POMOĆ U ODGOJU

[švrćili]

Da li je itko od vas razmišljao potražiti pomoć u odgoju? Stručnu pomoć. Ja sam u zadnje vrijeme isfrustrirana reakcijama svoga djeteta a sve mislim da sam ja uzrok njezinom ponašanju. Puknem kada se naljuti pa počne bacati stvari. Ne znam, danas nije mogla otvoriti ljepila i ne samo da je bacila to ljepilo već je počela bacati i ostale igračke. Ima 2god i3mj. Ja bi uvijek reagirala da joj kažem da pita za pomoć. Ali mi u zadnje vrijeme to ide poprilično na živce i danas sam viknila na nju i sad mi je muka. ne znam više šta napraviti. Da li i dalje pričati, pričati i pričati...........
Ustvari , muka mi je što mene razbijesni njezin ispad bijesa. Ne znam da li me razumije tko. I nema šta nisam pokušala-i baciti na šalu,i skreniti pažnju. Više mi je muka od smišljanja taktika. Kad pobijesni, počne bacati stvari, baci se na pod, ruši nogama. jednom je počela lupati nogama i ja sam išla makniti stolicu da se ne ozljedi, bacala se i lupila sam ju u glavu tako. Bolio me želudac 2 dana iza toga. Jednom se bacala po podu i mlatila nogama i skoro bacila teški usisavač na sebe, ja ju išla dignit, i lupila je glavom u neki sanduk. Šta napravit? Ignorirati? Zagrliti? Ispadi se dogode ako ne može nešto napraviti, ako treba oprati ruke prije ručka itd. Ima li smisla tražiti pomoć za sebe kako bih njoj pomogla. Ne razbjesni to mene svaki put, ali kad me razbjesni grizem se danima zbog toga

[mrava]

O da, to je sve faza, i samo ju treba preživjeti (kad to preživiš, doći će nova faza). I moj 4-godišnjak viče: ,,ti nisi više moja mama'' a to je naučio i seku od 2 god.

[Ana2010]

o, da, itekako poznato . i ja sam često ljuta na sebe jer se ne znam nositi s njenim histeričnim reakcijama .

[alexandra]

normalna faza. koju bi ja ladno ignorirala. ne fazu nego ispade odmaknula se, brojala do 10 da sebe smirim. i samo pazila da se baš ne ozlijedi, ali je ne bi dizala, nego bi maknula potencijalne opasnosti, bez trke, mirno i polako.
nakon što vidi da nema previše efekta, prestat će. s vremenom.

[švrćili]

viče i moja: ti si zločesta, ti nisi moja mama!!! Nema ni 3 god!!!!!!!!!!!

[Trini]

to je cula u vrticu! nemoj to uopce primati srcu.

moja curka u toj dobi je pocela govoriti: Ti si zlocesta i ja ti necu biti prijateljica!

Pa sam joj ja hladno odgovorila: OK, zato ce mi L i R (braca) biti prijatelji, kad ti vec neces!

Reakcija je bila: i onda bi uvijek dodala: - Ma hocu, samo sam se salila!

Procitaj neku knjigu o fazama rasta djece, bit ce ti lakse nosit se s tim reakcijama.

Inace, ja JESAM potrazila strucnu pomoc kad se moj sin nije mogao adaptirati na vrtic i to kod psihologice koja nije imala veze s tim vrticem. I da, zena mi je pomogla razrijesiti dvojbu da li ga slati u vrtic ili ne (jer smo doma imali mogucnost da ga deda cuva).

sto se tice bacanja, potpisujem aleks, ignoriranje uvijek pali. moj srednji je imao faze bacanja u obliznjem ducanu, jer je htio da mu kupim bombon, zvaku .... i tako svaki put. bome nije isao u ducan sa mnom do seste godine

[Diami]

Faze, faze, i sve će to proći i doći će novi izazovi...

Ja sam pokušavala u stručno-popularnoj literaturi naći savjete kako postupiti u takvim situacijama. Ima tu svakakvih pristupa. Probali smo s time-outovima, ali to kod nas ne pali baš najbolje...

