udomili curicu,a kad su dobili svoje dijete,vratili je nazad

[Kaya071]

I, ima jos djece sa groznim sudbinama, djece koja ce patiti cijeli zivot. I ko zna kakva ce ta djeca biti, mozda puna bijesa, kao sto je i najvjerovatnije Maja.

Mog prijatelja je nedavno ubila zena tako sto ga je udarala busilicom u glavu. Djecu je dadilja ujutro pronasla kako sjede pored mrtvog oca i polumrtve majke i dozivaju ih. 4 i 2 godine.
Socijalni radnici su ih odveli u dom. Djeca su mijesana (otac bijelac, majka crnkinja), a mi nismo bas hiper liberalna sredina gdje ce neko bez pardona uzeti tu djecu.
Meni srce place za njima dvojicom. Otac mrtav, majka na dozivotnoj robiji, njih dvojica razliciti od svih drugih koji ih okruzuju. Djeca koja su navikla da imaju pticijeg mlijeka, djeca koja su s majkom i ocem spavala u krevetu su sada u domu. S njima je trenutno radi tim psihologa.

I opet, meni srce place za njima, ali nikada ne bih osudila nekoga ko ih uzme, pa ih vrati. Imaju rodbinu koja placu nad njima, ljude kao ja kojima srce place, a niko ih ne uzima. Onako sa strane placu. I onda neko pokaze dobru volju, uzme ih, pokusa svim silama da pomogne toj jadnoj djeci i kad vise ne mogne sve to izdrzati, onda je on grozan. A, rasplakana rodbina i hiljade rasplakanih prijatelja su divni?

Vjerovatno i Maja ima rodbine. Mama i tata imaju nekoga. I niko je nije uzeo. Ovi ljudi su pokusali. Nisu je uzeli zbog para koje im drzava daje. I, onda su oni grozni jer vise nisu mogli?

[Floribunda]

kaja ja mislim da ti ides u krajnosti u krajnost.kako je onda molin te onaj decko u splitu ubija u onu spanjolku,on je dite svojih roditelja,nije posvojen,a o njegovoj obitelji su prijatelji i susjedi sve najbolje govorili.onda ne kuzin u cemu je problem???
ispada da su sva udomljena-posvojena dica potencijalni ubojice? to bas ni fer...Ima puno cura sto udomljavaju i imaju savrsena iskustva ....nije bas sve tako crno...

Kajo onda mozda bolje da ti ne pricam kakvog ja psa imam,jer bi mislila da sam napola luda,a sad je to pas i pol...predivan...moje je idalje da treba dat priliku ditetu....i po mome dite nikako nije krivo ,sto su je svi zeznuli od sustava pa nadalje...a reci cu ti jos nesto jer sam ja po svoje dite isla u nazorovu,u tom domu ko i u svakom drugom,imaju i po 20 bicikli i igracaka,i tako lipo uredjeno ,tako da ditetu fali bicikla obisi macku za rep,ono sto njima fali je daleko od materjalnog.zapamti...
mozda je mala takva kakva je al sto je triba izopcit iz drustva....

znam da svasta moze bit,i tu se slazem sa tobom,problemi su tu preduboki,al naprosto se nadam iskreno da ce joj netko dat sansu i dobro se zabavit sa njome,i izvuci je iz svega toga...

a znam da takvih ljudi ima,koji uzimaju dicu,pa usudit cu se to reci ,posto tako opisujes,kao dite sa pp...iako je to daleko od toga,al eto ako je istina sto novine pisu,ispada tako

[Kaya071]

Flor, ma daleko od toga da mislim da su sva udomljena/posvojena djeca problematicna. Moja najbolja prijateljica iz djetinjstva je bila usvojena sa 4 godine. Predivna. Posvojitelje je gledala kao andjele koji su je uzeli iz pakla doma.
Isla sam u osnovnu skolu u blizini Doma za djecu i sva ta djeca su isla sa nama u skolu. Bilo je divne djece, ali je isto tako bilo onih koji su onako premlacivali drugu djecu, palili skolu, mlatili nastavnike...
Naravno da ima problematicne djece koja rastu kod bioloskih roditelja, ali tema ove price nije Splicanin koji je ubio Meksikanku, nego udomitelji koji su vratili Maju. Ja njih branim, jer ne mislim da je ono sto su napravili stravicno, niti je kraj svijeta.
I, oni su Maji dali priliku.

