Jesu li vaša djeca bezobrazna prema vama?

[mama to sam ja]

Drage mame, moja mala ima 5 godina, a već dugo pokazuje svoje karakterne osobnine. Izrazito je inatljiva, uvredljiva, kada joj nešto nije (u trenutku) po volji počne s histeričnim ispadima. Kada krene ta lavina histerije pokušavam je ignorirati (a najradje bi je ... ...), ali onda krene: "neću te više nikad slušat", "ne volim te", "idem ća i nikad se neću vratiti više", ali to nije sve... kad je pošaljem u sobu da se sredi, da razmislim, ona mene poziva na red, "kakva si ti to majka, kad mene puštaš u sobi...". Znači, ni svi oni pametni savjeti da se izignoriraju takvi ispadi ne vrijede, meni je razultat svaki put sve gori.
Nakon toliko vremena što se nadam da je sve ovo prolazno i da su to sve faze, stvarno više ne znam na koji način da tome stanem na kraj!
Jedinica je, ali se od prvog dana trudimo da je ne razmazimo i ne dopuštamo joj baš sve što joj padne na pamet. Kod nas se dani svode na rasprave, svađe , natezanja. Nigdje ne možemo izać a da ne mislim stalno kako će ona u trenu počet radit cirkus bez razloga.
Stalno me proganja misao da nisam dobra mama i da nećemo odgojiti sretno dijete.

Nadam se da nisam jedina s ovim problemom, da imate neki savjet ili bar da znam da nisam jedina ....

[alexandra]

Kod nas se dani svode na rasprave, svađe , natezanja.

mislim da ti je ovdje negdje srž i rješenje problema
s petogodišnjacima se ne ulazi u rasprave.

[mrava]

Nadam se da nisam jedina s ovim problemom,

Nisi jedina

Stalno me proganja misao da nisam dobra mama

Ovo izbaci iz glave odmah, svi se mi trudimo najbolje što možemo oko svoje djece.

ona mene poziva na red, "kakva si ti to majka, kad mene puštaš u sobi...".

Ovo ona zna da može, ispipava granice dokle te može izluditi, a očito može. To joj ne daj, objasni joj da se ti trudiš oko nje, da joj želiš sve najbolje ali da nećeš dati da te naljuti zato što je ona ljuta. Naravno d ai ona mora izraziti i loše osjećaje ali ne na takav način da tebe vrijeđa. Ona to može razumjeti s 5 god.
A svađe i natezanja moraju prestati, budi odrješita kad joj daješ kaznu, makar te duša boli zbog toga. Ona će shvatiti, s njima se ne ulazi u raspravu.

[danijela81]

identično i kod nas.
istina, najgore kad se ulovim s njim u raspravi.
iskušava me, na najlukavije moguće načine. u stanju je dernjati se, histerizirati, pa kad to ne upali, onda optuživati (slično kao i tvoja - kakva si ti to kad mi ne daš, jel tebi lijepo kad ja imam kaznu, i baš me voliš kaznit...), pa kad i tu naiđe na kamen, onda se počne umiljavati, maziti, "mamice volim te" i sl. sad već znam koja faza slijedi iza koje. ponekad to sve ide u krug, nakon umiljavanja, opet histerija, pa optužbe... najbitnije je ostati čvrst. ako nešto ne smije, onda ne smije, i gotovo.
eh, problem je kad me obrlati. mene češće nego tatu. tako da u zadnje vrijeme sve više tati prepuštam te divote.
kazne su oduzimanje onoga što je u tom trenutku aktualno - omiljene igračke (iako kod toga moram biti oprezna jer si brzo pronađe drugu zanimaciju i postane mu svejedno). ovih dana svaki dan dobije po jedan sladoled, kojeg obožava, i to nam je najučinkovitija kazna. iskusio je nekoliko puta kako je to ostati bez njega, pa je sad ponekad dovoljno da zaprijetim. ponekad ni to ne pali, kao danas. uf, kakva sam bila nemajka, kad mu nisam dala, častio me svakakvim epitetima

[MON]

raspravljam se ja i s ovom od 3 godine...čak više nego s ovom od skoro 14

ali da - rasprava je srž problema. bezobrazluke treba rezati u korijenu, što ne znači da neće niknuti opet i opet...ma čisti korov. kad jednom sjeme padne, tome nema kraja ali se može obuzdati i svesti na prihvatljivu razinu, sukladno dobi.

