Mame i bebe forum

Pomoc, savjeti, imala sam abortus.

ja ću te samo zagrlit, na tvoje osjećaje niko ne može utjecati

Ne trebas se brinuti za slijedecu trudnocu.

nema nikakvog razloga da se brineš za sljedeću trudnoću. po onome što pišeš, sve je prošlo uredno i maternica će se vratiti u "normalu".

no savjetujem ti da odeš i porazgovaraš s psihologom ili nekim drugim savjetnikom vezano uz psihičke posljedice prekida trudnoće. kažeš da se kaješ i to je česta i normalna reakcija nakon abortusa, pogotovo ako prije same odluke nisi prošla neki oblik savjetovanja koji bi ti pomogao da doneseš odluku s kojom si i sama ok (bez obzira koja bi to odluka bila, za ili protiv).

zato možeš ići sada, kako bi ti se pomoglo da se dalje u životu nosiš s tim i budeš zaista spremna jednog dana kad se odlučiš postati roditelj

nemoj smatrati ovo popovanjem i pametovanjem, ali savjetujem ti i savjetovanje o kontracepciji. dogodilo se jednom, moglo bi se i ponovo ako s liječnikom ne nađeš za tebe i partnera najbolji i najprihvatljiviji način zaštite od neželjene trudnoće. to je ujedno i najbolji mogući način na koji se možeš pripremiti jednog dana za trudnoću koju ćeš željeti.

sretno

hvalaa

crazy.girl je napisao/la:Nikad nismo bili neodgovorni,znaci u pitanju je jedna noc.

nemoj me krivo shvatiti, ali uvijek je u pitanju jedna noć/dan/trenutak. računanje plodnih i neplodnih dana je nepouzdana metoda zaštite i ti si to iskusila na najočitiji način. zato ponavljam - savjetujte se o kontracepciji. uvijek se može naći svima prihvatljiv i siguran način.

crazy.girl je napisao/la:On i moja najbolja prijateljica su mi najveci psiholozi,svaki dan su uz mene,iako ne zivimo u istom gradu

Podrška prijatelja i dečka je neprocjenjiva i nezamjenjiva, ali nije stručna pomoć. Najiskrenije mislim da ti je stručno savjetovanje potrebno, ali odluka je naravno na tebi.

Potrazit cu nekog,podhitno...

crazy.girl žao mi je šta si uopće morala prolazit kroz sve to , ali sad misli pozitivno i na budućnost. raazgovaraj sa kime trebaš da se osjećaš bolje. i budi strpljiva. želim ti od srca da šta prije držiš svoju bebu na rukama.

Ne znam ,draga,ali potraži pomoć.Ako to smatraš svojom životnom greškom,potraži pomoć i nauči živjeti sa tim.Nemoj očekivati da će te ta rana prestati boljeti,mislim da je ovo bila greška posle koje nema povratka ni ispravka.Ali moraš naučiti živjeti sa tim i treba ti vremena.Nemoj očekivati da će druga trudnoća ispraviti sve.Jer neće...
Polako,trebaće ti vremena...puno razgovora i razumjevanja...A jednoga dana kad budeš spremna,kad se stvari poslože onako kako trebaju,onda razmišljaj o drugoj trudnoći...

Sa stručnom pomoći, lakše ćeš prebroditi ovo teško razdoblje.
Vjerujem da ćeš s vremeno naučiti živjeti s tim.
Želim ti svu sreću u životu.

MON je napisao/la:nemoj me krivo shvatiti, ali uvijek je u pitanju jedna noć/dan/trenutak. računanje plodnih i neplodnih dana je nepouzdana metoda zaštite

jako nepouzdana... zahvaljujući njoj ovaj forum ima jednu članicu više

moram priznat da sam čak kratko razmisljala o istom riješenju "problema" za koje si se ti odlučila, i više manje iz istih razloga
faks nije dovršen, nemam posao... kako to priopćit roditeljima - ustvari me više mučila njihova reakcija (da se razumijemo nije bila bajna, tati je trebalo nekoliko dana da počne ponovno pričat samnom, valjda nakon što je skužio da ne ću promijenit mišljenje)

ali uzela sma si tjedan dana za razmišljanje, sastavila sve dobre i loše strane zadržavanja bebe i rađenja pobačaja.... i u konačnici je prevagnulo pitanje da li bi s tim mogla živjet i da li bi si to mogla oprostit...

