mama u 38...

[Dulcineja]

Nisam trudna ali eto imam nešto za ovaj zgodni topic. Raznježio me i dirnuo skroz.

Zadnju (a to je šesta po redu) trudnoću sam počela sa 38 godina, a završila s 39. Nije bilo problema, sve je prošlo školski i mogu reći da sam zaista uživala. Druga djeca su velika: tri srednjoškolke, jedan petaš i jedan prvašić, pa nije bilo jurenja po kući za malcima.
Porod isto u redu, rekla sam im da mi se svidjelo kod njih i da ću im doći opet.

E sad, mala maza je još mala, još nije napunila deset mjeseci. I u njoj uživam skroz, osjećam se rascvateno i prekrasno. U meni treperi želja da za neke dvije godine idemo na novu trudnoću. Malo zezam svoje doma, ali ipak ta želja živi.
I sve bi to bilo ok da mi nije dr nedavno rekla kad sam išla na papa test da nikako ne planiramo trudnoću, jer sam tri mjeseca nakon poroda imala žučni napad s početnom upalom gušterače, pa uskoro još dva jedan za drugim i odmah na operaciju. Iza toga nalazi u redu. Sad je tri i pol mjeseca od operacije žuči. Kaže ona ne mora biti ništa, ali može biti problema.
Sad se ja pitam bi li mi to isto rekla da imam 25 godina i ni jedno dijete, ili možda jedno?
Je li netko od vas možda imao takvu situaciju?
Mislim da ću pitati i nekoliko liječnika, jednostavno zato jer mi treba vremena da se naviknem ako stvarno trudnoće ne bude, ono izvjesno i definitivno i jer ne želim da netko manipulira mojim i našim životom, nego da muž i ja zajedno donesemo odgovornu odluku, bilo da, bilo ne.
Pozdrav od razdragane mlade mame.

[carmina]

Dulcineja drago mi je da nisam jedina "luđakinja" ovdje, imam 43 g, a trenutno iščekujemo rezultate radova... Nemam iskustva za koje pitaš, jedino znam da žuč (kao uostalom i sve drugo) pojačano radi u trudnoći pa se lijepo posavjetuj s nekim internistom. Osim možda vođenja neke posebne dijete, ne vidim drugih razloga za ovu tezu tvoje dr.
Ljubi svoje velike i male

[Dulcineja]

Carmina

[Nikky]

Ja se u zadnje vrijeme premisljam oko imanja drugog djeteta sve zbog muzevih godina. Sina sam rodila kada smo bili 25 i 42 god. ne planiram trudnocu jos barem godinu dana sto znaci da bi u trenutku rodenja druge bebe bili oko 28/29 i 45/46. Biste Li se vi ikada odlucile da imate dijete sa toliko starim muskarcem? Nasem sinu je prekrasan tata, kakvog sam ja samo mogla sanjati, a ja se ipak dvoumim da nije prestar.

[carmina]

Nikky, moj tata mene je dobio sa 40, najmlađu sestru s 50. Ove godne puni 84 i još uvijek je vitalan i vrlo britkog uma. Sve je to individualno. Danas se granice u svemu pomiču pa i žene rađaju u dobi u kojoj bi bio tvoj muž, a za muškarca to i nisu neke godine. Nemaš što strahovati, šteta je da ti sinčić ostane jedinac. Samo hrabro!

[Dulcineja]

Nikky, kad kažeš "tako starim" i pri tome misliš na 45/46, ne mogu da se ne nasmijem, jer ću i sama za pet-šest godina biti takva "starina".

Znam da je to igra riječi, ali eto, baš mi je zgodno.

Da odgovorim na tvoje pitanje: da, ja bih se usudila. Ali to svatko treba odlučiti za sebe, nema gotovih odgovora.

[Dulcineja]

Zaboravila sam reći, bila sam jučer na kontroli kod doktora koji me operirao i pitala sam ga bismo li mogli planirati novu trudnoću i rekao je da nema nikakvih zapreka. Trebam se samo držati pravila prehrane (bila trudna ili ne): nema masnog, suhomesnatog. Ostalo može. I ako primjetim da mi nešto smeta.
On je inače specijalizirao abdominalnu kirurgiju i ima reputaciju odgovornog i savjesnog liječnika.
Pozabavit ću se ja još tim pitanjem. Neću imati mira dok ne obiđem još po koju medicinsku struku.

