Iskustvo s prvog poroda i odluka o broju djece

[Jana]

Koliko je iskustvo s vašeg prvog poroda bilo presudno u odluci koliko ćete djece imati? Je li loše iskustvo utjecalo na to da odlučite nikad više nogom ne kročite u rodilište (bar ne ono u kojem ste rodili prvi put) iako ste oduvijek željele imati više djece, ili je pak bilo o
atno - iskustvo je bilo toliko lijepo da ste čak početnu odluku o jednom djetetu odlučili promijeniti i bez problema opet roditi?<
>Ili to iskustvo, ma kakvo bilo, nije i neće utjecati na vašu odluku o
oju djece? <i></i>

[cvrcak]

ja sam si uvijek mislila da cu imati jedno dijete.<
>sad imam jedno i jedva cekam dan kad cu moci imati jos koje.<
>dal je to vezano uz prvi porod-ne znam.nije mi bio tak jako tezak ni tak jako lagan (makar sam imala epiduralnu).stvarno ne mogu reci da mi je odluka o tom dal cu imat jos djece vezana uz prvi porod. <i></i>

[moj(a) djeca(k)]

Dok su me trudovi "razvaljivali" odlucila sam VISE NIKAD!!! Nekoliko sati nakon porodjaja bila sam sigurna da cu roditi jos puno, puno djece (i htjela sam da se to desi sto prije). I
ahim, 02.03.2003. Jeddah<
><
><
><i></i>

[MalaSirena]

ja također ko 'moj djecak' - negdje sredinom trudova mislila sam si da boli ko sam vrag i da me ništa više u životu neće natjerati da rodim... ali sam sve zaboravila čim sam ga vidjela, samo su me bolovi od epiziotomije podsjećali na porod, da bi nakon mjesec dana sve bilo ko da se nije niti dogodilo pa si mislim da bi mogla imati još puno puno djece (samo kad bi ih imalli kam strpati u ovom malom stanu, još i s MMovim starcima, ali jednom...tko zna.... )<
> Tan, 03.09.2003.<
>4230 g, 53 cm<i></i>

ni meni nije porod utjecao na odluku koliko ću djece imati......<
>da je: nebi imala više od morane a vidi me sad, čekam četvrto...<
>nekako sam oduvijek znala da ću imati puno djece i to je utjecalo na moj izbor životnog partnera......(uz ljubav naravno)<
>nekako i se čini da je 4 sasvim ok
oj i da će na tome ostati, ali nikad nisam rekla NIKAD VIŠE, jer djeca su dar božiji!!!! <
>MORANA-31.01.1995<
>IVA-30.01.1997<
>MATIJA-18.06.2000<
>SIN ILI DITE-10.04.2004<i></i>

[SonjaV]

Ja sam sama sebe iznenadila,jer par sati nakon poroda sam razmišljala kako bi opet tila imati što prije bebu.<
>I još uvijek tako mislim i jedva čekam.<
> <
>Luka 16.09.2002.<i></i>

[kruna]

Uvijek sam željela imati bar dvoje djece, a panično sam se bojala roditi Nekako mi je jedno usamljeno sad kad sam drugi put trudna čini mi se da će dvoje biti čisto dovoljno Iskustvo prvog poroda mi je dosta pozitivno ali me lagano hvata panika pri pomisli na drugi porod Filip(18.05.2002.)<i></i>

[VIPmama]

prvi put sam rekla nikad više,<
>drugi put: rodit ću ih SVE koliko ih god bude Fran 5.04.2000.<
>Andeo 2003.<i></i>

[lunahor]

oduvijek sam znala da cu imat JEDAN POROD iako sam imala super iskustva s ovim, . medutim da sam imala jedno dijete i ovakav porod, dakle carski, imala bih sigurno jos jedno dijete. mozda kad cure narastu jednog dana.... al samo pod uvjetom da bude opet carski Luna & Zara 23.07.02.text <i></i>

[kruska]

Meni je prvi (za sad jedini) porod bio izuzetno
z i lagan bez obzira to je bio inducirani. Tako da mi to ne uzjece lose na razmisljanja o jos djece. Ipak, mislim da jos nisam spremna na sljedece (mm planira ) barem ne psihicki. Ana zahtjeva jaaako puno paznje, malo spava sto me jako iscrpljuje (mm skoro cijeli dan radi) pa mislim da cu pricekati jos malo. Ali mislim da cemo ici po jos <
>Ana, 20.05.2003<i></i>

