13 ruj 2007, 11:43
Ja bih samo dodala da sam na temelju onoga sto sam vidjela u svojih 11.5 godina koliko sam mama, na prilicno znacajnom uzorku zena, na temelju svojeg iskustva i iskustva osoba iz moje bliske okoline, te na temelju izjave jednog psihijatra (muskarca) primijetila da vecina zena koje ne dozivljavaju bas previse romanticno trudnocu, porod i dijete, nego dapace imaju lagani strah, stalno se preispituje i sl. - dakle te zene kasnije imaju manje problema s prilagodbom na bebu nego one kojima je sve ruzicasto, romanticno, slatko, medeno itd.itd.
13 ruj 2007, 12:12
patkica je napisao/la:[quote
Vecina nas ima ambiciju da ostanu svoje, a ne samo Necije mame i sl. Zapravo, to smatraju pod normalno.
Al jeziga. Dobit ces pol metra i par kila svojih gena u ruke s rijecima: Dovidjenja i snadjite sei pitat ces se Kaj sad?
Svi mi nekako dodjemo u fazu da se vratimo u to da budemo svoje (drugacije, bogatije, promijenjene neminovno), al prvo vrijeme (godinu, dvije... kako ko...) na zalost vecinu vremena funkcioniras iskljucivo kao Necija mama.
oh, to znam
to mi je rekla čak i prijatelljica kojoj se divim. ima klinca od 4,5 godine, kojem ne fali ni maminog prisustva ni pažnje, a opet je normalna ženska koja je angažirana na poslu, putuje, ima nove ideje, zabavlja se, izlazi, ne priča o svom djetetu stalno, nema njegovu sliku na mobu ili desktopu kompjutora i slično.
e, čak i ona mi je rekla - pripremi se da ćeš dvije godine biti 'u outu'.
frendica koje je nedevano rodila mi je rekla - spremi se na zaglupljivanje koje će kulminirati kako trudnoća bude odmicala.
(naravno, dodala je kako umire od sreće kad gleda to svoje dijete i nije joj žao ničega)
i kako me onda ne bi bilo strah!
al bum ja to.
Trini, tnx!
13 ruj 2007, 12:31
spremi se na zaglupljivanje koje će kulminirati kako trudnoća bude odmicala.
Hoćeš malo ovo pojasniti? Tko zaglupljuje koga? O kakvom zaglupljivanju prija priča?
13 ruj 2007, 12:38
djelomično zbog lošeg sna, a djelomično zbog hormona, pred kraj trudnoće i one mjesece nespavanja koji slijede prati poprilična zaboravnost. probaj si predočiti kako ti je tekao dan kad su ti klinci imali tri mjeseca. prisjetit ćeš se uz fotke, teško spontano.
13 ruj 2007, 12:50
o,da, da, pripremi se na zaglupljivanje
meni se jos nije vratilo ono mentalno stanje od prije pa pretpostavljam i da nece ( buduci su mi djeca 3 i 5 godina )
i ako si cijenila svoju slobodu i svoj prostor bit ces frustrirana x puta sto te se za nista ne pita nego si na gotovs i slobodno raspolaganja 24/7
Ali, to tako mora biti, ti nasi mali ljudi zaista profitiraju od nase posvecenosti njima i ne poznam nijednu osobu koja se osvrne nazad i kaze - eh da se barem nisam toliko posvetila djeci kad su bila mala. To je tvoj zadatak u ovom vremenu i prostoru, sto mu se prije prepustis biti ce ti lakse a tvom djetetu ljepse. Isto tako, premda se tako cini kad zaronis u taj djecji svemir, doci ce opet vrijeme kad ces se opet moci vise okrenuti sebi i svojoj karijeri ili sto god te vec u zivotu veseli.
meni se jos nije vratilo ono mentalno stanje od prije pa pretpostavljam i da nece ( buduci su mi djeca 3 i 5 godina
)
i ako si cijenila svoju slobodu i svoj prostor bit ces frustrirana x puta sto te se za nista ne pita nego si na gotovs i slobodno raspolaganja 24/7
Ali, to tako mora biti, ti nasi mali ljudi zaista profitiraju od nase posvecenosti njima i ne poznam nijednu osobu koja se osvrne nazad i kaze - eh da se barem nisam toliko posvetila djeci kad su bila mala. To je tvoj zadatak u ovom vremenu i prostoru, sto mu se prije prepustis biti ce ti lakse a tvom djetetu ljepse. Isto tako, premda se tako cini kad zaronis u taj djecji svemir, doci ce opet vrijeme kad ces se opet moci vise okrenuti sebi i svojoj karijeri ili sto god te vec u zivotu veseli.
13 ruj 2007, 12:54
eli je napisao/la:djelomično zbog lošeg sna, a djelomično zbog hormona, pred kraj trudnoće i one mjesece nespavanja koji slijede prati poprilična zaboravnost. probaj si predočiti kako ti je tekao dan kad su ti klinci imali tri mjeseca. prisjetit ćeš se uz fotke, teško spontano.
da, to.
ali pretpostavljam i da je mislila na - ne radiš, ne ideš među ljude toliko više, misliš samo na kaj te boli, šta ti se s tijelom događa, kak da se bolje naspavaš, kak da si olakšaš tegobe, fokusirana si na trudnoću, ostali interesi padaju u drugi plan, misliš uglavnom na benkice/ručnike/pelene koje trebaš pripremiti...
ono, kad te netko pita ššta si radila...:conf..ne znam, bila sam trudna
znam da je nekim ženama to i više nego dovoljno i nekima je to pravo blaženstvo, ali meni - nije, meni je to zaglupljivanje.
