Udomljenje

[MMI]

pratim vas mada mi dosta toga nije jasno
samo znam da bi i ja i mm rado pomogli jednom djetetu
samo ne želim se tome puno nadati jer smatram da dosta uvjeta mora biti ispunjeno
razlika usvojeno-posvojeno..kakva je

[Beppa Joseph]

MMI, na početku teme o udomljenju ti je jasno postavljena razlika između ta dva načina skrbi o djetetu.

Lijepo je da želiš pomoći nekom djetetu. Onda je za tebe opcija udomljavanje. Jer posvajanje nije pomoć djetetu već način kako postati roditelj, potencijalnih posvojitelja ima mnogo više nego djece koja imaju uvjete za posvajanje.

[Dory]

Da li je istina da jedan od udomitelja mora biti od 0-24 kod kuće,znači nezaposlen??

Nije tako, dapače, posebno recimo u Zagrebu radi se na tzv.urbanom udomiteljstvu - dakle da i udomitelji rade (čak oba), i naravno da će u tom slučaju obitelj udomiti 1-2 djece.
Udomiteljskim obiteljima ne može biti prihod samo udomiteljska naknada i opskrbnina već moraju imati i vlastite prihode.
Djeca u obitelji ostaju dok se ne steknu uvijeti za povratak u njihovu biološku obitelj ili dok se roditelji ne liše roditeljskih prava čime djeca stiču mogućnost biti posvojena.
Vrlo često djeca u udomiteljskim obiteljima ostaju do svoje punoljetnosti, kraja školovanja ili odlaska na fakultet (tada oni mogu nastaviti studirati i samostalno živjeti, te im država - a i nedavnom akcijom "Korak u život" - dalje pomaže u tome što je pohvalno).

[ančica28]

Cure, malo čitam kod vas o udomljenju pa na kraju nisam sahvatila koliko se za dijete dobi mjesečno 500 kn ili 1800-2000? 500 kn mi se čini užasno malo! Pošto su kod nas svi zakoni takvi da se što manje misli na čovjeka, a više na profit i pojedince, bilo bi krasno kad bi udomiteljstvo bilo zanimanje, skupa s zdravstvenim i mirovinskim jer bi vjerojatno mnoge žene koje imaju ljubavi se odlučile za nešto takvo! Naravno uz dobar nadzor socijalne službe, da ne bi bilo lažnih skrbi.

[Beppa Joseph]

Naknada za udomitelja je 500 kn za jedno dijete, 900 za dvoje te 1200 za troje djece (prema novom zakonu može se udomiti do troje djece, osim u iznimnim situacijama poput više braće i sestara).

Tome se pridodaje i opskrbnina za dijete, koja iznosi za dijete predškolskog uzrasta 1800 kn, a za dijete školskog uzrasta 2000 kn. Ti se iznosi mijenjaju ako dijete ima posebne potrebe i sl.

Ovaj tip udomljavanja osmišljen je da bi dijete bilo u što prirodnijim uvjetima, princip zanimanja također postoji, ali u ustanovama poput SOS-sela gdje su zaposlene zamjenske majke.

Dakle, ako biste željeli nekom djetetu u okviru svoje obitelji pružiti dom, onda je udomljavanje dobra ideja. I ja se nadam da će udomljavanje biti prepoznato i od obitelji i od strane države koja bi trebala osigurati da se puno lakše provodi.

[Dory]

Samo ću dodati da udomiteljstvo kao profesionalno zanimanje do sada na žalost ne postoji - bilo je pokušaja prilikom donošenja Zakona o udomiteljstvu da se profesionalizira - međutim ministarstvo je zauzelo stav tipa - ako bi to bila profesionalna djelatnost izgubio bi se naglasak na humanost što po meni ne isključuje jedno durgo....Okolne države - Slovenija, Srbija, imaju djelomično profesionalizirano udomiteljstvo i nadam se da će ta opcija postojati jednog dana i kod nas.
Za sada moguće je jedino osnovati Obiteljski dječji dom.

