odgovorim na ovo

tanjabb je napisao/la: Decki su sto se toga tice jednostavniji, izravni, oni blebnu, bubnu, pa tko ziv tko mrtav.

ovo si totalno izgeneralizirala.
Naravno da uopce nije tako niti mora nuzno biti tako.

Ja imam dva djecaka i ne mogu biti razlicitiji.
Da sad krenem nabrajati, kod obojice bih nasla hrpu "zenskih" i "muskih" osobina.

tanjabb je napisao/la:Ono sto recimo mene ubija kad vidim curice u parku je to cendranje i cviljenje, a kasnije podmuklost. Decki su sto se toga tice jednostavniji, izravni, oni blebnu, bubnu, pa tko ziv tko mrtav.
Ne bih rekla da su decki kasnije u pubertetu i kad odastu nuzno povrsi. Samo sto oni svoja razmisljanja, emocije i drugo pokazuju na skroz drugi nacin od cura.

Ovo za curice se ni meni (blago rečeno) ne sviđa, a možda se samo tješim jer ću po svemu biti mama dva dječaka ... Na temelju dosadašnjeg iskustva s prvim mislim da ih je "fizički" napornije odgajati, u smislu da su fizički aktivniji pa i mi moramo biti da bi ih pratili ... Moj je već duže vrijeme fasciniran igrama s konopom, stalno se negdje vere (Tarzan, Mowgli, alpinizam sheme) čega se ja užasavam (stalno ga nadgledamo da mu ne bi pale napamet scene iz vesterna ), ali isto mislim da su i "jednostavniji".

eli je napisao/la:i da, vjerujem da je u pubertetu teže sa muškom djecom. hormoni koji se bude puno su žešći.

Kad promatram današnje curice u pubertetu baš ne znam što bih rekla, em im se hormoni bude preeeerano, em su im prilično žestoki. Dečki se u toj istoj dobi još bave igricama i dječjim glupostima, dok one već gaze "u svijet odraslih" (a još su djeca).

mmar je napisao/la:Jedino što recimo sveki daje kao primjer, da je puno bliskija sa kćerkom sad, kad su svi odrasli i imaju svoju djecu, jer sin ju više ne treba za ništa, navodno sinovi kad se ožene, žene ih odvoje od mame
A kćeri ostaju prisne.

Moja sveki (da sad ne kažem da je baš razočarana) kaže da bi radi mene bilo bolje da sad imamo curicu. I onda je ja pitala po čemu su njoj kćeri bolje od sina (jer su ona i mm jako vezani i prisni), a ona se nasmijala i kaže: ma on je poseban, iznimka. I onda još nadoda i svog zeta (koji je super i svojoj mami i njima)... Dakle, ipak se radi o osobi, i odgoju, i (malo ili puno) o nečijoj drugoj kćeri (mislim na utjecaj žena iako ne mislim da bih ja mogla puno (negativno) utjecati na odnos mog muža i njegove mame).

Joj lakse je i muskima kroz zivot

Definitivno. Ali mene užasavaju ova premlaćivanja klinaca svako malo. U vrijeme kad sam ja izlazila bilo je normalno da se pazi na cure, da ne idu same, čekali su nas roditelji ... Sad ispada da to treba (da ne kažem i više) i s dečkima . Kako bi to izgledalo da roditelj dolazi nakon tuluma po 16-godišnjaka (ili onog sa 17,18,20)

Kad bih ja sad krenula ne bi bilo kraja.Uglavnom frendica ima 2 sina koji poderu sve patike u roku keks , stariji se u vrticu sav zafleka i uvjek se zali koliko joj vremena treba da te fleke ispere.Moji decki su cista suprotnost, ja skoro pa nove patike dajem nekome, isto tako robu.Ali zato kad curica krene u verbalni rat s bilo kim u kuci i sire nema joj ravnog.Nekad se pitam na koga li je .S kim je lakse...ovisi koji je dan ,polozaj mjeseca, pms, i slicno.drago mi je sto su brizni i njezni u nekim trenutcima a ratoborni i odvazni u drugim .ako bih morala birat ,danas, ovog trena pobjedu odnosi stariji sin , ali i princeza je dosla iz vrtica sva ponosna jer rade novu predstavu i ona kao prava predskolarka ima ulogu pa se sad sepuri po kuci i nema joj ravne.. .Mogla bih ja jos pisati ali...moram uciti tekst s njom