Nedavno sam naišla na stranicu ahaparenting.com i sviđa mi se taj pristup, nabavila sam si i knjigu samo sporo mi ide čitanje jer mi nedostaje vremena... Ali u osnovi je da dijete tako poludi zbog osjećaja koje mu trebamo pomoći prevladati i naučiti ga da je ok sve osjećati (pa i bijes i neopisivu ljutnju), ali ipak postoje prihvatljiva i neprihvatljiva ponašanja...

Nama je pomoglo, pogotovo kod starijeg koji je dosta osjetljiv tip, bolje reagira na taj pristup nego na kažnjavanje (tipa oduzimanje privilegije) ili time-outove, popravilo se ponašanje odnosno smanjio broj ispada (što pak ima veze i s dobi, povećanim riječnikom...).

I pomaže podsjetiti se da smo ljudi, nismo savršeni, ali je bitno truditi se svaki dan ispočetka da budemo najbolji roditelji što možemo, a da ponekad griješimo (i onda se grizemo zbog toga) je sasvim prirodno...

[švrćili]

Ali u osnovi je da dijete tako poludi zbog osjećaja koje mu trebamo pomoći prevladati i naučiti ga da je ok sve osjećati (pa i bijes i neopisivu ljutnju), ali ipak postoje prihvatljiva i neprihvatljiva ponašanja...

Tako bi i mi, možeš biti ljuta ali ne smiješ tući, razbijati, pljuvati......... Sada je na režanju kada je ljuta, viče: ti si zločesta. Jednom mi je rekla da sam ružna jer sam ju golu dodirnila sa hladnim rukama!!! Ljuti me zato jer kada počne bacati, ne znam šta će baciti. Baci se na pod, razbija nogama, a imamo mali stan, mora negdje opaliti, nešto razbiti. Sada ju stavim u krevetić jer mi se to čini kao najsigurnija opcija. Kada je na podu, puže na leđima do stola, stolice ili nečega samo da lupa po tome nogama. Al smirila se. A od onog dana( a to tako i biva) i ja sam malo stala na loptu, ja si ne dopuštam da ispalim na nju.
Ma mislila sam potražiti pomoć jer sam bila ljuta na sebe jer nikada nisam doživila takvu razinu bijesa nego kad ona počne histerizirati. Nije mi normalno da dijete koje sam toliko željela me tako razbijesni i da vičem na nju.I zabrinem se da će ti ispadi potrajati. Već vidim kako se sa 10 god baca po podu jer nešto ne može. Sada ima skoro 3 god, sa 6 mj je počela lupati glavom o pod ako ne bi šta uspila!! Ma mislim!! Ima li kraja??? Znači, borimo se s tim već 2i po god!!! I stalno pričaj, i pričaj, i pričaj. Puknem nekad!!! Do kad više??
Al eto, u zadnjih par dana je malo bolje. To tako kod nas ide, periodično

[teutonija]

Sada ima skoro 3 god

mala je još i takvi ispadi su normalni za tu dob, ako je dijete takvog karaktera. Moja starija je bila ista takva ,popustilo je iza 4-e godine do 4.5 potpuno prestalo.

Sad moja seka ima kikaćicu koja je ista takva .
Moja mlađa npr nikad nije tak reagirala, sva je nekak staloženija i mirnija. Starija je i dalje živac i komplicirana, ali se bori za sebe ,zna što hoće i kak doći do toga, drama quin je još uvijek, ali se više ne baca po podu i ne vrišti. (ima 9.5 g) Recimo da ponašanje poprimi neku drugu dimenziju.