13 ruj 2007, 12:56
Pa kaj ja znam, ja bas nisam primijetila na sebi taj fenomen zaglupljivanja ni prije ni poslije poroda. Ni u jednoj od trudnoca. Prije poroda sam bila nekako napeta zbog toga sto sam cijelo vrijeme imala hrpetine posla i projekata, pa mi je vrijeme samo zujalo, a nakon poroda sam imala neku vrstu hormonalne euforije, visak energije i sl. 
mene je smlatilo nespavanje tek nakon 8 mjeseci, ali i to se manfestiralo u povecanoj zivcanosti, nikako u tupom stanju.
mene je smlatilo nespavanje tek nakon 8 mjeseci, ali i to se manfestiralo u povecanoj zivcanosti, nikako u tupom stanju.
13 ruj 2007, 12:57
ma, jok! frendica se vratila na posao nakon 40 dana, malca je i kad je bila doma više čuvao njen muž jer je ona kao pisala magistarsku radnju, a u biti je vrtila stranice ne znajući što čita.
nakon godinu i kusur stanje mozga se popravilo i tada je u kratkom roku napisala taj završni rad.
nakon godinu i kusur stanje mozga se popravilo i tada je u kratkom roku napisala taj završni rad.
13 ruj 2007, 12:57
Osim toga, sve je kako si covjek poslozi. Odradila sam i ja i benkice, i ves, i sve ostalo oko bebe, ali nisam samo o tome razmisljala, jer smo stalno imali neke povecane aktivnosti oko sebe, valjda smo takva obitelj (kod nas je stalno neki moving).
13 ruj 2007, 13:07
Kao i svi ostali problemi i radosti trudnoće tipa mučnine, povraćanje i slično tako i problemi s pamćenjem (srećom odnosi se uglavnom na kratkorajnu memoriju) ne pogađaju 100% trudnica i zena koje su nedavno rodile. Ali činjenica jest da je to od stran emnogih žena prepoznato kao promjena koju su uočile. I ja sam među njima.
Ima dosta o tome na netu. Evo samo jedan link
http://tntn.essortment.com/problemspregnan_rrsl.htm
Ima dosta o tome na netu. Evo samo jedan link
http://tntn.essortment.com/problemspregnan_rrsl.htm
13 ruj 2007, 13:24
trudnoca je, rekla mi je frendica kad sam prvi put bila trudna, disneyland u odnosu na ono sto slijedi. I imala je pravo.
Osjecaj koji sam tada (jos nerazmnozena) imala da sam svoja, da raspolazem sa svojim vremenom i sl. kako JA hocu, nestao je nakon rodjenja sw i nije se pojavio do danas.
Trudnoca me niej promijenila (osim u fizickom smislu gdje mi je ostalo dvioje. tri kile koje ne mogu skinuti, a i forma tijela se promijenila- struk sam si zadnji put vidjela prije sedam godina), ali porod jest.
Kad sam postala mama stubokom sam otkrila nove dimenzije zivljenja. Osim ogromne odgovornosti, tezinu koje osjecam crlo cesto, dobila sam neprocjenjivo- osjecaj da emotivno zivim. U jednom danu, zahvaljujuci djeci, prodjem dijapazon emocija koji sam prije prolazila u mjesec ili dva. Mnoge me stvari vise ne mogu izbaciti iz takta, sposobnosti za koje, barem neke, nisam ni znala da imam, tipa diplomacije, manipulacije, psiholoskog pristupa, uvjeravanja i pregovaranja, razvila sam do neslucene razine. Ulovim samu sebe da ne mogu, emotivno, podnijeti neke situacije, price, knjige, filmove koji doticu onu stranu koju prije djece nisam poznavala.
Naucila sam se da ne mogu procitati knjigu po noci, da nema izlazaka do kasnih sati i dugog ljencarenja ujutro, da nema blagdana, nedjelja, praznika i slobodnih dana i da je majcinstvo, iako mozda najljepsi, zaista najnaporniji posao na svijetu.
Promijenila sam se u mnogim pogledima, ne znam na koju stranu, kazu nabolje. Vjerojatno. Djeca su me primorala da prestanem razmisljati o svojem egocentricnom svijetu i pocnem razmisljati u kategoriji Mi.
Kad sam nosila sw, on je bio neplanirano dijete, u jednom trenutku sam sama sebi rekla, ok, nema veze, sto god da se dogodilo (a nije se znalo sto cemo, kamo cemo i hocu li biti samohrana) vise nikad necu biti sama. Koja je to istina!
U svim smislovima, i pozitivnim i negativnim, koja je to istina.
Moj se zivot, sada definitivno znam, dijeli na eru prije djeteta i eru poslije. Poslije rodjenja sw vise nikad nista nije bilo isto.
Kad sve ovo kazem frendici koja nema dijete, kaze mi da glorificiram majcinstvo. Moze biti. No, s druge strane, govorim samo o tome kako sve to dozivljava i prozivljava vecina zena.
I kazem joj, ne rodis li, to je tvoj izbor i to je u redu. Nikad neces saznati sto si propustila jer ne mozes poznavati cudesnu dimenziju koja se stvara i otvara pred tobom dolaskom tog malog bica na svijet. Ali odlucis li roditi, vidjet ces kako ces se promijeniti. Kao i ja. Kao i sve mi.
Osjecaj koji sam tada (jos nerazmnozena) imala da sam svoja, da raspolazem sa svojim vremenom i sl. kako JA hocu, nestao je nakon rodjenja sw i nije se pojavio do danas.
