UPUTE ZA POSTOJNU/LJUBLJANUlezanka
PostPostano: ned kol 09, 2009 7:37 pm Naslov: Ponavljam kompilaciju iskustva kod dr. Reša
Rezultat iskustva kod dr.Reša je da je žena sada u mislim 25-tjednu trudnoće, sa bebicom je sve kako treba. Transferirana su dva embrija, no jedan se prestao razvijati u osmom tjednu trudnoće, no zato drugi već redovito budi ženu, lupka na sve strane i već smo ekstremno emotivno vezani uz nju.
Ginekologica se smijala prije par dana jer se bebica toliko micala da je nekoliko puta morala pokušavati uhvatiti pravu sliku na ultrazvuku kako bi izmjerila parametre. Curica je, odlučili smo se za ime, itd. itd.
Ne postoji apsolutno niti jedan razlog zašto na sljedeći postupak (ako se druga bebica ne dogodi prirodnim putem) ne budemo išli opet kod dr.Reša. Da smo išli u Maribor, došli bi na red taman negdje kada očekujemo da ćemo držati našu curicu u rukama.
Ovo je naše iskustvo iz drugog mjeseca 2009. godine. Oplodnja je bila 24.02.2009, a transfer 26.02.2009.
------------------------------------------------------------------------------
Na ovom forumu smo našli puno korisnih informacija, no nekako su dominantne Mariborčanke, a o dr. Reš iz Ljubljane ima prilično malo iskustava (jedna stara zatvorena tema), pa sam odlučio podijeliti naše prvo i početno iskustvo.
Nakon par godina pokušavanja i konačno obavljenih svi pregleda meni je dijagnosticirana oligoastenotetrato spermija, te je ponuđeno kao jedino rješenje umjetna oplodnja. Nismo htjeli ići u naše državne klinike, a naše privatne bez nekog posebnog razloga nismo niti uzimali u obzir. Naša liječnica man je preporučila da se naručimo za Maribor, a dok čekamo da probamo u Rijeci. Pošto se u Mariboru čeka prilično dugo, odlučili smo se za dr.Reš-a, koji ima jednako dobre rezultate i mnogo brže se dođe na red.
Ovo mnogo brže je u biti doslovno u danima. Naručivali smo se za prvi pregled početkom 12. mjeseca, i zbog gužve oko praznika prvi termin za prvi razgovor je bio slobodan u drugom tjednu prvog mjeseca. Pa smo tako nekako i dogovorili. No par tjedana kasnije je nešto kasnila menstruacija ženi, pa smo pomaknuli prvi dolazak jedno destak dana da ne potrefimo sljedeći ciklus.
Poziciju ordinacije smo brzo našli na google maps i djelovalo je da ćemo prilično jednostavno stići do njega. No pokazalo se da je satelitska snimka stara i da treba zapravo gledati baš kartu gdje su pravilno ucrtane nove petlje u tom području. Malo smo promašili izlaz, no na sljedećem smo sišli sa brze ceste, jedno 'tko pita ne skita' i stigli smo do tog centra.
Oko centra se nalazi dva parkirališta koja su bila puna, a odmah pored je Interspar trgovina, koja ima svoje parkiralište. I ono je bilo puno (nije veliko), no brzo je netko odlazio pa smo našli mjesto za parkiranje. Sam centar je u biti niz ambulanti i nekakvih trgovina (u prizemlju i na katu) sa natkrivenim trgom u sredini. Ambulanta se nalazi u prizemlju tog trgića pored stepenica. U biti ambulanta se nalazi u sklopu nekakvog malog doma zdravlja, tipa čim se uđe nalaziš se u uskoj dugoj čekaonici, gdje se vidi da ima tu još barem četri nekakve ordinacije. No čim uđeš u prvu sa lijeva dođeš u nekakav predprostor gdje se nalaze sestre, par stolica, wc i primjetiš da tu ima još par ambulanti. Sestrama smo dali nekakvu dokumentaciju (putovnice) da nas uvedu u sustav i pričekali smo vani u onoj prvoj čekaonici par minuta.
Mi smo došli jedno petnaestak minuta prije i kako nije bilo nikoga brzo nas je sestra pozvala kod doktora.
Kod doktora smo malo popričali, on je upisivao naše podatke. Za ženu mu je bio interesantan HSG (prohodnost kanala), te vrijednosti hormona. Moji nalazi spermiograma ga nisu zapravo zanimali jer se tamo radi na licu mjesta. Napravio mi je uzv testisa i dao mi posudicu za ejakulat. Prostor za drkicu/wc je odmah uz ambulantu doktora, tako da zapravo ne izlaziš vani u vanjsku čekaonicu, već u onaj predprostor gdje su sestre. Wc je prostran i ima erotske literature. Čak i nekakav 'automehaničarski' kalendar Smile. Na zidu se nalaze i detaljne upute kako dati uzorak sa slikama (bez spolovila naravno) i na kraju piše da se čašica stavi na stol. Uzorak ne treba stavljati na stol već se nosi odmah nazad u ambulantu liječnika. U međuvremenu je doktor radio uzv jajnika (i što već ide) ženi, te objašnjavao proceduru.
Uzorak ejakulata je stavio pod mikroskop povezan na televiziju/monitor i doslovno vidiš spermije kako se kreću po ekranu. Nije radio nikakvo brojanje, odnosno pravi spermiogram, vjerojatno jer mu ne treba mnoštvo istih već samo par komada, a oni su se vidjeli na ekranu.
Ja sam bio malo razočaran jer sam se nadao pravoj statistici. Naime moj prvi spermiogram je bio prilično loš, i nakon tri+tri mjeseca tableta/promjene navika se dosta popravio, no još uvijek je bio loš. Kako je prošlo još nekih 2 mjeseca zanimalo me da li ima još pozitivnih promjena.
Uglavnom moj nalaz krajem četvrtog mjeseca je bio sljedeći: 7.11 Mio/ml, brzi 9%, polagani 13%, pat.forme 74%. Drugi je bio bolji i treći konačno početkom 11 mjeseca je bio 15.44 Mio/ml, brzi 16%, polagani 14%, pat.forme 69%. Zanimljvo je da mi se postotak brzih i polaganih drastično povečao nakon filtriranja i hranjenja (ona druga kolona) sa 16 i 10 % na 32 i 41 %. No vratimo se na priču.
Sada je slijedilo naše iznenađenje. Pitao je ženu za datum početka zadnjeg ciklusa i počeo pričati proceduru. Ono što nas je na prvi tren zbunilo, što je spominjao datum doslovno 7 dana od naše posjete. Naime mi ćemo početi proceduru odmah sa sljedećom ciklusom. Ima kod sebe lijekove/ampule, injekcije i odmah nam ih je prodao uz napomenu da ako ih u Hrvatskoj nabavimo nekako drugačije/jeftinije, da ih slobodno možemo vratiti i da će nam vratiti novac. Zapravo ovo nisam očekivao, pa nisam niti imao sav novac kod sebe, pa smo mu ostali nešto sitno dužni, a nije htio da idemo do bankomata i vraćamo se, odnosno ostatak mu možemo donijeti na prvi uzv.
Procedura je sljedeća. Naravno to se odnosi na ženu i njeno stanje. Ona je nedavno napunila 30 godina, kanali su prohodni, doktor je na uzv ustanovio da ima policistične jajnike. Ovdje doktorica nije zamjetila to, no spominjala je da se vidi više folikula. Doktor odredi očekivan termin sljedećeg menstrualnog ciklusa i propiše davanje Diphereline 0.1mg nekih 5 dana prije. Drugi dan menstruacije počinje se paralelno dodatno uzimati dvije ampule (jedna injekcija) Menopur 75 i 8 dana nakon početka menstruacije dolazimo na uzv kod njega.
Jedna kutija Diphereline kod njega košta 50 eura trebale su nam 2 kutije. Jedna kutija Menopura košta 200 eura i njih nam je trebalo 2 kutije. Sve zajedno za te ampule znači 500 eura. Taj prvi pregled je koštao 50 eura. Postupak izvantjelesne oplodnje ICSI košta 1100 eura. A rekao je da uzv košta 35 eura.
Tu smo imali malu raspravu sa njim zašto ICSI. Njegov argument je bio kako su statistički potencijalni problemi ploda jednaki umjetnom ili prirodnom oplodnjom, da se ne isplati novčani rizik ponovne procedure (lijekova) i kako bi za klasični postupak (IVF) na ekranu trebalo biti spermatozoida kao u mravinjaku.