[Hajdi]

Ne upuštati se u rasprave nikako, i kazniti oduzimanjem trenutnih privilegija. To je sva filozofija.

[mama to sam ja]

Drage moje, hvala na odgovorima!
ja sam doslijednija od tate, on plane, kazni, al na kraju cijele frke joj malčice ugodi. Ja se držim onoga što kažem. Već dugo prakticiram oduzimanje igračaka i kada me ne sluša i ljuti ne dobije ni sladoled, niti izađemo van, zabranila sam joj crtiće i igrice, ma svašta pokušavam, ali ona se trenutno pobuni i već za par sekundi zaboravi i nađe drugu zabavu. Nema te kazne koja će ju natjerati da razmisli hoće li ponoviti opet iste greške. I tako se borimo već sigurno dvije godine.
Jučer smo izašle u šetnju i stalno joj ponavljam da ne smije hodati posred ceste jer je opasno, ni nakon deset puta nije reagirala kad sam joj rekla da zbog toga nećemo ić do parka, počela se derati i častiti me izjavama tako da ju je pol Rijeke čulo. Za večeru sam napravila palačinke, koje ona jako voli, ali sam njoj rekla da ih ona neće jesti jer nije zaslužila. Namjerno sam sebi spekla i jela, samo da vidim kako će reagirati. Ona je obećavala, ispričavala se, al sam ja baš odlučila da joj neću popustiti. Njoj sam ponudila kruh i marmeladu, i na kraju je mirno sjela za stol i to pojela bez riječi. Strašno, pomirila se s tim. Ništa na nju ne djeluje. Očajna sam jer ne mogu doprijeti do nje. Toliko sam se nagovorila već, i stalno pričam, objašnjavam zašto nešto nije u redu, govorim joj kakve su poslijedice nekih nepromišljenih koraka, ali ništa. Jako je inteligentna i kuži sve što joj se govori i baš zato sam strašno nesretna, jer vidim da iz inata radi iste greške. Bojim se što će biti kad uđe u pubertet...
A žalosna sam što mi ne dopušta da uživam s njom tj. da skupa uživamo u tim njezinim najljepšim godinicama, da se mazimo i volimo. ja se trudim prići joj, pokazujem joj nježnost i ljubav, razumijevanje, a ona odbija i nije njoj stalo (bar ne pokazuje).

[Adorabla]

Ignoriranje znaci ne loviti se na udicu emocionalnog manipuliranja kojim te mala već sad vrti
I ja potpisujem nema pregovaranja, nema dogovaranja nema rasprava. Zato što to ja tako kažem nije uopće los razlog

[milka]

Moj nikad nije bio baš bezobrazan, al vidim da ću sa mlađom imat više frke
Nama su palile dugotrajne kazne, npr napravi sr**e i onda nema npr crtića tjedan dana. I onda svaki put kad pita kazem ne, oli se ne sjećaš da si u kazni zbog toga i toga. Drugi put budi pametniji prije nego nešto slično napraviš. Tako da ga je to "nedjelo" pratilo cili tjedan. Ovako kad si joj uskratila palačinke to je prolazno, do jutra je ona već zaboravila.
A sa mužem obavi razgovor i nikad nikad nikad ispred nje raspravljati s njim

[Hajdi]

Palačinke nisu kazna jer kazna nije došla odmah i nema nikakve uzročno posljedične veze s prekršajem. Zato i ne djeluje.

Jučer smo izašle u šetnju i stalno joj ponavljam da ne smije hodati posred ceste jer je opasno, ni nakon deset puta nije reagirala kad sam joj rekla da zbog toga nećemo ić do parka, počela se derati i častiti me izjavama tako da ju je pol Rijeke čulo.

Kazna je u ovom slučaju čvrsto ju držati za ruku i prekinuti šetnju.