[švrćili]

mala je još i takvi ispadi su normalni za tu dob, ako je dijete takvog karaktera

. Znači, ipak je karakter a ne naš odgoj??? Mi se stalno pitamo da nismo mi. Da li prestorgi, prepopustljivi. Ustvari, mislim da je mix mene i muža. Samo bi valjda nama lupilo dvi tri odgojne, i utjeralo strah u kosti. a mi idemo drugim putem. Aj, dobro je znati da će proći

I sama prolazim kroz fazu bijesa..kako u zadnje vrijeme idemo cesto pedijatru upravo zbog ponasanja rekao mi je da je to normalna faza doduse malo pretjerana,a citajuci knjige nasla sam savjet kako tome pristupiti,dakle pise ne ignorirati,nego cim baci prvu stvar doci do njega,vrlo smireno i suosjecajno,zagrlit ga malo cvrsce,pricat mu da razumijes da je ljut,lagano ljuljat,mi cak zajedno legnemo na pod ja ga cvrsto grlim njezno mu govorim i kao da se prebaci u stanje nirvane,nasloni glavu na moja prsa i po ,5 min nepomicno lezi,ti razaralacki ispadi si sada puno bolji i rijedi pomak se dogodio u prvom danu...prvih par sekundi se opirao zagrljaju ali tada se prepustio

[švrćili]

ma sada ću i ja to probati. Danas je bilo, mislim 7 ispada. Jedan od onih dana. zadnji, najžešći, zbog kojeg sam luda, je bacanje po podu u gradu, neće se dignit, bacila se blizu komada stakla. Ja sam kao cool, mrtva hladna joj kažem :aj daj mi ruku pa idemo ručati. Najgore je šta se i ja izgubim u tom momentu ne reagiram tako da ju zagrlim nego idem nekako skrenit pažnju, a to ne pali. Evo danas, ne može staviti kaladont na četkicu! I bum baci četkici i kaladont, i na pod. Ja do nje, ne možeš bacati kada si ljuta, ako ne možeš nešto, pitaj mene , ja ću ti pomoći. Ima dana kada je milina, ali ima dana kada se ispadi samo redaju.
TVmama, može li koji naslov knjige? Hvala

[Diami]

Švrćili kako stojiš s engleskim? Ao ti ide, pogledaj ove linkove:

Parenting your strong willed child
http://www.ahaparenting.com/parenting-t ... 1481237582

How to handle your anger at your child
http://www.ahaparenting.com/parenting-t ... ling-anger

Helping your child with anger
http://www.ahaparenting.com/parenting-t ... ngry-child

Specifičnost ove stranice je da se odnosi baš na manju djecu, predškolce i niže razrede, ima dosta i primjera. Spominje se i metoda koju je TVmama opisala i još drugih primjera.


Evo još:
5 Steps to keep your calm when your child acts out
http://www.ahaparenting.com/BlogRetriev ... ectType=55

What your child wishes you knew when she acts out
http://www.ahaparenting.com/BlogRetriev ... ectType=55

Nama je puno pomoglo, posebno sa starijim, ali i s mlađom pokazuje rezultate. Samo što je taaako teško ostati miran kad točno znaju koje gumbiće treba stisnuti da tlak poraste na 500... Al vele da nitko nema takav potencijal utjecati međusobno jedni na druge kao djeca i roditelji, kako u mlađoj dobi, tako i kasnije (što će reći i mi s našim roditeljima imamo vrlo osjetljiv odnos...).

[penny]

mala je još i takvi ispadi su normalni za tu dob, ako je dijete takvog karaktera.

definitivno

i osim karaktera, kao sto su i cure ranije rekle, to je faza... i sve treba ovako al da je tesko...tesko je
najlakse je teoretizirat kako bi trebalo, al mislim da nas je puno proslo kroz to i mozemo te samo utjesiti s jednim velikim : proci ce
i doci ce neka nova faza, al sve su to cari roditeljstva

meni uvijek za sve faze i probleme barem nakratko pomaze citanje razne literature , pa se neko vrijeme strogo drzim proitanog, pa opet popustim..i tako u krug dok ne prođe

[švrćili]

