Posao i trudnoća

Bok svima :bye

Tražila sam da li postoji ovaj topic, ali zbilja nemogu naći pa otvaram novi :dunno

Zanima me do kada ste radile u trudnoći?

Meni lagano ide na živce sablažnjavanje na to kaj još radim i pitanje koje slijedi nakon toga - do kada misliš raditi? :svadja

Znam da danas dosta ljudi ima frke na poslu i odlaze odmah na bolovanje, ali ja se zbilja nemogu žaliti. Uz to hvala Bogu imam potpuno normalnu trudnoći (spavanje, mučnine i zatvor ne računam u poteškoće) i zbilja mi se neda biti sama kod kuće veći dio dana.

A znam cure koje isto rade neki uredski posao tipa Fina itd, pa iste sekunde kad saznaju za trudnoću zbrišu na bolovanje.

Nije mi jasno kaj je tako čudno raditi dok možeš, pa nije da orem njivu na ruke :dunno

Kaj vi mislite o tome?

Lijep pozdrav :bye :bye :bye

Svaka tebi cast...nema puno takvih...
Evo recimo ja znam da cu odmah na bolovanje cim zatrudnim posto cu morati mirovati(prva trudnoca spontani)...
A voljela bi i ja raditi bar 5-6 mjeseci...ali... :dunno

A ti uzivaj...i zelim ti da radis do kada ces moci i htjeti... :3srca

U prvoj trudnoci sam radila do kad sam zakonski mogla (28 dana prije poroda), a sad planiram reci adio sa 29 tjedana ( to je onih 45 dana prije i jos mjesec dana bolovanja).

Posao mi je programerski, fizicki se ne umaram jer uglavnom sjedim i uvijek se mogu prosetat, ali u ovoj trudnoci je situacija psihicki puno stresnija zbog kratkih rokova. Da nije toga, vjerojatno bi opet radila do kraja, jer se u biti na poslu odmorim (fizicki) vise nego bi doma. To znam sigurno.

Naravno da bi drugacije razmisljala da mi trudnoca nije bez problema, ali ako je onda stvar ovisi i o vrsti posla.

mene na poslu zamara upravo to što 8 sati stalno sjedim i to mi je zapravo najnezdraviji dio

inače veći mi je problem svakodnevno provesti 2-2,5 sati vožnje u autu
i to je bio razlog zbog kojeg sam na preporuku liječnika iskoristila bolovanje od 6. mj trudnoće

Ja sam sa obje trudnoće radila i otišla pravo na porodiljsko.
To je 28 dana prije termina poroda.
Posao mi je sjedeći, uz računar, i nije mi bilo naporno raditi.
:juhu :juhu :juhu

ja sam radila do 6. tjedna, tj. praktički čim sam saznala da sam trudna i nije mi žao.
Imam poprilično stresan posao, rad sa strankama i novcima, 7 sati sjedenja, ne mogu na WC kad trebam itd. Usto imam jake mučnine, povraćam sve što pojedem i zbog toga sam jako slaba, stalno mi je sila na WC i jako loše spavam pa sam zato tražila bolovanje!

Ja sam na bolovanju od samog početka. Radila sam do 7. tjedna trudnoće i svi su znali da sam trudna ali nisu me baš štedili. Radim u wellnesu, pa sam dizala teške folije za zamatanje tijela, trenirala sa ženama, radila trbušnjake, udisala ozonske pare u saunama, radila masaže svih vrsta, a na putu do posla vozila se u autobusu sa vrećicom za povraćanje. Kad sam zamolila šeficu i kolegice da imaju malo razumijevanja, izlazile su mi u susret, ali su me ubrzo počele gledati ko ljenčinu i da se izmotavam. A uz sve to imam i crohnovu bolest. Stoga ja lijepo išla giniću, i na bolovanje. Ak ljudi mogu ić na bolovanje radi običnih glavobolja, onda mogu i ja radi stvarne bolesti i trudnoće. Doktori bi me ionako sterali doma za mjesec dana.