[Nikky]

Hvala vam na odgovorima a sve i sama osjecam da jos nisam rodila svu svoju djecu. Inace, ja se vama divim i podrzavam vas 100% jer mislim da majcinstvo u zrelim godinama mora biti nesto prekrasno.

[Mariachi]

smijem li se i ja ovdje malo ugurati?

šesta trudnoća, peta beba (1 anđeo) - ja 37, mm 55 godina.
totalno sam opuštena i optimistična, dr kaže da je po uzv s bebom sve u savršenom redu i nema razloga za brigu.

Nikky, ja sam prvu kćer rodila s 27 a mm je tad imao 45. Samo polako... one by one

[Nikky]

wow mariachi, ti si moj idol!

[Dulcineja]

Mariachi, nije to nikakvo uguravanje. Dobro su došla razna iskustva.
Pozdrav tebi i ekipici i sretno s bebom koja dolazi.

[Mariachi]

hvala!

[Iva15]

ajme teme
Ja prošle godine bila trudna, dakle u 37-oj. Prva trudnoća, IVF. Morala sam u početku mirovat al po meni to nije imalo veze sa godinama (posteljica mi bila nisko). Kad više nisam morala mirovat recimo da sam uživala u trudnoći Nisam se baš mogla do kraja opustit u glavi jer je to ipak bila dugoočekivana trudnoća pa sam si stalno razmišljala zar je moguće da ću ja stvarno imati bebu. I evo me sa 38 "mlada mama"
Poznam cure koje su rodile sa 20 pa sad sa 37 si ne mogu ni zamislit da ponovno rode, one se osjećaju staro. Ali ja se uopće ne osjećam staro, pa još sam poletna, imam snage gurat kolica, a ako treba ubacim ga i u klokanicu pa ga nosam Mislim, vjerojatno ću bit stara kad budem počela ić na roditeljske ali otom potom (ma ja ću se i onda osjećat mladom )
I tako....sviđa mi se taj izraz pa ga i ja pišem....i ja se osjećam da još nisam rodila svu svoju djecu Mislim, to kod nas ide malo teže, ali eto, voljela bi

[Ina66]

sad ste mi razbucale emocije, vi mlade mame
moje tri su rođene u 36., 39. i 42. godini - sve unutar istog mjeseca i s po tri godine razmaka
nikad se nisam osjećala starom mamom, baš suprotno, ovako kako kaže Iva15, a bogme sam se iznenadila kad sam na roditeljskom skužila da nisam najstarija mama (to s prvom )
čak i s drugom imam vršnjake u razredu, ali s trećom ćemo definitivno biti najstariji - kad ona krene u školu, ja ću imati 49, a MM 55 godina

[Dulcineja]

Iva15, onakva si kako se u sebi osjećaš.
U zadnjoj trudnoći i sve ovo vrijeme nakon poroda puno sam sigurnija i opuštenija, uživam i guštam i ne mislim na godine, iako su one stalno tu ( najstarija kćer upisuje se na fakultet ovih dana, a istovremeno slavimo danas prvi rođendan ). Osjećam se divno i puno ljudi mi je reklo kako mi ova beba super stoji i da baš dobro izgledam.
Živi svoj život punim plućima i on će zračiti iz tebe.
Pozdrav svim mladim mamama.

[Mariachi]

kad ono počine klimakterij?
sve si nekak mislim da do četrdeset i neke stignem rodit još koje, nama to ide ko ludo
mm hiti šlapu u smjeru mene i ja sam već trudna...

[Mariachi]

ajme teme

Poznam cure koje su rodile sa 20 pa sad sa 37 si ne mogu ni zamislit da ponovno rode, one se osjećaju staro. Ali ja se uopće ne osjećam staro, pa još sam poletna, imam snage gurat kolica, a ako treba ubacim ga i u klokanicu pa ga nosam Mislim, vjerojatno ću bit stara kad budem počela ić na roditeljske ali otom potom (ma ja ću se i onda osjećat mladom )

ne znam kako bih se osjećala da sad imam jednu od 17-18 godina i da sam trudna...
moja velika curka ima 10 a na roditeljske i informacije obično ide muž ravno s posla - jer dok ja organiziram babysitting... a nemam običaj ostavljati djecu njoj, nekako mi je žao i ona je još dijete.