Trudnoca me niej promijenila (osim u fizickom smislu gdje mi je ostalo dvioje. tri kile koje ne mogu skinuti, a i forma tijela se promijenila- struk sam si zadnji put vidjela prije sedam godina), ali porod jest.
Kad sam postala mama stubokom sam otkrila nove dimenzije zivljenja. Osim ogromne odgovornosti, tezinu koje osjecam crlo cesto, dobila sam neprocjenjivo- osjecaj da emotivno zivim. U jednom danu, zahvaljujuci djeci, prodjem dijapazon emocija koji sam prije prolazila u mjesec ili dva. Mnoge me stvari vise ne mogu izbaciti iz takta, sposobnosti za koje, barem neke, nisam ni znala da imam, tipa diplomacije, manipulacije, psiholoskog pristupa, uvjeravanja i pregovaranja, razvila sam do neslucene razine. Ulovim samu sebe da ne mogu, emotivno, podnijeti neke situacije, price, knjige, filmove koji doticu onu stranu koju prije djece nisam poznavala.
Naucila sam se da ne mogu procitati knjigu po noci, da nema izlazaka do kasnih sati i dugog ljencarenja ujutro, da nema blagdana, nedjelja, praznika i slobodnih dana i da je majcinstvo, iako mozda najljepsi, zaista najnaporniji posao na svijetu.
Promijenila sam se u mnogim pogledima, ne znam na koju stranu, kazu nabolje. Vjerojatno. Djeca su me primorala da prestanem razmisljati o svojem egocentricnom svijetu i pocnem razmisljati u kategoriji Mi.
Kad sam nosila sw, on je bio neplanirano dijete, u jednom trenutku sam sama sebi rekla, ok, nema veze, sto god da se dogodilo (a nije se znalo sto cemo, kamo cemo i hocu li biti samohrana) vise nikad necu biti sama. Koja je to istina!
U svim smislovima, i pozitivnim i negativnim, koja je to istina.
Moj se zivot, sada definitivno znam, dijeli na eru prije djeteta i eru poslije. Poslije rodjenja sw vise nikad nista nije bilo isto.
Kad sve ovo kazem frendici koja nema dijete, kaze mi da glorificiram majcinstvo. Moze biti. No, s druge strane, govorim samo o tome kako sve to dozivljava i prozivljava vecina zena.
I kazem joj, ne rodis li, to je tvoj izbor i to je u redu. Nikad neces saznati sto si propustila jer ne mozes poznavati cudesnu dimenziju koja se stvara i otvara pred tobom dolaskom tog malog bica na svijet. Ali odlucis li roditi, vidjet ces kako ces se promijeniti. Kao i ja. Kao i sve mi.
13 ruj 2007, 13:34
swenova mama je napisao/la:Djeca su me primorala da prestanem razmisljati o svojem egocentricnom svijetu i pocnem razmisljati u kategoriji Mi.
Kad sam nosila sw, on je bio neplanirano dijete, u jednom trenutku
krasan post swenova mama
međutim, ovo citirano mi je upalo u oko
čini mi se da si malo prepojednostavila stvari, odnosno da gledaš previše crno-bijelo
ja na mislim da je izbor ili Mi ili Egocentrična
mislim da se može biti individua, a da nisi nužno egocentrična
ne mislim da je život prije Mi nužno egocentričan
13 ruj 2007, 14:12
Netrudna - psihički stabilna, s ciljevima jasnim kao dan, od danas na sutra, minimalno planiranja....
Trudna - sve isto. Apsolutno se ništa nije promijenilo. Imala sam tu sreću da nisam imala mučnine, ama baš nikakve trudničke tegobe, osim dobivanja na kilaži i češćeg odlaska na wc.
Ali porod i poslije..... e to je već druga priča.
ovo mi je bezveze. šta to znači da ćeš biti u outu? prilagodit ćeš se novim životnim uvjetima, ti na svoj način, a netko drugi na svoj način. nema univezalnog pravila ili načina. meni je trebalo dosta vremena da pomirim dvije osobe: sebe kao mamu i sebe kao jedinku. a kad sam vidjela da to mogu, brzo sam se sredila.
ovo će ti postati jasno kad rodiš. ozbiljno ;-) vidjet ćeš iz svojeg iskustva šta je sw mama htjela reći.
Trudna - sve isto. Apsolutno se ništa nije promijenilo. Imala sam tu sreću da nisam imala mučnine, ama baš nikakve trudničke tegobe, osim dobivanja na kilaži i češćeg odlaska na wc.
Ali porod i poslije..... e to je već druga priča.
pripremi se da ćeš dvije godine biti 'u outu'
ovo mi je bezveze. šta to znači da ćeš biti u outu? prilagodit ćeš se novim životnim uvjetima, ti na svoj način, a netko drugi na svoj način. nema univezalnog pravila ili načina. meni je trebalo dosta vremena da pomirim dvije osobe: sebe kao mamu i sebe kao jedinku. a kad sam vidjela da to mogu, brzo sam se sredila.
mislim da se može biti individua, a da nisi nužno egocentrična
ne mislim da je život prije Mi nužno egocentričan
ovo će ti postati jasno kad rodiš. ozbiljno ;-) vidjet ćeš iz svojeg iskustva šta je sw mama htjela reći.
13 ruj 2007, 14:23
pripremi se da ćeš dvije godine biti 'u outu'
u potpunosti profunkcionirala normalno oko godinu dana nakon poroda prvi put.
Kako ce ovaj put biti jos ne znam.