[medo14]

slučajno sam imala prilike gledati sa strane jedan bračni par koji je usvojio klinca sa cca. 4-5 god. i koji je bio strašno trumatiziran, doživio je ranije zlostavljanja i zanemarivanja tako da je to i u najranijoj dobi ostavilo traga,
oni ga nisu vratili ali usvajanje tog klinca je bilo sve samo ne idilično. on ih je volio ali ih je i maltretirao, zagorčio im je život i puno su problema imali s njim. Oni su uspjeli to sve preživjeti, netko drugi nije, ali gledati idilično na usvajanje i udomljavanje nije baš korektno.
po meni je osnovni problem što je očito izostala podrška toj obitelji od strane psihologa i Centra za socijalni rad, na kraju krajeva i sami ti posvojitelji se žale na to da nisu imali podršku sustava
lako se zgražati sa strane
ne opravdavam taj postupak ali nekorektno je osuđivati samo postupak tih udomitelja

[Beppa Joseph]

ja ne razumijem zašto neke od vas misle da drugima nije žao djeteta ako propitkuju sustav koji je doveo do te situacije

I kad je riječ o odumljavanju životinja, ja ću reći da sam ja vratila mačku. Napravila sam veliku glupost da sam kad smo odlučili imati mačku nazvala lokalno društvo za zaštitu životinja i oni su mi rekli da imaju krasnog mačka za mene, ali mačak je većinom vani pa će ga staviti u košaru ujutro i da ja tad dođem.

Uzela sam mačka i dovela ga kući i što se dogodilo. Mačak je proveo više od tri mjeseca skriven na vrhu ormara sikćući na nas. Noću bi silazio i jeo i potom se vraćao. Naravno, u društvu mi nisu rekli da to mogu očekivati i što da radim pa sam se raspitivala na sve strane. Kupila sam čak i skup miris hormona koji bi ga trebao opustiti, ali ništa. Nikad mu nisam smjela prići na bliže od metra. Pjevala sam mu i pričala s njim dva mjeseca po sat vremena dnevno i osjećala se odvratno jer mi je muka od situacije u koju sam se dovela i jer želim normalan život, a ne strah od svog ljubimca i situaciju da nitko ne može prići.

Poslije njega uzela sam običnog mačka s ulice, koji nipošto nije umiljat mačak, ne voli se maziti i dirati i stalno bi grickao, ali volim ga i moj je sad već 5 godina.
No to je ogromna razlika od prvog mačka psihopata.

Znam da sam u očima "ljubitelja životinja" grozna, ali i oni su u mojim očima grozni(mislim iz ovog društva). Ne mogu se tako poigravati s ljudima.

Eto, imam benignu priču jer nije riječ o ljudima, ali nažalost često sve ide po istom principu.

Ovdje se stalno govori o zadnjim udomiteljima. No, što je s roditeljima koji su maltretirali udomitelje i dijete i nkome ništa. Što je s prvim udomiteljima koji su fizički zlostavljali to dijete. je li itko od tih ljudi odgovarao za nešto od toga? Itko od državnih službi, roditelja i prvih udomitelja? Oni nisu vijest za novine?
Ali zamislite sveučilišni profesor (što naravno govori da je imućan, kako se nagovješćuje u tekstu, jer se zna da kod nas u znanosti dobro žive ) i visokoobrazovana zdravstvena djelatnica (što god jedno i drugo značilo) zvuče jako dobro da se iščuđavamo tim obrazovanim ljudima koji unatoč tome nisu etični (kao da bi zbog stručne spreme trebali biti).

Tekst je toliko puno predrasuda i neistina da mi je nevjerojatno da sam se uopće ulovila i žvakala ga više puta. Jednostavno nije vrijedan toga, najbolje od svega toj novinarki toliko malo vjerujem da ne znam je li se išta od tog dogodilo, a ne kako se dogodilo.
Nikakvih relevantnih izvora informacija, ničega ondje nema.

Svejedno mi je žao da se bilo kojem djetetu makar i u priči dogodi toliko puta odbacivanje, ali žalost nas ne smije napraviti slijepima za stvarne probleme koji će i drugo i treće dijete dovesti u tu situaciju.

[moj(a) djeca(k)]

MD oprosti,
umjesti da kliknem na citiranje, stisnula sam na uredi post i uništila sve što si pisala. Stvarno mi je žao jer je nepovratno.
Beppa

[mirbi]

Evo update na priču...