Također nam je rekao kako se punkcija radi u Postojni, prvenstveno iz razloga da dođe do nekakvih komplikacija (premda se to do sada nije nikada desilo) i da on zapravo ima jako malo veze sa Postojnom. Odnosno gotovo nikakve. Možda je marketinški za njega zanimljivo povezivati ga da nekakvom specijalnom bolnicom za porodiljstvo, no zapravo se radi prvenstveno o ambulani u Ljubljani i po meni ne bi trebalo previše isticati Postojnu kada se on spominje.
Nakon što smo detalje dogovorili slijedilo je probno davanje injekcije. Naime uzeo je jednu neiskorištenu vodu za ampulu bez lijeka i pokazivao kako se lomi ampula, vadi, miješa sa lijekom, mijenjaju igle, te doslovno pomogao ženi da si ubrizga potkožno tu vodu, a sve kako bi nam pokazao da to nije ništa strašno, a na kraju krajeva to ćemo morati raditi sami svako jutro u 06:00 kada za tjedan dana počnemo. Na prvi uzv smo isto naručeni u 06:00 ujutro. Zanimljivo je da se treba obavezno doći 8 dan nakon početka menstruacije na taj prvi uzv neovisno da li pada u subotu ili nedjelju, što znači da tip doslovno radi svaki dan.
E da skoro sam zaboravio postupak dogovaranja termina. Uglavnom on ima svoje web stranice
http://www.neplodnost.com i tamo je broj fiksnog telefona. Na taj broj se javljaju one sestre iz predčekaonice. Kada sam rekao da se dogovaramo za prvi put, sestra mi je dala broj mobitela od dr. Reša. Razgovor sa njim je bio dosta kratak, odnosno kada sam mu rekao da nam je naša doktorica reklam da moramo ići na umjetnu oplodnju, da nemamo što više pričati nego da opet nazovem sestru i dogovorim termin za ovaj prvi pregled. Doktor priča hrvatski, a sestre razumiju Hrvatski i nije bilo nikakvih problema u dogovaranju termina i kasnijem pomicanju.
---------------------------
Naslov: Dr. Reš Ljubljana - drugi susret
Danas smo bili na prvom UZV-u 8-dana od početka menstruacije i sedmog od početka uzimanja Menopura. Dogovoren termin je bio u 06:00. Mi smo stigli u 06:10.
Zakasnili smo iz dva razloga. Sinoć je pao snijeg u Ljubljani i auto je doslovno bio prekriven snijegom te okovan ledom. Tu smo izgubili nekih neplaniranih 10 minuta. Drugi razlog je slabije snalaženje u Ljubljani po mraku i sniježnom prekrivaču tako da smo prošli skretanje. Ovo kašnjenje spominjem jer smo mislili da li se možda trebamo javiti da ćemo kasniti ili nešto slično, a dilema je bila nepotrebna (i dobro da ga nismo gnjavili pozivom).
Naime stigli smo u onaj 'dom zdravlja' i u čekaonici je već bilo nekih 7 žena / parova. A ulazilo se unutra poretkom kako su ljudi stizali. Mi smo došli na red za nekih 20-30 minuta. Sestre u predprostor su sigle oko 06:30. Kako smo bili među zadnjima sestra je pitala da li ima tko još za UZV i pozvala nas unutra, te nam je potražila njihovu dokumentaciju, o nama, gdje sam vidio da je ipak napravljen spermiogram. Vidio sam postotke 10, 10, 10, 70, a ostatak nisam vidio jer je taman netko završio i bilo je vrijeme za nas.
Čim smo ušli pitao je u kojoj smo fazi, uputio je ženu da se skine, te pitao koliko nam je ostalo još lijekova/hormona. Također si je upisao datum početka menstruacije, i očekivao je da smo i mi upisali na onaj papir sa planom, no nismo.
Napravio je uzv, pronašao je 3 folikula na jednom i 3 na drugom jajniku. Po nekoj njegovoj konstrukciji dobio sam dojam je možda očekivao više, ne znam zbog čega, no nema nekih problema. Mislim da kada je gledao prvi jajnik da je čak kazao kako se vide i neki manji folikuli ili nešto slično. Zaključak je da dođemo opet za tri dana (subota) na uzv i ako budu zadovoljavajuće veličine, da ćemo dobiti stop injekciju i da bi punkcija bila u ponedjeljak. E da, uzv je vaginalni.
Nama je do danas ostala još samo jedna ampula Dipherelina (u Hrvatskoj se prodaje pod Decapeptil) i on nam je dao još jednu (uz onu koju smo donijeli sa sobom), da imamo za sutra i prekosutra. Te je za danas upotrijebio dodatnu svoju ampulu dipherelina i dvije menopura (koje smo mi donijeli) i dao (ubrizgao?) ženi.
Pitao je za ostatak pribora da li nam treba i tada smo se sjetili da nam da dvije duge injekcije (50mm) za miješanje one tekućine i hormona, jer ovdje u apotekama imaju samo do 35 mm duge (možda 38 mm), a jedna se čak i dobro čudila kako nikada nije imala takve. Vađenje pomiješane tekućine i hormona dipherelina je malo kompliciranije, taman na knap, sa iglom dugom 35 mm, a sa 50mm dugom je bez problema.
Također je žena zamijetila da kada joj je on dao injekcije nije ih skoro ništa osjetila, a neki put kada si sama daje zna ju peckati to samo davanje. Njen zaključak je bio da si je davala previše plitko.
Sam uzv je koštao 35 eura, te dvije ampule Dipherelina 14 eura.
Da ne zaboravim. Spavali smo u hostelu. Sada po zimi nije sezona i on je poluprazan. Dvokrevetna soba sa svojim kupatilom (naravno toplom vodom, žena se tuširala) i wc-om, te dva eura turističke takse je koštala ukupno 50 eura. Praktično kod hostela je full fleksibilan check-out (doslovno baciš ključ u kutiju), te nema dodataka ako uzmeš samo jedan dan. Apartmani imaju vrlo uzak i nepraktičan check-in/out period, sa silnim dodacima za jedan dan/čudno vrijeme dolazaka i sl. Jeftiniji hoteli su nešto skuplji i isto imaju npr. check-out poslje 07:00, a tada smo mi npr. već krenuli iz Ljubljane..
Opet su me skoro zbunili kada smo dolazili u Ljubljanu, gdje treba sići sa autoceste/zapravo obilaznice. Uglavnom skreće se/izlazi prvom sljedećem izlazu nakon izlaza 'ljubljana-brdo'. Naime google je lijepo pokazao da se sljedeći izlaz zove 'ljubljana-podutik', no zapravo sljedeći izlaz (na koji se mora naravno skrenuti) je bio skretanje mislim za 'ljubljana-sjever' (uglavnom skroz desno se mora ići) i vrlo brzo se pojavii skretanje/izlaz 'ljubljana-podutik'. Kada se makne sa obilaznice, prvo lijevo, prvo moguće desno i ravno cca 500 m i dođe se pred taj centar Dravlje. Naravno mi smo ovaj put išli u drugom smjeru u hostel.
-----------------------------
Naslov: Dr. Reš Ljubljana - treći susret
Evo već smo se vratili sa završnog ultrazvuka. Uglavnom analizirao je broj i veličine folikula na UZV-u, te odredio punkciju za utorak. Ja sam se malo iznenadio kada sam vidio na ekranu veličinu folikule od 1.83 cm. Nekako sam imao percepciju da su jajnici veličine testisa Smile Pomaknuo je planiranu punkciju za jedan dan, te je ženi dao zadnje injekcije menopura i dipherelina (decapeptila). Dobili smo STOP injekciju i to 2 ampule Pregnyl 5000 IU (= 10000 IU), koje žena treba dobiti u duboko meso (u guzu, a one prije su se davale potkožno u području trbuha) i to si treba dati (u biti vjerojatno ću joj ja dati) u nedjelju u 21:00. A u Postojnu se trebamo pojaviti u utorak u 08:00.
Danas smo stigli na UZV par minuta prije šest sati (ujutro) i već je bilo jedno pet parova / žena prije nas, tako da smo došli na red tek oko 06:30, a do tada smo imali prilike poslušati čak dvije vremenske prognoze na prvom programu Radio Slovenije Smile Za utorak sam ga pitao i potvrdno je odgovorio da se na red za punkciju stiže kako je tko prvi stignuo tamo, kao i ovdje za UZV, no o tom iskustvu naknadno.