13 ruj 2007, 14:37
Ja sam evo iskreno priznajem izuzetno zatupila krajem trudnoce, i bila sam toga svjesna, al sam isto tako poslije zakljucila (na osnovu vlastitog iskustva) da je "trudnicki mozak" nista naspram "dojeceg mozga".
Ovo sto SG citira o egocentricnom i individualnom - potpuno ju potpisujem. I po iskustvu svojem i svih frendica u svojoj okolini slazem se da je to nesto sto otkrijes (razlika i razumijevanje) vjerujem da ces pravu bit toga sto je sw rekla otkrivati postepeno kad budes majka.
I dodala bih
Ja to uopce ne bih zvala glorifikacijom. Ovo sto sw mama kaze o eri prije i poslije apsolutno stoji, al nema veze s glorifikacijom. Jednostavno ti se zivot (praktican, emotivan, socijalan, intelektualan... ) promijeni. I to u nekim stvarima na bolje (srecom) al u puno stvari na gore.
Ovo sto SG citira o egocentricnom i individualnom - potpuno ju potpisujem. I po iskustvu svojem i svih frendica u svojoj okolini slazem se da je to nesto sto otkrijes (razlika i razumijevanje) vjerujem da ces pravu bit toga sto je sw rekla otkrivati postepeno kad budes majka.
I dodala bih
Moj se zivot, sada definitivno znam, dijeli na eru prije djeteta i eru poslije. Poslije rodjenja sw vise nikad nista nije bilo isto
Ja to uopce ne bih zvala glorifikacijom. Ovo sto sw mama kaze o eri prije i poslije apsolutno stoji, al nema veze s glorifikacijom. Jednostavno ti se zivot (praktican, emotivan, socijalan, intelektualan... ) promijeni. I to u nekim stvarima na bolje (srecom) al u puno stvari na gore.
13 ruj 2007, 16:38
mislim da se može biti individua, a da nisi nužno egocentrična
ne mislim da je život prije Mi nužno egocentričan
moram se i ja osvrnuti na ovo
prije poroda si možeš dozvoliti da budeš egocentričan u smislu da svoje želje staviš na prvo mjesto i da si u prvom redu bezbrižan.
od trena kad sam rodila do trena kad umrem više nikad neću biti bezbrižna.
ne u smislu da sad svaki dan hodaš opterećen i razmišljaš o smislu života i sudbini svojoj i svog djeteta ili još gore da te hvataju bezrazložni (i oni s razlogom) strahovi, nego u smislu da će uvijek u mom mozgu, mom srcu biti jedan dio rezerviran isključivo za dijete i taj dio nikad, nikad ne spava.
iz njega proizlazi ono da se probudiš usred noći odjednom, naoko bez razloga i odeš taj tren pipati dijete i skužiš da ima temperaturu.
kao majka, s djecom osjećam povezanost neopisivu ikome tko nije probao i takav osjećaj nemam ni prema kome drugom na ovom svijetu. i nema veze samo s ljubavlju.
što se inteligencije tiče znam se zezati da pada proporcionalno dužini dojenja. jesam li napomenula da je moj ukupni staž 50 mjeseci??
Što se gubljenja sebe kao osobe tiče kod mene to nije imalo nikakve veze s djecom
re
13 ruj 2007, 16:42
da je "trudnicki mozak" nista naspram "dojeceg mozga".
Bravo! najveca istina!
Ja sam bila prava pekmez mama kako neko rece u prvoj trudnoci, a i poslije. A sad, u drugoj trudnoci je to druga prica. Puno sam "se razgovarala" sama sa sobom i psihicki pripremala na ovu trudnocu. Ma, i prva je bila planirana, i razmisljala sam o svemu prije nego se desilo, ali tesko je razmisljati o stvarima koje su ti tako nepoznate.
Ja sam sad drugacija: manje drustveno aktivna, deblja, ma skroz drugacija, ali zadovoljna. Jedino sto mi je palo na pamet kad sam vidjela naziv teme je ona "Vec je vrime da se pomirim sa svitom"... Pretacno je! Pomirila sam se prvo sa sobom drugacijom, i "sa svitom" i bas se svidjam sama sebi ovakva- drugacija. "U svemu sad mogu naci nesto lipo". Pa nije crnjak ako se nema puno vremena samo za sebe. Bitan je kvalitet i s kim ga se provodi. Svidjam se sebi "ja mama".
Bravo! najveca istina!
Ja sam bila prava pekmez mama kako neko rece u prvoj trudnoci, a i poslije. A sad, u drugoj trudnoci je to druga prica. Puno sam "se razgovarala" sama sa sobom i psihicki pripremala na ovu trudnocu. Ma, i prva je bila planirana, i razmisljala sam o svemu prije nego se desilo, ali tesko je razmisljati o stvarima koje su ti tako nepoznate.
Ja sam sad drugacija: manje drustveno aktivna, deblja, ma skroz drugacija, ali zadovoljna. Jedino sto mi je palo na pamet kad sam vidjela naziv teme je ona "Vec je vrime da se pomirim sa svitom"... Pretacno je! Pomirila sam se prvo sa sobom drugacijom, i "sa svitom" i bas se svidjam sama sebi ovakva- drugacija. "U svemu sad mogu naci nesto lipo". Pa nije crnjak ako se nema puno vremena samo za sebe. Bitan je kvalitet i s kim ga se provodi. Svidjam se sebi "ja mama".
