14 ožu 2014, 15:00
naša haharica ima 3,5 godine i jako je živahna
ono sa čim se susrećemo su zapravo problemi sa okolinom tj bakama i dedama.u situacijama kada je nemoguća i radi gluposti,mi nesmijemo na nju viknuti ili staviti ju u kaznu(koja podrazumijeva sjedenje na kutnoj garnituri par minuta),ukoliko viknemo to su takve drame da je to strašno.ona naravno plače jer traži utjehu u baki,mi smo najgori roditelji na svijetu,zašto vičemo na nju??? ona je posebna (zato jer je posvojena...)kako se snalazite u takvim situacijama?meni je ovo zaista već postao veliki problem jer je ona počela dizati ruku na mene,kad je baka u blizini viče na mene da se maknem,nek odem nekud...ona baki skače po glavi i zaista nema granice...to se vrti sve u krug i zasita mi je postalo teško jer se takve situacije ponavljaju svaki dan.jako je ljubomorna na sve,na psa,na sina od mog brata koji ima 8 mj i baka ga nesmije primiti na ruke jer ona odmah drami i baka ga odmah ispušta iz ruku...trenutno živimo kod mojih,spletom okolnosti pa se nemogu maknuti od tog okruženja....molim vas za savjet i iskustva...hvala vam
14 ožu 2014, 16:43

15 ožu 2014, 17:36
.
), a ja svoj (držim prodike i grmim i sijevam na njega
).
15 ožu 2014, 17:42
16 ožu 2014, 22:07
Jer ko sutis,samo ces si zagorcati zivot,a ocito ti je tesko jer inace nebi tu pisala,a ti si s njom 24 h,a ne oni...16 ožu 2014, 22:11
ančica28 je napisao/la:Dobro došla u klub![]()
U početku sam se živcirala oko svega i dramila na bake i dede, a onda sam skužila da oni samo rade svoj posao (razmazuju unuka), a ja svoj (držim prodike i grmim i sijevam na njega
).
Dok god ne pretjeruju ja se ne živciram jer će počet bježat od mene (za sve postoji ravnoteža).
25 ožu 2014, 16:29
15 tra 2014, 16:54
) ali nakon što sam pokušala riješiti situaciju,zakačila se sa mamom opako,ništa se nije promjenilo...ona je sve gora i gora,a i ja skupa s njom.moja mama neda da se na nju vikne,da ju se stavi u kaznu,samo da se nosa cijeli dan na rukama (ima 3,5 godine!!!!),da se samo mazi i pazi...ona kaže da se prema njoj treba posebno ponašati jer je ona posvojena,ona je ranjena,njezina duša pati blablablabla.ja nisam za to da živim u "prošlosti",svi mi znamo da je ona posvojena ali to ne znači da mi mora kidati živce zbog toga.jesam ja naravno za maženje ali ne kad nije situacija za to.došli smo do faze kada me opće ne sluša,ignorira me,okrene glavu od mene,baci se na pod,viče pusti me i makni se...u dućanu bježi od mene,neda mi ruku,skida stvari sa polica.bila je tako samostalna za svoju dob,sve je radila sama,svi su bili oduševljeni s njom,sad se baci na pod,plače i viče nemogu i neću!!!!neželi se obući,neželi se obuti,samo me gleda prozirno i inati se.najgore je to što napokon imam dijete,nakon svih tih godina,imam dijete koje me ne ferma pet posto,pretvaram se u vješticu,sve više se udaljavamo jedna od druge...ja gubim živce,ona bježi baki u zaklon,moja mama sve okrene naopako i tako stalno u krug...osjećam se bespomoćno,jadno i tužno,plačem svaki drugi dan.ona se ne želi igrati,s nikim,djeca ju ne zanimaju,samo baka...moja mama je teška i teško je s njom razgovarati...pred zidom sam,velikim...ne znam kaj napraviti....
16 tra 2014, 06:11
16 tra 2014, 14:46
ona je između ostaloga hiperaktivna sa naznakama ADHD-a(bili kod psihologa) i sve je bilo još podnošljivo dok je išla u vrtić(iako je i tamo početak bio koma),a sad kad je doma tj neide u vrtić,Bože sačuvaj!!!!!ali sa našim preseljenjem,krenut će u vrtić u novoj zemlji u novoj sredini pa će sve nakon nekog vremena sjesti na svoje mjesto.samo da ju do tada ne izgubim skroz
17 tra 2014, 05:54
01 svi 2014, 21:14
11 svi 2014, 10:02
13 svi 2014, 11:57