sto je Imge rekla meni se cini da su "jednostavniji", nisu toliko osjetljivi, ili ne pokazuju,...
nemaju toliko strahova, ili ih skrivaju,...
ne "opterecuju", da se tako ruzno izrazim,...
a cini mi se da kasnije manje imaju osjecaj za roditelje, osim ako ih zena podsjeti,
iako vidjet cemo,... takvi mi se cine danasnji muskarci, a tko zna kakvi ce biti ovi nasi mali djecaci, jer nekako vjerujem i u odgoj, osim karaktera, a ipak ne odgajamo ih kao sto su nase svekrve i mame odgajale svoje sinove

ja isto mislim da su vecinom oni spremniji na vece ludosti od djevojcica

sto se tice komentara tanjabb, za curice vise bi rekla, barem sto sam ja primjetila, da su decki ti koji se krevelje po parku, jer im je tamo genijalno, raj za njihove fizicke sposobnosti, pa kad im mame ili bake odluce kuci oni polude, bacaju se, krevelje, drece, a curice se nekako lakse mire sa tim, valjda razmisljaju- Ma sad cu ja kod kuce voziti bicikl, romobil, bojati, plesati...

sto se tice spomenute podmuklosti, djecaci isto znaju podmuklo stipnit, gurnit, i kojesta dok mama ne gleda...nekako mi je podmuklost individualna, stvar karaktera, ili kopija nekog roditelja

i moja je curica olicenje razmisljanja kao sto je eli spominjala, velik oprez i razmisljanje a tek onda djelo,dok je djecak bio hrabar i nije dugo razmisljao, donio odluku o puzanju -propuzao, pa o hodanju pa prohodao(sa 10mj,)

meni se isto cini da ljudi koji nemaju curicu ceznu za njom, barem svi koje mi poznamo, a ljudi koji nemaju djecaka opet ih fascinira onaj nestasni smijesni mali susjedov sin...

Ono sto recimo mene ubija kad vidim curice u parku je to cendranje i cviljenje, a kasnije podmuklost. Decki su sto se toga tice jednostavniji, izravni, oni blebnu, bubnu, pa tko ziv tko mrtav.

ne bih se baš složila sa prvim dijelom. curice prije socijalno i emotivno sazriju, prije prestaju sa plakanjem, progutaju, pamte i osvećuju se u rukavicama. nije krasna osobina, ali roditeljima ispada lakše sa njima. ovako, generalizirajući.
ako svoju uzmem za primjer, ta je scenirala samo meni, nikad cvileći, uvijek urlajući. vani se fino znala suzdržati, oprezno pristupiti grupici i sportski podnijeti odbijanje. jednostavno nije tip koja bi se opterećivala drugima ili strahovala od soc.odnosa ili novih situacija. i nema šanse da je netko duboko povrijedi, uvijek postoji zid, a ne manjka joj samopouzdanja.

moji su decki mali pa ne kidaju odjecu, ajoj pa to me vjerovatno ceka,

a curica-- uvijek neka svjetla boja, pa uvijek zaprljana nakon jednog nosenja,a jako je pazljiva,al ta ima vise bijele robe od janice ,pa je ja nekako uvijek u drugo oblacim, kao da je vise "dotjerujem", a njega ja isto dotjerujem, al ne pazim previse na ponavljanje robe,... ,nesto cool i to je to

i curica bi vec sad stalno neke snalice, pa gumice, pa vidim po bratovima, starijima, to je tona robe, vrlo moderne, kod curica, pa tona sminke pa ....a njegov decko,stariji takodjer na odjecu vrlo malo gleda, da je cisto i eventualno lezerno

ima puno dobrih komentara, ali eli, ti si pravi genijalni um, volim citat tvoje odgovore, i neka se nitko ne uvrijedi , jednostavno mi je svestrana, kraljica dobrih odgovora

bar je ovo čavrljačka tema i sve smo u pravu.

Ocito je da sam se krivo (pregrubo) izrazila jer vidim da me se nije dobro shvatilo.
I naravno da je sve ovo generaliziranje, po onome sto vidim u svojoj okolini, ajmo reci neki prosjek. Uvijek postoje iznimke, jako njezni, da ne kazem curicasti decki ili princeze ratnice.
Po mom iskustvu male curice u predskolskoj dobi vise placu nego decki. Pogotovo kada se ozljede. Vise drame oko odjece, spangica u kosi i slicnog. Decki dok su tako mali su po tom pitanju manje zahtjevni ali su fizicki vise naporni.
Kod curica i ranije pocne ta diplomacija (ajd da ne napisem manipulacija) u odnosima, decki duze ostanu blentavi pa i duze se obracunavaju fizicki. Decki i jednostavnije komuniciraju od curica.
Kad odrastu curice su kompleksnije, vise ulaze u dubinu stvari. Decki nisu nuzno totalno povrsni samo sto se oni izrazavaju na drugaciji nacin.

