Porod kod kuce ili u bolnici?

[Maslacak]

Razmisljala sam vec o tome da bi mozda voljeja roditi jednom kod kuce.. i da bi mi to bilo prakticno zbog djece- nebi trebala traziti nikakvo posebno cuvanje za njih.. i kad citam price sa poroda kod kuce vidim da je to jedno posebno iskustvo.. ali s druge strane meni je drugi porod u rodilistu bio super iskustvo- svi su bili divni i krasni prema meni- nisam morala kuhati i pospremati i lijepo sam se odmorila ta 3-4 dana nakon poroda.. Stvarno se nisam mogla pozaliti.. Mm ce vec uzeti par slobodnih dana da bude doma sa djecom a za sam porod cemo vec nesto smisliti..
Dali bi vi rodile kod kuce kad bi imale tu mogucnost? Naravno uz prisustvo primalje koja bi u slucaju komplikacija pozvala hitnu.. Pogotovo ako vjerujete da ce sve biti u redu..
Ja bi voljela ali s druge straen emni ni u rodilistu nije bilo tako lose.

[Rogue]

Nikad ne bih kod kuce, jednostavno bi me bilo previse strah da se nesto zakomplicira, pogotovo radi bebe.
Razmisljam da nekad zivot moze spasiti hitna intervencija, a kad gledas da hitnoj ipak treba vremena da dode i odvede te u bolnicu, zapitas se...barem ja.

EDIT: Mozda da dodam da sam panicar po prirodi. Cak si razmisljam da cemo kad dode vrijeme za degustacije jagoda i ljesnjaka to napraviti u setnji oko bolnice. Ako dode do alergijske reakcije, da smo jako blizu...

[badada]

koliko god mi zvučala privlačno ideja o porodu kod kuće,radije ipak nebih

[zauvijekmama]

ne bih, osjecam se sigurnije u bolnici
jos uvijek mi porod kod kuce zvuci nekako apstraktno...

[eli]

bi. u tvojoj zemlji, sa vašom primaljom i uz tvoja iskustva iz prethodnih poroda.

[mahima]

Potpisujem eli. Nakon svog drugog porođaja, mislim da bi mi bilo posve prirodno treće roditi doma. Al budući da treće ne planiram, sve je to rekla-kazala

[paolla]

Moje su obje trudnoce bile savrsene, bez komplikacija i problema, isti takvi i porodi, pa opet se ne bih odlucila na porod kod kuce..Jednostavno,ako izuzmem brigu sto bi bilo kad bi se nesto zakompliciralo, bilo bi mi i neugodno da mi djeca i susjedi slusaju jaukanje i zapomaganje dok radjam..ja sam naime bila u oba slucaja jako glasna rodilja. Muz se vec navikao...

[Megan]

Cesto kad kazem nikada to mi se bas dogodi, no planirani porod kod kuce ne bih iz vise razloga. Strah od komplikacija, angaziranje nekoga tko ce to sve pocistiti poslije poroda itd. Radje ja dodjem doma u cistu kucu, koliko toliko odmorena nakon par dana od poroda...

[Krumpirić]

bi. u tvojoj zemlji, sa vašom primaljom i uz tvoja iskustva iz prethodnih poroda.

potpisujem
ako dodjemo na razinu tvoje zemlje, treće ću roditi doma

[Plusic]

mozda bi se jedino zbog ovoga odlucila na bolnicu

svi su bili divni i krasni prema meni- nisam morala kuhati i pospremati i lijepo sam se odmorila ta 3-4 dana nakon poroda.

u tvom kraju mi rodiliste ne zvuci tako strasno kao sto ga znaju opisivati kod nas.
ja sam na svoj porod isla kao da idem u toplice na odmor. veselila sam se i uzivala svaki dan sto sam provela tamo. mozda je to jedini argument za NE.

naravno porod kod kuce se i podrazumjeva jedino u slucaju da je sve OK sa mamom i bebom, tako da te situacije necu niti navoditi kao argumente za ZA i PROTIV

[eli]

samostalne primalje jako filtriraju trudnice koje će asistirati. kod najmanjih komplikacija u trudnoći ili pri porodu one šalju u bolnicu.
u švedskoj neće primiti niti onu koja popuši jednu cigaretu uz jutarnju kavu probave radi makar sve ostalo bilo savršeno.