13 ruj 2007, 19:00
Evo i mene sa svojim stažom mame od punih 18 dana ;-)
Ovako, imam 26 godina, M 34, 3 god. skupa, 1 god u braku, trudnoća prva, planirana i željena, oboje visokoobrazovani, sa stalnim poslovima, uređenim katom kuće kod njegovih, autom (oboje financirali sami) i uređenim katom kuće na moru (došli na gotovo), dakle za današnje prilike nemamo se kaj žaliti...
Plavim slovima ću pisati kako gledam na stvari sada kada sam rodila svoju mišicu
FIZIČKI:
- spavala 15-16 sati dnevno prva 2-3 mj.trudnoće
- grlila WC školjku uredno svako jutro čim bi ustala do negdje 18 tjedna trudnoće - zaboravila čim je prošlo kao da nikad nije ni bilo
-dobila 9 kg ukupno u trudnoći (na moju veeliikuuu radost) - sa 7 manje sam izišla iz bolnice, još 3 otišle u idućih par dana, dakle u minusu 1kg
-cice ostale na trojki cijelu trudnoću - nisu nešto narasle, ali su nekako napetije
-struk isto nisam izgubila do kraja trudnoće
-dobila strije po cijelom donjem dijelu trbuha unatoč redovitom mazanju (većinu par dana prije poroda
) - kad vidim koliko sam se zamarala s time, sad mi se to čini tako beznačajno, a većina ionako uđe u gačice i nevidi se
EMOCIONALNO:
-pretvorila se u užas (da sam na mjestu MM samu bi sebe bacila preko balkona) prvih 4-5 mjeseci, smanjilo se prema kraju trudnoće, hvala Bogu! - opet sam ona stara i ne maltretiram M do besvjesti
-na trenutke me hvatao takav strah kako ću se nositi sa time da je netko 100% ovisan o meni i ja odgovorna za njega, da mi je dolazilo da vrištim "hoću svoj život nazad", i svoje tijelo da bude samo moje, i da nemoram brinut o ničemu i da mogu zapaliti cigaretu bez trunke grižnje savjesti - sad slijedi onaj standardna rečenica - to sve dođe samo od sebe i zbilja je tako, kad vidiš to malo lice, ručice, nožice, jednostavno ju moraš obožavat i željet se brinut za nju :3srca
-s druge strane bila sam si super sa trbuhom, voljela sam se ljepo oblačiti i izgledati baš trudnički - i jedva čekala da se mišica rodi, da ju konačno vidim - i kad sam ju vidjela bila je to ljubav na prvi pogled i danima sam se čudila kak smo M i ja uspjeli napraviti nešto tako savršeno
- i da, unatoč svim pregledima stalno me bilo strah hoće li sa trudnoćom i bebom biti sve u redu - popustilo kad sam prešla 30 tjedan tj. kada su postojale sve veće šanse da dijete preživi ako se ranije rodi - i sad malo paničarim, provjeravam jel diše i tako...
DRUŠTVENO:
-mislila sam da baš nitko, nitko nema razumjevanja za to kaj nisam više ona stara, tj. da jednostavno nemam snage ni volje živjeti kao prije, totalna paranoja me prala - brat i MM su smislili "nadimak" koji hvala Bogu nisu nikom rekli- "I see dead people..." (isto se smanjivalo prema kraju trudnoće) - kaj reći nego trudnička paranoja koja je hvala Bogu prošla
NAVIKE:
-prestala pušiti (doduše dosta teško mi je to palo s obzirom da inače nisam pušila puno) -zapalim 1-2 na dan već 2 dana - mislila sam da neću, ali...
-prestala piti alokohol (to i nije neko odricanje jer ga inače nevolim i zbilja u rijetkim prigodama ga konzumiram) -pijem malo kupinovog vina svaki dan zbog slabokrvnosti
-ogadilo mi se meso bilo koje vrste (inače ga jedem), neznam da li sam pojela ukupno 1kg u cijeloj trudnoći - jedem ga ali nije mi baš dobro kao prije
-pojela sam graha na sve načine valjda za cijeli život , a stižu ga svježa paprika i sladoled iz McDonaldsa (do sumnje na trudnički dijabetes) - grah još nisam jela, papriku tamanim i dalje, a za sladoledom nemam neku želju!
Uglavnom, tek je 18 dana prošlo, još me tek čekaju neprospavane noći, dječje bolesti i ostale "radosti", ali za sada se sa svime nosim bolje nego kaj sam očekivala. I po noći kad plače, kad ju moram hraniti, presvlačiti, a jedva vidim kinderbet i jedva se održavam budnom nekako je sve lakše kad me Dora pogleda svojim okicama ko ptičica mala...
Sad ću zvučat ko sapuničarka, ali kao da ju oduvjek imam...
Počeli smo i šetati vani, danas smo bili na kavi na terasi "našeg" birca, pa vidiš da život ne stane kad ti dođe beba, a to je samo kava...bit će tu i mora, skijanja, putovanja, samo od sada kao trio!
Još sam zaboravila napisati da sam do kraja trudnoće radila, više manje od kuće, ali sam radila, a radim i sada kad treba jer radim u obiteljskoj firmi (da ne pomislite da sam luđakinja
)! Šalim se da će mi Dora prije progovoriti engleski nego hrvatski
Ovako, imam 26 godina, M 34, 3 god. skupa, 1 god u braku, trudnoća prva, planirana i željena, oboje visokoobrazovani, sa stalnim poslovima, uređenim katom kuće kod njegovih, autom (oboje financirali sami) i uređenim katom kuće na moru (došli na gotovo), dakle za današnje prilike nemamo se kaj žaliti...