[Qwerty030]

pa za prvorotku mogu reci da sam imala lagan porod jos ako u to u
ojim i super trudnocu bez ikakvih problema<
>i kada bi znala i da bi ovako prosla i drugi pa i trci put<
>bacila bi se odmah u akciju <
>MM vec pravi neke planove samo sto je ovaj put moj uslov <
>napustiti posao i posvetiti se djecici<
>ovako mi je pravo naporno Jusuf 09.04.2003 <
><
><i></i>

[Natasa36]

Meni porod nije traumatično iskustvo, više ni ne mogu dozvati u sjećanje bolove. Imala sam prekrasnu trudnoću, razmjerno
z porod i kad bismo mogli imati barem još jedno djetešce - odmah!!! <i></i>

[prviputmama]

iskustvo s poroda - odlicno (mislim, realno - jako boli, ali prodje, vrijeme ide, zaboravis), zeljela bi jos bar jedno, a super bi bilo dvoje . ali nazalost, moramo pricekati jos par godina, da se vratimo doma (i Vitek je bil totalno neplaniran, sunceko nase malo).<
>mislim da kolko god je porod teski, da to iskustvo ne utjece na zelju o jos djecice, pa mi mame smo jako hra
a i snazna vrsta !<
> <
> Vito, 08.01.03<i></i>

[swenova mama]

uopce mi nije bio bitan samo porod (carski koji sam tesko podnijela i krvarenja tri mjeseca poslije), vec i cijela problematicna trudnoca (od 13 tjedna krvarenje, pa lezanje doma, pa patologija trudnoce i sve sto uz to ide do kraja trudnoce pet tjedana prije termina). Sve mi se to toliko zamjerilo da svjesno ne bih samo tako odlucila ja bih opet. Ako se dogodi, ah, iz ove koze ne mogu, ali bas da namjerno idem u to... ccc <i></i>

[Megan]

Ja sam tijekom poroda bila začuđena kako to može toliko boliti . Još sam 10-tak dana poslije poroda razmišljala kako neko može imati toliko djece i ostati živ , da bi sad kad Luka ima već skoro 3 mjeseca bila potpuno uvjerena da želim mali Lanicu što je prije moguće . <
> LUKA - 22.07.2003. <i></i>

[Maja D]

<
>Trudnoca mi je bila skroz lagana, a carski sa spinalnom anestezijom mi nije neko traumaticno iskustvo tako da to definitivno nece uticati na moju odluku o drugom djetetu. MM i ja se jos nismo usaglasili o tajmingu, ali oboje zelimo da Ena jednom dobije
ata. <
>Ena, 22.05.2003.<
><
><
><
><i></i>

[ivana7997]

oduvijek sam htjela barem troje, a moze i cetvero, kao moja mama<
><
>mm se s tim nije bas slagao, njemu je dvoje taman, ali dogovorili bismo se mi, ipak je mladi, he he<
><
>no nakon prvog poroda, hitni carski, preeklampsija, jedva podnijeli i ja i bebac, tri dana na intenzivnoj itd, rekla sam, ok, malo cemo te apetite smanjiti<
><
>i duuugo mi je trebalo da se odlucim na drugo pa jos duze da zatrudnim, tako da je sad razlika 4 godine<
><
>porod je drugi bio gotovo u dlaku isti, ista dijagnoza, isto hitni SC, ali u spinalnoj, no bas mi je trebao takav da izlijecim sve traume od prvog poroda<
><
>tak da sto se trauma s poroda tice, mogla bih jos, ali se bojim, zbog preeklampsije, ovo je sad bilo s 38. tjedana, sljedeci put bi moglo biti i ranije, Jakov srecom nije imao nikakvih posljedica ali moglo je biti svasta... <i></i>

[topla3]

Imala sam 4 poroda i jedno vrlo lose iskustvo koje nikom ne bi pozeljela.I odmah iza njega rodila sam ponovo,nije nimalo utjecalo na moju odluku da ponovim.Naravno bilo me je strah i kostalo me uzrujavanja,ali me nije pokolebalo.Troje je moje djece rodeno u istoj bonici i nije mi zao(petrova).Eh sad vise ne bi to ponovila,ali ne zbog straha nego zbog godina. <i></i>