[podocnjaci forever]

Ne bih rodila kod kuće ni da živim u hm, gdje je dobar prosjek, u Danskoj, Švedskoj? Kakav je uopće prosjek rađanja kod kuće u tzv. razvijenim zemljama, odn. ima li kakve proporcionalnosti između boljih uvjeta življenja i većeg broja kućnih poroda?

Evo zašto ja ne bih rodila kod kuće:
- nitko ne može garantirati kakva će biti druga, treća, peta trudnoća odn. ako su prve dvije, tri bile ekstra uredne, ne mora biti i ona iduća.... nisam paničar ni strašljivac, ali znam za slučajeve teških trećih i čeetvrtih poroda nakon super urednih i lakih prvih trudnoća i poroda... moje su obje trudnoće započele jednako, prva je završila prijevremeno uz dijete od 1, 6 kg, druga prenešena uz curu od 4 kg...

- razina hormona pri porodu je strašno velika, odn. događaju se takve senzacije u organizmu koje rodilju dovode u stanje euforije... ok, to je i potrebno radi uspostavljanja kontakta s djetetom i samog podnošenja poroda, ali s druge strane čine to da ja nism bila svejsna recimo trećine onoga što se događalo na samom izgonu... ako nisam osjetila da me režu i šivaju te skoro da i ne osjetih rađanje posteljice, onda bih se bojala ostati sama sa sobom i babicom i bojala bih se za svoje stanje prosuđivanja i postupanja

- nisam opterećena time da će dijete biti posebno zakinuto ako ne provodi sa mnom vrijeme 24/7 nakon poroda Dobit će sve što mu je potrebno, a našu međusobnu bliskost razvijat ćemo cijeloga života - u najmanju ruku već za par sati od poroda

- želim se odmoriti nakon poroda... i biti i sama sa sobom nakon mog drugog, prirodnog poroda pod općom anestezijom su mi nepposredno nakon poroda morali pregledati ranu od carskog pri prvom porodu... i onda mi rekoše sad ćete odspavati par sati... nije bilo sretnije osobe od mene... u rodnom selu mojih roditelja, u planinama Like imali su običaj rodilju služiti punih 6 tjedana nakon poroda, a ona bi uživala kao kraljica... ok, dosadilo bi mi to, ali nije mi baš odgovaralo ni direktno nakon izlaska iz bolnice za štednjak...

- bez obzira što mi je i pri prvom i pri drugom porodu bilo nedostataka sa strane liječnika i babica, opet svoja iskustva svrstavam u dobra... jer to sve ovisi o stavu i zrelosti sam rodilje... ok, na carskom nisam imala ni šta suflirati jer je bio neophodan i hitan, ali sada pri drugom, prirodnom porodu liječnici su uvažavali svaku moju opasku i želju, počevši od toga da mi nisu davali ni drip ni dolantin jer sam tako htjela, i čekali su sa mnom 14 sati truodova, a počelo je s otvorenošću od pola prsta hoću reći, mislim da se sve može dogovoriti, a izuzetaka uvijek ima...

[Krumpirić]

Ne bih rodila kod kuće ni da živim u hm, gdje je dobar prosjek, u Danskoj, Švedskoj? Kakav je uopće prosjek rađanja kod kuće u tzv. razvijenim zemljama, odn. ima li kakve proporcionalnosti između boljih uvjeta življenja i većeg broja kućnih poroda?
ima, najviše ih je u Nizozemskoj, Norveškoj, Švedskoj...