Plavim slovima ću pisati kako gledam na stvari sada kada sam rodila svoju mišicu
FIZIČKI:
- spavala 15-16 sati dnevno prva 2-3 mj.trudnoće
- grlila WC školjku uredno svako jutro čim bi ustala do negdje 18 tjedna trudnoće - zaboravila čim je prošlo kao da nikad nije ni bilo
-dobila 9 kg ukupno u trudnoći (na moju veeliikuuu radost) - sa 7 manje sam izišla iz bolnice, još 3 otišle u idućih par dana, dakle u minusu 1kg
-cice ostale na trojki cijelu trudnoću - nisu nešto narasle, ali su nekako napetije
-struk isto nisam izgubila do kraja trudnoće
-dobila strije po cijelom donjem dijelu trbuha unatoč redovitom mazanju (većinu par dana prije poroda
) - kad vidim koliko sam se zamarala s time, sad mi se to čini tako beznačajno, a većina ionako uđe u gačice i nevidi se
EMOCIONALNO:
-pretvorila se u užas (da sam na mjestu MM samu bi sebe bacila preko balkona) prvih 4-5 mjeseci, smanjilo se prema kraju trudnoće, hvala Bogu! - opet sam ona stara i ne maltretiram M do besvjesti
-na trenutke me hvatao takav strah kako ću se nositi sa time da je netko 100% ovisan o meni i ja odgovorna za njega, da mi je dolazilo da vrištim "hoću svoj život nazad", i svoje tijelo da bude samo moje, i da nemoram brinut o ničemu i da mogu zapaliti cigaretu bez trunke grižnje savjesti
- sad slijedi onaj standardna rečenica - to sve dođe samo od sebe i zbilja je tako, kad vidiš to malo lice, ručice, nožice, jednostavno ju moraš obožavat i željet se brinut za nju :3srca
-s druge strane bila sam si super sa trbuhom, voljela sam se ljepo oblačiti i izgledati baš trudnički - i jedva čekala da se mišica rodi, da ju konačno vidim - i kad sam ju vidjela bila je to ljubav na prvi pogled i danima sam se čudila kak smo M i ja uspjeli napraviti nešto tako savršeno
- i da, unatoč svim pregledima stalno me bilo strah hoće li sa trudnoćom i bebom biti sve u redu - popustilo kad sam prešla 30 tjedan tj. kada su postojale sve veće šanse da dijete preživi ako se ranije rodi - i sad malo paničarim, provjeravam jel diše i tako...
DRUŠTVENO:
-mislila sam da baš nitko, nitko nema razumjevanja za to kaj nisam više ona stara, tj. da jednostavno nemam snage ni volje živjeti kao prije, totalna paranoja me prala - brat i MM su smislili "nadimak" koji hvala Bogu nisu nikom rekli- "I see dead people..."
(isto se smanjivalo prema kraju trudnoće) - kaj reći nego trudnička paranoja koja je hvala Bogu prošla
NAVIKE:
-prestala pušiti (doduše dosta teško mi je to palo s obzirom da inače nisam pušila puno) -zapalim 1-2 na dan već 2 dana - mislila sam da neću, ali...
-prestala piti alokohol (to i nije neko odricanje jer ga inače nevolim i zbilja u rijetkim prigodama ga konzumiram) -pijem malo kupinovog vina svaki dan zbog slabokrvnosti
-ogadilo mi se meso bilo koje vrste (inače ga jedem), neznam da li sam pojela ukupno 1kg u cijeloj trudnoći - jedem ga ali nije mi baš dobro kao prije
-pojela sam graha na sve načine valjda za cijeli život
, a stižu ga svježa paprika i sladoled iz McDonaldsa (do sumnje na trudnički dijabetes) - grah još nisam jela, papriku tamanim i dalje, a za sladoledom nemam neku želju!
Uglavnom, tek je 18 dana prošlo, još me tek čekaju neprospavane noći, dječje bolesti i ostale "radosti", ali za sada se sa svime nosim bolje nego kaj sam očekivala. I po noći kad plače, kad ju moram hraniti, presvlačiti, a jedva vidim kinderbet i jedva se održavam budnom nekako je sve lakše kad me Dora pogleda svojim okicama ko ptičica mala...
Sad ću zvučat ko sapuničarka, ali kao da ju oduvjek imam...
Počeli smo i šetati vani, danas smo bili na kavi na terasi "našeg" birca, pa vidiš da život ne stane kad ti dođe beba, a to je samo kava...bit će tu i mora, skijanja, putovanja, samo od sada kao trio!
Još sam zaboravila napisati da sam do kraja trudnoće radila, više manje od kuće, ali sam radila, a radim i sada kad treba jer radim u obiteljskoj firmi (da ne pomislite da sam luđakinja
)! Šalim se da će mi Dora prije progovoriti engleski nego hrvatski
13 ruj 2007, 19:58
bit će tu i mora, skijanja, putovanja, samo od sada kao trio!
Bice. Ali nece biti onako kako je bilo. Mozda ce beba traziti da sisa bas kad dodje tvoj red na ski-liftu. Neces moci na dzoging jer su ti sise teske od nadoslog mlijeka. Mozda bi ti poslije posla ostala s prijateljicama na kafi,ali tvoja curica/deckic te nisu vidjeli punih 9 sati i prosto te grize savjest da ostanes sa koleginicama danas, pa ces drugi dan. A onda opet ostanes trudna...
Jednostavno, promijene se prioriteti ili gusti. Da, gusti, jer ti je milije zagrliti svoje dijete nego vecina stvari koje su ti prije bile zen. Tako je bar sa mnom.
