Koliko treba da se zaboravi?

[mahima]

Koliko vam je bilo potrebno vremena da zaboravite komponentu bolnosti vlastita porođaja? Je li to uopce uvjet da se žena usudi sve ponoviti...nekoliko mjesecioko godine danadvije godinetri godinenikadaShow results <i></i>

[leomama3]

u onom trenu kad su bebe zaplakale vise me nista nije boljelo,a zaboravila sam ma gotovo odmah tako da me za porod vezu samo lijepa sjecanja,vise neznam ni kako bole trudovi .mozda je to tako jer sam lagano radala<
>..tako da neznam koju bi opciju iza
ala,ali ne vjerujem da bi me to pokolebalo(mislim sjecanje na bol)da ponovo rodim<
>..sad cu po 3. put sve ponovo,a najvise me je strah svega do poroda,no poroda samog Atonija-11.06.`00;Vedran-17.04´02;<i></i>

[triputamama]

Pred sam kraj prvog porada, dakle, prije samog izgona, rekla sam sama sebi: Nema te sile na svijetu koja bi me ponovno natjerala na ovo. Nikada više.<
>Zbog moje rizične trudnoće, sineka su odmah odnijeli na razno razna promatranja, a mene u hodnik na odležavanje onih famoznih 2 sata poslije poroda. I držala me moja odluka i tih dva sata; pa su me odvezli u sobu i nakon sat vremena donijeli su mi moju bebicu. Tada sam ga prvi puta uzela u ruke, poljubila ga, gledao me je, a ja, ja sam bila na vrhu svijeta, na samim oblacima i sve što sam do tada postigla u životu učinilo mi se nevažnim i tako malim naspram ta dva oka koja su gledala svoju mama.<
>I već tada sam znala, da barem još jedanput (a bilo je još dva puta) želim doživjeti, to što sam doživjela toga dana.<
>A bol? Sjećam je se vrlo jasno, ali ne s nelagodom. Nije utjecala na moju odluku da rodim još dvoje djece. I ne, niti drugi, niti treći puta nisam se bojala poroda.<
>Ustvari, ne znam za što bih ti glasala. <
>Ako govorim samo o sjećanju na tu bol, onda slobodno mogu reći da ću je se s radošću sjećati cijeli život, jer sam za par bolnih sati dobila tako mnogo , a ako tu bol gledam kao otežavajuću okolnost pri odluci o sljedećoj trudnoći, zaboravila sam ju za cca 3 sata. <i>Edited by: triputamama at: 7/4/06 14:04<
></i>

[mahima]

...ma cure totalno ste cool... <i></i>

[Lucy25]

Kod mene ti je bilo ovak:<
><
>PRVI POROD: bila sam doslovno drogirana jer sam dobila injekciju dolantina (strasno jaki narkotik) od kojeg mi se uzasno vrtjelo u glavi i maglilo pred ocima tako da sam mislila da cu se svaki cas onesvijestiti, ali mi je zato skroz zaustavio trudove koji su bili jako bolni! Uz, sve to bila sam pod utjecajem lijekova i dripa sto me sve skupa tolko omamilo da mi je sve nekak u magli pa se tocno ni ne sjecam boli!<
><
>DRUGI POROD: totalno drukciji od prvog! Sve je bilo dosta
zo gotovo i proslo je bez ikakvih «kemikalija» jer sam dobila svoje prirodne trudove koji su bili jako ucinkoviti pa nije bilo potrebe za dripom i slicnim stvarima! Bila sam potpuno prisebna pa se jako do
o sjecam one boli i trenutno mi se cini da ju nikad necu zaboraviti!<
><
>Inace, moji komentari poslije oba poroda su bili DEFINITIVNO NECU VISE!!! Ali danas je moje razmisljanje ovakvo: Ja bi jos barem jednu malu, slatku <
> jer onaj osjecaj kad prvi put ugledas svoje dijete je prekrasan i htjela bi ga bar jos jednom osjetiti! Pogledom na ona dva mala predivna oka prestaje svaka bol i osjecas se ko da si u sedmom nebu! <
><
><i></i>

