tako je bilo i nekidan (pišem tek sada jer mi se to još uvik mota po glavi), dolazimo na igralište, već ima djece, curica najviše, i jedan mali dečkik od kojih 4 godine, moja dva odmah navalila na tobogan, bacim pogled na klupe: tri žene sjede od toga jedna, pretpostavljam baka jer je starija od svih njih, na drugoj klupi jedna mama i tri curice, ok, stajat ću kod tobogana dok se moji skližu
i tako prolazi vrijeme, onima na klupi pridružuje se i četvrta mama, sjeda i ona.
Curice od svojih 4/5 godina se igraju u grupici, i odjednom počinju trčati, i to okolo obližnje zgrade, mame sa klupe viču: Ana, ne tamo, Marija, vrati se, Tina, ne trči okolo, ali nijedna se od njih ne diže
ok, curice se nekako smiruju i vraćaju na igralište, dok u međuvremenu jedna curica od svojih 5 godina sjedi na ljuljački, vrti se ukrug i normalno, patikama trlja-brlja po šuderu, kad ti odjednom ona najstarija žena se digne ko furija s klupe, dođe do nje, počne je udarati po kikicama i vikati na nju: šta radiš od cipela, vidi si cipele, sve si ih poderala, vidi druge curice kako se igraju, sram te bilo (u međuvremenu ju triska po kikicama tj, po glavi), ja stala ko ukipljena, hoću li reagirati ili neću, totalno sam se izbezumila i toliko mi je napravilo nervozu u želudcu da nemogu tu scenu izbiti iz glave još i sad
još ju je za kraj spustila sa ljulje i dala joj po guzici, i onda se okrenula i sa smješkom na licu odmarširala natrag do klupe među "svoje"
poslije mi je bilo krivo što nisam ništa rekla, ali mislim da sam i krenula nešto poduzeti, da bi i ja dobila batine od "babe"
hvala ti Bože na mojoj svekrvi
situacija druga:
moj mlađi je nađao svoju prijateljicu iz vrtića, pa su njih dvoje se igrali, trčali jedna za drugim i glupirali se prema onom dječaku iz početka posta, kao da će ga boksati, a žena sa klupe vikne: Anđela, nemoj tako prema braci, baš si zločesta, moraš biti dobra prema braci, dragi braco. Da bi taj isti "braco" gdje ga mama ne vidi, toj istoj Anđeli baca kamenčiće na glavu.
Pokupila sam djecu i otišla, zaključila sam da nije to za mene, rađe ćemo sjest u auto i otići šetati uz more i bacati kamenje, nego gledati "odgojne metode"
Nisu parkovi za mene