[mama to sam ja]

Sve što ste rekle stoji, i potpuno se slažem s vama da neke trenutne zabrane ne pale, ali na sve načine pokušavam da vidim hoće li išta djelovati na nju. I ja stalno upozoravam i doslijedna sam u onome što odlučim i kažem. Zabrana televizije stoji već mjesec dana, ne popuštam. Kad me pita za nešto što sam joj zabranila, ja nju pitam da li se sjeća zašto neće dobiti, ona zna zašto i jasno joj je sve, ali uskoro opet pita. I ja opet ponovim isto, ne popuštam. na svoj rođendan je bila izrazito bezobrazna i prema tati i meni, to je bio okidač. Rekla sam joj da uživa u rođendanu s prijateljima taj dan, jer da od sutra vodimo drugu politiku. Pravilo je glasilo:
"Što više tražiš, to ćeš manje dobit, a što manje tražiš to ćeš više dobit". Naravno da joj dam i soka, čokolade i da joj ništa ne fali, ali ne onda, u istom trenutku kada ona to hoće, nego onda kad ja kažem. Ja odlučujem! I to je funkcioniralo.
To bi bio onaj sistem " zato što ja tako kažem" i "kad ja kažem". Ali to nije i dalje riješilo onaj problem s njezinom histerijom i bezobrazlukom. Na sve pedagoške i nepedagoške načine sam probala prilaziti svim ti njezinim raspoloženjima, ali nema uspjeha.
Valjda će to s vremenom proć, ali ovo vrijeme kada su djeca naše male maze i godine ispunjene smijehom i nježnošću, a mi smo ih proveli više u suzama (svi u kući) i nikad to više nećemo nadoknaditi i neće se ponoviti. A to je ono što me najviše žalosti.

[Adorabla]

Jesi probala 1 2 3 metodu?
Histerija se rješava tako da se od makneš od nje i pustiš ddasizi. Ne govoriš ne preklinje s i po mogućnosti nosiš ljutu masku ili iindferentnu. Kad prestane siziti onda ponovno mora napraviti to kaj je trebala A ako ponovno počne siziti postupak se ponavlja.
Nemoj si dopustiti da sad gubiš ratove zato kaj te mala pročitala da si popustljivai mekana. Tek ima 5 kaj bu bilo s 10 godina

[Adorabla]

Još nešto
Kazna od mjesec dana? Ma daj. To nije kazna. Kad daješ kaznu ona mora biti povezana s prekršajem mora biti limitirana i jasna. Kad izriče s kaznu nema objašnjavanja niti dok kazna traje ti nju pitaš zašto je u kazni. To ti je sve bez veze. Ti stalno nešto objašnjavas pregovaras upucujes tako si ruši s autoritet i daješ njoj prostora da ona odgaja tebe.
Jasne granice. Bezobrazluk je osnovna ružna jedinica ponašanja. Ne filozofiraj s njom kako je bila bezobrazna pa se to ne smije pa tebe mama voli itd. To njoj daje do znanja samo da treba biti lukavija i podlija u svom bezobrazluku

[mama to sam ja]

Metoda 1 2 3 funkcionira kada je u pitanju presvlačenje, pospremanje, i spavanje... to smo usavršile... Ali kod histerije ne pali! Vjeruj mi, po struci sam odgajateljica (sram me i reć to), pročitala sam masu knjiga, radila s djecom i isprobala sve metode, ali i dalje je bezobrazna!!!
Mozda si u pravu za te kazne, ali jednostavno nisam mogla smisliti više šta bi....

[rusulica]

Ne upuštati se u rasprave nikako, i kazniti oduzimanjem trenutnih privilegija. To je sva filozofija.

ali zar to nije ubijanje u pojam, nedopuštanje izražavanja svog mišljenja, razvoija razgovora itd.

Sjećam se sebe u mladoj dobi, ok bila sam sigurno starija ali presijecanje mog oca s "zato što ja tako kažem" sigurna sam utjecalo je da sam se kasnije mnogo puta uhvatila da s nekim u raspravi imam mnogo toga za reći a e znam kako da se izrazim osim pokazivanje frustracije. dan danas ocu to zamjeram.

Ja Lauru(7g) znam tako "isključiti" i odmah mi bude žao. kao da sam joj oduzela pravo razmišljanja.

[Adorabla]

Razgovor da ali nakon kazne. Kakve rasprave kad se dijete ružno ponaša? Ja sa svojim curama raspravljam i dogovaramo se oko privilegija. Ako je bezobrazna onda oko toga nema rasprave. Privilegije se sticu. Lijepo se ponašaj i privilegije rastu.

[† Volvo]

Ne znam, meni I win you lose nije draga situacija. Nešto dati nekome kad ja to želim da pokažem tko je gazda
Jedan autor kojeg čitam upravo veli (a radi se o psihologu - školskom savjetniku) "to kako se jedni prema drugima ponašamo je važno".