Mislim, baka ima 42 godine, preuzela bi skrb o Maji, no ni o njenoj se mami nije mogla brinit. Čini se da patnjama te curice nema kraja.

http://www.jutarnji.hr/mala-maja--5--vjerojatno-nikada-nece-biti-posvojena-/1090353/

[rucho]

nije mi jasno iz clanka zasto se otac ne moze brinuti? isto nema sredstava ili nesto drugo?

[Bubidea]

Maja je rođena sredinom 2007. Majka joj ima ozbiljnih psihijatrijskih problema, otac je nezaposlen i sklon alkoholu, nesposoban brinuti za dijete

pise ti na samom pocetku price

[mirbi]

Ranije je pisalo da je alkoholičar, čini mi se.

[zvrka]

s obzirom na to da se njezini roditelji o njoj brinu u dovoljnoj mjeri da im nikada ne bude oduzeta roditeljska skrb

[Bubidea]

zasto
mislis da to smisljeno rade? sumnjam.
rade ono sto im srce nalaze.
mislis da bi bilo bolje da se uopce ne brinu?

pa meni je bas lijepo sto se brinu, kakvi god bili, sto se nadaju, sto se bore na neki svoj nacin...mislim, ja to ovako idealisticki, bez da ista znam iz njihovog RL

[zvrka]

- ovo zato jer bi trebali definirati pojam "brige o djetetu". Znači, jednom u 3 mjeseca ga posjetiš=brineš se??
Itekako se može vidjeti brine li se netko doista ali npr. nema nikakve uvjete za podizanje tog klinca ili se brine ovako kako je navedeno. I onda mislim da je najveća žrtva, kao što piše u članku, odreći se tog svog djeteta, ako stvarno ne možeš nikako mu pružiti dom, za njegovu dobrobit. To mora da je nepojmljivo teško za napraviti ali je isto tako iskaz najveće ljubavi prema djetetu jer mu pružaš mogućnost normalnog odrastanja! I to je definicija brige i ljubavi. Ako već nikako drugačije ne ide.

[Kaya071]

Meni je isto ovo stravicno "s obzirom da se roditelji brinu za nju" . Otac je posjecuje jednom u tri mjeseca. Uzas na uzasima.

I onda se svi iscudjavaju kad djeca izrastu u delikvente. Ovo dijete ce biti totalno sludjeno, ali totalno. Zbog roditelja kretena, zbog idiotskog sistema...

[Bubidea]

puno toga moze biti lose napisano u zakonu. ali to je tako. negdje se mora povuci crta, sto se, recimo, posjecivanja tice.

opet, ne znamo kako se ti roditelji brinu o djetetu i postoji li negdje u buducnosti mogucnost da si posloze zivot i uzmu dijete nazad, ima i takvih slucajeva.

[Kaya071]

Ja nekako posjecivanje jednom u tri mjeseca ne mogu nazvati brigom o djetetu. To mogu nazvati samo posjecivanjem jednom u tri mjeseca i nikako vise. I, njemu niko ne zabranjuje posjete, on je sam tako odlucio. Tako, to da on ceka da sjedne na zelenu granu pa da Maju kuci dovodi, spada mi u grupu naucne fantastike.

Iskreno mislim da on to namjerno radi, jer ne zeli da je iko posvoji.

[Bubidea]

mozes ti nazvati kako hoces, ali to je tako.
a to da bi je on odveo kuci, mozda i bi, ali sada se CZSS mora sloziti s tim, moraju se svi preduvjeti zadovoljiti, novcani i smjestajni, a vjerojatno i nekakve psiholoske provjere mora proci.
ne znam tocno sto, pricam napamet, samo znam da to ne ide...dobar dan, dobar dan, evo ide malo sa mnom kuci.

mislim, puno toga se meni ne svidja, ali tko me pita.

[Floribunda]

:gaah - ovo zato jer bi trebali definirati pojam "brige o djetetu". Znači, jednom u 3 mjeseca ga posjetiš=brineš se??
Itekako se može vidjeti brine li se netko doista ali npr. nema nikakve uvjete za podizanje tog klinca ili se brine ovako kako je navedeno. I onda mislim da je najveća žrtva, kao što piše u članku, odreći se tog svog djeteta, ako stvarno ne možeš nikako mu pružiti dom, za njegovu dobrobit. To mora da je nepojmljivo teško za napraviti ali je isto tako iskaz najveće ljubavi prema djetetu jer mu pružaš mogućnost normalnog odrastanja! I to je definicija brige i ljubavi. Ako već nikako drugačije ne ide.