i ja se osjećam još mlado... čini mi se da uvelike tome doprinosi i dob djeteta, ako imaš malu bebu i ti se osjećaš mlado, a opet, mi koje imamo i stariju djecu, možemo se s njima sriktati i otići u kazalište, mojoj je to trenutno glavna fora... i opet se ne osjećam "starom" zbog toga...
što se tiče "snage za guranje kolica" to je najveći gušt, radim to sa zadovoljstvom...
velika curka mi je velika pomoć oko svega a i društvo za izlaske...
ove dvije srednje mi za sad traže jako puno pažnje i imaju milijune pitanja - e, to je malo naporno, ali to je ta faza koja mora proći kod svakog djeteta, samo ih ja imam dvije slične dobi, pa sam u dvostrukoj nevolji. najgore mi je ono kad mamka mamka... pa kad me konačno dozove, onda iz petnih žila vadi šta je htjela reći, pa dok se ona sjeti ... za to vrijeme sam mogla napraviti xy stvari!
trebam vreću strpljenja - prodaje netko?

[carmina]

Cure drage, ja sam trenutno u totalnoj konfuziji... Mariachi, ja sam rekla da ne smijem staviti muževe gaće u veš mašinu i već se primi
I sad ono kaj me muči:
Nakon 13 godina pauze, poželjeli smo bebaća. Sto stvari je bilo važnije i godine odlete... Primio se od prve i napustio nas sa 16 tt zbog pupkovine oko vrata i ramena. Nakon divljanja hormona i nenormalnih ciklusa, odlučili smo ponovno krenuti u ostvarivanje svoje želje. Tako brzo odrastu... I onda puf! Prije tjedan dana sin i snaha objave da čekaju bebu. Raznježila sam se, drago mi je jer su prošle godine jednu izgubili, a sad se pitam je li naše vrijeme prošlo? S druge strane i snaha i ja se slažemo da bi baš bilo fora imati klince iste dobi, mm definitivno ne misli odustati od te ideje, moja baka (mamina mama) je rodila zadnje kad je već imala unuče, moj tata je 2 godine stariji od svog strica i svima je to nekad bilo normalno, žene su rađale dok su god mogle, a danas je to kao sramota!? Pozvani i nepozvani komentiraju da nisam normalna i da prihvatim svoje godine i "normalan slijed događaja", a ja se pitam, što je uopće u životu normalno? I koje su to godine? Pa ja se osjećam tako mladom i poletnom, osjećam da imam još toliko puno za dati svoj svojoj djeci, sadašnjoj i budućoj i unucima koji će jednog dana doći!
Što vi mislite drage moje?

[Nana1971]

mislim da je nebitno sto misli netko drugi ako ste muz i ti ZA, sve drugo je sporedno. djeca su uvijek blagoslov

[olja2208]

samo da kažem da vas je divno čitati, svaka čast!
Kad je roditeljstvo promišljeno i kad je u ravnoteži sa mogućnostima (fizičkim, emocionalnim, materijalnim), onda je divno čuti da se razmišlja o velikoj obitelji!

[Dulcineja]

Mislim da treba ici za onim sto ti i tvoj dragi osjecate u dubini svog bica. Nije definirano sto je normalno, a sto nije normalno. Po meni, normalno je da ljudi koji zele, vole i mogu se brinuti imaju dijete. Nije normalno da imaju djecu oni koji ih zanemaruju i kojima do djece nije stalo.
srela sam i razgovarala s puno ljudi koji su u kasnijoj dobi zalili sto nisu imali jos jedno dijete, a prilika je prosla.
drzi se, draga moja i budite svoji.

[carmina]

Dulcineja, upravo si izrekla nešto što mi se ovaj tjedan mota po glavi. Moj tata se oženio s 40. Prvo nije htio djece. Onda sam se dogodila ja, rekao je više ne! pa jedna sestra (bio je ljut) i s njegovih 50 i druga (šutio je)
Kad je dobio prvog unuka, rekao je mami da mu je žao što nas nije bilo još!
Ne želim i ja jednog dana žaliti...

[Mariachi]

carmina, draga, zašto ne?

recimo, mm ima brata koji se oženio u dvadesetima i ima već troje unučadi - zar bi to trebalo spriječiti nas dvoje da imamo djecu jer je to kao "sramota"?
žao mi je što je tvoje maleni postao anđeo, imam i ja jednog... na kraju krajeva, kad sve zbrojiš i oduzmeš, to malo što su bili s nama, neprocjenjiv je blagoslov, a pogotovo sad kad nas mogu zagovarati odozgora.