Stoje tu granice, pravila i svašta-nešto ali ne pali kod svakog (a zapravo ih manje znam kod kojih pale ) kontrola i moć. Ima situacija u kojima se "ne popušta" (po život opasnih ili strašno važnih roditelju) no nisu sve takve. Znam neke roditelje sasvim uvjerene u ispravnost svog odgoja kojima su djeca sasvim izmakla (mislim na način kako funkcioniraju kad nisu s roditeljima, nego u društvu vršnjaka, u školi, s drugim ljudima...)

To kako se dijete ponaša na rođendan može biti splet raznih okolnosti (s jedne strane uzbuđenost, s druge previše želja da bude nekako savršeno pa kad se izjalove ili jer ih je naprosto nemoguće djetetu apsorbirati, ono pukne). Od petogodišnjakinje tražiti da se zabavi s prijateljima pod prijetnjom jer zabava prestaje uskoro, hm . Petogodišnjakinja bi rado pogledala slike sebe kao bebe, pa bi joj bilo drago čuti tko se sve njenom dolasku na svijet tada veselio, možda bi joj to bolje sjelo od silnih očekivanja od zabave, ne znam, samo nagađam.

Može se djetetu (ne u afektu ni roditeljevom - pogotovo ne tad - ni djetetovom) reći kako kao što ono ne voli da se dere na njega, nitko to ne voli. Dijete se uči nositi i s emocijama i s drugim ljudima (na roditeljima i njihovom primjeru više nego na riječima ).

Odrastao je odgovoran za "klimu" (kao i teta u vrtiću, ne mogu klinci biti "krivi" - da je po njima u doba privikavanja bi svi tululi mjesecima ) i može se loš trend promijeniti - to je već dovoljno veliko dijete da uspije verbalizirati problem i odrastao ga može pokušati (ne velim da će uspjeti uvijek) preduhitriti i zaustaviti prije nego postane ogroman svima, a situacije iz kojih se isplivalo prije eksplozije su one na kojima kao primjeru je dobro graditi iduće

[Nikky]

Kad god se moj ( 3 god. ) ponasa na taj nacin tj. histericno, ne poslusa ni iz stotog puta, kada imam osjecaj da namjerno radi nestasluke, uvijek je razlog nedostatak paznje ili neka potisnuta frustracija. Imali smo perioda kada je bio bas kao curica iz uvodnog posta, ono, bilo me strah izaci van sa njime jer sam znala da ne moze proci dobro. Onda sam skuzila da njemu zapravo fali paznje i to paznje sa mojom apsolutnom posevecenosti. Jos jedan okidac je tata koji puno radi pa nekad zbog toga bude frustriran. Tako da se kod nas pokazalo da on nije jednostavno takav, tesko odgojiv vec je problem u meni i mm i kako mi mijenjamo sebe tako dijete postaje bolje. Sada mogu reci da uopce nije tesko odgojiv vec bas smiren i razuman, histerije su rijetke. Mozda i kod vas postoji neki problem koji ne uocavate. Ne mora biti nedostatak paznje, mozda nesto drugo ( problemi u vrticu...) pa ona ispucava frustracije na taj nacin.

Sto mi je jos pomoglo:

1. Da shvatim da ako on histerizira da ne moram i ja. Sto sam ja smirenija dok on ima bal vampira to se sve prije sredi.
2. Definitivno ne pali ono:" ja sam ti mama i raditi ces kako ja kazem". Puno objasnjavanja i objasnjavanja sa smjeskom na licu.
3. Kad nastane histerija objasnim da idem u drugu sobu dok se ne smiri.
4. Ponticem ga da se izrazava. Ako pocne bacati stvari pitam ga:" jesi ljut?" Pa on odgovori:" ljut sam", pa ga pitam zasto pa on objasni pa ja sazalno ustvrdim da mu je sigurno tesko zbog toga pa on potvrdi pa se u tom razgovoru nekako smiri.

Jos je dobro imati siroke granice, ne govoriti previse "ne" vec se fokusirati na najvaznije. I opet, extra paznja.