I ja dijelim zivot na eru prije i poslije Jane. I rijetko se hvatam kako mi stara era nedostaje. I nikako nisam ista. Odgovornija, svakako. Njeznija, pazljivija, osjetljivija, neizbjezno. Ali sam i manje ambiciozna, manje strpljiva prema nekim trecim ljudima i manje, kako da se izrazim, "opterecena" ljubavlju prema mm. Jednostavno, imam novi centar svijeta, jedinstven i nezamjenljiv, a sve je drugo...zamjenjivo i odlozivo.
13 ruj 2007, 20:35
pijem malo kupinovog vina svaki dan zbog slabokrvnosti
mala2006, ako dojiš i dec vina dnevno je previše. alkohol je strogo zabranjen. ima i drugih pripravaka za željezo.
13 ruj 2007, 21:21
Imam 20 godina. Poslje 2 godine veze, planirali bebu. Evo sad ce godinu dana da smo u braku. Zivot mi se potpuno promjenio. Prije sam partijala, pila... U trudnoci naravno- ne. Zivimo kod muzevih roditelja. 
ali i to ce se vrlo brzo promjeniti! 
U trudnoci sam se udebljala 23 kg! Evo sad mi je ostalo jos vrlo malo za skinut, ali i ne moram.
Emocionalno sam bila osjetljiva, puno sam plakala u trudnoci, svaka bi me sitnica rastuzila. Sad sam napokon opet normalna. I bila sam jako zivcana!
Sto se tice jos nekih navika u trudnoci sam se pocela zdravije hraniti i to mi je i sad ostala navika.
Ali tek se sve promjenilo sa dolaskom bebe, postala sam smirena, puna strpljenja i razumjevanja za cjeli svjet (dobro nekad me uhvati zuta minuta ).
U trudnoci naravno- ne. Zivimo kod muzevih roditelja. ali i to ce se vrlo brzo promjeniti! U trudnoci sam se udebljala 23 kg! Evo sad mi je ostalo jos vrlo malo za skinut, ali i ne moram.
Emocionalno sam bila osjetljiva, puno sam plakala u trudnoci, svaka bi me sitnica rastuzila. Sad sam napokon opet normalna. I bila sam jako zivcana!
Sto se tice jos nekih navika u trudnoci sam se pocela zdravije hraniti i to mi je i sad ostala navika.
Ali tek se sve promjenilo sa dolaskom bebe, postala sam smirena, puna strpljenja i razumjevanja za cjeli svjet (dobro nekad me uhvati zuta minuta
).
13 ruj 2007, 21:23
Zaboravila sam dodati da sam na porodu ( da bas na porodu) dobila strije po stomaku, ali i to se sve slabije vidi. Otisla sam u rodiliste bez jedne jedine strije, a kuci se vratila ...
...
18 ruj 2007, 15:57
ja želim ostati ja, samo ja koja ima dijete, a ne postati neka druga osoba
ja sam mama vec skoro 18 godina, i mogu te utjesiti da sam u nekim stvarima ostala ista kao i prije prve trudnoce. ne postajes nuzno neka druga osoba time sto postanes nekome mama - mozes ostati ista osoba, i bas takva biti mama nekome. zato se svi roditelji i razlikuju. istina da te dijete promijeni u nekim svakodnevnim ritualima (tipa, jedno vrijeme neces bas moci spavati kad god hoces, nego kako se organiziras), no to nema veze s tvojom osobom, to je neka privremena promjena dnevne organizacije
i neki ce ti se prioriteti vjerojatno promijeniti nakon sto postanes roditelj, ali bi ti se promijenili ionako s vremenom. s djetetom mozes razviti neke aspekte svoje licnosti koje prije nisi imala prilike - gledaj to tako, kao nastavak razvijanja sebe, a ne postajanje nekog drugog.
pritom naravno moras biti realna u ocekivanjima sto sve uz bebu mozes ili ne mozes. i ono sto pogotovo s prvim djetetom mnogoj mami izgleda (meni jeste) - sve sto ti u bebinim prvim mjesecima moze izgledati kao 'zauvijek' ("nikad se vise necu naspavati", "zauvijek cu ovo ili ono"), u stvari - jako brzo prodje.
ja sad imam dvoje skolaraca, i neki dan pridrzim jednoj mladoj mami bebicu od par tjedana i hocu joj vratiti bebu da je ona stavi u kolica, jer ja to vise ne znam (ipak me uvjerila da pokusam, i uspjela sam uz lagani strah da ce mi ispasti
). i mislim si, boze, zar sam imala tako malenu krhku strucu na brizi 24h dnevno mjesecima, tko bi mi tako nesto povjerio
19 ruj 2007, 09:52
ajme, slatko...
ja sam isto, naravno, u strahu kak ću ja to sve izvest s tim malim krhkim bićem...
ja sam isto, naravno, u strahu kak ću ja to sve izvest s tim malim krhkim bićem...