[nina]

...mene nije jako boljelo,odmah sam sve zaboravila kad sam ugledala roka i njegove divne oke...<
>...kad završim fax,jedva čekam još jednu <
> <
><i></i>

[happy071]

Mahima, sta da ti pricam, kada je F. imao 6 mjeseci ja sam opet ostala trudna Bolova sam se sasvim jasno sjecala mozda 2-3 mjeseca ali to nikada nije uticalo na moju odluku da imam jos jedno djete. <
>Kada sam izasla iz bolnice prijatelji su me zezali "Hoces li jos jedno?" valjda ocekujuci da ja kazem "Nikad vise". Ali zasto uopste govoriti tako nesto kada sam znala da to nije istina i da ce biti makar jos jedna bebica.<
>Ukoliko ti je sjecanje na bol tegoba, onda je bolje ne razmisljati puno o tome nego pustiti da se dogodi (naravno kada vama bude odgovaralo), a onda je sta Bog da, bebica mora van. <
><
><
>[/link]<
><i></i>

[kalea]

Nisam glasala, jer nema opcije vrlo
zo, da ne kazem odmah . <
>Rodila sam na drip i bez epiduralne, ali porod mi je bio prilicno lagan i
z, pa sam isti dan rekla da bih mogla ponovno . Sjecam se doduse da su me jedno dva-tri sata drmali bas jaki trudovi, ali ne sjecam se osjecaja boli . <i>Edited by: PetraF at: 9/4/06 20:33<
></i>

[Sunshine]

Prvi porod mi je bio živa koma (mislim da sam negdje i napisla pricu sa poroda pa da se sad opet ne ponavljam), ali nakon što sam primila svoju Doru, više mi apsolutno ništa nije bilo važnije od nje.Kakvi bolovi? Kakav drip? Kakvo šivanje? Znala sam da to moram proci kao i sve druge žene i to je bilo to. Nema tu neke velike filozofije.<
>Kad sam drugi put ostala trudna, nije me bilo strah poroda vec toga da i taj put ne naletim na nekog nestrucnog kao prvi put. Hvala Bogu pa sam imala super doktora, a i psihicki sam bila puno pripremljenija. Znala sam kako to izgleda, što moram, a što ne moram i porod je tekao ko' po špagi.<
>U prilog tomu govori i što me vec neko vrijeme pere želja za još jednom bebicom, ali o tom potom... D. 03/2003.<
>M. 05/2005.<i></i>

[eli]

Koliko vam je bilo potrebno vremena da zaboravite komponentu bolnosti vlastita porođaja? <
>mislim da to nikad ne&#263;u zaboraviti. iako je moj porod bio
z i lak, taj intenzitet boli mogu gotovo osjetiti ako intenzivno razmišljam. <
>Je li to uopce uvjet da se žena usudi sve ponoviti...<
>mislim da ne. da su se neke druge karte poklopile vrlo
zo bi išla na drugo dijete. bitno je osloboditi se straha. on ko&#269;i više od same boli. <i></i>

[damdam]

Ne znam da li ću se usuditi ponoviti jer je sve bilo uistinu teško (trudnoća, porod..), i znam da ću boli vezane za trudove, porod/carski pamtiti cijeli život, ali ću isto tako pamtiti osjećaj totalnog spokoja kakav u životu nikad prije nisam osjetila, kad je sve sretno prošlo.... <
><
><
><
><
><
><i></i>

[Lena]

Glasala sam za nekoliko mjeseci, no zapravo sam bila vec par sati toliko fit da bi opet. <
>Ja sam u sam porod krenula s misli u glavi: sto je 6-7 sati prema toliko godina koliko cu provesti s tom bebom. I meni je ta koncepcija stvarno funkcionirala. Uostalom to nije toliko puno vremenski (vise prvedemo dnevno na poslu), samo sto se u tom momentu cini beeeeskrajno.... [/font]<
>Grgo kolovoz 2004 - studeni 2004<
><i></i>

[azaleja]