x
tako je kako je..al sve je to kriv czss iz kojeg je mala,neki centri to srede na jako lip nacin.i zbrinu dijeteA sad u czss ima svasta,pogledajte samo u SB sto je sve izislo vanka..sad je nesto opacicka najavila da bi se stvari u vezi te teme 'briga bioloskih roditelja pozivom 1 x u 3 mj' trebale prominiti,iskreno se nadam,i tim vise sto ce vise dice ici na posvajanje a ne na udomljavanje i domovi bi se trebali pomalo prazniti,iskreno se nadam da ce se to realizitati...

upalo mi je u oko ono sto je strucnjak izjavija,i samim time potvrdio moje sumnje..

jadno dite!a ove prve udomitelje bi kastrirala...i ruke im posikla za svaki udarac sibom...previse je to dite prezivilo loseg u 5 godina svog zivota.a sto se tice situacije bioloske maje,jako poznat probem...

tesko je to....

[Beppa Joseph]

Roditeljska skrb ne mora prestati s prestankom posjeta, ona može biti i oduzeta i onda dijete može na posvajanje. Problemje u tome što to nikad skoro ne rade. Ne oduzmu roditeljska prava, samo dijete "privremeno"smjeste u dom ili obitelj dok se kao ne promijeni situacija.

S time ne mora cijela priča propasti ako djevojčicu netko ne uzme. I domska skrb može biti dobra, ali obitelj je naravno bolja. Ali u domu ovo dijete može imati stručnu pomoć pri ruci, pa se opet vraćam na sustav - ako sustav radi dobro i u interesu djeteta onda će i izabrati dobro udomitelje i imati dobre stručnjake po domovima.

Ova priča mi je sve apsurdnija jer riječi bake djeteta stvarno ne daju neku vjerodostojnost. S time da je ton teksta napisan u stilu "jadna baka,ona bi se rado brinula o djetetu, ali nema ni osnovne životne uvjete". Pa ljudi moji, sasvim je očito da s tom obitelji nešto ozbiljno ne štima. Ovo je sve zajedno tragičan niz, od primarne obitelji, udomiteljske do CZSS-a.


Međutim, nije ni ovima u CZSS-ima lako, stvarno nije. Ponekad je jako teško i njihovom timu donijeti odluku o oduzimanju djeteta jer su svjesni da im ne nude nešto puno bolje od onog što je doma.

[Bubidea]

Međutim, nije ni ovima u CZSS-ima lako, stvarno nije. Ponekad je jako teško i njihovom timu donijeti odluku o oduzimanju djeteta jer su svjesni da im ne nude nešto puno bolje od onog što je doma.

gdje im ne nude?
u domu?

[Floribunda]

koliko sam ja upoznata ako se roditelji ne javljaju i ne pitaju za dicu,i ako czss odluci da je u djetetovom interesu da ide na posvajanje,oni to i naprave.Pogotovo ako se radi o majkama koje imaju psihicke probleme...znam neke od tih stvari iz prve ruke,medjutin sve ovisi o situaciji ali i dalje tvrdim da dosta ovisi o czss...jer u domu ima jako puno djece koja imaju roditelje i svejedno odu na posvajanje!!puno manje je djece ,barem sam ja tako stekla dojam,koja nema ni majke ni oca,znaci ostavljena pred vratima doma...znam da postoje slucajevi kad je majka psihicki bolesnik da czss uzme majku pod skrbnistvo pa i na taj nacin ako vide da poboljsanja nema niti da dijete ima buducnost sa bioloskom majkom,i da ta majka nema potporu obitelji,financiski ne mogu ,onda dijete daju na posvajanje...postoji 10001 razlicit slucaj...

e sad s druge strane,znam slucaj di je majka dala dite na posvajanje,medjutin baka nije dala,i baka je imala mogucnosti ,medjutin stara je.i to dite je bas zapusteno,al stara ga neda,a sa majkom uopce ni u kontaktu..pa se pitam dali je dite zaista sretno sa bakom...baka je stara i bolesna...e sad koliko se ona kvalitetno moze brinuti o djetetu ili ne??nezelim ulaziti u to,jer mozda bi rekla nesto sto se nekom nece nikako sviditi...