UZV je već standardno koštao 35 eura, STOP injekcija 24 eura i 7 eura ampula dipherelina (pošto smo sve već prije potrošili), a kada dođemo na punkciju trebamo donijeti 1100 eura za ICSI postupak.
U Ljubljani se već jako dobro snalazimo, nije bilo snijega, a i hostel je bio jednako zadovoljavajući. Već prošli put smo otkrili, a i ovaj put uzeli na jednoj od benziskih postaja uz autocestu kavu u putnim šalicama i baš sam zadovoljan sa njima, no tko više voli na miru piti kavu već rano ujutro radi kafić na ulazu u sklopu onog doma Dravje.
---------------------------
Naslov: Dr. Reš Ljubljana - četvrti susret u Postojni
Danas smo bili na punkciji u Postojni.
Postojna je mnogo manje mjesto od Ljubljane i kratki pogled na google maps daje veliku sigurnost u jednostavni dolazak do bolnice. Na slikama na internet stranicama dr. Reša (
http://www.neplodnost.com) se gore nalazi slika bijele zgrade (zima je i nema baš zelenila te je žena htjela baš tu na slici kratiti put do ulaza Smile) i mi smo mislili da tu treba ući. Greška. U lijevom kutu se ful sitno vidi neka plava zgrada. Ordinacija dr. Reša u Postojni se nalazi u toj plavoj zgradi. Ispred tih dviju povezanih zgrada se nalazi parkiralište, a ima ga i okolo tako da nije problem pronaći mjesto za parking.
Najkraći put do ordinacije bi bio kroz glavna vrata (vidljiva sa ceste), kada ta vrata ne bi bila zaključana. Dokaz tome je da svi zaposlenici tu ulaze. Naime stigli smo sat vremena ranije (u 07:00) i vidio sam da svi imaju ključeve, te tu ulaze. Ulaz u ordinaciju (zapravo čekaonicu ordinacije) je baš iz tog hodnika koji gleda na zaključani ulaz bolnice. Na vratima ulaza u tu čekaonicu se nalazi ona kakteristična slika sa papira dr. Reša, zapravo i sa web stranica.
Asistent (možda čak biolog) je brzo stigao i tada smo skužili da su to zapravo vrata ulaza u čekaonicu ordinacije. Ovaj put ordinacija je nešto potpuno drugačije u odnosu na onu u Ljubljani. Dok u Ljubljani, prostor koji koriste za uzv i konzultacije zaparavo je samo jedna prostoriju, a čekaonice i ostale prostorije dijele sa ostalim ordinacijama, ovdje se radi o mnogo većem prostoru sa dosta prostorija, koje isključivo koristi dr. Reš.
Čekaonica je prilično prostrana (predčekaonica (ali zapravo gdje čekaš) u Ljubljani je uža i jako duga). Postoji prostor tipa šalter (koji se ne koristi), poseban wc za potrebe pacijenata, poseban za osoblje, te poseban prostor za složeni postupak izdavanja ejakulata Smile Zanimljivo sa enormno porno literature, tipa 20-30 časopisa. Nije mi baš jasno čemu sve to. No dobro.
Doktor je stigao već oko 07:30 i relativno brzo nas je pozvao u unutra u drugi dio ordinacije. Odmah je poslao ženu na skidanje, mene na davanje uzorka, te mi je pojasnio kada se vratim sa ejakulatom da stanem na nekakve tanke papuče i doklizim u prostor (salu, kako god) gdje se radi punkcija i gdje će već biti žena.
Kada sam se vratio sa složenog postupka izdavanja uzorka i doklizio u prostor, žena je ležala na ginekološkom stolu/stolici (kako se to već uopće zove), a punkcija je već bila gotova. Potom je doktor uputio ženu da se obuće, a meni da pričekam da vidimo da li ima spermija u ejakulatu. U to neko vrijeme se na monitoru moglo vidjeti kako onaj asistent (ili možda biolog) usisava, prebacuje ili što god radi sa ženinim jajnim stanicama. Nakon nekog vremena stavili su i uzorak ejakulata pa se su se vidjeli i spermići na ekranu. Taman u to vrijeme je bio i gotov nekakav nalaz gdje je ustanovljeno kako su uspješno izvađene 5 jajne stanice.
Potom smo otišli zajedno do doktorovog stola gdje nam je objasnio dalje proceduru i zakazao ponovni dolazak dva dana kasnije. Također je rekao kako broj jajnih stanica je manji nego što bi statistički mogao biti, no da je dobro i to. Kazao je kako se na prvom postupku obično daju dvije ampule Menopura da bi se vidjelo kako utjeću na proces kod žene, te kako bi u slučaju nekih narednih postupaka, vjerojatno žena dobila više ampula, pošto sa ovom količinom nije došlo do nekakve hiperstimulacije, već manje od očekivane. Propisao je ženi svakih 12 sati da stavlja dvije 'kuglice' Urogestana (bolje vaginalno nego nekako drugačije, tablete?), te da bi bilo dobro da uzima i andol 100. Tu i trenutak kada se plaća 1100 eura sam postupak.
Glede dileme Ljubljana vs Postojna i dr.Reš, možda bi ipak mogli kazati da se glavni procesi dešavaju u Postojni, no veze sa Bolnicom u Postojni nema. Bez obzira što je prostor dosta velik (cca 100 ili nešto više kvadrata), u biti se sigurno radi o iznajmljenom prostoru i ništa više. Naravno svi tamo znaju za njega, jer su nas morali upućivati do ordinacije. Naime (nisam završio kako se dolazi do ordinacije), da bi stigli do ordinacije morate proći kroz prolaz između plave i bijele zgrade te na drugom ulazu (zadnjem) lijevo ući unutra. Tu je nakakva čekaonica te bolnice, a u predčekaonicu ordinacije (hodnik bolnice) se ulazi odmah na desno nakon ulaska u bolnicu. Ako je svjetlo u čekaonici ordinacije odmah će te znati da ste na pravom putu, a ako dođete prije svih malo prošvrljajte.
Što se tiće same punkcije. Mislim da se tu digla prevelika fama oko toga. Mi smo znali da postoji mogućnost opće anestezije (no nisam siguran da li je uopće ona moguća kod dr.Reša) i žena je mislila da će dobiti barem nekakvu lokalnu anesteziju. Ja sam znao da neće pošto to nisam nigdje pročitao. U stvari sama mogućnost opće anestezije je stvorila famu oko toga.
Žena je rekla da ju je više bilo strah od tog postupka, nego što je on uopće bolan. Igla za punkciju je neka ful velika. Tipa doslovno iz ribičkih priča. Dok je doktor radi punkciju (i pratio ju na uzv) žena je morala lagano pritiskati rukama taj prostor mislim kako se jajne stanice ne bi pomicale u toku postupka. Rekla je da nije ništa posebno bolilo i samo kada je prešao na drugi jajnik mu je rekla da malo stane, da udahne i da može nastaviti. Ništa strašno. Sitno ju je iznenadilo samo koliko je tu bilo tekućine.
Kasnije kada smo se vraćali je par puta osjetila nekakvo peckanje, čak je rekla malo jaču bol nego što ju je osjetila u samom postupku, no bol je brzo prošla, a kasnije kada bi je pitao kako se osjeća, rekla bi da ništa više ne osjeća, odnosno da se dobro smjestila u autu. U početku je spustila sic, no brzo ga je vratila i vozila se normalno. Kada smo stigli doma (prije toga smo otišli do ginekologice po recept) prošetali smo se do apoteke (po onaj urogestan i andol) i čak smo krenuli malo više do grada, no u jednom trenutku je rekla da bolje da se vratimo, jer osjeća ful sitno peckanje i kako nema potrebe da pretjeruje, a osobito što nije problem do negdje doći, već se istim putem treba i vratiti.
Nastavak slijedi nakon transfera, odnosno sljedeće posjete Postojne. Pitali smo doktora kada će nam javiti da li treba uopće dolaziti u Postojnu, na što je on odgovorio da treba doći obavezno, nevezano za uspjeh oplodnje/razvoja jajne stanice kako bi se na miru objasnilo, što se dogodilo i eventualno dogovorili daljnji postupci, a ne da se priča preko telefona.