mogu te shvatit, s obzirom da je to skoro bila moja situacija, i sigurna sam da si nikad ne bi oprostila, ali svaka odluka koju donesemo u životu ima neke posljedice koje je jako teško predvidjeti....
Uzmi si vremena, koliko god treba, i vjerujem da ćeš naći način za živjet sa svojom odlukom, isto tako sam sigurna da će postati puno lakše kad se jednog dana odlučiš postati mama...

Ja dok ne dobijem bebu u ruke nikad necu bit sretna.

Nemoj tako razmisljati jer to nije istina.
Da je sada bilo pravo vrijeme za bebu ti se ne bi odlucila kako jesi. Koliko sam shvatila nisi bila pod nicijim pritiskom da se tako odlucis, prema tome to je u ovom trenutku bila prava odluka za tebe.
Iz koje si naucila da ces ubuduce vise paziti na zastitu.
Dok ne budes zaista spremna. Iz pravih razloga. Jer sada nisi.

bojim se da nebum imala djecu

Ja sam ta. Rodila kasnije dvoje uz sasvim urednu trudnocu.
Ima nas puno.

Ja bi ovako slobodno procijenila da je više od 50% žena imalo kiretažu. Što ab, što nakon spontanog.

....

Dok ne budes zaista spremna. Iz pravih razloga. Jer sada nisi.

potpisujem tanju. baš te lijepo savjetuje.

crazy.girl, polako... dozvoli svojim emocijama da prožive odluku i da se smire... nije moguće ih preko noći isključiti tako lako, ali vremenom će sve biti u redu. okreni se svom sadašnjem životu i ne brini za budućnost. nemoj da te taj teret grižnje savjesti toliko izjeda. i moja mama je između mene i sestre imala ab., isto, nije bila spremna imati dijete u jednom trenu svog života, a kasnije se ipak sve poslagalo na način da je moju sestru rodila. potpuno shvaćam njenu odluku. život ide dalje i ne treba takvoj jednoj odluci davati toliku bitnost da zasjeni potpuno ostatak života. ti si imala svoje razloge i to je ok, ne moraš se nikome pravdati. ali nemoj stati na mijestu, izvuci poučak i idi dalje! sretno!

crazy.girl je napisao/la:tanjabb je li kao i u mom slucaju,prva trudnoca?

Nemoj da te to brine.
Ali ako hoćeš primjer,moja rodica je imala abortus,prva trudnoća,samo sam ja znala.On nije želio dijete.Bilo joj je teško,ali drugačije je to podnjela od tebe.Posle se udala,za onog pravog,i sada imaju 4 djece.Nije imala nikakvih problema,što se tiče zatrudnjivanja.Svaki put je ostala trudna dok si rekao keks.
A meni,koja nikad nisam imala ab,niti ikakvih problema,trebalo je skoro 4 godine.
Sve ti je to individualno,nekad se kockice tako poslože,nekad onako.

I ja sam dijete nakon ab
Moja mama je bila tvojih godina kada je isla na abortus a par godina poslje je rodila mene. Mogu ti reci samo da u zivotu puno toga je stvar tajminga. Vjerojatno nisi bila spremna na dijete i tako si odlucila. Kad budes spremna vratit ces se po svoj smotuljak a do tada... Probaj ne razmisljati puno o tome, i vrati se tamo gdje si stala. Mogla si drugacije, ali da li bi bila sretna? Mozda bi krivila dijete jer nisi bila spremna, mozda bi ono ispastalo jer tvoji vrsnjaci studiraju i izlaze. Stvar je u tome da sam vidjela i to kako izgleda i na zalost u tom mom primjeru majka cijelo vrijeme ima dojam da su joj djeca oduzela slobodu. I zato je bitno da to stvarno zelis i da je vrijeme za to

...