[Dory]

Prisustvovala sam stručnom skupu UNICEF- a povodom 5.god. akcije "Svako dijete treba obitelj" na kojem su prezentirane smjernice za daljni razvoj udomiteljstva. Vezano uz profesionalizaciju ohrabruje činjenica da se predstavnici MZSS, predstavnici Ureda pravobranitelja za djecu, stručnih radnika Centara kao i Eduk.-rehabilitac. fakulteta slažu u tome da je potrebna profesionalizacija udomiteljstva...barem u dijelu kad se radi o smještaju djece od 0-3 g. (a ja bih rekla i kod smještaja sve djece - pa ćemo možda onda imati mlađe udomitelje).
Druga važna stvar je da se prepoznaje potreba specijaliziranog udomiteljstva (konačno) pa bi tako postojali udomitelji za malu djecu, udomitelji za djecu s teškoćama u razvoju, za djecu s poremećajima u ponašanju, postojalo bi hitno udomiteljstvo (za krizne situacije), vikend udomiteljstvo - naravno da bi onda i svaka od tih grupa udomitelja imala i edukacije vezane samo za ono što je bitno u njihovom radu (sada svi imamo iste edukacije bez obzira na to koju grupu štićenika zbrinjavamo).
Skup je bio izrazito poučan, posebno mi se svidjelo izlaganje M. Jovančeivća, pedijatra, o učincima odrastanja u toplom, obiteljskom okružju na rani razvoj mozga i posljedica do kojih dolazi kad dijete u najranijoj dobi živi u institucionalnom smještaju.
Baš sam napunila baterije i drago mi je bilo podsjetit se koliko se toga napravilo posljednjih godina i vidjeto da se i dalje radi na razvoju i promicanju udomiteljstva kao najboljeg oblika skrbi za djecu koja nemaju sreće odrastati u svojim biološkim obiteljima.

[Beppa Joseph]

Baš mi je drago da si išla i da imamo informacije iz prve ruke.
Čitajući ovo o stručnom skupu ne mogu se ne oteti dojmu da se sve lijepo planira na papiru, a stvarnost je toliko drugačija. Opet, bez planova ne bismo bili nigdje.
Zanima me tvoje mišljenje o tome koliko su stvarno stručni timovi u našim CZSS-ima otvoreni za udomitelje. Čula sam svakakva iskustva.

[Dory]

Ono što bi se do 2012. trebalo ostvariti vezanu za brigu o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi je da 80% djece bude smješteno u udomiteljske obitelji, a samo 20% ostane u domovima...domovi bi preuzeli druge poslove - dnevno udomiteljstvo, oformili bi mobilne timove za pomoć udomiteljima, možda bi jednim dijelom preuzeli i rad s biološkim roidteljima...to je jedan od segmenata koji svakako nedostaje i stvarno se malo radi s biološkim roidteljima...a opet - kad se tu dublje zagrebe ne znam kakvog efekta ima rad s njima kad je njihova situacija jako vezana uz cjelokupnu situaciju u državi, uz nedostatak zaposlenja, nemogućnost rješavanja stambenog pitanja i nekako imam osjećaj da ti ljudi samo dublje tonu....
Naglasak je baš bio jako stavljen na rad s biološkim roditeljima, na to da udomiteljstvo bude privremeno rješenje i da se biološkim roditeljima pomogne da što prije stvore uvjete za povratak djece u obitelj...e, Beppa to je onaj dio koji mi s obzirom na cjelokupnu situaciju izgleda lijepo na papiru, a realnost je drugačija...
kad jednom dotakneš dno, mislim da nije lako isplivati i da tu treba puno podrške i pomoći od svih segmenata društva.
Što se tiče stručnosti timova u CZSS mogu samo reći da sam ja s našim timom prezadovoljna i da uvijek mogu računati na njihovu pomoć i podršku. Sad se provodi reorganizacija Centara i veliko je pitanje tko će gdje ostati. Ljudi koji su bili u timovima educirali su se, upoznali su nas i mi njih i nije jednostavno ni nama, a vjerujem ni njima ukoliko će doći do promjene....nadam se da neće.

[Lilien]