Uostalom, nije mi nimalo žao što sam doma. U miru uređujem stan, pripremam se za bebu, imam cijeli dan za sebe i obitelj i uživam. Naradit ću se još u životu i ovo mi je jedinstvena prilika da se posvetim sebi.

Meni je isto posao uredski tako da sam radila do zankonskih 28 dana prije termina i prvi i drugi puta...
S time da mi je prvi puta onih zadnjih mjesec dana doma bilo dosadno za poluditi... nisam se mogla bas puno kretati jer sam dobila 22 kg pa sam cijele dane igrala Civilisation :mrgreen:

švedica je napisao/la:Ja sam na bolovanju od samog početka. Radila sam do 7. tjedna trudnoće i svi su znali da sam trudna ali nisu me baš štedili. Radim u wellnesu, pa sam dizala teške folije za zamatanje tijela, trenirala sa ženama, radila trbušnjake, udisala ozonske pare u saunama, radila masaže svih vrsta, a na putu do posla vozila se u autobusu sa vrećicom za povraćanje. Kad sam zamolila šeficu i kolegice da imaju malo razumijevanja, izlazile su mi u susret, ali su me ubrzo počele gledati ko ljenčinu i da se izmotavam. A uz sve to imam i crohnovu bolest. Stoga ja lijepo išla giniću, i na bolovanje. Ak ljudi mogu ić na bolovanje radi običnih glavobolja, onda mogu i ja radi stvarne bolesti i trudnoće. Doktori bi me ionako sterali doma za mjesec dana.

Uostalom, nije mi nimalo žao što sam doma. U miru uređujem stan, pripremam se za bebu, imam cijeli dan za sebe i obitelj i uživam. Naradit ću se još u životu i ovo mi je jedinstvena prilika da se posvetim sebi.

Švedice, potpisujem tvoj post. Ista situacija kao i kod mene i što se bolesti tiče :hug

i trudnoće!!!

donatra

Ja sam upravo navrsila punih 30 tjedana i jos radim, nije mi naporno i ekipa u uredu je sasvim ok ... ali sad vec jedva cekam porodiljni jer postajem sva nekako zamisljena i nista mi se neda, ustvari samo bi setala, slusala muziku, pjevusila :tru

a posla ima ponekad i previse, ali ne zamaram se, nego ako vidim da ne stizem rasporedujem na ostale, uostalom tako ih uvodim da preuzmu moj dio kad me ne bude.

Radila sam do nepunih 2mj trudnoce i da mi se vratiti natrag otisla bi na bolovanje cim sam saznala da sam trudna. Posao je em fizicki naporan, em su uvjeti nezdravi, hladnoca, lakohlapljive kemikalije i sl.

Onaj dan kada sam vidjela da mi je beta dovoljno visoka za blizance nazvala sam i rekla da neću doći na posao.
I uopće mi nije žao, makar je posao bio lagan i to u mojoj vlastitoj firmi.

Radila sam do zakonskih 28 dana prije poroda.
A i tada sam se osjecala tako dobro da bi i dalje mogla raditi normalno do poroda. A i draza mi je bila placa od porodiljne naknade...

Radila 4 dana prije poroda. U petak bila na poslu, u utorak u radjaoni. Nisam imala izbora.

Ovoga puta cemo vidjeti. Mada ni sada nemam puno izbora

S Marinom radila do 01.12., on se rodio 13og :mrgreen:

S Brunom radila do Božića, on se rodio 24.02. :dj

A s Lucon nisan radila ni dana - bila san na Brunovom porodiljnom ;-)
I, btw, nije uredski posao u pitanju :drink

Ja sam tek 8 tjedana trudna, ali planiram raditi do 3 dana prije poroda. Zelim sto duze biti na poslu, mislim da ce i meni biti bolje tako. Osim ako se, nedaj Boze, nesto zakomplicira pa moram lezati. ali lezala sam 10 dana jer sam nesto krvarila, i tih 10 dana mi se cinilo kao mjesec.
Prema tome, rad,rad i kretanje.