[rusulica]

Razgovor da ali nakon kazne. Kakve rasprave kad se dijete ružno ponaša? Ja sa svojim curama raspravljam i dogovaramo se oko privilegija. Ako je bezobrazna onda oko toga nema rasprave. Privilegije se sticu. Lijepo se ponašaj i privilegije rastu.

ok možda sam krivo shvatila. moja laura ikad nije bila bezobrazna u smislu da meni ili nekom drugom govori ružne riječi. Mislila sam na neposluh ili njeno upiranje da dobije nešto što ne može dobiti. ovo o čemu pričate je očito veća kategorija

[nadicab]

Moderni odgoj je doveo do toga da neki roditelji smatraju smatraju da su im djeca odrasli u malome, da se sve s njima moze dogovoriti bez obzira koliko su djeca stara i koliki je njihov opseg shvacanja, bez obzira koliko su djeca pametna. U prevodu, previse objasnjavanja dovodi upravo do pretjeranog ispipavanja granica.
Moja najstarija je bila nemoguce dijete - prepametna svadjalica koje je uvijek htjela raditi po svome. Stvar karaktera jer je i danas takva (22) ali sada se s njom moze lijepo i razgovarati i dogovarati. Ispocetka sam joj sve objasnjavala a onda sam shvatila da se na tome jako trosim bez efekta. Mm je uvijek s njom gubio zivce jer je jako rjecita, a on ne.
Jednostavne naredbe, jednostavna pravila - zna se koja su pravila Ustav uklesan u kamen, a oko cega se mozemo dogovarati (dogovor sam uvijek poticala jer je to vazna zivotna vjestina). Za kaznu se koristila metoda 1 2 3 - koja ako se principijelno koristi, uvijek funkcionira.
Ljutnju sam joj dozvoljavala, ali ne da mene optuzuje.
A kada je prijetila da ce otici, letila je iz kuce i rekla sam joj da se slobodno sama spakira i neka trazi bolju mamu. Itekako je shvatila da sam ozbiljna, uplasila se posljedica svog brzog jezika i vise nikada nije to ponovila.

[† Volvo]

Nije isto kad 15-godišnjak veli da će otići od kuće i kad to veli 5-godišnjak , reakcije ovog drugog su obično poslijedice onoga što u protuovisničkim programima ima H.A.L.T kraticu a okidač je za povratke u ovisnosti (Hungry, Angry, Lonely, Tired) - pa H i T dijete definitvno ne skuži i ne može eliminirati samo na vrijeme. Osobno bi me 5-godišnjak (ma kako verbalno jak, neće biti jači od odraslog) mogao nasmijati takvom rezolutnom "odlukom" - prije nego povrijediti ili izbaciti iz cipela. A imam verbalno jakog pred-teen kandidata inače.

Da, postoje "uklesani" elementi (za manje tipa vožnje u sjedalici, kasnije vezanja pojasa, nepretrčavanja ceste bezglavo, ne prelazaka pruge sa spuštenom rampom, ne sjedenja na rubu prozora, govorenja ne u životno opasnim situacijama vožnje "pod gasom" kasnije i takvih stvari), ali s vremenom se broj uklesanih mijenja kako odgovornost raste. Ako je sve uklesano, kao da ništa nije

Može se reći da ljudi "slušaju" jer se boje poslijedica, no volim vjerovati i da ljudi slušaju jer imaju povjerenja u onog kog slušaju i da radi se o reciprocitetu. U neko doba smo im šefovi - određujemo kad jedu, spavaju, idu u park ili kamo-već (e sad stil šefovanja je individualan) a onda nas otpuste sa šefovskog mjesta (teen ) i ako se uspijemo zaposliti kao savjetnici, dobar smo "posao" odradili

[Nana1971]

volvo, svaka ti je na mjestu

[nadicab]

Volvo, to je ona govorila kao mala vrtićanka, ne kasnije jer da m i je to rekla s 15 godina, sigurno joj ne bih rekla - idi. Zato to treba srezati u korijenu
A ova paralela s šefovajem ti je izvrsna

[† Volvo]

Nije moja paralela, nego posuđena od psihologa s linka - tko je jak s engleskim može ga poslušati, ima što za reći odnosno nam posvijestiti: http://www.kidsinthehouse.com/expert/pa ... n-mistakes

[TanjaMT]

Može se reći da ljudi "slušaju" jer se boje poslijedica, no volim vjerovati i da ljudi slušaju jer imaju povjerenja u onog kog slušaju i da radi se o reciprocitetu. U neko doba smo im šefovi - određujemo kad jedu, spavaju, idu u park ili kamo-već (e sad stil šefovanja je individualan) a onda nas otpuste sa šefovskog mjesta (teen ) i ako se uspijemo zaposliti kao savjetnici, dobar smo "posao" odradili

i ako nije od tebe, odlicno je receno

[Diami]

Dupli post...