Onog trena kad sam vidjela svoje srećice znala sam da je vrijedilo, bol je prestala i samim time je bila zaboravljena. <i></i>

[teutonija]

Odmah, čim sam ju primila,iako znam da mi je bilo strašno i da sam mislila da više ne mogu.<
>Sad više ne mogu prizvati tu bol znam da je bolilo al sve mi se čini da i nije bilo tak strašno ,ak me kužite.<
> <
>KLARA, 01.06.2003.<i></i>

[Ivana]

Porob mi je bio prirodan, bez dripa ni ikakvih drugih lijekova, ponekad si ne mogu vratiti u sjecanje tu bol, a ponekad si ju mogu donekle " prizvati".Uglavnom, sad kad znam sto me ceka moram priznati da me pomalo strah drugog poroda, ali ipak jedva cekam, jer kad bebu dobijes na ruke je zaista nesto posebno , i to se ne moze ni zamisliti dok se ne dozivi. Luka26.9.2004. <
><i></i>

[Virtuallmommy]

Ma cim joj je glava izašla van zaboravila sam trudove. E al ono šivanje poslije ne bum tak lako zaboravila. Žena me uvjeravala da me to ne može boliti, vikala je na mene da ne surađujem i da ona tak nemre raditi. Pih!!!! <i></i>

[LiKmama]

nikol'ko ja odmah zaboravila. cinjenicno pamtim i danas, znam pouzdano da je boljelo za poludit, da sam bila sigurna da cu umrijeti itd., ali se ne mogu sjetiti boli. <
><
>isto tako, lijecnica koja me sivala mi je stalno govorila vidimo se mi opet, a ja sam uporno tvrdila: "nikad vise." veli ona: "ma to svi kazu". a ja reko: "mozda, ali mene stvarno nikad vise necete vidjeti!". i nadalje sam to tvrdila, dugo, dugo, tko god bi spomenuo....<
><
><
>P.S. trudna sam <
><i></i>

[lily]

čim sam dobila bebicu una ruke i kad sam vidjela da je s njom sve uredu zaboravila sam bol poroda ali zato šivanje pamtim i danas imam osjećaj da je to trajalo više od čekanja poroda i sam porod.... <i></i>

[Schlatka]

Boli se sjecam friško i tocno, nisam još zaboravila.<
>Ali meni nije bilo jako bolno, pa nije ni nešto strašno ostalo u sjecanju. <i></i>

[mahima]

Ja vec mislila da ce ovo biti najpromašenija anketa u povijesti foruma cini mi se da cure baš i ne glasuju, hehe... <
><
> <i></i>

[mamaKristina]

1.POROD: Jako bolno,dugotrajno,dobila sam maksimalan
oj injekcija protiv bolova koje uopće nisu pomogle i 15ak minuta prije nego sam ga napokon rodila rekla sam nikad više i da ću skočit kroz prozor iza mene ako ne rodim u roku pola sata.<
><
>14mj.kasnije<
><
>2.POROD: 1h trudovi,bez ikakvih injekcija,malo tiskala i evo 2.anđela<
><
>Mislim da nikad neću zaboraviti tu bol kod 1.poroda,samo što sam ju zanemarila istog trena kad sam vidjela svoju bebicu. <i></i>

[Maslacak]

Ne mogu reci da me toliko strasno boljelo. Cini mi se da sam zaboravila istog trenutka i nikad poslije vise nisam razmisljala da vise ne zelim roditi jer se bojim boli.<
>Porod mi je ostao u sjecanju kao jedno divno toplo iskustvo.<
><
>Ok,ok- sjetila sam se da sam u jednom navratu rekla MM da me boli. <
><i></i>

[jokicina mama]

mene je jako bolelo 1. put, i naravno da se zaboravi cim osetis svoju bebicu na grudima.<
>ali ovako uopsteno, mislim da se NIKAD ne zaboravlja.<
>ali isto tako mislim da nije uvet da zena sve ponovi, evo ja sam primer...<
>nije mnogo proslo a ja opet...nije to bas sve toliko strasno da bi sad rekla :"jao kuku, boli necu nikad vise..." <
><
><
><
><i></i>