Radila sam do 28 dana prije termina. I tu mi je negdje stvarno trebalo stat. Trbušina sve veća, kompjuter sve dalji, zamišljenost veća, lagana panika hoću li stić ispretumbat kuću, sve kupiti i sl.
Bolje mi je na poslu, doma samo gledaš jel se javlja beba, jel me nešto probolo s desna a na poslu nemaš vremena ni volje za previše razmišljanja o glupostima. Opet, radi se o urednom radnom mjestu gdje se stvar i prilagodila kad sam ostala trudna. Nisam više išla previše okolo, bila u prometu, na gradilištima i slično.

I druga stvar, to je bila prva trudnoća pa me doma nije ništa vuklo. A recimo u drugoj ću vjerojatno prestat radit ranije. Iako neznam, ne ide mi se na porodiljnu naknadu, a opet ako mi se ne bude dalo radit ići ću.
Najbolje je postupit kako se osjećaš, kakva je trudnoća, kakve su pare, kakav je nastavak karijere i sl. Ja sam recimo bila uvjerena da će svijet stat kad ja odem na porodiljni i da firma neće moć bez mene :mrgreen:

. Al eto nije stao, svi su preživjeli :mrgreen:

!

Ja sam sa obje trudnoće radila i otišla pravo na porodiljsko.
To je 28 dana prije termina poroda.

I ja sam ovako u obe trudnoće.
S tim da sam oba puta u prvom tromjesečju imala UŽASNE mučnine, povraćala po cijeli dan i jedva ustajala iz kreveta (za doći do wc-a povraćati :roll:

). U to vrijeme sam provela nekih mjesec i pol na bolovanju zbog takvog stanja, ali sam se kad su mučnine prestale vratila na posao. Čula sam bezbroj komentara da nisam normalna :ne

i da zašto ne ostanem doma čuvati to dijete (kao da će nekud pobjeći iz trbuha dok sam na poslu :conf ).
Meni je u redu da trudnica koja ima bilo kakvih komplikacija u trudnoći ili radi opasan (po trudnoću) ili fizički naporan posao ostane doma. Međutim, trudnoća nije bolest i ostanak doma na komplikacijama nepotrebno, i to odmah nakon potvrde trudnoće što mnogi rade ne smatram odgovornim ponašanjem. :dunno

Kao da jedva dočekaju trudnoću da bi imale razlog za ostati doma. Možda sam malo prestroga ali moje je mišljenje da se olako koristi mogućnost ostajanja doma u trudnoći čak i kad je ona uredna i da se uludo troši novac za isplatu komplikacija.
Mene je moj ginekolog (privatnik) na svakom pregledu pitao radim li još i hoću li i dalje raditi. Nakon par puta sam ga pitala zašto me to pita i zar je toliko rijetko da trudnice u trudnoći rade :dunno

, odgovorio mi je da je među trudnicama koje kod njega prate trudnoću omjer otprilike 1:4, odnosno jedna od četiri trudnice radi, ostale su na bolovanju.

ja sam radila do 30. tjedna .

Slazem se s Barbi u potpunosti u vezi odlaska na komplikacije. :up

ja sam jedva dočekala trudnoću da bi mogla ostati doma.
naradit ću se i onak u životu.
a doma uvijek imam tolko toga za radit...ak ništ bar u miru pročitat sve knjige koje bi htjela.

Da, watani, zbog takvog razmišljanja je generalni stav poslodavaca "neću zaposliti mladu ženu jer će ostati trudna i odmah otići na porodiljni i neće je biti na poslu dvije godine". :dunno

Dok se to ne promijeni u našim glavama ne možemo očekivati kraljevski tretman pri traženju posla i povratku na isti.