Rezime troškova za prvi pokušaj (nadamo se uspješan) bi bio:
- 121 eura za 2 incijalne kutije (po 7 ampula Dipherelina (Decapeptil u HR)) + 3 dodane ampule
- 400 eura za dvije kutije (po 10 ampula Menopura)
- 24 eura, za stop injekciju
- 50 eura prvi pregled
- 2*35 eura za dva ultrazvuka
- 1100 eura ICSI
- 2*50 eura (za dva noćenja u Ljubljani u dvokrevetnoj sobi, 06:00 je prerano za ne spavati tamo)
- sitno manje od 100 eura za plin za pet posjeta (imamo ugrađeni plin u autu), a vinjetu smo već imali
- <100 eura za sve moguće druge direktne troškove (tipa nekakve većere, pića, hrana, grickalice i pića po putu, itd... zanemarimo šoping u Ljubljani, baš smo se morali prošetati pored H&M-a Smile )
= max 2065 eura
Prema informacijama sa foruma, za četri ampule Menopura ukupni iznos raste za dodatnih 400 eura, ako se vozite na benzin, još recimo 100 eura.
Brojke ističem, premda generalno za dobiti djecu naravno svima kojima ne ide na prirodan način, novac uopće nije bitan, no to je bilo često pitanje koje su nam svi prijatelji postavili, a i majka je čula neke dezinformacije o brojkama tipa 4-5000 eura. Pa neka se zna.
--------------------------
Naslov: Dr. Reš Ljubljana - peti susret u Postojni
Od pet stanica, četri su uspješno oplođene, dobro se razvile i dva embrija su transferirana. Veee.... Very Happy
Ovaj odlazak je nekako bio prilično čudan. Naime imao sam osječaj kao da idem na nekakav mali izletić, ranga malo van grada na šetnju. Put već jako dobro poznajemo, ordinaciju, što nam je potrebno na putu (odnosno da i nije baš puno), tj. da je ostalo jako malo nepoznanica. Osim naravno najbitnije. Sve prijašnje puteve ipak bi se sitno pripremili i prekontrolirali da li nam je sve spremno.
Na zadnjem nalazu punkcije, gdje je pisalo kada moramo doći, pisalo je istaknuto i da žena dođe sa punim mjehurom, tako da je putem žena pila više vode nego inače. No izgleda previše jer je taman pred Postojnu pritisak bio neizdrživ, tako da sam skrenuo nakon ulaza u Postojnu na prvu benzinsku postaju, možda kilometar prije bolnice, da isprazni mjehur. Mislim da je Petrolova benziska i preporučujem da nitko nikada ne ide tamo obaviti nuždu, jer je wc iznimno neuredan i prljav. Ovo sa punim mjehurom je bila potpuna nepotrebna komplikacija jer se prije, u tijeku i nakon transfera uopće nije spominjalo pitanje punog mjehura!
Došli smo malo prije 08:30 i jedan par je bio prije nas.
Čim smo ušli u ordinaciju, ženu je poslao da se skine i tada smo saznali da su se uspješno oplodile četri jajne stanice. Kasnije kada smo pričali sa njim kazao je da u biti oni smatraju uspjehom ako se oplodi 50% stanica. Također je naglasio da su se naše stanice lijepo pravilno razvile.
Na detaljnoj obavijesti za ženinog ginekologa nalazi se i slike prenesenih embrija. Inaće na toj obavijesti stoji i da smo mi 2289 par, vrijeme punkcije u 07:30, denudacije (ogoljivanje) u 10:15 i ICSI postupka u 11:00. Po svim podacima na toj obavijesti mislim da se ono peto jajašce uopće nije oplodilo, jer su tu neke brojke na nuli o 3PN, 1PN i broju embrija zaostalih u razvoju.
Premda sam imao dojam da zna tko smo, doktor je tražio da žena kaže jasno tko je, a to je isto pitao i biolog u sali, pa pretpostavljam da im je to nekakva garancija da ne dođe do zabune. Nakon što je žena legla na stol i doktor je počeo pripreme morali smo donijeti još jednu odluku i to ono ekstremno jasno i glasno, da čuje doktor i da čuje biolog. Tek u nekakvom trećem pokušaju smo uspjeli
Naime morali smo se odlučiti koliko će embrija biti transferirano. Mi smo malo ostali zatečeni, pošto smo imali dojam da je logično da ćemo transferirati dva sa svim posljedicama koje može donijeti taj odabir, poput muke odabira dva umjesto jednog imena No doktor je naglasio da je to naša odluka i da ne smije biti nekakve sugestije. Nešto je komentirao tipa da imamo pravo (možda zakonsko?) na transfer tri embrija no da oni to ne rade. Pitali smo ga o nekakvoj statistici i kazao je da većina transferira dva, no neki i samo jedan.
Nakon što smo jasno kazali (da i biolog čuje) da želimo transfer dva embrija, gledali smo na ekranu kako biolog prikuplja embrije, te kako je tu nekava sitna pauza došli smo razgovorom do teme Maribora.
Uglavnom pitao je ženu kako se osjeća od punkcije, na što je ona odgovorila da super i da ništa više ne osjeća, no da se malo prepala postupka više zbog postojanja mogućnosti anestezije. Kada je pitao odakle nam ta informacija, žena je odgovorila da je pročitala u detaljnim uputama o postupku Mariborske bolnice. Rekao je da oni ne rade anesteziju, no kako je tu bolnica pa bi se valjda moglo (to mi je bilo malo nejasno, ne rade ali može), no pitao je da li znamo koliko se naplaćuje anestezija, što ja naravno nisam znao.
Tada smo spomenuli da se u Mariboru prilično čeka na postupak, tipa godina dana, na što je on odgovorio nešto tipa da mu nije jasno zašto oni ne rade više postupaka, jer kao imaju kapaciteta i sl., odnosno da Maribor radi jednako postupaka godišnje kao i oni premda su mnogo manji. Mi smo komentirali da smo pročitali na forumu nešto tipa porođajni ili da je otišao neki biolog, no po njegom izrazu dobio sam dojam da on misli da nije to razlog, a možda sam i krivo protumačio.
Taman tada negdje se pojavio biolog sa stanicama. Uglavnom, žena sam transfer nije uopće osjetila, odnosno sam postupak je potpuno bezbolan, a zamijetio sam da je tu specijalnu injekciju (fleksibilna nemetalna, pvc?) uvlačio doktor i da je dao znak biologu da pritisne na injekciji da se sadržaj transferira. Tj. doktor nakon što je uvukao tu specijalnu injekciju nije micao ruke, dok se nije transfer završio aktiviranjem injekcije od strane biologa, vjerojatno da se transfer izvede na pravom mjestu.
Potom se biolog vratio u svoj prostor provjeriti da li je injekcija prazna, odnosno da embriji nisu slučajno ostali u njoj. Kada je biolog javio da je sve uredu, doktor je uputio ženu da smo gotovi i da se može ići obući. Znači nije bilo nikakvog 15-minutnog čekanja, možda max 15 sekundi dok se biolog nije javio.
Na kraju je slijedio razgovor sa doktorom o daljnjem tijeku postupka. Uglavnom 13.03. bi žena trebala napraviti test trudnoće, a također se za tri dana moramo odlučiti što sa ostala dva embrija. Naime za tri dana moramo nazvati doktora ujutro da vidimo da li su se embriji uspješno nastavili razvijati, te ako jesu, embriji petog dana se mogu zamrznuti za buduće postupke.
Takošer žena treba nastaviti sa stavljanjem dva puta dnevno onaj Urogestan, zapravo valjda u slučaju trudnoće izgleda skroz do 12. tjedna trudnoće.
To je bilo uglavnom to i taj zadnji posjet se ništa ne plaća.
************************************************
post Ine33 kao MPO vodič kroz Maribor (samo što nije virtualan)
"GENERALIJE Konzultacija kod prof. Vlaisavljevića se u prosjeku čekaju 2-3 MJESECA (znači od nazivanja klinike do prvog susreta). Postupak se čeka GODINU dana – ovo je bilo stanje 2006.-te. Liječnici rade timski tako da, kad se jednom uđe u postupak, ravnopravno preuzimaju folikulometrije, punkcije i transfere.
CIJENA POSTUPKAOvisi o tome što se radi, od minimalno 1400 do 1900 EUR, lijekove pacijentica plaća sama. Postoji cijenik s vrijednošću boda, koja se svaku toliko mijenja.
KONTAKTI Splošna bolnišnica Maribor (Prijevod: Opća bolnica Maribor)
Oddelek za reporduktivno medicino in ginekološko endokrinologijo
Ljubljanska 5, 2000 Maribor
web site:
http://www.ivf-mb.net/onas.htmhttp://www.ivf-mb.net/ - ima sve podatke o kontaktima, uspješnosti postupaka, brošura s opisom postupka (nije baš najnovija, ali je vrlo OK, i ima pdf verzija na hrvatskom).