I definitivno ću otić na neku radionicu za roditelje! U nekoj je čudnoj fazi već duže vremena. Sve mislim da će proći, pa ju se dočepaju neke gadne viroze. Duže vremena mi je bezvoljna, sve joj je dosadno. I kaže da joj je dosadno. Više ne znam šta da joj smislim da radi. Otkrije neku aktivnost, bavi se onda s tim sat-dva, i onda gotovo. Npr. rezanje škarama. Skužila ja rezanje, bavila se time jednom, ali dugo, i više ništa. Sada kao da ju to nervira. I tako sve. I tijesto, i presipavanje. Ne želi crtati, lijepiti, moram ju tjerati da skače po krevetu, nema volje plesati. Sva je bezvoljna. A kada treba nešto napraviti, tek je onda drama-uzeti maramicu za obrisati nos, skinit se za ići piškiti. Stalno urla da ona to ne može, da ona ništa ne zna. Nemam pojma otkud joj to!!! Ona je dijete koje je sama jela sa god dana, stalno ju potičem da bude samostalna i da se brine za sebe. Mislila sam da su to ove dvije viroze u mjesec dana, satrale su je, ali i prije je postala grintava. I sva ta mijaukanja ignoriram mislim se sama će se skinit ako vidi da ja ne reagiram i ne skačem oko nje ali ona pili i pili. Stvarno mi nije jasno u čemu griješim. Jesam li prestroga, popustljiva? Jbt, ako sam stroga ako je pravilo da treba obući cipele kada se izlazi van, pa kvragu sve! Je li to opet neka teška faza?? Grozna sam majka, ali stvarno je postala naporna. Da li da ju vodim kod pedijatra?

[teutonija]

švrćili- ide li ti dijete u vrtić ili je stalno doma s tobom?
Možda joj je stvarno dosadno ,možda treba društvo, zanimaciju sa strane, društvo druge djece, možda je po prirodi društvena pa joj to fali.
Ne velim da si joj ti dosadna, ali više nisi dostatna.

[Bellitza]

švrćili- pisala sam na jednoj drugoj temi o našem iskustvu. stvarno sam bila na rubu ludila, placa, emotivne i fizicke iscrpljenosti. trajalo je, ali je i zavrsilo. da se razumijemo, ima on jos ispada, ne vise tog intenziteta ni ucestalosti, ali smo uspjeli inkorporirati mehanizme "pomoci".

vise sam nego sigurna da ulogu igra i karakter i jos dok je bio beba sam govorila da je zahtjevniji. danas bude prgav, naljuti se na nas pa demonstrativno ode, evo neki dan smo se skidali u vrticu i drukericem sam ga zakacila po nosu, dobila sam takav bijesni pogled i samo se okrenuo bez pozdrava i puse i odsetao u sobu. baku smo morali lisiti duznosti odlaska u vrtic jer im je odnos to te mjere bio narusen da jos ni dva mjeseca nakon toga nije s njom komunicirao (evo prestalo i danas se lijepo druze).

kroz brojne razogovore i objasnjavanja, kao da je postao svjestan da inzistira na necemu sto u biti ni nije prikladno, tako da nakon nekog perioda cendranja prestane sam. tj. veli, ocemo se smiriti (sifra za zagrljaj). jos uvijek nije u stanju sam prestat, ali nam ovo uvelike olaksava jer nam sam daje znak kad je gotova drama. s druge strane, mi malo fleksibiliziramo pravila u situacijama kad je umoran jer naprosto nema smisla.

to sto te je teutonija pitala, ne znam jel idete u vrtic, jer mozda joj jednostavno fali drugacije vrste stimulansa.

[Hajdi]

oprosti moram se nasmijati na ovo

bavi se onda s tim sat-dva

predškolska djeca mogu zadržati pažnju nekoliko minuta, zato treba neprestano mijenjati aktivnosti i sadržaj
dijete ti je zrelo za vrtić i kod kuće se dosađuje