i jos bi editirala,ne kuzin bepa kako im ne nude,ako je majka tesko psihicki bolesnik,tata tesko alkoholicar,i sama si rekla da cila familija je neadekvatna za dite,svoju obitelj ne biramo nju dobijemo,al mislim da je czss treba to bolje odigrati,kako ne nude,pa sad ti reci jeli bolje ostati sa majkom tesko bolesnom,ocem koji ne radi ,pije,bakom koja nema uvjeta,i ko zna kakvi su obiteljski odnosi,ili u domu do 18, ili je dat na posvajanje obitelji koju su detaljno obradili i pregledali,i vidili??? mislim da tu nije bas tesko odluciti...

ja se jos uvik nadam da ce opacicka ono sto je obecala da ce ispuniti da pozivi nece biti ubrojani kao briga za dite...

i moran jos napomeniti da u mistu postoji slucaj di su ljudi bili stari da bi posvojili i udomili su decka ,i mal je snjima zivija do 18,presritni su bili i nakon toga je mali sam zatrazija da uzme njihovo prezime...ima i lipih prica...i to me drzi

[Floribunda]

http://www.jutarnji.hr/usvajanje-djece- ... j/1056350/

molin boga da sve bude ovako!!!

[zvrka]

Mislim da osim posvojitelja detaljnu obradu trebaju proći i djelatnici centra za soc.s.. prilikom zapošljavanja. To je odgovoran, težak posao kojim mijenjaš tuđe živote (ako ga obavljaš kako treba)!

[ruzicabon]

Mislim da osim posvojitelja detaljnu obradu trebaju proći i djelatnici centra za soc.s.. prilikom zapošljavanja. To je odgovoran, težak posao kojim mijenjaš tuđe živote (ako ga obavljaš kako treba)!

XXX

[Dory]

Kao udomitelj mogu razumijeti udomitelje iz ove priče...Morate shvatiti da nije isto roditi dijete, donijeti ga u svoju kuću i od prvog dana ga okružiti toplinom, obiteljskim ozračjem, ljubavlju...živjeti od početka njegova života svaki dan s njim...ili dobiti dijete od par godina, traumatizirano, dijete koje vaše zagrljaje ne doživljava, koje ne razumije davanje, koje nezna prihvatiti ljubav i pažnju...U svako to dijete je potrebno uložiti puno, puno energije, truda, ljubavi, voljeti ga prije svega onakvog kakvo je...Ne zaboravimo tu biološke roditelje - sustav im dozvoljava da mada su neadekvatni roditelji i godinama ništa ne naprave da se djeca vrate u obitelj ipak imaju moć nad tom djecom..djeca su zbunjena, osjećaju se drugačije.posebno kad "zagaze" u pubertet i idealiziraju , sanjaju svoju biološku obitelj..Djeca koja dolaze u udomiteljske obitelji traumatizirana su, svako sa svojom tužnom pričom, u dobi od recimo 6. g ne znaju što je rodjendan, što je torta, ne znaju primiti olovku u ruku, nemaju nikakvih socijalnih, komunikacijskih vještina ili su one vrlo oskudne, ne znaju pokazati osjećaje...Boje se na neki način udomitelja jer su kakva god bila njihova obitelj tamo bili u poznatom okruženju, znali su što očekivati, i bez obzira na sve - voljeli su taj svoj dom kakav god on bio i roditelje kakvi god bili..Treba vremena da shvate da život i uvjeti života mogu i trebaju biti drugačiji..
Sa djelatnicima czss imam pozitivna iskustva....ono što je problem je da ni oni sami nemaju sve podatke..Bilo bi idealno da imaju vremena tražiti udomitelje za svako dijete koji po njihovim procjenama najbolje odgovara profilu toga djeteta...ali na žalost to nije tako - djeca se smještavaju tamo gdje ima mjesta, gdje su udomitelji spremni primiti ih, vrlo često su ti smještaji hitni...Ja kao udomitelj dobijem vrlo malo podataka o djetetu...neznam probleme u njegovoj obitelji, teškoće djeteta...sva djeca su prije svega djeca koja trebaju pomoć i vjerujem da ih većina udomitelja prima u svoj dom radi toga (udomitelj prima za potrebe djeteta oko 2000 kn i za svoj "rad" od 24 sata dnevno 400 Kn - nema pravo na mirovinsko ni zdravstveno osiguranje)...Ponekad se jednostavno uz sav trud ne uspije stvoriti ono sigurno i sretno ozračje, vjerujte mi da je teško to priznati, na neki način to je neuspjeh za one koji su u to, vjerujem ušli s najboljim namjerama i vjerom i željom da će dati dom jednom nejakom biću. Treba biti hrabar i priznati to sebi prije svega, nije to tako jednostavno niti se takve odluke olako donose...Novinarska priča puna je senzacionalizma, ali na to smo već navikli...