Evo zašto ja ne bih rodila kod kuće:
- nitko ne može garantirati kakva će biti druga, treća, peta trudnoća odn. ako su prve dvije, tri bile ekstra uredne, ne mora biti i ona iduća.... nisam paničar ni strašljivac, ali znam za slučajeve teških trećih i čeetvrtih poroda nakon super urednih i lakih prvih trudnoća i poroda... moje su obje trudnoće započele jednako, prva je završila prijevremeno uz dijete od 1, 6 kg, druga prenešena uz curu od 4 kg...

Najveća smrtnost rodilja i novorođenčadi tamo je di je najmanje kućnih poroda-u SADu (mislim na razvijene zemlje)

- razina hormona pri porodu je strašno velika, odn. događaju se takve senzacije u organizmu koje rodilju dovode u stanje euforije... ok, to je i potrebno radi uspostavljanja kontakta s djetetom i samog podnošenja poroda, ali s druge strane čine to da ja nism bila svejsna recimo trećine onoga što se događalo na samom izgonu... ako nisam osjetila da me režu i šivaju te skoro da i ne osjetih rađanje posteljice, onda bih se bojala ostati sama sa sobom i babicom i bojala bih se za svoje stanje prosuđivanja i postupanja

Na drugom porodu-bez ikakvih lijekova, na kojem sam došla u rodilište zadnjih 40min, bila sam svjesna svake sekunde poroda...

- nisam opterećena time da će dijete biti posebno zakinuto ako ne provodi sa mnom vrijeme 24/7 nakon poroda Dobit će sve što mu je potrebno, a našu međusobnu bliskost razvijat ćemo cijeloga života - u najmanju ruku već za par sati od poroda

Ali se oksitocinska razina nikad neće ponoviti

- želim se odmoriti nakon poroda... i biti i sama sa sobom nakon mog drugog, prirodnog poroda pod općom anestezijom su mi nepposredno nakon poroda morali pregledati ranu od carskog pri prvom porodu... i onda mi rekoše sad ćete odspavati par sati... nije bilo sretnije osobe od mene... u rodnom selu mojih roditelja, u planinama Like imali su običaj rodilju služiti punih 6 tjedana nakon poroda, a ona bi uživala kao kraljica... ok, dosadilo bi mi to, ali nije mi baš odgovaralo ni direktno nakon izlaska iz bolnice za štednjak...



- bez obzira što mi je i pri prvom i pri drugom porodu bilo nedostataka sa strane liječnika i babica, opet svoja iskustva svrstavam u dobra... jer to sve ovisi o stavu i zrelosti sam rodilje... ok, na carskom nisam imala ni šta suflirati jer je bio neophodan i hitan, ali sada pri drugom, prirodnom porodu liječnici su uvažavali svaku moju opasku i želju, počevši od toga da mi nisu davali ni drip ni dolantin jer sam tako htjela, i čekali su sa mnom 14 sati truodova, a počelo je s otvorenošću od pola prsta hoću reći, mislim da se sve može dogovoriti, a izuzetaka uvijek ima...

nije samo do rodilje, nije svaki liječnik jednak ni babica

odgovarah boldano, da ne kopiram dio po dio
htjedo reći, sve je relativno

[eli]

razvijenost nema veze sa brojem poroda kod kuće, više je stvar tradicije. SAD ima dosta kućnih poroda, ali kod njih ako nemaš debelu kesu nemaš ni dobru skrb ni kod kuće ni u bolnici.

kod nas sve ne možeš dogovoriti, u austriji stvarno možeš dobiti super skrb i dobar odnos i u bolnici.

[Krumpirić]

eli, u The buisness of being born je baš naglašeno da SAD ima jako malo kućnih poroda u odnosu na ostatak razvijenog svijeta (jer ih većina osiguranja ne pokriva)

[eli]

nisam gledala taj film, ali na onoj dokumentarnoj seriji o porodima bilo ih je i od kuće. btw, je li nepristran ili gleda iz jednog kuta?
u SAD osiguranje jako malo toga pokriva, moguće da kućne sami plaćaju.

kad smo već oftopik, na netu sam naletila na neke statistike o perinatalnom mortalitetu, ukupnom, nije bilo podjele na kućne i bolničke porode i iznenadilo me da uz sam bok skandinaviji stoji i slovenija. (i austrija, ali to nije iznenađenje). nizozemska i vb su loša mjesta za rađanje.