[švrćili]

oprosti moram se nasmijati na ovo
bavi se onda s tim sat-dva

Nemoj se smijati! Stvarno kad je skužila kako rezati, prvi put je sjedila na podu nekih sat i po i reckala kartončiće od dukatina. Samo se pomicala na guzi po boravku tako da je cijeli boravak bio pun papirića a ona skoncentrirano rezala. I to samo prvi put. Iza toga se na toma zadrži koju minutu. Tako sve kada prvi put otkrije. Jednom sam joj dala sodu bikarbonu i alkoholni ocat u boji, s kapaljkom je stavljala ocat na sodu , miješala boje, dodavala vodu sigurno sat vremena. Ide u vrtić, tj.jaslice, aali ovi mjesec i nije išla, stalno neke viroze. I drago joj je ići u vrtić ali nemam pojma šta tamo radi. Vrtić je koncipiran tako da ne možemo viditi sobu. Stalno da ću tražiti individualan razgovor, ali od badnjaka pravo i ne ide u vrtić. Sve šta saznam , saznam od nje. Tamo je princip rada-nećemo im ništa dati jer bi mogli staviti u usta, ubost se, zaprljati. Nema škarica, tempera, bojca. Djeca moraju pitati bojce, slikovnice. Onda joj doma ja dajem svašta. Al zabavnije je u vrtiću, tamo je ekipa. Al danas je bolje volje, imala je temp 7 dana pa ju je to izmučilo. Ali i bez temperature je stvarno zahtjevna. Najgore je što u njoj vidim sebe

[rucho]

[quote="švrćili Najgore je što u njoj vidim sebe [/quote]

eto... to je rjesenje.... odnosno uzrok.... odnosno problem... kako god hoces..... znas kako samu sebe tesko podnosis ponekad jelda...... jeeee.....

odkud znam? lipo..... imam svoju malu kopiju... s dodatkom moje mame.... nas dvije osebujnog karaktera u njemu jednom....... ubojita kombinacija....... tako da iskreno...... ne trebas strucnu pomoc...... ako si shavtila da imas mini-me u kuci onda znas da kako sebe smiris il rjesis sebi problem tako ces i njoj... naravno moras pazit na razliku u godinama... jer ipak klinci su samosvjesniji i manje imaju predrasuda i mozgovnih ogranicenja od nas... da prostite....... otkad sam se ja s tim *pomirila* manje imamo ispada i nesporazuma..... jedino malo nam je teze za vrijeme pms-a.... jer eto meni sve da prostite iscuri a on je ipak deckic pa njemu ne curi pa mora vikat...... jelte.....

i malo off topic.... kakav ti je to vrtic????? .... sta rade? sjede i broje prasinu po zraku?????

[rucho]

jos jednom off topic... svrcili jesi iz st?

[švrćili]

Ma kužim ja nju, ali nekada stvarno ne mogu shvatiti šta ju je naljutilo! Neki dam pričam sa poznanicom, Malena se igra s njenim sinom, svojim vršnjakom. Od jednom je na podu na sred ulice, kraj glave joj žuta lokva. Ja ju dignem, ona se baca(Nevjerojatna snaga u tom momentu), idemo doma, nosim ju, ona urla da ju spustim, ja da ću ju spustiti ako se neće baciti. Idemo doma, šutimo i ona i ja, pitam ju zašto se bacila, ona da ne zna ni sama zašto se bacila. ja još ljuća. Nakon kojih sat vremena govori mi da se ljutila jer joj je dječak rekao da ona ne može dirati rasvjetni stup! !!!! Ej!!! I onda ja njoj: Ti drugi put reci da ćeš se ti tu igrati, da ti nitko ne može govoriti da se ne možeš tu igrati, predloži da se igrate zajedno. Drugi dan opet ispad. Imamo starog mačka koji je počeo raditi dišpete i počeo je
mokriti po kući. Ja bacam van stvari koje su mokre i kažem joj da ne dira jer se mačak popiškio i da moram sve oprati. Odlazim u wc po kantu, ona se bacila na pod , glavom blizu stepanica( ne znam kako nije negdje glavu razbila) i to blizu onih stvari koje sam izbacila van. Ja luda. Prvo iz daljine joj govorim da se digne da se mačak popiškio. Dolazim do nje, dižem ju, stavljam ju na fotelju, ona se baca, lupa nogama po meni, tuče, pokušava ogrebati po licu, nema razgovora u tom momentu. Nakon pola sata takvog stanja, smiri se nakon šta ju ja stisnem(a ona viče:Neću te zagrlit!). Pitam ju zašto se bacila na pod ,A ona da nije mogla zatvoriti klizna vrata! Pa jbt!!!! Onda ja: ako nešto ne možeš, zovi mamu, tatu, baku. Kada si ljuta možeš vikati, vrištati, plakati, ne smiješ tući, bacati se jer ćeš se ozljediti. Malo sam odužila, ali samo da skužite da ja stvarno ne mogu skužiti u trenu šta ju je naljutilo. I što me strah da se ne ozlijedi, i to gadno.
A vrtić je posebna priča. Ne možeš birati di ćeš ju upisati, kod koga, jedan privatni koji sam htjela mi je trenutno pre,preskup. A ona je vesela u tom vrtiću a to mi je bitno