[VIPmama]

ako nisam previše direktna, što se dogodilo?<
>ako ne želiš nemoj odgovarati Fran 5.04.2000.<
>Andeo 2003.<i></i>

[topla3]

Nije tajna VIPmama,evo ti link:<
><
>forum.monitor.hr/showthre...post771802<
<i></i>

[VIPmama]

žao mi je <
>a za osoblje <
><
>ja sam imala totalno kontra iskustvo s osobljem, bili su vrlo topli i obzirni... Fran 5.04.2000.<
>Andeo 2003.<i></i>

[iris]

no, dakle, prve riječi koje sam ja prozborila kad su me izgurali na hodnik da vidim svoje poslije poroda su bile - "drugo dijete usvajamo !" - tako da to otprilike govori dovoljno o mom iskustvu.<
>ali, rađat ću i dalje, bar jednom (ako bude sreće naravno) jer koliki god da je to napor i jedno totalno iscrpljujuće iskustvo ono zbog čega se to radi je toga vrijedno. <
>Ali, pričekat ću da još malkice zaboravim...<
><
>topla3 - strašno mi je žao što si morala doživjeti tako nešto <
> Lena 21/10/02<
><
><
><
><i></i>

[topla3]

Hvala cure! Ma kako bilo bolno spremila sam u kut srca svog Ga
iela i godinu dana poslije (16.8.)rodila se mala Magdalena.Vesela i zdrava beba koja nas sve odusevljava.<
>Topao pozdrav iz Osijeka! <i></i>

Topla,<
>toliko puta sam se pitala što je s tobom i bebom, a sada sam se 'smrzla' ali i ponovno oduševila! <
>Znam da će u tvom srcu vječno biti tvoj sin, ali hvala dragom Bogu da te tako
zo utješio malom Magdalenom..<
><
>Pusa anđelu....koji vas sve čeka...<
>Pusa svima...(ne znam koji smajlić da stavim, bilo bi ih više...i tužnih i sretnih...)<
><
>Budite i dalje tako sretni i veseli kao obitelj, draga Topla!!<
><
> <i></i>

[Sunshine]

Tokom mog 17-satnog mučnog poroda (na koje su uvelike utjecali dežurni doktor i dvije sestre koje su pošto-poto htjele moju malenu istjerati van),samo sam mislila:"Bože,zašto nisam muško pa da radije idem u vojsku nego da ovo prolazim?" No,to moje iskustvo nimalo nije utjecalo na moju odluku da imam još jedno dijete koliko smo i planirali pa čak ni na to da rodim u istoj bolnici.Jedino što namjeravam je definitivno se bolje pripremiti za sljedeći put što uključuje i povući sve moguće veze da više ne dođem u ruke dotičnom doktoru. <i></i>

[topla3]

Hvala ti maristella69 na toplim željama,drago m ije da me se još sjećaš ! <
>Topao pozdrav ! <i></i>

Možda sam sebična, ali i četiri godine nakon poroda: nikad više! <i></i>

[Walterica]

Joj, ma kak ne bi sve izdrzala zbog tog malog bica i onog osjecaja kad ga prvi put primi u ruke...koliko god da ih bude sve cu izdrzati.... <
>A u sobu malo poslije mene je dosla jedna cura koja nam je rekla da se jako jako vikala i da ju je bolilo i rekla je svima nikad vise, a zemska do nje rece njoj: "Da, ja to vicem vec treci put!" <
> Marta 11.12.2002<
><i></i>

[Matilda]

Kad sam rodila Matildu, zapitala sam se: "Vec je gotovo??!! Ja bih jos!" U tom trenutku bila sam spremna roditi ih jos desetoro.<
>Imala sam krasnu trudnocu i beskrajno lagan porod tako da me uopce nije strah poroda pa ako bude sve O.K. i, naravno, MM pristane, imala bih jos dvoje djece. MATILDA (13.8.2002.)<i></i>

[Dzelilina mama]

Potpisujem Matildu osim ovog dijela sa mužem jer da se moj pita ja bih već uveliko bila ja ipak mislim da još malo treba pričekati a onda opet u akciju po jednog <
>Dzelila, 29.11.2002<i></i>