[Krumpirić]

hm, snimila ga je žena koja je imala jedan bolnički i jedan kućni porod
nije nepristran, ona je očito pobornica poroda doma, kao i glavni akteri (Wagner, Ina May Gaskin, Odent...), al mogu se vidjeti neke stvari o kojima u bolničkim porodima ne razmišljamo...

(opisan je i porod doma, koji je krenuo krivo-mala beba, preran porod...i kako je babica reagirala hitnim odvoženjem u bolnicu)


btw.suprotno uvriježenom mišljenju, babice nisu neke tete sa sela koje donesu toplu vodu i porađaju žene ko kravice, one imaju VSS (ne SSS kao kod nas) i stručnjakinje su za porode, oprema koju imaju uključuje i drip i sve bitno...

[Bommea]

Ja sam za porod u bolnici. Medicina nam je napredovala,a nas šalju da radjamo doma? U kakvim uvjetima, pitam se samo? Šta ako dodje do komplikacija? Tko tada odgovara?

[Krumpirić]

And again:
Medicina je napredovala, radja se od pamtivijeka. U odličnim uvjetima tamo di je Maslačak, kod nas nikako (nema nikog tko bi legalno mogao prisustvovati porodu). Ako dođe do komplikacija bilo kojeg tipa educirana primalja će primjereno reagirati ili pozvati hitnu pomoć-odgovara valjda ona)...

mislim da je u dobrim uvjetima rađanja doma sve samo stvar ukusa- ja sam nakon prvog poroda bila sigurna da doma nebi rađala ni u najgoroj noćnoj mori i smatrala sam porod strašnim medicinskim događajem, nakon drugog sam bliže razmišljanju da bi mogla rodit na polju, porod sam doživila ko nešto uobičajeno i prirodno
Ovisi o tome kakva žena ima iskustva, koliko je spremna uzeti stvar u svoje ruke, koliko se boji, koliko ima povjerenja....

[Rogue]

Ali svaki porod nije isti, mozes imati i pet super poroda i onda onaj sesti doma se zakomplicira do bola, a dok hitna dode...

[Krumpirić]

ponavljam samo ono što znam-vjerojatno tu ima onih koji znaju bolje
autori filma i nekih pročitanih knjiga tvrde da je sigurnije doma-da primalja čitavo vrijeme bude uz ženu, reagira odmah, pruži prvu pomoć, pozove hitnu, da to ide brže nego dozivanje babice koja ne boravi sa ženom tijekom poroda u bolnici, dolazak dežurnog liječnika...
koliko tu ima istine, ne znam

[Coraline]

Meni price sa kucnih poroda stvarno zvuce prekrasno...ali mislim da ja ne bih. Cak ni u zemlji gdje to sve super funkcionira vjerovatno ne bih mogla biti kandidat zbog relativno rizicnih trudnoca i zaostajanja posteljice na prethodna dva poroda. Osim toga, mene bi najvise bilo strah one vrste komplikacija gdje se mora reagirati u roku odmah, a koje se ne mogu predvidjeti unaprijed. U bolnici se ja licno osjecam sigurnije, cak i kad uzmem u obzir cesto neadekvatan odnos prema pacijentu.
Ipak, bilo bi dobro da u nasim krajevima postoji i ta mogucnost.

[podocnjaci forever]

krumpiriću, evo idem otvoriti forum i topic o porodu i u mislima, prije nego se stranica otvorila, vidim tvoj avatar i tvoju repliku. Znala sam da ćeš se nadovezati, mada mi nije jasno čemu ono silno kvotanje i repliciranje ama baš cijelog posta.