Evo i brojeva s Interneta:
Pogledajte na njihovim stranicama kada ih se treba zvati na koji broj:
http://www.ivf-mb.net/onas.htm Piše:
Informacije
Naročanje z napotnico
++386 2 321 24 48 od 14. do 15. ure
Naročanje za samoplačnike – to smo mi, tad treba zvati
++386 31 577 101 od 15. do 16. ure
Splošne informacije
++386 2 321 24 60 od 10. do 15. ure
SHEME ZVANJA Prva konzultacija se u pravilu odrađuje kod prof. Vlaisavljevića, koji ordinira u poslijepodnevnim satima u priv. Ordinaciji dr. Magdalene Božič svaki ponedjeljak od 15:30 – 18:00 (i dulje). Adresa: Ulica proleterskih brigada 76, Maribor Tabor. Zakazuje se na tel. + 386 2 420 77 55, najbolje zvati 5 min prije 15:30, tako je moje iskustvo, u 15:30 odmah zauzeće.
Evo i brojeva s Interneta:
Pogledajte na njihovim stranicama kada ih se treba zvati na koji broj:
http://www.ivf-mb.net/onas.htm Piše:
Informacije
Naročanje z napotnico
++386 2 321 24 48 od 14. do 15. ure
Naročanje za samoplačnike – to smo mi, tad treba zvati
++386 31 577 101 od 15. do 16. ure
Splošne informacije
++386 2 321 24 60 od 10. do 15. ure
Dakle, držite se te sheme nazivanja i budite uporni i nema šanse da ih ne dobijete taj isti dan kad ih trebate.
Pripreme za prvu konzultaciju i prva konzultacija te druga konzultacija – tj. kontrolni UZV.
Tu je sve vjerojatno samopodrazumijevajuće, ali evo mojih savjeta. Iskopirajte sve bitne nalaze koje imate (npr. HSG, nalaz hormona, ev. spermiogram, napravite sažetak prošlih protokola, ako ih je bilo) – te nalaze možete i naknadno poslati poštom (naravski, fotokopije), ali pomoći će vam da dr. brže dođe do nekih zaključaka ako ih imate sa sobom. Napišite si listu pitanja i pitajte bez ustezanja, nema nikakvog požurivanja. Na prvoj konzultaciji će vas dr. vjerojatno gledati i na UZV, bez obzira na dan ciklusa i ev. krvarenje. Ne uzbuđujte se, nije mu prvi put. Ulazite oboje, ako želite, vaš muž i vi, i nema mjesta nekom sramu.
Od prof. se dobije i papirić „Spisak pretraga potrebnih za IVF/ICSI konzilij“ di je označeno da je potrebno ev. naknadno dostaviti fotokopije med. dokumentacije (znači ovo gore – infoi vezano za prethodne operacije – tipa HSG, laparaskopije, operacije na jajnicima) i podatke o ciklusima MPO-a (ne mora biti original, može i vaš sažetak kako je stvar tekla). Dakle, ove upute dobijete nakon prve konzultacije, nije potrebno raditi unaprijed, ali možda, ako to imate odrađeno, ubrzate postupak dijagnostike i ubrzate dobijanje termina. Na temelju tog papirića možete tražiti daljnje uputnice od vašeg soc. ginića, M-ovi od njihove opće dr.
Pretrage kod žene – prof. zaokruži po potrebi (znači ne treba sve) – ovo je info iz 2006.-te, moguće da je bilo promjena:
-spolni hormoni FSH i LH i prolaktin iz krvi (između 2. i 5. dc) – ovo sam imala
-hormoni štitnjače TSH, T3 i T4 – ovo sam imala
-progestesteron – ovo sam imala
-toxoplasma gondii – nisam imala, nije zaokružio
-chlamydia trachomatis – imala prijašnje briseve
-mycoplasma pneumoniae – nisam imala, nije zaokružio
-CMV (IgG, IgM ako je IgG pozitivan) – nisam imala, nije zaorkužio
-markeri hepatisia B i C - obavezno – može se izvaditi u Petrovoj, u Zavodu za transfuziju, gotovo za 2 tjedna
-HIV 1 i HIV 2 – obavezno – može se izvaditi u Petrovoj, u Zavodu za transfuziju, gotovo za 2 tjedna
-krvna grupa i RH faktor (ne treba ponavljati ako imate već jednom izvađeno, inače obavezno) - imala
-VDRL – obavezno – može se izvaditi u Petrovoj, u Zavodu za transfuziju, gotovo za 2 tjedna, zaboravila sam što je to (mislim sifilis)
-rubella virus IgG (samo ako nije cijepljena) – nisam imala, nije traženo
-UZV (između 8. i 14. dc) – obavezno, ovo se onda još jednom prije postupka naruči na UZV kod prof. Vlaisavljevića
Pretrage kod muškarca:
-VDRL - obavezno – može se izvaditi u Petrovoj, u Zavodu za transfuziju, gotovo za 2 tjedna
-HIV 1 i HIV 2 – obavezno – može se izvaditi u Petrovoj, u Zavodu za transfuziju, gotovo za 2 tjedna
-markeri hepatitisa B i C – obavezno – može se izvaditi u Petrovoj, u Zavodu za transfuziju, gotovo za 2 tjedna
-mycoplasma pneumoniae
-FSH i testosteron u serumu
-chlamydia trachomatis
Androloška ambulanta Oddelka za reproduktivnu medicinu Maribor
-spermiogram
-MAR test
-bakteriološka obrada ejakulata
-biokemijska obrada ejakulata (cink, a-glukozidaza, fruktoza, LDH)
-aspiracijska citologija testisa ili biopsija testisa
Pretpostavljam da se HIV-ovi i Hepatitisi rade radi ev. transfuzija ili možda smrzlića, ne znam, ali to svima traže, i ženama i muškarcima.
MM-u ništa nije tražilo osim ovih krvnih pretraga, imamo kompletnu obradu s VV-a jer smo njihovi pacijenti od 2002.-ge i dodatne obrade iz Petrove, a njegov spermiogram varira prema normali, ali uvijek nešto (najčešće astheno, ali zna bit i teratho). Operirao je i varikokelu, ali najnovije spoznaje su prema prof. da ta operacija baš i nešto ne pomaže, osim ako muškarac nema subjektivnih smetnji (bol itd.) – MM-u nije pomoglo, po meni smo samo na tome izgubili vrijeme.
Naravno, ako imate neki drugi zdrav. problem, nevezano za neplodnost, upozorite profesora.
Info za znalice i maratonke - od imunologije (NK stanice, dr. Beer itd.) se ništa ne traži, niti se tome zasad i koliko sam ja shvatila, pridaje neka pažnja – kao i na VV-u to se drži još uvijek eksperimentalnom i statistički nedokazanim pravcem liječenja neplodnosti (nije mi tako rečeno, ali sam pitala, a prof. mi je odgovorio nešto u tom stilu).
Znači, ako je sve OK, pošaljete ove nalaze ili ih donesete sa sobom na onaj kontrolni UZV od 8-14 dana ciklusa i to je to. Također, savjetovala bih vam da, iako vam to u Mariboru neće tražiti, ponovite kojih 3 mjeseca prije postupka kontrolne briseve cerviksa – da se po potrebi stignete izliječiti. Zbog loših briseva (streptokok, chlamidia, ešerijiha itd.) vam se u Mariboru u pravilu neće odgoditi postupak i terapiju možete primati skoro do prije punkcije, ali naravno da je preporučeno ući u postupak „čista“.
*************************************************
EV. SMJEŠTAJ U MARIBORU / PARKIRANJE Ovo možete zamoliti sestre da vam pomognu ili pročitati prethodne postove cura koje su tamo bile – razvio se svojevrsni „zdravstveni turizam“. Ako ste iz Zagreba, u načelu vam ne treba smještaj jer je vožnja do Maribora oko sat vremena (napravljen je autoput do Maribora, za koji treba vinjeta, vinjeta se kupuje ili na granici ili u Mariboru na benzinskima ili na trafikama), čak niti nakon transfera – savjetuju da je putovanje unutar 150 km ok. Folikulometrije su nama u Novoj vasi, bile poslije podne, mislim da je to i pravio, ali nisam sigurna, što je nama bilo savršeno jer smo manje gubili od radnog vremena i uspjevali smo se naspavati. Navodno je smještaj u Hostelu u centru Maribora jako dobar, a blizu je bolnici, po osobi je noćenje 27 eura. Većina cura ide u privatni smještaj jer je povoljniji.