Ja imam doma jednog koji se ponekad ponasa kao curica, a drugi put kao alfa muzjak. Tako da ovo gore bi bio po meni neki prosjek u ponasanju curica i deckiju. Sto ne znaci da su vasa curica/decko takvi. Razlika definitivno ima. A sto je lakse odgojivo ovisi i od samih roditelja, njihovog nacina odgoja, njihovog karaktera.
Isto tako se ne slazem da kad odrastu cure s roditeljima imaju dublji odnos od djecaka, samo mislim da muskarci to drugacije pokazuju.

sto je Imge rekla meni se cini da su "jednostavniji", nisu toliko osjetljivi, ili ne pokazuju,...
nemaju toliko strahova, ili ih skrivaju,...
ne "opterecuju", da se tako ruzno izrazim,...

vidis, ja se s ovim ne bi slozila, na vlastitom primjeru. moj je osjetljiv, i to pokazuje. ima masu strahova. da ne nabrajam dalje. Ali vidjevsi ga u parku ti bi rekla da je on jedan tipican decko

ma nema veze kako si se izrazila pa svi se ponekad izletimo sa pregrubom recenicom, ne treba nitko zamjerati,
ja jedino mislim da je malo muskaraca koji imaju divan odnos sa svojim roditeljima i to mi je zalosno, nadam se da ce nasi sinovi biti drugaciji

tanjabb je napisao/la:Ocito je da sam se krivo (pregrubo) izrazila jer vidim da me se nije dobro shvatilo.
I naravno da je sve ovo generaliziranje, po onome sto vidim u svojoj okolini, ajmo reci neki prosjek. Uvijek postoje iznimke, jako njezni, da ne kazem curicasti decki ili princeze ratnice.
Po mom iskustvu male curice u predskolskoj dobi vise placu nego decki. Pogotovo kada se ozljede. Vise drame oko odjece, spangica u kosi i slicnog. Decki dok su tako mali su po tom pitanju manje zahtjevni ali su fizicki vise naporni.
Kod curica i ranije pocne ta diplomacija (ajd da ne napisem manipulacija) u odnosima, decki duze ostanu blentavi pa i duze se obracunavaju fizicki. Decki i jednostavnije komuniciraju od curica.
Kad odrastu curice su kompleksnije, vise ulaze u dubinu stvari. Decki nisu nuzno totalno povrsni samo sto se oni izrazavaju na drugaciji nacin.

Ja imam doma jednog koji se ponekad ponasa kao curica, a drugi put kao alfa muzjak. Tako da ovo gore bi bio po meni neki prosjek u ponasanju curica i deckiju. Sto ne znaci da su vasa curica/decko takvi. Razlika definitivno ima. A sto je lakse odgojivo ovisi i od samih roditelja, njihovog nacina odgoja, njihovog karaktera.
Isto tako se ne slazem da kad odrastu cure s roditeljima imaju dublji odnos od djecaka, samo mislim da muskarci to drugacije pokazuju.

sto je Imge rekla meni se cini da su "jednostavniji", nisu toliko osjetljivi, ili ne pokazuju,...
nemaju toliko strahova, ili ih skrivaju,...
ne "opterecuju", da se tako ruzno izrazim,...

vidis, ja se s ovim ne bi slozila, na vlastitom primjeru. moj je osjetljiv, i to pokazuje. ima masu strahova. da ne nabrajam dalje. Ali vidjevsi ga u parku ti bi rekla da je on jedan tipican decko

Ja sam još iz "sažetka" shvatila da baš ovako misliš. I baš takav je i moj doživljaj stvari (curice u rukavicama, a dječaci golom šakom ).
Ali ponavljam, možda više tražim "otegotne" okolnosti curicama, a "olakotne" dječacima jer ću imati dva dječaka

Vidi, ja vec imam 2 djecaka (i MM jos jednog pride iz prvog braka), dakle mi kad smo zajedno to je 4:1 u korist muskaraca. I ja se recimo uopce ne vidim sada kao majka djevojcice.