Barbi

.
Radila sam do 3 tjedna prije termina (onda sam jos prenjela 10 dana ali to je druga prica). Volim svoj posao i nije mi ga bilo nista teze raditi s trbuhom nego prije bez njega. Zadnjih mjesec dana pred porod sam se doma dosadjivala, zato sam stalno nekud hodocastila, svaki dan barem 2 sata prehodala.
Osobno mislim da je zdravije za zenu i dijete (ako je trudnoca uredna i uvijeti rada normalni) da zena radi, da se krece. Kao sto kaze Barbi, trudnoca nije bolest nego prirodno stanje zene.

Ako ponovo zatrudnim i s trudnocom bude sve OK mislim raditi isto kao u prvoj, plus popodneva provoditi s aktivnim mi djetetom.

Ja sam radila do 4 mjeseca trudnoće i otišla sam jer mi je frendica koja je zatrudnjela kad i ja bila od prvog dana doma pa smo nas dvije uživale u ostatku trudnoće. Inače imam dosta stresan posao gdje te nitko ne štedi pa sam si rekla "ne treba mi to kad mogu uživat doma". Prvo sam otišla na godišnji mjesec dana, a nakon toga na porodiljni i bilo mi je super.

U prvoj trudnoci radila sam do 28 dana prije termina. Obozavam svoj Posao, sef i svi oko mene izlazili su mi maksimalno u susret i uzivala sam. Nisam imala tesku trudnocu do zadnjih 3 tjedna kad sam dobila EPH gestozu.
Sad cu otvoriti od 1.4. komplikacije jer mi se gestoza ovaj put ponovila puno ranije, a moj posao je uglavnom terenski pa...

Možda sam malo prestroga ali moje je mišljenje da se olako koristi mogućnost ostajanja doma u trudnoći čak i kad je ona uredna i da se uludo troši novac za isplatu komplikacija.

Apsolutno se slazem s Barbi :juhu

I onda se svi bune da su porodiljne naknade male. A lova koja ode na "lazne" komplikacije bi se lijepo mogla preusmjeriti na povecanje porodiljnih naknada.

svatko ima svoje razloge :mrgreen:

.
ne bih voljela da je kod nas kao u Americi.

barbi, možda bi i ti napravila isto što i ja da si na mom mjestu :dunno

.
osim toga, dok sam tražila posao, naodgovarala sam se skoro svaki put na pitanja “jel imam djecu, jel mislim imat“, i sl. a one koje su imale vezu nije ih se to pitalo. tak da meni to s poslodavcima ne drži vodu.

osim toga, na porodiljskom sam napisala 2 znanstvena rada, što inače uz posao ne bi baš stizala. a moja prijateljica je napisala doktorat.

Radila 2 tjedna i onda otišla na bolovanje. Nije bilo komplikacija, ali nije mi se dalo raditi (pošto radim u smjenama i dosta je stresan posao). Uglavnom, sad mi je žao kaj sam tako rano otišla s posla, jer sam se poprilično dosađivala (bez ozbira na čitanje, tv, šetnje i druženje s ljudima, foruma MiB...) jednostavno vrijeme je bilo prepredugo. Druga stvar zbog koje mi je žao je ta što sam se udebljala skoro 30 kila. Vjerujem da sam radila to se nebi dogodilo, jer nebi imala vremena toliko jesti.

Watani, nemoj molim te ovo što pišem shvatiti kao napad na tebe jer mi to zaista nije namjera. :hug

Niti na bilo koga drugog pojedinačno.
Pišem zaista skroz uopćeno.
Naravno da svatko ima svoje razloge zašto je ostao doma, bili oni (zdravstveno) opravdani li ne. I možda bih se i ja zaista u nekim okolnostima odlučila na isto :dunno

, ne mogu kategorički tvrditi da ne bih kad već takva mogućnost postoji.
Ali svjesna sam da to nije u redu, da se ta mogućnost debelo iskorištava i da to neće ići zauvijek i unedogled. :dunno