[Floribunda]

dory ja te obozavam citati,i zao mi je da cesce ne pises....kad procitam tako dobar post,naprosto osjetim da falis,iako te neznam i nismo puno komunicirale...

[Dory]

Hvala floribunda ovo mi je najdraži forum i škicnem koliko god stignem..na žalost ne stignem pisati - preživljavam nekoliko puberteta i predpuberteta u kući i moram reći da sam konačno shvatila onu staru uzrečica koja mi se nekad činila nemogućom - " Mala djeca - mala briga, velika djeca - velika briga" Osijećam se kao hobotnica dok ih pokušavam sve pohvatati i biti ipak jedan centimetar ispred njih...
Ali čitam vas redovito

[ruzicabon]

Dory

[Floribunda]

dory dali smijem znati koliko djece imas udomljene,ja sam bila skuzila dvoje? ipak je vise djecice,pubertetlija,imas moj duboki naklon do ispod asvalta

[Dory]

Najprije sam udomila dvije djevojčice...one su nakon dvije godine posvojena i dobile su predivan dom i predivne roditelje...u kontaktu smo i dalje i radujem se njihovim uspjesima i sreći...Nakon njih udomila sam troje braće - četvrti brat bio je smješten u drugu udomiteljsku obitelj, medjutim kao i u slučaju male Maje - nakon godinu dana udomiteljica je zaključila da se ne može nositi s njegovim problemima i tražila je da ga czss izmjesti, onda sam udomila i njega i eto, danas je učenik 1.r i skuplja petice...kod mene se super prilagodio, nije ni na kakvoj terapiji, bistro je i krasno dijete.Bilo je predviđeno da će djeca biti udomljena oko godinu dana - maksimalno dvije i da će roditelji stvoriti uvjete za povratak, medjutim to se ni nakon 6.g nije dogodilo.Roditelji redovito održavaju kontakte s djecom, posjećuju ih i na neki ih način zapravo i žalim jer su propustili toliko toga u odrastanju svoje djece, njihova veselja i tuge, prve dane u školi, rodjendane,njihovo šuljanje i virkanje ispod bora za Božić....U medjuvremenu je bio još jedan hitan smještaj tada 9 mjesečnog djeteta, danas djeteta od 6.g ..On je dijete koje je djete s pp, ali unatoč tome pohađa vrtić sa zdravom djecom, učestvuje u svim igrama i priredbama, izrazito je emotivan i privržen..i često znam reći da je on mene naučio mnogo čemu što nebi nikad znala da ga nemam i imam osjećaj da je on meni i svima dao više nego mi njemu...Uz njih imam naravno i svoje dvoje djece - maturanticu gimnazije i djevojčicu od 10.g..E sad..naravno da ću iskreno reći da je to puuuuuuno djece i da možda da sam znala da se četvero braće neće vratiti kući kao što su očekivali u CZSS kad sam ih udomila - možda bih odustala i nebi ih prihvatila...sada su to djeca u dobi od 6-14 g - dakle bili su 6-7 godina mladji kad su došli...Ponekad je jako teško sve izbalansirati - i školske obveze i terapije najmanjeg dečkića i sve ostale potrebe..Imam sreću da su djeca u smjenama u školi pa su nekako baš podijeljeni popola tako da stignem sa svakim individualno odraditi što treba za školu, trudim se imati vremena za svakoga , saslušati ih, usmjeravati, biti im pomoć i podrška u najvećoj mogućoj mjeri...Nekad sam presamokritična pa njihove neuspjehe doživljavam kao svoje, nekad ih previše tjeram učiti nekad mi se čini da sam ljestvicu postavila previsoko...ali voljela bih da budu i sretni i razigrani ali i da se pripreme za život koji ih kad se budu morali osamostaliti sigurno neće maziti...Želim im usaditi vrijednosti koje će im pomoći u tome, a jedna od tih je odgovornost prema svemu što rade...I tako je "pilim" o školi a ovi veći samo gledaju kako da se izvuku i zasjednu pred tv ili komp Eto - ne pišem često...ali kad pišem onda to bude na dugačko i naširoko...A mogla sam jednostavno napisati -imam malu hrpu od 7-ero djece