19 ruj 2007, 13:54
frr, odlična tema, tim više što me uvijek iznova fascinira koliko smo mi ljudi (žene), u stvari, slične koliko god mislile da smo različite.
ja sam trudnoću planirala, željela, s teškoćom je ostvarila i kad se to dogodilo došlo je i do prve neočekivane promjene. prvotno oduševljenje, čak su tu bile i neke sitne suze radosnice, ustupilo je mjesto ravnodušnosti, ali, ono, skroz!! onda kad su mi rekli da osim bebe nosim i miom, ponovo gomila emocija, straha, neizvjesnosti, razočaranja... sad kad sam se i s tim pomirila i s tim da je trudnoća rizična i malo upitna, opet mi je sve ravno.
osjećam se malo kao čudovište, jer uopće me ne zanimaju stvari za bebe, trudnička odjeća i sl, a dok sam pokušavala zatrudnit, ni u što drugo nisam gledala. da ne pričam o novcima potrošenim na časopise o bebama, mamama, bebama i mamama...
racionalno sam , naravno, promijenila neke navike - kavu sam izbacila skoro u potpunosti, ponovo jedem kruh koji inače ne volim i davno sam ga izbacila, obžderavam se i jabukama koje ne mogu smislit, slatko samo tu i tamo, izlasci u zadimljeno smanjeni na minimum posebno sad kad sam na 'mirovanju'... ali, psiha mi nekako nije u skladu s ovim 'blaženim' stanjem.
hm, i jedna ne baš dobra posljedica... obožavam seks i uz njega vezane aktivnosti, ali otkad me probada u trbuhu plus od dijagnoze, to smo počeli izbjegavati i poprilično nam je teško. radije bih da sam od onih sretnica koje želja napusti u prvim mjesecima trudnoće..
ja sam trudnoću planirala, željela, s teškoćom je ostvarila i kad se to dogodilo došlo je i do prve neočekivane promjene. prvotno oduševljenje, čak su tu bile i neke sitne suze radosnice, ustupilo je mjesto ravnodušnosti, ali, ono, skroz!!
onda kad su mi rekli da osim bebe nosim i miom, ponovo gomila emocija, straha, neizvjesnosti, razočaranja... sad kad sam se i s tim pomirila i s tim da je trudnoća rizična i malo upitna, opet mi je sve ravno.
osjećam se malo kao čudovište, jer uopće me ne zanimaju stvari za bebe, trudnička odjeća i sl, a dok sam pokušavala zatrudnit, ni u što drugo nisam gledala. da ne pričam o novcima potrošenim na časopise o bebama, mamama, bebama i mamama...
racionalno sam , naravno, promijenila neke navike - kavu sam izbacila skoro u potpunosti, ponovo jedem kruh koji inače ne volim i davno sam ga izbacila, obžderavam se i jabukama koje ne mogu smislit, slatko samo tu i tamo, izlasci u zadimljeno smanjeni na minimum posebno sad kad sam na 'mirovanju'... ali, psiha mi nekako nije u skladu s ovim 'blaženim' stanjem.
hm, i jedna ne baš dobra posljedica... obožavam seks i uz njega vezane aktivnosti, ali otkad me probada u trbuhu plus od dijagnoze, to smo počeli izbjegavati i poprilično nam je teško. radije bih da sam od onih sretnica koje želja napusti u prvim mjesecima trudnoće..
19 ruj 2007, 14:53
zeezee, moja trudnoća nije planirana, ali smo sretni što ćemo biti roditelji i veseli nas trudnoća i sve (da, nas jer moj dečko kaže da smo mi trudni i da ćemo mi ići roditi 
uglavnom, koliko god sretni bili, nekidan smo razgovarali o tome kako ne osjećamo ljubav prema tom djetetu koje mi je u trbuhu. tojest, on mi je sramežljivo rekao kako se osjeća pomalo krivim jer ne može reći da voli to dijete (bez obzira što se raznježimo kad vidimo bebe na uzv-u).
pa sam i ja rekla da mi je *dijete* koje je u meni još preapstraktno da bih mogla reći da ga volim.
sve je to ok, zeezee. ne osjećaj se krivom i ne osjećaj se kao čudovište i to što osjećaš ravnodušnost umjesto srčeka, leptirića i svijetića u glavi kao što je stereotip ne znači da si loša osoba.
uglavnom, koliko god sretni bili, nekidan smo razgovarali o tome kako ne osjećamo ljubav prema tom djetetu koje mi je u trbuhu. tojest, on mi je sramežljivo rekao kako se osjeća pomalo krivim jer ne može reći da voli to dijete (bez obzira što se raznježimo kad vidimo bebe na uzv-u).
pa sam i ja rekla da mi je *dijete* koje je u meni još preapstraktno da bih mogla reći da ga volim.
sve je to ok, zeezee. ne osjećaj se krivom i ne osjećaj se kao čudovište i to što osjećaš ravnodušnost umjesto srčeka, leptirića i svijetića u glavi kao što je stereotip ne znači da si loša osoba.
20 ruj 2007, 12:21
mene je danas uhvatio grozan strah kako ću ja s djetetom
20 ruj 2007, 14:48
frrr, isto kao i sve mi. Iz dana u dan. A onda ce osvanuti dan u kojemu ce ti sva briga biti cista rutina. A sve drugo svladat ces putom. Jednim od, usudila bih se reci, najljepsih u zivotu. 
20 ruj 2007, 16:00
ma znaaam, isto kao što znam da je normalno da me strah...
ali nemrem si pomoći..+ trudnoća mi je neplanirana i svako malo mi prođe kroz glavu misao jesam li ja spremna biti mama
ali nemrem si pomoći..+ trudnoća mi je neplanirana i svako malo mi prođe kroz glavu misao jesam li ja spremna biti mama
20 ruj 2007, 16:08
Jesi - nisi spremna, nema ti sad nazad!
Kako sve mi, tako ćeš i ti!
edit: misliš da sam ja bila spremna na blizance, nedonošćad, podstanarstvo bez posla i nezavršen fakultet??? Pa sve super prošlo!
Kako sve mi, tako ćeš i ti!
edit: misliš da sam ja bila spremna na blizance, nedonošćad, podstanarstvo bez posla i nezavršen fakultet??? Pa sve super prošlo!