Ja sam bila skroz ok na porodu, nije da se hvalim al i doc mi je rekao da su svi ostali paf kak sam bila do
ica, 1 dijete i jaaaako mlada(20). Prije mi je doc objasnio da će mi dati klistir i da je bolje tako da ne z.....m sve oko sebe i dijete usput i kasnije kad sam osjetila koji je to nezaustavljivi napon, bilo mi je drago da su mi ga dali,l nije bilo ugodno al nije bilo ni kako mi je frendica rekla katastrofalno ponižavajuće i bolnije. Dao mi je drip, nisam se bunila, kasnije (4 sata nakon) sam skužila da je bolje da me drip rasturi nego da se mrcvarim do neznam kad. I zadnje ali ne i manje važno....rezanje. Kad je doc rekao "malo zarežite" ja sam viknula "ne, molim vas, samo to ne" i onda mi je ljudski i smireno objasnio da je bolje da me malo zareže nego da sama puno popucam. Bit će i meni i njima lakše kasnije. Kaj se tiče šetanja jedna sestra mi je sama rekla da mogu šetati ak mi je tak lakše, samo da joj javim kad me počne jako štrecati. Za ct se nisam bunila, tak i tak mi je rekla da samo pol sata moram biti na jednoj strani i da se onda mogu micati a ak se on pomakne da ga sama vratim i to je bilo to. Zaurlala sam jedino kod predzadnjeg truda i onda su mi rekli da ne urlam, zažmirim i da svu snagu usmjerim na tiskanje. I 06.08.2003. se rodila moja Larica, u 16 0. Šivanja se ni ne sjećam, toliko sam plakala od sreće što je s njom sve ok da mi je bilo svejedno. Imala sam sreću da su bili ok samnom a kasnije mi je sestra rekla da su morali biti takvi jel sam bila toliko prestrašena da su mislili da će me herc strefit. Spasilo me to kaj su mi kod svake intervencije objasnili kaj će i zašto napravit i da je s bebom sve ok i da s tim ne ugrožavaju ni mene ni bebu. Btw rodila sam u Petrovoj...očito im je bio dobar dan <i></i>