[† Volvo]

S nepune 3 teško da će se sjetiti zvati nekoga kad ljutnja tako zakuha, ljutnja, nemoć, želja da sve sama napravi, nastavi niz, korijeni perfekcionizma

Nakon nekog vremena će proći, naglasak je na proteku vremena, do tada treba biti blizu i sprečavati bacanje - odvlačenje pažnje ponekad može paliti, u svakom slučaju nekom tako malom treba biti blizu i imati ih u vidokrugu i dometu ruku za podići, odmaknuti, zagrliti, nekad i nadmudriti - pomaže ponuditi samostalnost u stvarima u kojima je moguća tipa: pokazati kako se jakna zakopčava pa dok prtlja kopčajući, dobivaš na vremenu i uzimaš zrak koji put. Dok ti nosiš stvari koje je mačak obilježio, zaposliš ju da i ona nešto (ne mora biti toliko prljavo ) ponese s tobom, trikovi tog tipa su meni pomagali recimo.

Očekivati da ona s nepune 3 trezveno odgovori jednako starom konkurentu na isti prostor oko one lampe je previše. Dobro da nije njega zviznula Pa ni školarci ne uspijevaju tako mirno se zauzeti za sebe.

Još jedan od tips and tricks: pobroji si situacije u kojima nema "ispada" - ipak je takvih dnevno više i sve više umjesto brojanja onih kada ih ima.

[Hajdi]

U svim situacijama koje si nabrojala ne kužim zašto ju dižeš, skupljaš s poda na silu. Pusti ju neka leži i odi svojim poslom. Također nemaš zašto biti ljuta u takvim situacijama. Ti si odrasla, ona je dijete. Kad se slijedeći put baci (a vidiš i sama da se vrlo vješto baca i da joj ništa nije) pusti ju nek se ispuše i ignoriraj ju pa nakon pola sata pitaj zašto se ljutila. Ignoriraj kompletno te ispade jer svojim intervencijama samo njoj daješ do znanja da fantastično privlači tvoju pažnju.

[švrćili]

nekada stvarno ne mogu pustiti da se valja. baci se na pod na rivu(neću ni govoriti koliko puta sam kraj nje vidila staklo), ili se baci kraj skala doma i lupa nogama po staklenim vratima. Ona se ne baci ako joj nešto nećemo kupiti već ako nešto ne može napraviti. Puštala sam ja nju da se dere na sred ulice. nema pristupa koji nismo probali.

S nepune 3 teško da će se sjetiti zvati nekoga kad ljutnja tako zakuha, ljutnja, nemoć, želja da sve sama napravi, nastavi niz, korijeni perfekcionizma

Znam da je mala, ali ako joj ne dam drugu soluciju bacanju po podu mislim da ne može ni naučiti. Ma šta smo sve prošli s njom, ja učim stalno s njom. Ja sam se stvarno načuvala djece, od nećakinja, kumova, susjeda. Ali niti jedno nije bilo ovakvo. meni je stvarno nešto novo. Ustvari, ovakvo ponašanje bi se uvijek okarakteriziralo kao razmaženost. Pa mi ne ide u glavu, jer mislim da ju stvarno nismo razmazili. stvarno se trudimo u odgoju. A rezultate svega ovoga ćemo vidjeti puno, puno kasnije

[tanjabb]