Lijepo sam u uvodu rekla Evo zašto ja ne bih porod kod kuće. Tko voli, nek se raspita i izvoli, ali ja zbog toga i toga ne bih. Nadala sam se da je to bilo jasno iz mog posta, ali izgleda da nu ovim pisanim medijima nema tih granica u kojim se čovjek može dovoljno ograditi.
Osim toga, tema je Porod kod kuće i u bolnici - znači, svatko neka se izjasni i objasni je li za ili protiv... ovo o čemu ti govoriš je za temu Porod kod kuće, mane i prednosti.

Vidim da puno čitaš i interesiraš se, ne samo vezano uz ovaj topic nego i inače, ali imam osjećaj da kroz to silno citiranje knjiga, filmova i ostaloga gubiš nijanse vezane uz određene osobe i događaje, da sve ostaje baš kako treba, a treba biti by the book. Konkretno ovdje, navodiš autore, filmove, ovu konstataciju o većem broju smrtnosti gdje je manje poroda kod kuće u Sad-u- i to sve ostaje u nekakvoj sivoj zoni kad pogledam stvaran život oko sebe. Hoću reći, život ovdje, tu, moj život i onih oko mene ipak ide nekim svojim tijekom, ovakvim ili onakvim, i važno je prilagoditi se trenutku, živjeti najbolje kako se može... navođenje statistika, procjena, računica vezanih za neke druge zemlje nisu od velike koristi. Recimo, nakon zaista pročitanih knjiga i knjižurina, ja još uvijek nisam svoju djecu-nespavače-plakače našla niti u jednoj od njih. Nigdje.

Relativnost doživljaja te različitost osobnosti liječnika i babica mi je zaista smiješno komentirati odn. po tko zna koji put utvrđivati kako nas ima i ovakvih i onakvih.
A moja tvrdnja bijaše da nisam osjetila trećinu svog Izgona, ne cijelog poroda. Meni je to nevjerojatno da ne osjetim kako se reže i šije meso, te kako posteljica izlazi.
A ti na to daješ svoju riječ - ti si svega bila svjesna. Dobro, onda se tako može javiti netko tko također nije dio poroda osjetio. Pa onda netko tko je sve senzacije doživio i proživio. I tako dalje. Moja riječ protiv tvoje ili uz tvoju. Prilično irelevantno da bi se išta dokazalo ili se čemu proturječilo.

Dio u kojem sam bila nejasna je rečenica u bolnici se o svemu može dogovoriti. Ne, zaista ne može o svemu, ali može u onolikoj mjeri koliko je meni dovoljno.
To jest i bila moja poanta. Prema mojim iskustvima i saznanjima, mojim doživljajima i promišljanjima o porodu, mojim osjećajima vezanim uz sam porod - meni je ono što u bolnici dobijem dovoljno. A ono što bi se događalo kod kuće me ispunjava nesigurnošću. Čitala sam o tome, čak i više nego sam i sama očekivala (preko onog legendarnog Fidjinog posta na Rodi kako je rodila svog sinka), bez obzira na sve što sam saznala, opet ga ne bih izabrala, sigurno, sto posto.

Uglavnom - moje razmišljanje o porodu je sljedeće i kao takvo povlači za sobom ovaj moj stav da ne bih porod kod kuće.
Kao trudnica nikada nisam gladila svoj trbuh. Nisam imala poriva pjevati djetetu, niti mu pričati. Ni prvi ni drugi put nisam uopće doživljavala dijete u sebi. Jedini trenutci jačeg doživljaja bijahu pri uzv. Kad bih vidjela bebu na teveju. A posve sam mirna po pitanju takvih osjećaja/neosjećaja jer sam to ja - osoba koja sevširom otvorenih očiju čudi svijetu, intenzivno doživljava i proživljava - ali ne reagira otvoreno.

Kako sam se osjećala u trudnoćama, tako isto mišljah i pri porodu.
Vidiš, oksitocinsku euforiju ja nisam ni doživjela. Jer bijah u anestezijama oba puta. Ali ne osjećam se uskraćeno.
Nisam osjećala osjećaje "sunce moje mamino, milo moje, ljubavi, samo ti legi u maminom naručju i sl" sada pri prirodnom porodu. Nisam. Znaš o čemu sam razmišljala? Što je super što sam ju rodila da bude Riba u podznaku, što su mi pokazali kako ima veliki madež na leđima, što je bila sva tako crna i neobična, ko kakva Vijetnamka, što mi je potpuni stranac i - kako bih se voljela sada malo odmoriti.