Ne mogu a da se ne osvrnem na komentare o tome da je udomiteljstvo oblik roditeljstva. Strašno me to ljuti!!!
Uopće se ne slažem s tim. Niti mi se sviđa što neki udomitelji forsaju djecu da ih zovu mama i tata. Ajde ako je to stepenica prije posvojenja, ali inače nikad i nikako to ne podržavam!!!
Udomitelji su udomitelji, a ne roditelji. Posvojitelji postaju roditelji, ali udomljena djeca najčešće imaju roditelje. Kakvi god oni bili, ali roditelj je roditelj. Mogu udomitelje voljeti i volim ih više od roditelja jer su s menom plakali i smijali se, učili, slavili rođendane, školske i uspjehe na fakultetu, ali roditelj je roditelj ma kako pija, drogiran, shozifreničan i siromašan bio da se morao odreć života s djetetom. Udomiteljstvo je jasno definirano kao oblik privremene skrbi za djecu. I svaki udomitelj je s tim upoznat na početku postupka. I drago mi je da postoje udomitelji koji to ne forsaju i javno se zalažu za to da udomitelj nije roditelj i nije ni mama ni tata.
Što se obrazovanja tiče, bila sam uvjerena da je dom puno bolja opcija za djecu nego udomiteljstvo baš zato jer dom pruža daleko više i ljubavi i materijalnog a s djecom koja su traumatizirana rade profesionalci i uvijek sam mislila da ako idu u udomiteljske obitelji da bolje da su obrazovane. Nakon što sam promijenila 2dječja doma i 2 udomiteljske obitelji koje nisu bile obrazovane i 1koja je bila visoko obrazovana mogu reći da to uopće ne igra ulogu. Osobno mi je bilo najljepše kod obitelji koja je bila najsiromašnija i najneobrazovanija. I tamo sam imala najviše ljubavi i pažnje i materijalnoga iako nas je bilo uvijek puno udomljenih uz biološku djecu. Tak da tu uopće nema nekog pravila.
S tim da u Hrvatskoj nema profesionalaca ne bih se složila. U Istri postoji po meni najbolji oblik udomiteljstva u Hrvatskoj. Udomitelji su organizirani u udruge Oaza u Rovinju i Put k suncu u Oprtlju i osim naknade za djecu dobivaju i plaću za svoj rad, a ide im i mirovinsko i zdravstveno. I to su po meni profesionalci, specijalizirano udomiteljstvo nešto je sasvim drugo. Radi se o separaciji različitih skupina udomitelja i korisnika te skrbi. Znači udomiteljtsvo starijih ljudi, djece s posebnim potrebama, psihički oboljelim odraslim osobama, djeci i drugo..
Uglavnom, svi koji su zainteresirani za udomljavanje preporučam da se uključe u konferencije i susrete djece i udomitelja preko Foruma za kvalitetnog udomiteljstvo djece da se bolje upoznaju sa sustavom udomljavanja, drugim udomiteljima, djecom i mladima koji jesu ili su bili udomljeni.

[Beppa Joseph]

Lilien, vidim da imaš osobnog iskustva s udomljavanjem i drago mi je što pišeš o tome. Koliko sam shvatila, ti sama si bila smještena u dom i udomiteljske obitelji?

[Lilien]

Da, jesam. Bila sam u i u domovima i u udomiteljskim obiteljima. I odstudirala socijalni rad i odvolontirala 4g u udruzi koja se bavi udomiteljstvom.

[Milina]

Ja sam volonterka u jednom domu, individualno radim s jednim dječakom već više godina, svaki vikend, svaki blagdan, svako slobodno vrijeme, slobodni dan. S zaposlenicima se susrečem, oni rade svoj posao kako koji neki bolje neki lošije ali uglavnom ok, shvačam da je djeci teško, nemaju svoje privatnosti, neki ležerni životni tok, jednostavni tok, nego sve po režimu, dnevnom redu, uvjek isto.
Zbog toga sam se odlučila da malenome pružim nešto više i da ga udomim. Ne znam hoću li biti savršena, da li ću zadovoljiti djetetova očekivanja, ali znam da ću dati sve od sebe.

[zizimizika]

Za početak lijep pozdrav... Nova sam na forumu pa Vas molim za razumijevanje, ako nesto zbrljam, nisam se imala namjeru uopce prijavljivati. Ali nakon svega ovdje sto citam dode mi da zajaucem... a ujedno i Vas pitam za misljenje, pomoć... Naime ja sam dozivjela situaciju da sam tako popljuvana u CZSS jer sam došla pitati sta mi je sve od papira i drugih stvari (iako sam sve vec iscrpno saznala baš zahvaljujući internetu i forumima) potrebno da bih udomila dijete!!! Ovakva je nasa situacija, ja radim kao medicinska sestra, suprug takoder zaposlen, imamo sina od 17 mj. kojeg dok mi radimo, cuva baka ili jedna teta (koju jako volimo), ali posto smo i ja i MM u smjenskom radu, normalno je da si organiziramo vrijeme tako da je dijete sto vise s nama...no da ne dužim previše ipak sam neke stvari morala reci. Idemo dalje: imamo kucu dovoljno veliku za minimalno petero djece, tri prazne sobe koje smo jedva docekali srediti da mozemo otići u CZSS i kad dodu da se iznenade, no medutim, stvar se mijenja... jer ja dolazim u CZSS fino kulturno i pitam gospođicu sta mi je sve potrebno da udomim dijete i dobijem odgovor nakon jako kratkog razgovora tj. čim je saznala da sam zaposlena da ja nemam uopće dolaziti pravo nju pitati za takve stvari, to je nemoguće, kako ja to mislim izvest, doslovce da li sam normalna kakvu ja stvar činim i k tomu najača izjava je da ako mi je potreban novac da se obratim na vrata dalje a ne na njena... Stoga vas ja sad dragi moji pitam, sta da ja radim dalje, gdje da se obratim? Imala bih ja još štošta za reći.. ali već sam ga odužila... uhuhhuuuuu!!! unaprijed zahvalna....