[Diami]

Meni dosta pomažu ideje sa stranice www.ahaparenting.com
Sa svojom trogodišnjakinjom i s petogodišnjakom mi to bolje funkcionira nego kazne. Kažnjavanju u klasičnom smislu sve rjeđe pribjegavam, u pravilu kad oni mene izlude, kad nemam strpljenja, izgubim živce... A klinci mi odlično reagiraju na to i ljepše se ponašaju.

Kod nas ne uspijeva uvijek, ali ide na bolje. Pa ako sve do sad kod vas nije pomagalo, možda probati na taj način. Ima ta metoda još na par stranica, pod nazivom tipa natural parenting i slično.

[bailey]

Uf.. Nekako razumijem. Jednostavno niste kompatibilne. No ima lijeka!
Evo moga primjera. Ja sam dosta angažirana mama, ulažem u svoju djecu, postavljam granice. Imam ih troje i svi međusobno različiti. S jednim je skoro uvijek problem. Inatljiv, uvredljiv, uvijek hoće pažnje koje mu nije dosta, bezobrazan usprkos kazni, pa i na svoju štetu. S druge strane iznimno talentirano i pametno dijete, omiljeno u društvu. S većom dobi sve manje problema, ali ipak.. neki puta me srce boli . Došla sam do zaključka da em baš pravo ne razumije što se od njega traži, em da nismo kompatibilni u karakterima. Potražila sam stručnu pomoć psihologa. Zamislite, prof mi je obazrivo rekla da bih ja trebala popustiti. Prestati zahtijevati od djeteta koje ne voli čvrste granice tražiti da sve bude kao po špagi. Ja sam se promijenila. I on je. Doduše i dan danas dolazimo u sukobe ali ih i rješavamo. Smatram da je roditelj autoritet a istovremeno da se djetetove potrebe trebaju uvažavati i ispunjavati, do određene granice naravno. S dvojicom ide, s trećim šepa. No prilagođavamo se..
Svatko je priča za sebe. Sretno!

[pčelica_maja_23]

volovo odlično si napisala!

da, djeca nas stvarno slušaju i iz straha a i i iz povjerenja (atačmenta)
i ja volim ahaparenting
odlična stranica atachment parentinga

moj stil roditeljstva je nešto između atačment mekog roditeljstva i strogog
ovisno o mom stupnju umora i izmorenosti

što sam bolje to imamo više bliskosti koju onda koristim kao adut za poslušnost i vrlo rijetko granicu postavljam grublje
oni zauzvrat vrlo brzo poštuju granice, i to radosno i još i sami rado ponavljaju savjete ili upute

kada sam preumorna za čitanje tuđih emotivnih stanja, beba jaaako plače...totalno sam van svojih cipela, onda pribjegavam strožem tipu roditeljstva i kaznama i ako to onda ono jer sukladno mom odsustvu niti djeca u mene nemaju povjerenja
to je moj loš dio odogoja

na sreću, vrlo sam doslijedna u granicama pa nakon strogog perioda dugo su mi u poslušnoj i pristojnoj fazi
i inače sam dosljedna pa volim i probijati granice kako njima raste odgovornost tako im dajem dopuštenje za nešto više - time dobivaju na važnosti i rado sami slušjau


ne , nisu bezobrazni
rijetko se dogodi zbilja
no vidim da na forumu ima dosta roditelja koji imaju problem sa granicama i treba vidjeti da li je tu ključ.
kod nas bezobrazluk znači izlazak iz zone povjerenja, netko je daleko od nas roditelja i ne osjeća se dio obitelji pa se inati
no vidim da tu ima puno roditelja kojima djeca jednpstavno nikada nisu osjetila granice koje budu ispoštovane

[bailey]

U neko doba smo im šefovi - određujemo kad jedu, spavaju, idu u park ili kamo-već (e sad stil šefovanja je individualan) a onda nas otpuste sa šefovskog mjesta (teen ) i ako se uspijemo zaposliti kao savjetnici, dobar smo "posao" odradili