Uz takva razmišljanja, skoro identična i prvi i drugi put - meni nije potreban stalni kontakt s djetetom pri porodu. To da osjećaš kako je dijete svakim trudom sve bliže, kako će svakim trudom biti u mom zagrljaju (ne ironiziram nego se prisjećam lijepih riječi jedne forumašice naše i njene priče s poroda), kako svaka bol, svaka kontrakcija, prodisaj, napetost, znoj, kako to sve vodi ka višem cilju - rađanju mog djeteta.
Ja to tako ne osjećam. A čini mi se da je to osnovni smisao želje za porodom kod kuće.

Što se tiče dogovora s liječnicima, mislila sam čisto na pristup i komunikaciju kojima sam s njima zaista imala odličan odnos. A podsjećam da sam na stolu ležala dobrih 10 sati i promijenila dvije smjene i čitavu četu liječnika i babica.
Nije mi smetalo ni što sam skoro cijelo vrijeme ležala na lijevom boku, što mi je babica legla na trbuh pri izgonu, ni što su me rezali, ni klistiri i brijanja prije toga, ništa što smatram uobičajenim za ovo naše podneblje. A znam da mnoge, mnoge žene upravo u osnovama poroda kod nas kritiziraju upravo ovo na što sam ja pristala. Ok, opet se vraćam na početak, neka se svatko informira i radi onako kako iu u što je uvjeren, meni ovo ništa nije smetalo. Postavila sam se prema njijma da su osobe koje mi jedino mogu u tim trenucima pomoći i takav sam feedback i dobila. i zadovoljna sam.

Vjerojatno sam sad i ja pomiješala jabuke i kruške, hm, teško je kad emocije zamagle razum.

[Krumpirić]

odgovarala sam tako, jer mi je bilo lakše, sorry

Još prije nekoliko mjeseci sam na sličnu temu odgovorila da ja nisam tip žene koja bi rodila doma, ziheraš sam i imam povjerenja u medicinare. Poštujem tu struku i vjerujem da većina radi svoj posao kako treba. Zato su valjda i odabrali nešto tako odgovorno i ne baš jednostavno. U međuvremenu se dogodio moj drugi porod, koji je sa sobom donio totalno drugačija osjećanja o porodu, meni u porodu, rađanju općenito.
Ako Maslačkica pita što bi mi napravile na njenom mjestu, moj je prvi odgovor-knjige, statistika, pročitano, pogledano-zašto? Jer bi inače bila bez argumenata, jer inače mogu reći : Ja bi rodila doma i ko vas šiša

Nakon iskustva mog drugog poroda ja bi rodila doma. Nakon iskustva prva poroda nije mi na kraj pameti bilo rađanje doma
Tako da moj subjektivan odgovor baš i nema smisla-objektivno mogu samo navoditi meni poznate podatke...

Iako možda nisi našla odgovor na svoje pitanje o djeci kojoj se ne spava, ipak si ga tražila tamo di bi i ja...a iskustva su na kraju ipak-podaci i statistika

[tamara1981]

ja sam imala komplikacije u trudnoći i na samom porodu tako da se ne bih usudila roditi kod kuće ali,evo,moj suprug je rođen u kući i porodila ga je mamina tetka koja nije ni osnovnu školu završila tako da...nije sve u doktorima,babicama i kojekakvim aparatima...ima tu i dosta sreće,a ja nisam tip osobe koji se pouzdaje u sreću tako da bih ipak odabrala bolnicu

[podocnjaci forever]

...ne, daleko od toga da bih pljuvala po informiranju, statistikama, čitanju uopće - sad kad si čitam post, vidim da takav dojam to ostavlja... mislila sam isključivo, ah, pa na tvoj lik i djelo, kojega, brat bratu, sada već prilično poznam i nekako stječem dojam zasićenosti regulama, pravilima, statistikama, mora se ovako, mora se onako.. jer, ako se napravi drugačije, nije dobro, odn. sve ima opravadanje ako postoji negdje u obliku činjenice i statistike... valjda sam sad jasnija...