[Floribunda]

pa neznam sto da ti kazem,ja sad cekam dozvolu za udomljavanje...ja ne radim,pa neznam sto da ti kazem...prvo je problem ako ne radis,,onda je problem ako radis ,iskreno neznam sto bi ih zadovoljilo.ako ne radis,onda misle da uzimas dijete samo zbog naknade,neznam zasto je tebi rekla to...neznam sto bih ti rekla...neznam...

[Lilien]

Moj ti je savjet da napišeš službeni upit sa svim što te interesira u tom istom CZSS. Ako ne dobiješ odgovor ili njime nisi zadovoljna javi se s upitom Ministarstvu. U Ministarstvu ima dragih ljudi koji uvijek i vrlo brzo odgovaraju na sve upite tako da vjerujem da bi te oni mogli ugodno iznenaditi. Izrazito otvorena i kompetentna je Mustač, Gordana i ak ti nitko drugi ne odgovoti vjerujem da ona hoće. Neovisno o tome jel radiš ili ne imaš se pravo interesirati i proći proceduru i obuku za udomitelje, a dalje ćeš se sama dokazivati koliko si kompetentna i uspješna u tome. Nećeš dobiti petero djece jer je to po zakonu nemoguće za fizičke osobe ali možeš ih dobiti maksimalno troje. A kad to toliko želiš i misliš da možeš, bit ćeš sreta i kad ti dođe jedno a tad ćeš odlučiti jel bi il ne više djece udomila. A možeš nazvati i u neku od udruga za udomitelje ovisno o mjestu u kom živiš ili Forum za kvalitetno udomiteljstvo djece pa će ti oni dati sve potrebne odgovore ili te upititi k nekome tko je ljubazniji i profesionalniji od frustrirane babe na koju si naletila. SRETNO!!!
Ak imaš vremena možeš malo proučiti i zakon o udomiteljstvu i zakon o socijalnoj skrbi te pravilnike o uvjetima koje bi trebala zadovoljiti. Postoje neke najave da bi se možda mogao raditi zakon posebno za udomljavanje djece al dok se on ne realizira ovi na snazi bi ti trebali dati odgovore na neka od pitanja koja te interesiraju.

[zizimizika]

Puno hvala na savjetima... vec u ponedjeljak krečem u novu akciju, pošto sutra ne stignem!!! HVALA!!!! Znam da nemogu udomiti petero djece, znam da je max troje, ali to sam rekla usporedbe radi... Čisto da donekle približim situaciju u kojoj živim... Nije da sam tajkun, ali imam dovoljno za solidan zivot i nikad mi nebi palo na pamet udomiti dijete zbog njihove naknade koja i nije baš za obogatiti se, ruku na srce...prije rečeno u bocu izmjerena za potrebe jednog djeteta. ako će mu se priuštiti normalan život, a ako ne onda možda netko i može živjeti od toga!!! No uglavnom,imala sam namjeru za početak udomiti samo jedno dijete, jer iskreno to je nova situacija i prvo bih htjela vidjeti kako ćemo se snaći u om... da me se ne shvati krivo, to jako želimo i ne bojimo se da to nebi uspjeli...ali nebi da nekome život zakompliciram jer nisam dovoljno sposobna za to... stoga prvo provjera da li zaslujem(o) njihovu ljubav!!! No nakon ovakve neupućenosti u centru, ja sam ostala izbezumljena, pa zar je moguće da ja jedan laik znam više stvari o tom nego neka službena osoba(koja nije baba, za nepovjerovati, nego mlada djevojka, moja slobodna procjena max 28. god.), na koju sa ja upučena od strane socijalne radnice koja je zadužena za moje područje jer je ona osoba koja se bavi udomiteljstvom, nevezano uz područje... sad vi meni pomozitr u još jednoj stvari!! Ja kad uspijem udomiti dijete (a znam da hoću) s kim da se ja dogovaram oko stvari koje moraju ići preko centra, s njom? jedina je na mom području, nema druge, kako bi to funkcioniralo? probajte se malo zamisliti u situaciji!!! Malo me strah svega tog skupa, ako se ne varam ona bi trebala ocjenjivati kako funkcioniramo i slične detalje, a kome se obratiti ako to ne bude realno i ako ja sad budem išla preko nje da to nebi bilo nešto mrsko...Shvačate? Joj jako sam odužila ali nemogu kraće... sorry!! I molim Vas ne zamjerite što pišem u jednini,normalno da smo u svemu tom ja i MM skupa,ali nekako neznam to sve sročiti u množini