želim ti da uskoro dobiješ jednu malu točkicu koja će ostati ovdje i biti blagoslov ovdje na zemlji tebi i cijeloj proširenoj obitelji.

ja sad razmišljam o još jednom... realno, do menopauze stignem... ali za kojih 2-3 godine, ne baš odmah nakon poroda, to bi mi bilo too much

[olja2208]

opet moram reći da vam se divim, istinski!
zapravo, kad vas čitam sa koliko entuzijazma, odlučnosti i volje pišete o još djece, sva se raznježim, i zapitam se jeste li vi stvarne, odnosno zašto je većina ljudi oko mene toliko kategorično protiv više djece (pod više mislim na više od npr. 3, a mnogi čak i 2),
i ja za sebe mislim da nema šanse da bih još djece, prvenstveno zbog straha da im ne bih mogla obezbijediti sve potrebno...pa nekad na tren pomislim da možda i bih još jedno da sam koju godinu mlađa (da mogu napraviti razliku) i da imam bolje financije...

zanima me kakvu logistiku imate vi koje imate više od 3 u potpisićima?, kužim da ste uglavnom bile mlade i počele sa reprodukcijom u ranim dvadesetim, pa je i razlika među djecom optimalna, ali svakako stoji i da djeca u svakoj dobi zahtijevaju kontinuirano prisustvo roditelja.

[carmina]

olja moja logistika je jednostavna: najstariji se oženio i odselio, ima stan i dobru plaću. Kći je maturirala, ima prekrasno zanimanje i uglavnom je kod dragog. Znači, ista primanja, a 1 i 1/2 usta manje Mm je već 20 godina privatnik, a ja imam državnu plaćicu, kakva god da je-sigurna je i taj posao nosi i neke druge prednosti (npr. slobodni vikendi, dovoljno godišnjeg, bolovanje bez straha od otkaza). Nismo bogatuni, ali uspijevamo zadovoljiti svoje potrebe i poneke luksuze. Oboje imamo dugovječne gene, zdravi smo, trudimo se zdravo živjeti i vjerujemo kako možemo još jednom najdražem biću osigurati sve što je potrebno do njegove/njezine samostalnosti. Ništa kompicirano, ne?!
I da... dom pun ljubavi, a gdje je ljubav, tu je i Božji blagoslov!

[Mariachi]

sad će me neki možda blijedo gledati...
ja sve primam iz Božje ruke - i djecu i ono što je njima potrebno.... nismo bogatuni.
MM radi, za sad sam, imamo porodiljni i dj. doplatak. A kad završim s ovim sljedećim porodiljnim, i ja ću potražiti posao.
Djeci ne fali ništa, naučila sam ih ne izmišljati, biti zadovoljni s onim što imamo. Gladne nisu, nisu ni željne slatkiša... igračaka na izvoz, robe ko u priči, ne stignem ju naprati... jedino što smo u potkrovlju i imamo jednu dječju sobu, ali i to se nadamo, uz Božju pomoć, uskoro riješiti.
Djeca jako brzo odrastu, odsele se i onda roditelji ostanu sami... zato nekako računam, sad dok je još vrijeme, dati se do maksimuma. Da mi ne bi poslije bilo žao.

[olja2208]

carmina,

Oboje imamo dugovječne gene, zdravi smo, trudimo se zdravo živjeti i vjerujemo kako možemo još jednom najdražem biću osigurati sve što je potrebno do njegove/njezine samostalnosti.

ovo je najbitnije!

[olja2208]

mariachi, da, jako je vazno nauciti ih da budu zadovoljni sa onim sto imaju,
to ni neki veliki nikad ne nauce.
ma super, cure, lijepo je citati vas!

[danijela81]

koja uživancija je čitati ovaj topic
rijetki se odlučuju na takvo nešto, jer koliko god su djeca pravi blagoslov, to na neki način znači i žrtvu. žrtvuješ vlastito vrijeme, novac, snagu, često i živce sve za njih. a za uzvrat dobiješ pravo bogatstvo

I da... dom pun ljubavi, a gdje je ljubav, tu je i Božji blagoslov!

[Nikky]

Carmina, mm je prije mjesec dana postao djed a samnom ima sina od 27 mj. A ja opet planiram dijete slijedece godine tako da bi mu unuce moglo biti starije od djeteta. A mozda se i njegova kcer opet odluci na dijete do godine pa budemo zajedno trudne nama nista ne fali i bas nam je super tako. Jedino sto primjetim da to kcerci od mm bas nije najdraza kombinacija.