U Novoj Vasi parkiranje je besplatno, dok se u krugu bolnice i garaži uz bolnicu plaća, mislim 1,20 eura na sat. Ako znate da ćete dulje ostati, isplati se parkirati u Europarku koji je udaljen od ginekologije oko 5 min. hoda. Put do Europarka je izvrsno označen, pa ga je lako naći. Pripaziti, međutim, da se garaža u Europarku otvara tek u 9 h. Od tamo do bolnice se ide po lijevoj strani glavne ceste, u smjeru uzvodno od Drave, prođe se ispod podvožnjaka, prijeđe cesta i dođe se do ulaza u hitnu. Prva zgrada od tog ulaza je ginekologija.
DOČEKALI STE POSTUPAK - OPIS TIJEKA POSTUPKA Dakle, jedno 2 i po mjeseca prije početka stimulacije trebali biste dobiti vaš protokol. Ako su vam produljeni ciklusi ili nepravilne menge, probajte dobiti protokol čim prije jer vam se može dogoditi da npr. dobijete mengu u kojoj trebate započeti s antibebi, a ne dobijete protokol. Ni u tom slučaju nema panike, nazovite na one gore brojeve i ovisno o tome kad vam ta prva menga pada, dobit ćete za piti antibebi pilule vjerojatno od 2. dana ciklusa, u nekim slučajevima i od 7.-mog. Većina cura pije antibebi 2 mjeseca prije postupka, neke i 1 mjesec dana, to ovisi kako se dolazak vaše menge uklopi s terminima u Mariboru, a pijenje antibebi, osim mogućnosti planiranja termina, kod nekih cura pomaže da ne dođe do cista.
ODABIR LIJEKOVA Na dobivenom protokolu pisat će vam koji se lijekovi preporučuju za I., II. i III. fazu stimulacije. Lijekove pacijentica sama nabavlja, osim štoperice Ovitrelle koja se dobije. Ulogu u sveukupnom trošku ima naravno i to koliko je pacijentici potrebno ampula lijekova za stimulaciju, neko grubo pravilo je ako je broj godina žene manji potrebno je manje ampula i ako je ženin ciklus normalnog trajanja isto manje ampula.
I. faza je faza pijenja antibebi pilula - dobijete iz Maribora upute koje treba nabaviti. Ako ste sklone npr. endometralnim polipima, provjerite prije postupka u Mariboru ev. kod sebe doma 8. dc kad je endometrij najtanji je li sve OK. Meni je npr. na prvom UZV-u u Mariboru endometrij bio još prlično debeo jer mi menga traje 7 dana pa se to npr. nije moglo vidjeti, ali je primarni razlog tog 1. UZV-a provjera ima li cisti, a to se moglo normalno vidjeti. Same sebe ipak najbolje poznajete pa, ako imate s nečim problema ili ste nečemu sklone, pazite na to.
II. faza je faza supresije je faza kad si dajete injekcije ili Suprefacta ili Decapeptyla, znači Suprefact sprej NIJE opcija u Mariboru, i ako ga imate viška od neke prethodne stimulacije, nećete ga moći koristiti (pretpostavljam zbog nepreciznog doziranja – ušmrkavanje u ev. začepljeni nos – ali ne znam). Mi smo odabrali Decapeptyl da probamo nešto novo (prije sam bila na Suprefact spreju) i zato jer nam je bilo jednostavnije koristiti Decapeptyl – dođe kao već gotova injekcija, dok Suprefact, ako sam dobro zapamtila, treba miksati. Meni je protokol bio takav da sam par dana pila paralelno antibebi i počela s injekcijama. Za ove injekcije – tj. za supresiju – je jako bitno kad ćete ih si davati, tj. onako kako započnete to ćete morati voziti do kraja protokola, jer je za njih tolerancija plus minus pola sata. Znači, ako odlučite ujutro – morat ćete ujutro do kraja (možete ove druge injekcije stimulacije navečer, to nije vezano). Ako ćete ih si davati popodne, onda ako je toplo morat ćete ih nositi u Maribor kad počne stimulacija u putnom frižideriću, jer injekcije Suprefacta i Decapeptyla, moraju ići u frižider obavezno.
III. faza je faza stimulacije. U pravilu, sa stimulacijom ima najviše dilema jer je najviše lijekova na izboru – Gonal F koji je čisti FSH, i Menopur, Merional ili Menogon, kombinacije FSH-a i LH-a. Neka najstandardnija kombinacija za početnike i mlađe je Gonal F, ali sam vidjela da se zna dogodit da „starije“ žene imaju više folikula s npr. Menopurima. Za nabavku ovih lijekova nema panike, jer u pravilu možete pričekati prvi UZV i dogovor s prof. Vlaisavljevićem, a imate odmah do Ordinacije Magdalene Božič u kojoj je prvi UZV i ljekarnu koja radi do 19.30 – ako zatražite recept od sestre prof. Vlaisavljevića moći ćete kupiti sve što vam treba (jedino mislim da nemaju Merionale). Oko Merionala postoje neke kontroverze u Hrv. jer se tu ne koristi i jer je puno (skoro duplo) jeftiniji od svih drugih lijekova, da je navodno bolji Menopur, neki se boje nabavke lijekova iz Mađarske (tamo se može nabaviti), ali sve je to individualno i ako je na listi u Mariboru – vjerojatno je ok. Od velike pomoći će vam biti i vaše prijašnje stimulacije i recite dr-u vaše mišljenje oko toga – na koje lijekove ste dobro reagirale, na koje ne. Nema tu garancije, i u biti je sve lutrija jer treba vidjeti na što određena pacijentica najbolje reagira, a kako to utvrditi nego da se proba, neke super reagiraju na Merionale, neke ne itd. Nema univerzalne formule. Možda vam prof. iskombinira u početku Gonal, a poslije nešto drugo – čujte što će on reći, a vi pitajte što imate i recite sve o prethodnim protokolima i njihovim rezultatima. Injekcije za stimulaciju se u pravilu primaju poslije podne, ali možete i ujutro – u jednu stranu trbuha ili u jednu ruku npr. Decapeptyl, a u drugu npr. Gonal F. Da, lijekove za stimulaciju tijekom stimulacije ne treba držati u frižideru, osim u slučaju ako se ne skladište za neki drugi postupak –naime, ti lijekovi se trebaju dugotrajno (tipa višemjeseci ili godina) skladištiti u frižideru – bar sam tako ja shvatila profesora.
NABAVKA LIJEKOVA možete u Mariboru (obavezno tražite recept), možete u Hrvatskoj (navodno je OK Ljekarna Filipović u Zagorskoj , Ljekarna na VV-u itd.), možete u Mađarskoj npr. Nagykanisza – ima neki post koji se zove „Merional“ ili tako nekako i link za tu ljekarnu u Nagykaniszi u kojoj ima gđa koja priča Hrvatski, ali mislim da u toj ne možete vraćati lijekove, a u Hrv. u apotekama možete, plus što ako ljekove nabavljate u Hrv. možete ih prijaviti na poreznoj prijavi. Za svaku apoteku unaprijed provjerite i po potrebi naručite vama potrebne količine (mislim da ako je neka panika lijekova sigurno uvijek u dovoljnoj količini ima na ljekarni na VV-u jer imaju najveći promet). Vidite što je za vas najbolje u odnosu na prethodne protokole i/ili što vam se najviše isplati. Ako ste prvi put u stimulaciji, slušajte što će vam kazati prof. i sestra (najvjerojatnije ćete dobiti Decapeptyl i Gonal F). Ako vam je zgodno skoknuti u Brežice, u apoteci kod Lidla, Trdinova 1, je povoljan Gonal F pen (311 eura – par eura DDV-a). Mora se naručiti, a telefon je +386 74 994740 ili +386 74 994742.