[Lilien]

Tim gore ak ti je to tak rekla mlada cura. Očito je to nekad tek s faksa ili s burze došla pa mora godinu do 20mjeseci volonterski raditi i takva sva frustrirana pojma o pojmu nema. Očito ni sama nema djece, a ak ih i ima jadna ona. Ufff!!! Baš me naljute takve stvari. Ak ti ona bude kontakt osoba, čini mi se da je nećeš ni viđati često. Obuku i tak drže timovi različitih stručnjaka za skupinu potencijalnih udomitelja tak da sumnjam da tamo može tako nastupati, a papirologiju mora odraditi kad joj ti sve uredno dostaviš, procjene koje su najvažnije radit će psiholog tako da ne vidim razloga za strah. Kontrole su dva puta godišnje propisane zakonom, a u praksi ih najčešće nema godinama, osim ak sama ne inzistiraš na njima ili ak nema nekih problema s djecom. Ono za kaj ćeš trebati tu ženu ako je samo ona u centru za udomiteljstvo zadužena, iako to iskreno sumnjam jer se novom reformom oformilo timove pa vjerujem da još netko mora znati o tome više i bolje od te neljubazne žene. Nemoj dati da te ona obeshrabri, a kad budeš trebala jednokratne za dijete ili neka druga prava iz sustava tad ti isto savjetujem pismenu korespondenciju iz čisto praktičnih razloga jer dijete po zakonu na to ima prava ma šta soc.radnici mislili o tome, a oni su skloni sebe uspoređivati sa korisicima vrlo često jer nekad ti u centru usmeno kažu da novaca nema za određena prava, nekad te čak i odbiju ako im i pišeš jer su navodno stvari koje kupiš djetetu nepotrebne ili preskupe ali redovno se događa da se s tim možeš žaliti Ministarstvu i da oni pobiju rješenje centra i dijete dobije ono što mu zakon omogućava a neki centri ni ne treba da do Ministarstva ideš jer vide da nisi glup pa ti na pismeni zahtjev ipak potvrdno odgovore bez obzira na to kaj su te usmeno odbili. Tak da samo hrabro!

[zizimizika]

Evo mene nakon malo dužeg izbivanja s ove stranice, imala sam par nezgodica, pa se nisam uspjela u potpunosti posvetiti udomljavanju... Uglavnom bila sam ponovno u CZSS gdje nisam više srela mladu gospođicu nego sam razgovarala s nekom drugom gosp. koja je rekla da nema veze s tim i da dodem nakon nekog vremena kad joj se kolegica vrati s cc, no tad se meni moja "rutina" narušila i nisam se htjela upuštati u ništa dok ne vidim kako će završiti, no ispalo je sve sasvim dobro, čak štoviše odlično, tak da sad ponovno nastupam...
Ali sad imam još jednu stvar koju neznam kako će prihvatiti u centru,pa bih vas molila za savjet ako je netko prošao sličan proces? Naime pošto sam imala problema zbog tog što radim, neznam kako bi "dotična" reagirala na moju novu sreču, tj. u ovih par mjeseci osim nezgodica imam ja i lijepih stvari, stiže nam još jedna mala ljubav ... pa neznam da li bi mi bilo pametno sad ići u Czss, kakvi su im pogledi na to, da li ima nekakav zakon o tom, stvarno nigdje nemogu naći, pa Vas molim Vaša iskustva ako ih netko ima... Makar da je imao malo dijete, ako nije bio u drugom stanju, kakve su reakcije?