[kruznica]

Nisam glasala za ništa od navedenog, jer mi je trebala samo jedna noć da to "zaboravim". <
>Iako moram priznati da sam kod izgona razmišljala ma šta to ženu natjera da nakon jednog vaginalnog poroda ide na drugi ( ja sam prvi put rodila carski). A dok sam gledala kako sinčića nose na kupanje mislila sam si, dijete moje sva sreća da si muško, pa nećeš nikad ovo iskusiti. <
><
><
><
><
><
><i></i>

[putnica]

Glasala sam za najkracu opciju iako je za mene oa isto jaaako preduga.<
><
>Pridruzujem se teutoniji, maslacku, kruznici... Bol sam zaboravila vec nakon par sati (mislim, iskreno je vise nisam mogla dozvati u mozak, tijelo, osjecaj...). Ja to medju ostalim objasnjavam time sto mi je porod bio izrazito kratak, a i najgore stvari je lako izdrzati u kratkom vremenskom periodu (i onda kasnije lako zaboravit).<
><
>Bas sam danas pronasla svoju pricu s poroda koju sam napisala 9 dana nakon poroda i sijecam se da sam (se) tada (o)sijecala jos samo boli vezanih uz savove. Ali... i to sam uskoro zaboravila.<
><
>Dakle, po mome to najvise ovisi o tezini i duzini poroda, a onda o tome kako nas organizam uopce prihvaca bol (prag boli), a i realna komponenta da vjerovatno nekog objektivno vise boli, a drugog manje.<
>/Ovo vam je moje znanstveno objasnjanje dosadasnjih rezultata Profesionalan deformacija - upravo zavrsavam neke rdove. Da rezimiramo... / <
><
><
><
>Nera - 28. 03. 2005.<i></i>

[putnica]

liam - cestitke na novoj trudnoci!<
><
>edit: i mislim da sam negdje bila vidjela pohvalu mojoj slikici u potpisu, a nisam stigla odmah reagirat, pa se razvuklo, pa...<
>samo da znas da sam primijetila.<
>Hvala! <
><
><
><
>Nera - 28. 03. 2005.<i>Edited by: putnica at: 4/5/06 23:55<
></i>

[tasha]

Imala sam užasne bolove tek poslije poroda na carski rez. Ali s obzirom da sam dijete dojila već drugi dan od operacije i da sam s njim odmah boravila 24 sata u bolnici (spavao pored mog kreveta u boksu) i bila prpuštena da sama
inem o njemu bez obzira na ranu zaboravila sam sve. Jednostavno nisam imala kada razmišljati o bolu. Trebalo ga je dojiti, čuvati, uspavati. Teško je bilo jer sam bila užasno iscrpljena, ali nema mjesta za bol kada se dijete rodi . Sve se odmah zaboravi...<
><
> VANJA 17.01.2006.<i>Edited by: tasha at: 17/5/06 14:09<
></i>

[milanica]

kao i sve ostale,tad sam rekla nikad vise.Znam i sad da me boljelo ali se uopste ne sjecam kako i koliko..<
>Zaboravila sam nakon par mjeseci ali se jos uvijek nisam usudila da ponovim <
> <
><
>Milana 20.07.2003<i></i>

[Mala Bornica]

ja nisam rekla "nikad vise", nego sam pomislila kako cu
zo opet . i jesam, razlika je 16 mjeseci . ali ne mogu reci da sam zaboravila na bol. nisam, dva poroda, bol je bila razlicita, i jako do
o pamtim obje. pamtim oba poroda dosta detaljno. <
>ne znam bas da mi bol moze biti kocnica za naredne trudnoce. kao sto eli kaze, strah da, ali sama bol ne. ma ja sam sva ponosna na sebe kako sam to izdrzala i odradila, a o rezultatu da ne govorimo . <
><i></i>

[ivekica]

Drugi put je bilo
ze i intenzivnije, posebno jer me nisu rezali, osjetila sam apsolutno sve <
> <i></i>