No, ako se vratimo na samu temu, pitanje je je li prvo kokoš ili jaje. Odnosno, nakon svog lijepog iskustva s poroda ti se već unaprijed odlučuješ za tu opciju poroda kod kuće. Nije ti strano, naprotiv, to bi bilo utjelovlojenje tvojih razmišljanja, stavova i osjećaja o porodu.

Ja već duže vrijeme čitam o porodima kod kuće i svrstavam svoj drugi porod također u lijepa iskustva, ali na porod kod kuće idući put nisam ni pomislila niti ću ga uopće uzeti u razmatranje jer se kosi s mojim razmišljanjima - kao što objasnih ranije.

A to što ćemo Maslačkicu dovesti u kaos ovim raspravama, ah, bože moj. Pametna je ona i velika i odvagnut će u svakom slučaju ono što je najbolje za nju.

[lastavica]

ja bih na mjestu koje ne nosi "boje i mirise" bolnice (ne mora biti moja kuća) i to zato što bi onda i MM mogao biti sa mnom

[Krumpirić]

...ne, daleko od toga da bih pljuvala po informiranju, statistikama, čitanju uopće - sad kad si čitam post, vidim da takav dojam to ostavlja... mislila sam isključivo, ah, pa na tvoj lik i djelo, kojega, brat bratu, sada već prilično poznam i nekako stječem dojam zasićenosti regulama, pravilima, statistikama, mora se ovako, mora se onako.. jer, ako se napravi drugačije, nije dobro, odn. sve ima opravadanje ako postoji negdje u obliku činjenice i statistike... valjda sam sad jasnija...

jap, ja volim činjenice i statistike, pravila i regule -to valjda znaju svi koji su ovde malo duže


može se to lijepo reći

mada, nisam primjetila da suprotno nije dobro

[kalea]

Ja ne bih izabrala porod kod kuće, bez obzira na prethodnu urednu trudnoću i porod, jer bih se sigurnije osjećala u rodilištu i jer je nekad vrijeme od presudne važnosti...
pogotovo da imam tako lijepo iskustvo poroda u bolnici kao ti Maslačak...

[Maslacak]

Ja se komplikacija ne bojim- u slucaju da se dese- bolnica je od nas udaljena 9 minunta.. Ovo je malo mjesto- mali gradic izmedju dva veca koja oba imaju bolnicu.. Ova bolnica u kojoj sam rodila prvi put niti nema neonatologiju, nema ni pedijatriju.. samo ginekologiju i odjel babinjaca..Ako bi i doslo do komplikacija- morali bi bebu prevesti u onu drugu bolnicu- a u onu drugu bolnicu svejedno nebi isla radjati jer sam na jednom forumu citala kako osoblje nije tako prijatno kao u ovoj bolnici..
Druga stvar je- vjerujem svojem tijelu, znam da ja to mogu- vjerovala sma i prvi put kad su doktori vidjeli komplikacije i skoro mi porod zavrsili carskim, ali ja sam osjecala i znala da je samnom i bebom ipak sve u redu- nisam vjerovala doktorima koji su se pouzdavali u prastari ctg aparat.. ja sam se pouzdavala u sebe i svoje osjecaje- da je samnom i bebom sve u redu.
Drugi sam porod odradila u bolnici- uz prisustvo primalje koja oko mene bas i nije imala previse posla..

Ono sto me vise vuce da rodim opet u bolnici je prakticnost stvari- 3 dana usluzivanja i odmaranja.. A opet sa bebom sam neodvojiva- od samog poroda na dalje..
Ne moram misliti na to sto cu kuhati.. a opet posjete su moguce skoro cijeli dan- tako da mogu biti i sa ostatkom obitelji..

Sad moram ici...