Ja mislim da je ona kao moj manji, prvo lakozapaljiva i kao drugo ne zna izventilirati tu ljutnju i bijes koji ju obuzme nevjerojatnom lakocom. Ne moze si pomoci.
Moj takodjer bjesni cim nesto nije po njegovom, nije u njegovo vrijeme, ne ide mu, ma bilo bilo sto je kod njega okidac. Nekad ga krenem skakljati pa se pocne smijati i barem malo zaboravi na bijes. Nekad ne pomaze nista pa ga odnesem u sobu i kazem mu da kad se smiri da izadje van. Onda bijesni i urla tamo. Sad barem to. Neko vrijeme je hodao za mnom, zabijao mi se u noge, a zagrliti se nije dao. Ili bi namjerno radio ono sto ne smije/je opasno... (penjati se na stakleni stolic npr. i tu ga treba fizicki maknuti, nema druge) Nece pricati, nece se grliti, nece nista drugo, nece se smiriti, neeeceeeeee (avo ovakav je kao ovaj smajlic ).
Ipak eto, s 3 godine i 3 mjeseca malo je laksi za podnosenje nego prije pola godine.

[Bellitza]

iako se kod nas se situacija drasticno popravila (i kod vas ce, samo ces se iznenaditi jednog dana jer kako su veci tako postaju i svjesniji svojih ponasanja i osjecaja) i dalje zna imati ispade.
ko sto sama velis, ne mozes je uvijek pustiti da se baca, no mozes procijeniti kad je to moguce. isto kao sto mozes procijeniti stupanj ljutnje/umora, pa nekad iako ne znas razlog ispada, trebas joj pokazati da takvim ponasanjem nece nista postici (kao sto cure uostalom i vele).
razgovor u naletu bijesa kod nas nema ucinka, tako da kad prevrsi mjeru (to se uglavnom odnosi kad nas krene tuci) sad prakticiram nosenje u njegovu sobu i stavim ga u krevet (nekad cak pokorno ide za mnom). iako svakodnevno samostalno ulazi i izlazi iz kreveta prema potrebi, zna da je u kazni i ne pada mu napamet izaci (to mi je jos misterij) malo se tamo izvice i kad me pozove znam da je gotovo i tad slijedi mirenje i razgovor. nama pali.

[rucho]

nekada stvarno ne mogu pustiti da se valja. baci se na pod na rivu(neću ni govoriti koliko puta sam kraj nje vidila staklo), ili se baci kraj skala doma i lupa nogama po staklenim vratima. Ona se ne baci ako joj nešto nećemo kupiti već ako nešto ne može napraviti. Puštala sam ja nju da se dere na sred ulice. nema pristupa koji nismo probali.

ako te tjesi moj je doticnu rivu i olizao i popeglao... sve one rupe na zidicu put matejuske je i rukicama ispitao...... i jos je ziv...... a nemali broj puta sam rekla dovoljno jasno i glasno da i on cuje "nek se lupi/ogrebe/stavec njega ce boljet nece mene...." ...... naravno da je zvucalo ko da nemam srca al imalo je ucinka.... jer kao sto ti je hajdi rekla.... tvoja shefica zna da te tako moze rasp** i koristi to...... jer i moj gazda je imao obicaj vikat i plakat kad mu nesto ne bi islo... pa je ipak naucio reci "nemogu... pomozi".... a ima svega dvije godine....... daklem mogu oni..... al vako je lakse......

[švrćili]

je,je, mogu oni. Samo kada nisu u toj nekoj fazi, raspoloženju. Moja je isto jučer rekla: Pomozi mi, ne mogu sama zatvoriti vrata! Prije koji mjesec je malom na toboganu koji ju je gurao rekla: Pričekaj da se ja spustim, pa ćeš onda ti(ovi se nije obazirao na nju nego ju je pogledao kao:Koji k... ti pričaš?!). Jučer niti jedan ispad! Čini mi se da smo za neko vrijeme završili. Kod nje to ide periodički. Čak imam i jedan veliki papir u stanu na kojem piše FAZA JE, PROĆI ĆE!

[rucho]

Čak imam i jedan veliki papir u stanu na kojem piše FAZA JE, PROĆI ĆE!

...... malo me podsjeca na ono "pusti je pms joj je".... .......