DAVANJE INJEKCIJA Ljekovi za stimulaciju se moraju miksati, osim Gonala F u „pen“ tj. kemijska obliku, kojega mislim da ima u Mariboru, ali koji je skuplji od običnoga. To miksanje i davanje injekcija nije nikakav doktorat, stvarno, i sestra vam u Mariboru nakon 1. UZV-a pokaže kako se to radi – to vam je dovoljno rano za stimulaciju. Ako pričate engleski i malo posearchate po Googlu, naći ćete doslovno power point prezentacije kako se daju injekcije – npr.
http://www.fertilitylifelines.com/re...al-frffpen.jsp kliknuti na Instructions for Use. Kao što je rekla i Maxime, tu ne možete pogriješiti i loše se pikati. kod lijekova za stimulaciju imate igle za miksanje (duža) iglu za davanje – kraća/manjeg promjera – i ništa ne boli. Meni je davao MM, većina žena se sama bez ikakvih problema bode. Davanje u trbuh definitivno manje boli i ostavlja manje modrica od davanje u rame. Mjesto davanja je recimo 10-tak cm ispod pupka – debelo meso lijevo i desno – samo se stisne i pikne pod kutom od 45 stupnjeva. Lijekovi za stimulaciju vas neće boliti i to možete malo brže, decapeptyl za supresiju peče i istiskivanje sadržaja radite polako. Dobro je izvaditi ga 15-30 min. unaprijed iz frižidera, puno manje peče nego hladan. Mi prvo počeli s pikanjem u rame, ali nastajale modrice, i nakon što su nas u Mariboru podučili kako u trbuh, prešli smo u trbuh.
FOLIKULOMETRIJE Na folikulometrije idete u Novu Vas (Ordinacija prof. Magdalene Božič) ili u bolnicu, ovisi kako vas stave. Folikulometrije u Novoj Vasi se posebno svaki put plaćaju i to vodi prof. Vlaisavljević, u bolnici se obračuna zajedno s ICSIjem. UZV u Novoj Vasi košta 50 eura, a u bolnici 80 eura. Na žalost, nismo baš u mogućnosti birati. Ovako vam je shema folikulometrija – 1. UZV otprilike 3. ili 4. dan ciklusa u pravilu se obavlja kod kuće – to je kontrolni UZV di se gleda da nema cisti i eventualnih polipa (treba im se javiti ako se već na tom prvom UZV-u uoči cista veća od 10 mm i onda se vadi E2, a ako se radi o cisti početak stimulacije se nakratko odgađa). Drugi UZV je u Mariboru, nakon što se već započne sa stimulacijom. Treći UZV je isto u Mariboru, 2 dana nakon drugog UZV-a najčešće, a cure imaju najčešće oko 3 UZV-a, ovisno o tome koliko dugo inače traje ciklus i kako rastu folikuli). Kod mene je bila situacija da mi je bio i 4. UZV jer ja sporije reagiram – ovulacija 17. i 18. dc i taj 4. UZV mi je bio u bolnici jer je ostali dio moje grupe već bio na punkciji pa su svi dr-ovi bili tamo. Znači, samo 4 UZV-a, što je za mene čisto logistički bila dobrodošla promjena.
NAPOMENA: ne treba paničariti ako 1. UZV pada 4. dc jer u tom dugom protokolu nije kasno ni 4. dc započeti sa stimulacijom (drugačije je nego na VV-u u kratkom). Ne pije se antibiotik hiramicin niti stavljaju vaginalete onih prvih 7 dana ciklusa. Jednako tako, nemojte paničariti ako imate manje folikula nego u kratkom ciklusu (moj slučaj), to je normalno.
ŠTOPERICA - STOP INJEKCIJA Prof. određuje štopericu na temelju vel. folikula i vjerojatno debljine endometrija. Neki dobijaju na vel. folikula 17 mm, neki na 20 i više (moj slučaj). U Mariboru bilježe samo najveće folikule – to je mene bilo zbunilo jer mi je prof. govorio da imam 4 folikula, a ispunktirano je 9 j. stanica od kojih je 7 bilo dobro i oplodile su se, a već sam se bila ukomirala. Dakle – štoperica (tj. materijal za štopericu – Ovitrelle ampula) se dobije u bolnici i to si onda svaka pacijentica doma da u određeni sat – tipa 4 ujutro, 4:15, 4:30, 4:45, 5:00. Ovisno o satu kad je dobivena štoperica, u roku od nekih 33-36 sati je punkcija, svaka žena točno 15 min iza druge. Sve to je napisano na papiru „Navodilo za aplikacijo „Stop injekcije“ koji se dobije od sestre, na tom papiru vam i napišu od kad morate biti natašte i ništa ne piti ako idete na opću anesteziju. Tad se dobiju i papir s uputama uputama o općoj anesteziji koji morate popuniti doma – koje lijekove pijete, koje zdrav. smetnje imate itd. – taj papir predajete prije anestezije anesteziologu i s njim po potrebi popričate.
Opću anesteziju dogovarate ako želite ili ako vas dr. savjetuje – meni je savjetovao da svakako idem na opću jer će me dosta boliti budući da je bilo dosta malih folikula na nezgodnim mjestima. Savjetovala bih vam da poslušate, da vam se ne dogodi da se trznete itd. Punkcije su različito bolne, različitim ženama i u različitim ciklusima – npr. meni je prva na VV-u (6 j. stanica) bila koma bolna, druga (13 j.stanica) ništa – a isti doktor, isti lijekovi na VV-u (ketonal i apaurin injekcija). Nema mjesta strahu od opće anestezije iako sam se ja osobno jako prepala jer mi je punkcija bila popodne pa smo se načekale i imale smo vremena trtarit. Znači, još jednom – opća anestezija – 6 sati prije zahvata nema pijenja niti kapi vode, nema jedenja. Dobili upute da ponesemo bademantile, spavaćicu (slovenski «srajca», da vas ne zbuni ako dobijete uputstvo na slov.) i papuče.
PUNKCIJA - APSIRACIJA J. STANICA - DETALJAN OPIS - TAJ DAN SE I PLAĆA (AKO TO PADA PREKO VIKENDA PLAĆA SE PRIJE TRANSFERA) PA PONESITE NOVČEKE Evo dolje detaljnog opisa mog dana punkcije za buduće Mariborčanke:
Mi s anestezijom nismo smjeli jest ni pit (e, ovaj mi je dio koma pao) od jutra tj. mogao se još prije 8 h pojesti doručak (ja štrebsi nisam). Ja sam bila naručena u 14.00, kao i ostale žene koje su malo kasnile u odnosu na svoj protokol punkciju (punkcija u subotu) i punkcija im je padala u ponedjeljak, a ne u subotu (mislim da su u subotu žene odmah bile u 8.00 ili 7.00 na punkciji). U Mariboru svaka žena dobije štopericu (tj. da si štopericu) s 15 min razlike - tipa neke su dobile u 4 ujutro, ja sam bila zadnja na punkciji a dobila sam štopericu u 5 ujutro u nedjelju, a punktiralo me u 17 h poslije podne u ponedjeljak, dakle točno 36.-ti sat nakon štoperice. Prvo smo od 14 do 15 sjedile dolje na odjelu, onda su naši M-ovi išli obavit svoje (dakle, kaže MM da je, u odnosu na VV stvarno velika razlika, ima čak i literature iako on uvijek svoju nosi, a svirala je i muzika,: M-ovi nek' ne brinu jer se to može i isključiti tj. mislim da se može tražiti da nema muzike).
Onda su M-ovi platili i onda su nas oko 16. h pozvali gore na kat di se rade punkicije. Tamo smo mi i M-ovi dospjeli u onu sobu što je na internetu kad se gleda link na Maribor ili u mariborskoj brošuri na stranici 8, slika u sredini), nama reklo da se presvučemo u spvaćice, a M-ovima da kratko izađu van. Za anesteziju je preporuka da se skine grudnjak, može se ostati u donjoj majici, spavaćici, bademantilu, čarapama i papučama, a gaćice se skidaju tek ispred operacijske sale.
Žene koje idu na punkciju bez anestezije su bile prve na redu, a od žena s anestezijom su uzimali po redu u odnosu na kad je koja primila štopericu. Ja sam bila zadnja i jako me bilo strah i hvala Bogu da mi je dr. rekao da mi jednoznačno zbog cisti treba anestezija inače bi se možda bila i predomislila.
Onda je mene i još jednu ženu pozvalo iz te sobe di smo se presvukli da odemo ispred sale čekati, reklo nam da idemo ispraznit mjehur. Prvo su pozvali tu drugu ženu, a ja sam je čekala na stolicama ispred sale. Gledala sam na sat - točno je unutra bila 15-tak min. Onda je kad su nju odvezli i malo počistili (za nekih 5-8 min) i mene pozvalo unutra, sve sam im ukratko rekla, rekli mi da se namjestim kako mi paše i sve je bilo OK i ja sam zzzzz. Punktirala me mlada i simpa dr. Vilma Kovač, a probudila sam se na kolicima (koliko se sjećam), odgurali su me u sobu di su bile ostale cure i di je s nama cijelo vrijeme bila jedna brižna sestra i pitala kako se koja osjeća itd. Na stolu su bile liste koliko je kojoj od nas ispunktirano i jedna je iz ležećeg položaja pročitala info s naših lista za sve nas tri koliko nas je u tom trenu bilo u toj sali u kojoj se leži. U toj sali se leži nekih sat i pol, u jednom vremenu vas obiđu i ginekolog/ica i anesteziolog/ica. Nakon proteka 2 sata može se jesti nešto lagano i piti.
Jedva sam čekala da lagano krenem u Europark u Intersparov restoran pojest nesto lagano - ima juha. Isto tako, dok sam ležala, nadobudno sam pitala smijem li sutra ić raditi - rekli su mi da bolje ne, al kako se budem osjećala i da oni preporučaju ipak ne, ovisno kakav je posao. U Mariboru preporučaju 2 tjedna bolovanja nakon punkcije, ali nisu toliko striktni oko mirovanja, kažu da se može šetati itd., tako da sam ja to shvatila da, ako posao nije stres i fizički pretežak, da je OK raditi i radila sam. Meni je bol nako punkcije prošla nakon 5 dana, osjećala sam za to vrijeme jajnike u hodu i pri piškenju, tako je još bilo nekim curama koje su imale bolnije punkcije, ostalima je prošlo odmah sutradan. Također, i lagano krvaruckanje dan-dva je normalno. Znači, ovisno o toga kako se osjećate budite sutradan aktivne ili ostanite mirovati. Jako je bitno piti puno vode (2-3 l ako možete) da se prevenira ev. hiperstimulacija koja može nastati i nakon punkcije.
Dakle, sve u svemu, bilo je super i totalno bezbolno. Od vremena dolaska u bolnicu (14.00 h) do vremena odlaska (19.00) prošlo je pet sati, a malo nas je zbunio papir di je pisalo da se nakon 2 h može ići doma (da, ali 2 h nakon punkcije pa smo se preračunali). Nakon što smo malo pojeli u Intersparu (u sklopu Europarka) nastavili smo doma za ZG i stigli malo prije 23 h.
I da, da se znate ravnati, meni je npr. ispunktiralo 9 stanica, ostalima 10 i mislim 15, ali bilo je cura i s više tipa 18 (mlađe cure tj. ispod 35 godina).
Nakon punkcije je ženama koje su imale više od 4 jajne stanice rečeno da dođu na transfer za 5 dana (blastociste), a da će ih se nazvati ako nešto ne bude OK.
DAN TRANSFERA Pravilo je u Mariboru da se ide na blastociste. Na papiru od protokola piše da se ide na blastociste ako se ima više od 4 stanice, ali znam da su nekima i s 3 oplođene (8 aspiriranih) išli na blastociste. Također, nije pravilo da svima rade ICSI, mi smo specijalno tražili zbog naših rezultata u prošlim stimulacijama, ali ako je pacijentica mlađa i ima dosta stanica onda rade pola-pola – pola ICSI, pola IVF. Ako Mariborčani skuže da ste već jednom imali ICSI u nekoj drugoj klinici, onda se, u pravilu, ide na ICSI. O asistiranom hatchingu prof. nema baš neko mišljenje da to puno pomaže – on to više savjetuje za smrzliće kod kojih zbog zamrzavanja i odrmzavanja zona pellucida otvrdne (ako sam to dobro shvatila, oni svima odmrznutima rade assisted hatching). ICSI dogovorite unaprijed, ako ga želite.
Mi pak nismo dobili blastice, ali smo dobili morule (stadij razvitka embrija prije blastociste, 10-30 stanica, zna zastat u razvoju i zato je bolja opcija blastocista, ali nama je ovo i bilo najdalje što smo napredovali – dosad samo zameci 3. dana – pa smo bili zadovoljni). Od naših 7 zametaka, 5.-ti dan je dočekalo šest. Nakon transfera dobije se čak i slika.
Ovako je stvar tekla: došli smo svi u 8 h ujutro, onda se ima razgovor s ginekologom i biologom koji vas informiraju kakvi su bili rezultati oplodnje i koja je njihova preporuka za transfer. Naravno da možete sve pitati I utjecati na odluku o broju transferiranih, ako imate nekakve razloge (maksimalan broj transferiranih je 3, to najčešće rade ženama velike starosne skupine ili parovima koji inzistiraju zbog nečega, najčešće se transferiraju 2, mladim ženama koje imaju izvrsne embrije po jedan). Pitala sam liječnika kakve su mi jajne stanice, rekao je da su sigurno OK čim ima smrzlića tako da živim s tim uvjerenjem. Prije transfera ide se u sobu gdje se čekala i punkcija, tu se žene presvuku u spavaćice. Prvo su uzeli 2 cure za punkciju, a onda smo došli na red mi. Počelo je oko 9:30, svaka je bila unutra 5 min, totalno je bezbolno, vidiš na TV ekranu lijevo slikicu svojih "bebica" i onda ih dr transferira (bio je isto dr. Milan Reljič). Nakon transfera može se ići u sobu gdje se ležalo nakon punkcije ili u sobu gdje se presvlači na početku i tu se odmiruje nekih sat vremena.
LEŽANJE NAKON TRANSFERA I MIROVANJE / BOLOVNAJE I DALJNJA TERAPIJA Mariborčani daju bolovanje 14 dana tj. do bete, ali na moj upit može li se ići raditi, ako posao nije fizički ni psihički zahtjevan i stresan, ostavili su nama na izbor – da se može, tj. kako se mi osjećamo odn. što nam više paše. Sigurno se ne smije dizati teško, ići na pilates i takve stvari. Daljnja terapija samo utrogestan 3x2 stavljati vaginalno, nema onih bHCG booster injekcija Ovitrelle ili Choragon što ima na VV-u, premda su neki dobili nakon FET-a Pregnyl.
BETA Betu su nam rekli 14 dana nakon transfera i objasnili da nije svako krvarenje menga, tj. da može biti i implantacijsko i da treba nastaviti s terapijom. Javiti rezultate.
Ako je beta pozitivna – onda im se javlja telefonski i daju uputu kad je prvi UZV za obaviti (može se u svom mjestu stanovanja). Ako je beta negativna može se ići po smrzliće, ako ih ima (nakon 2-3 ciklusa da se jajnici malo oporave), a ako ne, nova stimulacija, ako par želi, se u pravilu zakazuje za godinu dana. Smrzlića nema toliko puno kao na VV-u jer se ide na blastice.
Sretno svima!"
*********************************************
FET-a u MB, osnovne (svježe) informacije:
Na FET se ne čeka, cijena 370 €.
Upute za FET u prirodnom ciklusu:
U MB je potrebno mailom javiti (
ivf.mb@ukc-mb.si +
ivf.amb.maribor@gmail.com): prvi dan ciklusa (ako menstrualno krvarenje počne kasno popodne ili uvečer, slijedeći dan smatra se prvim danom ciklusa), datum kada ste testom utvrdili ovulaciju (u slučaju kad je rezultat testa nejasan ponoviti test i kasno popodne/uvečer). U predmet maila obvezno staviti IME I PREZIME.
Prvi UZV potrebno napraviti zadnji dan menstruacije (provjeriti debljinu endometrija i zabilježiti prisutnost cisti i folikula, zabilježiti njihov promjer). Drugi UZV potrebno napraviti na dan kada ste utvrdili ovulaciju testom ili sljedeći dan (izmjeriti debljinu endometrija). Oba UZV možete raditi u mjestu.
Napomena: ako su vam ciklusi redovni (28 dana), počnite sa testiranjem prve jutarnje mokraće od 11 dana ciklusa. Ukoliko su ciklusi kraći počnite sa testiranjem 2 dana ranije.
Na dan kada ste naručeni na FET trebate doći s partnerom u 8h potpisati dokumentaciju i nakon toga ste slobodni 2h, i tada se vraćate na FET. Nakon FET-a u bolnici se leži sat vremena. Njihova preporuka je bolovanje do bete (beta se radi 14 dana nakon FET-a u slučaju transfera blastica), ali nije nužno, sami po sebi vidite, ponašati se normalno, ne raditi ništa fizički teško.
PS. Ako ste uradili FET zadnjih embrija već u sljedećem ciklusu možete u novi postupak.
info sam kopirala sa istoimene teme s Rodinog foruma, naravno uz dozvolu moderatorica!